Hutbe 2014.

Hutba 11. juli 2014. – Ramazan i Časni Kur’an: Izvor upute i spasa


Hutba, 11. juli 2014.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi nasre hil aziz,
Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

 

Huzur je svoju današnju hutbu bazirao na značaju izvanrednosti Časnog Kur’ana i počeo je učenjem slijedećeg Kur’anskog ajeta:

‘Mjesec Ramazan je onaj u kojem je Kur’an objavljen kao jedna uzvišena Uputa za ljude, u kojem je jasno objašnjenje Upute i Furkan (razlikovanje istine od neistine). Zato, ko god je od vas prisutan u ovom mjesecu neka posti. A ko god je bolestan ili je na putu, neka ispuni broj drugih dana. Allah vam želi olakšicu i ne želi teškoće za vas, i želi da upotpunite broj, i da veličate Allaha što vas je uputio, i da budete zahvalni.’ (2:186)

Huzur je rekao: Uzvišeni Allah nam je objasnio u Časnom Kur’anu značaj i položaj Časnog Kur’ana, potrebu da ga stavimo u praksu, kako da ga stavimo u praksu, za koga je Kur’an izvor koji daje život, koja dejstva on ima na ljudski život i mnoge druge bezbrojne stvari. Ovo je zato da ne samo stavimo u praksu ovu veličanstvenu knjigu koja nosi zakon da omogućimo svoj duhovni, religiozni i moralni napredak, nego također i svoj svjetovni napredak. U ajetu koji sam ja upravo proučio, blagoslovi mjeseca Ramazana su povezani sa Časnim Kur’anom i tako je utemeljena veza. Povezivanjem Ramazana sa Časnim Kur’anom dalje je istaknut značaj Ramazana.

Izjava: ‘Mjesec Ramazan je onaj u kojem je poslan Kur’an…’ obavještava nas da je ova knjiga koja nosi zakon i savršena Knjiga povezana s Ramazanom. Osoba koja želi da napreduje u vjeri, koja želi da ovu potpunu Knjigu i Zakon širi (raznosi) u svijetu i za svijet da je zna, koja želi da nastoji i sebe vrati u vrijeme Časnog Poslanika s.a.v.s. da stekne blizinu Uzvišenog Allaha i da čuje glas: ‘…Ja sam blizu…’ (2:187), treba ispuniti dužnost Ramazana i Časnog Kur’ana i razumjeti njihovu međusobnu povezanost. Ove razlike koje izgledaju vrlo daleko u drugim danima i mjesecima, sasvim su približene u ovom mjesecu. Prema tome, istinski vjernik treba nastojati i izvući koliko god je moguće koristi od ovog mjeseca.

Komentatori su napisali da je toliko veliki značaj posta u Ramazanu opisan u ovom ajetu ili ovaj značaj je u dijelu ovog ajeta da je Časni Kur’an naveo posebne naredbe o tome.  Obećani Mesija a.s. je također rekao: ‘Mjesec Ramazan je onaj u kojem je poslan Kur’an..’ u frazi koja obavještava važnost (veličinu) Ramazana. On je također rekao da zbog ove veličine je nagrada za post također vrlo visoka i velika. Međutim, ovo je za one koji također ispunjavaju dužnosti uzajamne veze između posta i Časnog Kur’ana a ove dužnosti su da učimo Časni Kur’an dok postimo, da razmišljamo nad tim, da ga slušamo ili da čitamo komentare Kur’ana. Koliko ja znam, procijenio sam, da ima mnogih čak među nama, prilično znatan broj, koji ne pokušavaju da ispune dužnosti Časnog Kur’ana čak u toku ramazana. Oni ga ne uče kako treba, ne čitaju značenje kako ga treba čitati sa dužnom brigom i pažnjom. Ako ga uče,  oni uče malo i nemarno (ravnodušno). U svakom slučaju treba obratiti pažnju na ovo.

Jedno značenje rečenice: ‘Mjesec Ramazan je onaj u kojem je poslan Kur’an…’ je da je objava Kur’ana započela u ovom mjesecu. Hazreti Ajša r.a. je prenijela da je svake godine u mjesecu Ramazanu melek Džibrail ponavljao s Časnim Poslanikom s.a.v.s. onaj dio Časnog Kur’ana koliko je dotle bilo objavljeno i da je u godini kad je Časni Poslanik umro, Kur’an tako ponovljen dva puta. Tako ovaj blagoslovljeni uzor Časnog Poslanika s.a.v.s., zbog posebne i jasne volje Uzvišenog Allaha, skreće našu pažnju da barem nastojimo i završimo učenje Časnog Kur’ana jedanput u toku Ramazana i kao što sam ranije rekao, također razmišljamo nad tim. Samo onda ćete biti u stanju da prakticirate riječi Uzvišenog Allaha da je Kur’an: ‘…upute za ljude…’ Ako se zamislimo nad tim, učimo ga i razumijemo da je on ‘uputa’ za ljude. On je ‘uputa’ za one ljude koji žele da traže uputu iz njega i zaista uputa se ne može tražiti bez učenja i razumijevanja.

Prema tome, učenje Kur’ana i njegovo razumijevanje je važno zato što Uzvišeni Allah kaže da ova uputa dolazi sa rasuđivanje i nije jednostavno data da se uči (čita), zapravo, skup upute bude dat sa rasuđivanjem. Kur’an treba učiti, razumjeti i staviti u praksu, jer nešto što se razumije posredstvom rasuđivanja bude praktikovano iz dubine srca, u istinskom smislu i dok razumijemo duh iza upute. Rasuđivanje također bude dato s jasnim dokazima. Ovo omogućava upućivanje upute drugima i da im to objasnimo, i tako bude ispunjena naredba o džihadu širenja poruke kroz Časni Kur’an. (Ajet) također proglašava da on sadrži ‘razlikovanje’; čvrsto rasuđivanje s jasnim dokazima koji razlikuju između  istine i laži. Osoba koja se vlada i vrši praksu po Časnom Kur’anu izgleda drugačije od ostalih; zaista, ko god prakticira učenje Časnog Kur’ana izgledat će drugačije od ostalih. Njegova praksa, njegovo duhovno stanje i njegova vjera će biti prepoznatljivo višeg nivoa od drugih.

Kad diskutujemo o Časnom Kur’anu s drugima i koristimo njegova rasuđivanja, nijedna druga knjiga ili religija ne mogu stati nasuprot Časnog Kur’ana. Ovo je zato što on sadrži takva učenja, i takve historijske činjenice, i takvo rasuđivanje da u poređenju s drugim vjerama one dokazuju njegovu superiornost kao jasan dan. Časni Kur’an proglašava da je od Uzvišenog Allaha od početka do kraja i da je sačuvan u svojoj izvornoj formi; zaista Časni Kur’an objavljuje da će biti sačuvan zauvijek. Uzvišeni Allah kaže da u toku mjeseca Ramazana, skupa sa postom, koji je duhovno nastojanje, također nastojimo i učimo i razumijemo njegove riznice znanja i raspoznavanja (rasuđivanja). Učinite njegovo učenje dijelom svog života i razmišljajte nad njegovim naredbama i primjenite ih u svom životu. Ponavljajte i podsjetite se na (bilo koje) zaboravljene dijelove Kur’ana, razmišljajte o njegovim blagoslovima u toku ovog mjeseca i razmišljajte o sebi da vidite koliko prakticirate Časni Kur’an. Ovo je ono što nam Uzvišeni Allah kaže zato što ovo ukrašava naš život i naš kraj.

Obećani Mesija a.s. objašnjava: ‘…uputa za ljude s jasnim dokazima upute i razlikovanja…’:

‘Ovo znači da: Časni Kur’an ima tri odlike: prvo, on upućuje ljude znanju o vjeri koje je nestalo. Drugo, on izlaže detalje takvog znanja koje je ukratko izneseno. Treće, on izlaže presudnu i mjerodavnu riječ u pogledu stvari o kojima su nastale razlike i tako razlikuje između istine i laži.’ (Brahin-e-Ahmadija, Rzhani Khaza’in, tom I, str. 223-227, podbilješka 11; Suština islama, tom I, str. 482)

Ovo je obuhvatna i potpuna Knjiga koja je bez premca i u kojoj je sve u cjelosti rečeno. Ona ističe greške ranijih vjera i nadomješta njihove nedostatke. Naklonost je Uzvišenog Allaha da nam je On dao da se rodimo u ovo doba i također nas osposobio da prihvatimo Obećanog Mesiju a.s. Tako, osposobljavajući nas, On nam je također omogućio da preko njega razumijemo značaj i znanje Časnog Kur’ana. Obećani Mesija a.s. nam je predstavio riznicu znanja i rasuđivanja Časnog Kur’ana. Istinska pronicljivost u ovome bude stečena čitanjem njegovih knjiga, zaista se to može steći njihovim čitanjem. U svakom slučaju, sada ću predstaviti nekoliko isječaka iz pisanja Obećanog Mesije a.s. o Časnom Kur’anu koji objašnjavaju značaj i položaj Časnog Kur’ana. Oni također skreću našu pažnju na naše dužnosti u ovom pogledu tako da ove stvari imamo u vidu da učimo Časni Kur’an, da druge podučavamo Kur’anu i da ga stavimo u praksu. Ja sam objasnio samo dio ajeta koji sam ranije proučio. Sada ću predstaviti neke isječke iz pisanja Obećanog Mesije a.s.

On kaže: ‘Izraz Khatam-un-Nebijjin koji je upotrebljen za Časnog Poslanika s.a.v.s. zahtijeva da ova Knjiga, koja je njemu bila objavljena, mora biti najsavršenija od svih knjiga i da treba sadržavati sve izvanrednosti; i zaista je to tako. Pravilo je da, koji god stepen duhovne moći i unutrašnje savršenosti  posjeduje osoba kojoj se spušta Božija riječ, isti stepen moći i uzvišenosti posjeduje ta riječ. Kako su duhovna moć i unutrašnja savršenost Časnog Poslanika s.a.v.s. bili najvišeg stepena, koje niko nije mogao nadmašiti niti će moći nadmašiti, zato Časni Kur’an zauzima taj visoki položaj i red kojeg nije dosegla nijedna od prethodnih knjiga ili skripti. Sposobnost i duhova moć Časnog Poslanika s.a.v.s. su bili najviši od svih, i sve izvanrednosti su dostigle svoj vrhunac u njemu.

Zato je Časni Kur’an koji mu je objavljen također savršen kako su izvanrednosti poslanstva dostigle svoj vrhunac u njemu, izvanrednosti čuda ove riječi dostigle su svoj vrhunac u Časnom Kur’anu. Prema tome, on je bio Khatam-un-Nabijjin i njegova Knjiga je bila Khatam-ul-Kutub. S tačke gledišta svakog aspekta čudesne riječi, Časni Kur’an je na najvišem položaju. Savršenstvo Časnog Kur’ana se vidi i njegov čudesni karakter je dokazan sa svake tačke gledišta, da tako kažemo, sa tačke gledišta izvanrednosti sastava, slijeda njegovih tema, njegovih učenja i njegove savršenosti i plodova njegovog učenja. Zato Časni Kur’an nije zahtijevao ravnog sebi iz neke određene tačke gledišta nego je izdao općeniti poziv zahtijevajući jednakog iz bilo koje tačke gledišta. S koje god tačke gledišta se pogleda, on je čudo. (Malfuzat, tom III, str. 36-37; Suština islama, tom I, str. 356-357)

 

Objašnjavajući značaj Časnog Kur’ana i skrećući našu pažnju na to Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Da nismo imali Časnog Kur’ana nego samo zbirku hadisa kao ugledan  izvor vjere mi bismo bili postiđeni da se sučimo s drugim ljudima. Ja sam razmišljao nad riječju Kur’an i meni je otkriveno da ova blagoslovljena riječ sadrži veličanstveno predskazanje koje je da je jedino ovo Kur’an, to jest knjiga vrijedna učenja. Doći će vrijeme kad će više nego ikada samo on biti Knjiga vrijedna učenja kad se druge knjige također budu čitale skupa s njim. U to vrijeme jedino ovo će biti Knjiga vrijedna učenja s ciljem da zaštitimo čast islama i da uklonimo neiskrenost i druge knjige će sigurno zavrijediti da budu odbačene. Ovo je to što riječ ‘Furkan’ znači: to jest, samo ova Knjiga će razlikovati između istine i laži i nijedna druga knjiga hadisa ili bilo koja druga knjiga neće biti njegovog položaja. Zato napustite sve knjige i samo učite Allahovu Knjigu noć i dan. Izuzetno je bezvjerna osoba koja ne pokazuje poštovanje Časnom Kur’anu i naklonjena je drugim knjigama cijelo vrijeme. Naš Džemat treba nastojati i biti zauzet učenjem Kur’ana i zamisliti se nad njim cijelim srcem i napustiti naklonjenost hadisima. Za veliko je žaljenje da se ne razmišlja nad Časnim Kur’anom kao nad hadisima! Uzmite oružje Časnog Kur’ana u ruku da pobijedite ovog časa. Nikakav mrak neće biti u stanju da stane naspram ovog svjetla!’ (Malfuzat, tom I, str. 386)

Obećani Mesija a.s. je jedanput rekao slijedeće riječi o izvoru popravljanja:

‘Kako može promjena i popravljanje biti napravljeno? Odgovor je da može jedino sa namazom koji je stvarni namaz. Razmišljajte nad Časnim Kur’anom jer on sadrži sve; detalje o vrlinama i porocima, i vijesti o budućem vremenu.’

Najvažnija stvar je da budemo privučeni namazu, pogotovu ovih dana treba posvetiti pažnju namazu u džematu, treba biti napravljen poseban aranžman. Kako je Časni Kur’an povezan sa Ramazanom, ako formiramo naviku u toku ovih dana da ga učimo, razmišljamo nad njim i prakticiramo njegova učenja u svojim životima, to će koristiti u budućnosti.

Obećani Mesija a.s. je rekao:

‘Dobro znajte da Kur’an predstavlja religiju na koju se ne može dati prigovor zato što  se njegovi blagoslovi i plodovi mogu naći iznova. Religija nije bila savršeno predstavljena u Evanđelju. Njena učenja su možda bila prikladna i primjerena za to vrijeme, ali ona nije prikladna za sva vremena i za sve situacije. Odlika je jedino Časnog Kur’ana da je Uzvišeni Allah u njemu dao protulijek za svaku bolest i objasnio obuku svih sposobnosti. Također je dato uklanjanje bilo kojeg zla koje je spomenuto. Zato, nastavite učiti Časni Kur’an i nastavite činiti ibadet i nastojte da svoje vladanje držite u skladu sa učenjem Kur’ana.

Hazreti Halifatul Mesih III r.a. je govorio kako je jedan Pakistanski ministar otišao u obilazak u Kinu u vrijeme Mao Tse-tunga. On je pitao Maoa zašto je izvršio revoluciju u svojoj naciji. Mao mu je odgovorio: ‘Zašto pitaš mene, idi i vidi uzor svog Poslanika i prouči vaš Kur’an i prakticiraj ga i iznaći ćeš sve! Prema tome, čak drugi koji imaju razumjevanje, bilo da ga prihvataju ili ne, vide svjetlo u Časnom Kur’anu.’

Obećani Mesija a.s. je napisao o revolucionarnoj promjeni napravljenoj prakticiranjem Kur’anskih učenja i njegovih čuda.

‘Drugo čudo Časnog Kur’ana, koje možemo shvatiti i biti mu svjedoci  u naše vrijeme, je čudesan preobražaj ashaba Časnog Poslanika s.a.v.s., kroz njihovu pokornost Časnom Kur’anu i pod uticajem društva Časnog Poslanika s.a.v.s. Kad pogledamo na to kakva su vrsta ljudi oni bili i kako su se vladali prije nego što su primili islam, i kako su bili preobraženi društvom Časnog Poslanika s.a.v.s. i pokoravajući se Časnom Kur’anu i kako su, u pogledu njihovog morala, njihovog vjerovanja, vladanja, držanja, njihovog postupanja i svih njihovih praksi, oni sebe oslobodili od svojih zlih stanja i ušli u čisto i besprijekorno stanje; i kad pogledamo na čudni uticaj koji je donio neobično svjetlo i sjaj njihovim hrđavim bićima, moramo priznati da je ova promjena zaista bila čudesna i da je napravljena posebno Božijom Rukom.’ (Tri pitanja jednog kršćanina, str. 33)

Obećani Mesija a.s. je ranije objasnio da je razloge iza ovoga boravak u društvu Časnog Poslanika s.a.v.s. i praktikovanje učenja Časnog Kur’ana.

On je također rekao:

‘Očito je svakom poštenom čovjeku koliko su se iste te neznalice, divlji i isprazni i ljudi bezbožne naravi promijenili poslije primanja islama i prihvatanja Kur’ana. Ovo je bilo zbog dejstva Božije Riječi i društva čistog Poslanika s.a.v.s. koji su odmah tako promijenili njihova srca u vrlo kratkom vremenu da su poslije neznanja oni  bili opremljeni religijskim znanjem i rasuđivanjem. Napuštajući ljubav prema svijetu, oni su bili tako sasvim zaokupirani u ljubavi prema Bogu da su drage volje napustili svoju domovinu, imetak, svoje bližnje, čast i osnovne ljudske potrebe da steknu zadovoljstvo Uzvišenog Allaha. Obje ove faze – njihovog ranijeg života i novog života kojeg su stekli poslije islama tako su jasno zabilježeni u Časnom Kur’anu da  pobožna osoba spontano bude dirnuta do suza kad ih čita. Šta je bilo to što ih je tako naglo privuklo od jednog svijeta drugom svijetu! Tu su bila samo dva razloga: jedan je bio da je ovaj čisti Poslanik s.a.v.s. bio  uveliko djelotvoran u svojoj moći svetosti, nalik kojoj nikada nije bilo niti će biti! Drugo, to su bili ogromni utjecaju čiste Riječi Svemogućeg, Živog, Samoodržavajućeg i Sveodržavajućeg Boga. Oni su ogroman broj ljudi izveli iz dubokog mraka na svjetlo. Nema sumnje da su djelovanja Kur’ana  izvanredna jer niko u svijetu ne može dati primjer druge knjige da ima takvo dejstvo! Ko može dati dokaz da je neka druga knjiga napravila tako iznenađujuću promjenu i popravak kao što je Časni Kur’an! Iskustvo je stotina hiljada svetih ljudi da se poslije slijeđenja ove Časne Knjige Božiji blagoslovi spuštaju na srce i osoba razvije iznenađujuću povezanost s Plemenitim Gospodarom. Njihovim srcima budu otkriveni svjetlo i objava Uzvišenog Allaha i njima bude dat snažan osjećaj povjerenja u Boga čim izgovore riječi i znanje. Njima bude dat čvrst osjećaj vjerovanja i slasna ljubav prema Bogu, rođena  iz zadovoljstva sjedinjenja, bude stavljena u njihova srca. Ako bi njihovo biće trebalo biti  ispitano u oštrim nesrećama i zgnječeno kroz kruti zavrtanj, sve što bi bilo istisnuto (krv i životna snaga) ne bilo ništa nego ljubav prema Bogu.’ (Surma Chashm, Ruhani Khaza’in, tom II, str. 77,79)

Nije važno koliko su oni izmučeni, kao što se brusi na brusilici, ili bude zgnječeno kroz krut zavrtanj, ako ikada bude neka sprava da se dobije ljudska krv i životna snaga), šta će biti konačni ishod ljudi koji se zamisle nad učenjem Časnog Kur’ana i koji strasno ljube i poštuju Časnog Poslanika s.a.v.s.? Jedino krv i životna snaga Božije ljubavi će biti istisnuti i ništa drugo.

‘Svijet nije upoznat o njima i oni su vrlo daleko i više od svjetovnog. Božije postupanje prema njima je izvanredno i njima je dokazano Božije postojanje. Njima je otkriveno da postoji Jedan Koji sluša kad oni čine ibadet. Koji odgovara kad oni zovu i kad traže utočište On trči prema njima. Njegova ljubav prema njima je veća od očeve ljubavi i On prosipa blagoslove na njihova boravišta. Oni se tako mogu prepoznati kroz Božiju očitu, skrivenu i duhovnu pomoć i potporu. On im pomaže u svakom polju zato što su oni Njegovi i On je njihov. Ove stvari nisu bez dokaza.’ (Surma Chashm Ariya, Ruhani Khaza’in, tom II, str. 79)

Tajna uspjeha danas ostaje da prakticiramo učenja Časnog Kur’ana; samo prihvatanje nije dovoljno. Obećani Mesija a.s. kaže:

‘Stvarnost je da, sve dotle dok muslimani ne budu u potpunosti izvršavali i držali se onoga što je Uzvišeni Allah poučio u Časnom Kur’anu oni ne mogu steći nikakvu vrstu uspjeha. Što dalje idu od Časnog Kur’ana oni postaju udaljeniji od položaja i puteva uspjeha. Samo je prakticiranje Časnog Kur’ana izvor napretka i upute.’

On je savjetovao svoj Džemat, kao što sam pročitao:

‘Budite budni cijelo vrijeme i nemojte napraviti nijednog koraka suprotno Allahovom učenju i uputi Kur’ana. Ja vam uistinu kažem da svako ko izigra  i najmanju od 700 naredbi Kur’ana prema sebi zatvara vrata spasa. Putevi istinskog i savršenog spasa su otvorena Kur’anom a sve ostalo je njegov odraz. Zato, proučavajte Kur’an sa brigom i držite ga vrlo dragim s ljubavlju koju nemate nizašta drugo. Kao što mi je Bog rekao: ‘Sve dobro je sadržano u Kur’anu.’ Ovo je potpuno istina. Oni ljudi koji više vole bilo šta drugo nego njega treba sažaljevati. Glavno vrelo vašeg napretka i spasa je Časni Kur’an. Ne postoji nijedna vaša vjerska potreba koja nije zadovoljena Kur’anom. Na Sudnjem danu Kur’an će potvrditi ili poreći vašu vjeru.’

Jedini on će potvrditi ili negirati stanje vaše vjere.

‘Ne postoji ni jedna druga knjiga pod nebom mimo Kur’ana koja vam može dati spas. Allah je bio vrlo dobrotvoran prema vama da vam je dao Knjigu kao što je Kur’an. Ja vam uistinu kažem da je Knjiga koja je vama data (kojoj se poučavate) bila data kršćanima, oni ne bi propali. Da je ovo obilje upute, koje je vama dato bilo dato Jevrejima namjesto Tevrata, neke njihove sekte ne bi poricale Sudnji dan. Onda cijenite ovu naklonost koja vam je data. To je vrlo vrijedna  naklonost i usluga, to je veliko bogatstvo. Da Kur’an nije bio objavljen cijeli svijet bi ostao kao prljava komadina (nateklina) mesa. Kur’an je Knjiga u poređenju s kojom sve druge upute ne znače ništa. (Kashti Nuh, Ruhani Khaza’in, tom 19, str. 26-27; Suština islama, tom I, str. 400-401)

Navodeći značaj Kur’ana Obećani Mesija a.s. je rekao:

‘Časni Kur’an je čista Knjiga koja je došla na svijet u vrijeme kad se raširio veliki nered i mnoga pogrešna vjerovanja i pogrešne prakse su postale uobičajene i skoro su svi ljudi bili upleteni u nemoralne prakse i vjerovanja. Uzvišeni Allah ukazuje na to u Časnom Kur’anu: ‘Nered je zavladao kopnom i morem…’ (30:42) To jest, svi ljudi, bilo to narod Knjige ili drugi, svi su bili upleteni u nemoralna vjerovanja i u svijetu se činio veliki nered. Prema tome, Uzvišeni Allah je poslao savršenu Knjigu kao što je Časni Kur’an za uputu i da opovrgne sva lažna vjerovanja. On ima opovrgavanje svih lažnih religija pogotovu  je u suri Al-Fatiha, koja se uči pet puta na dan na svakom rekatu svakog namaza, pokazana cjelovita uputa.’

Obećani Mesija a.s. je rekao:

‘Obećanja o uspjehu koja je Svemogući Allah, Slavom Svog božanstva a u suprotstavljanju svim protivnicima, svim neprijateljima, svim poricateljima, svim imućnim, svim moćnim upravljačima, svim filozofima, svim sljedbenicima drugih religija, dao onom poniznom, slabom, siromašnom, nepismenom, neobučenom, obećanja koja su se ispunila u svoje vrijeme i nastavljalju se ispunjavati, nije mogao biti posao ljudskog bića, niti iskren tragač za istinom ima ikakvu sumnju u pogledu njih.’ (Brahin-e-Ahmadija, Ruhani Khaza’in, tom i, str. 266-267, podbilješka 11; Suština islama, tom I, str. 283)

Neko je postavio pitanje o tome kako se treba učiti Časni Kur’an i Obećani Mesija a.s. je odgovorio:

‘Časni Kur’an treba učiti pažljivo i treba o tome razmišljati. Hadis prenosi da ima mnogo onih koji uče Časni Kur’an a koje Časni Kur’an proklinje. Osobu koja uči Kur’an ali ne prakticira ga, Časni Kur’an proklinje. Kad učimo Časni Kur’an i dolazimo do ajeta o blagoslovu, treba tražiti blagoslov od Svemogućeg Boga a kad je spomenuta kazna ljudi ili naroda treba tražiti utočište od Svemogućeg Boga od Njegove kazne. Kur’an treba učiti sa dužnom brigom i pažnjom i treba ga prakticirati.’ (Malfuzat, tom 5, str. 157)

Obećani Mesija a.s. objašnjava kako da ispunimo cilj učenja Časnog Kur’ana:

‘Ljudi uče Časni Kur’an kao papagaji bez razumijevanja, baš kao brzo verglanje nekog učenog čovjeka koji niti sam razumije šta govori niti slušaoci. Slično tome, učenje Časnog Kur’ana je smanjeno samo na jednostavno učenje par sura bez razumijevanja šta je pročitano. Najčešće se uči melodično i slova ‘ain’ i ‘qaf’ se kako treba izgovaraju. Dobro je učiti Časni Kur’an na lijep i melodičan način.’

Hadis također navodi da Kur’an treba učiti ispravno.

‘Međutim, istinski cilj učenja Časnog Kur’ana je da budemo obaviješteni o njegovim istinama i znanju tako da čovjek može napraviti promjene u sebi! Zapamtite da Časni Kur’an ima začuđujuću filozofiju u sebi. Tamo je sistem (sustav) koji se ne cijeni. Ukoliko se ovaj sustav Časnog Kur’ana i njegov slijed  ne drže u vidu i ukoliko se posve ne zamislimo nad njima, cilj  njegovog učenja nije ispunjen.’

Obećani Mesija a.s. je rekao da učenje Božije Riječi stvara ljubav prema Bogu:

‘Korijen obožavanja je u učenju Časnog Kur’ana jer ako se ove riječi Voljenog  čitaju ili slušaju, one sigurno pokreću ljubav u istinskom vjerniku i razvedravaju gorivost.’ (Surma Chashm Ariya; Ruhani Khaza’in, tom 2. str. 283)

Obećani Mesija a.s. je rekao da Časni Kur’an ima protulijek za grubost srca:

‘Čovjek treba obilato učiti Časni Kur’an i kad ga uči i nailazi na dove, treba također činiti dovu i tražiti isto od Boga što se traži u toj dovi. Ako naiđe na navod o kazni, treba tražiti utočište od toga i treba izbjegavati ove loše prakse zbog kojih su ljudi (u navodu) bili uništeni. Ako u srcu postoji grubost, način da ono omekša je da stalno učimo Časni Kur’an. Kad god je navedena dova, vjernik također želi da doživi isti blagoslov. Časni Kur’an se može uporediti sa baščom. Čovjek bere određenu vrstu cvijeća s jednog mjesta i ide dalje i ubire drugu vrstu cvijeća. On treba ubrati korist u skladu sa situacijom.’

Obećani Mesija a.s. je rekao da nema potrebe za bilo kakvom daljom objavljenom knjigom poslije Časnog Kur’ana koja je savršena i potpuna knjiga:

‘Časni Kur’an je objavljen u vrijeme kad su sve moguće potrebe postale očite i sve moralne i načelne i verbalne stvari i ljudsko vladanje postali iskvareni, i sve vrste prijestupa i poroka dostigli svoju granicu. Zato je učenje Časnog Kur’ana bilo sveobuhvatno – u smislu da je zakon objavljen u Kur’anu savršen i konačan, da su prethodno objavljeni zakoni nepotpuni, jer zla za čije su popravljanje došle prethodno objavljene knjige, nisu stigle na svoj vrhunac, ali u vrijeme objave Časnog Kur’ana one su stigle do svog maksimuma. Sada, razlika između Časnog Kur’ana i drugih objavljenih knjiga je: čak da su ove knjige sačuvane na svaki način, njihovo učenje je  nepotpuno i bilo bi potrebno savršeno učenje, da tako kažemo, bilo bi potrebno da Časni Kur’an bude objavljen; ali nijedna druga knjiga nije potrebna poslije Časnog Kur’ana jer ne može postojati ništa izvan savršenstva.

Ako predpostavimo da će istinski principi Časnog Kur’ana biti iskrivljeni (izopačeni) kao Vedasi ili Biblija, i da će se postavljati drugovi sa Svemogućim Bogom, i da će učenje o Božijoj Jedinstvenosti biti prepravljeno (izmijenjeno) i iskrivljeno, i da će milioni muslimana koji su utemeljeni na Božijoj jedinstvenosti zapasti u širk i obožavanje stvorenja, onda u takvom slučaju bi trebao biti objavljen drugi zakon i došao bi drugi poslanik, ali sve ove pretpostavke su nemoguće (ne dolaze u obzir). Iskrivljivanje učenja Časnog Kur’ana nije moguće.’ (Brahin-e-Ahmadija; Ruhnai Khaza’in, tom i, str. 101-102, podbilješka 9; Suština islama, tom 1, str. 478)

Obećani Mesija a.s. je rekao:

‘Zapamtite, Časni Kur’an je glavno vrelo istinskih blagoslova i istinski je izvor spasa. Oni koji ne prakticiraju Časni Kur’an sami su krivi. Među onima koji ga ne prakticiraju, jedna je grupa onih koji ne vjeruju u njega i oni ne smatraju da je to Božija Riječ. Ovi ljudi su jako udaljeni i daleko. Međutim, kako je zapanjujuće i žalosno kad oni koji vjeruju da je on Božija Riječ i da je ljekovita (blagotvorna) formula za spas također ga ne prakticiraju. Mnogi među ovima ga nisu čak pročitali za cijeli svoj život. Primjer takvih ljudi koji su tako nemarni i bezbrižni o Božijoj Riječi je kao primjer osobe koja zna o čistom, slatkom i hladnom izvoru vode koja je eliksir i ljekovita (blagotvorna) za mnoge bolesti i on ovo zna zasigurno. Pa ipak, uprkos što ovo zna i uprkos tome što je žedan i pati od mnogih bolesti on ne ide ka tome. Kako je to nesretno i neuko od njega! On je trebao staviti svoja usta na ovo vrelo i zadovoljiti se i izvući zadovoljstvo iz njegove slatke i ljekovite vode. Međutim, uprkos tome što ima znanje, on je udaljen od toga kao neko ko ne zna o tome i ostaje udaljen od toga do ga smrt ne savlada. Stanje ove osobe je sigurno upozoravajuće. Stanje muslimana je također slično tome ovih dana. Oni znaju da je Časni Kur’an ključ svom napretku i svem uspjehu koji trebaju prakticirati. Ali jao! O njemu se uopće ne brine. Osoba koja tome poziva s velikom strašću i dobrom namjerom, a ne samo samilosno nego također zbog naredbe Svemogućeg Boga označena je kao lažov i Deđal. Koliko sažaljivije može biti stanje ovih ljudi!

Muslimani su trebali, i također je toliko neophodno za njih sada, da ovu vodu smatraju izvorom veličanstvenog blagoslova i da to cijene. Cijenjenje toga je u prakticiranju i onda da vide kako Svemogući Bog olakšava njihove probleme i teškoće. Kad bi samo muslimani razumjeli i mislili da je Svemogući Allah za njih stvorio pobožan put da se od njega okoriste idući njime.’ (Malfuzat, tom 4, str. 140-141)

Obećani Mesija a.s. je rekao:

‘Istina je da su većina muslimana napustili Časni Kur’an a ipak su svjetlost i blagoslovi Časnog Kur’ana i njegovo djelovanje uvijek živi i svježi. Ja sam poslan u ovo doba kao dokaz ovome i Uzvišeni Allah je uvijek slao Svoje ljude da to potvrde i pomognu zato što je On obećao: ‘Zaista smo Mi objavili ovu opomenu i zaista ćemo je (Mi) čuvati.’ (15:10) Obećanje Uzvišenog Allaha da će sačuvati Kur’an nije dato za Tevrat ili bilo koju drugu knjigu. Zbog toga je ljudsko umetanje prodrlo u ove knjige. To da je Časni Kur’an sačuvan veliki je izvor toga da se dokaz njegove snage ili djelovanja  također nalaze svježi. Pošto su Jevreji napustili Tevrat, oni nemaju nikakve preostale snage ili djelovanja što pokazuje njihovo propadanje.’

Obećani Mesija a.s. savjetuje s velikim sažaljenjem:

‘Nemojte napuštati Časni Kur’an kao nešto ostavljeno jer u njemu je vaš život. Oni koji odaju počast Časnom Kur’anu bit će počaščeni na nebesima i oni koji dadnu prednost Časnom Kur’anu nad hadisima i svakom drugom izlaganju bit će data prednost na nebesima. Ne postoji nijedna druga knjiga na licu Zemlje za ljude osim Časnog Kur’ana i za cijelu ljudsku rasu ne postoji nijedan drugi poslanik i posrednik osim Časnog Poslanika s.a.v.s.’ (Kashti Nuh; Ruhani Khaz’in, tom 19, str. 13)

Ovih nekoliko isječaka su pročitani da skrenu vašu pažnju na značaj Časnog Kur’ana i na njegovo učenje tako da svaki od nas bude privučen tome i da izvučemo dobrobit iz ove značajne riznice u mjesecu Ramazanu. Kao što je rečeno na početku, učite ga i zamislite se nad tim i dijelovi koje ste zaboravili, neki ljudi zaborave dijelove (sure) koje su naučili napamet, ponovite ih opet i ponovo ih naučite napamet. Nastojte i prakticirajte naredbe koji vam nisu bili u vidu. Da Uzvišeni Allah osposobi sve nas da tako činimo!

Ja ću poslije džume namaza klanjati dženazu, tijelo jednog od mrtvih je prisutno. Naš Kaleem Wasim sahib, koji je bio radnik MTA, umro je 6. jula od srčanog udara sa 56 godina. Inna lillahi ve inna illeihi radži’uun. On je bio unuk po ocu hazreti Haji Muhammed Din sahiba, derviša Kadiana i unuk po majci Syed Sadik Ali sahiba iz Saharanpura i zet mubarak Saki sahiba koji je ovdje bio misionar i također je bio dodatni Vakilul Tabsheer.

Kaleem sahib je od djetinjstva bio aktivan član Džemata. U toku svog vremena u Karačiju bio je član lokalnog i oblasnog upravnog tijela i u Abu Dabiju je služio kao zamjenik predsjednika Džemata. Doselio je u VB 1989. i služio kao kaid ogranka Londonske oblasti. Također je služio u finansijskom odjeljenju i odjeljenju za gostoprimstvo i također u toku Đelsa salane. Sa početkom rada MTA 1997. on je bio jedan od prvih radnika i radio je na održavanju i tehničkom polju i također je služio u drugim odjeljenjima. Trenutno je bio na dužnosti prijevođenja i tako je služio u MTA do svog zadnjeg daha. Također je bio jedan od prvih čitača MTA vijesti i predstavnika. Imao je veliku ljubav prema Halifatu i radio je iskreno i imao vrlo drag odnos sa svojim osobljem i poštovao ih.

Njegova stara majka  je živa. Iza sebe je ostavio svoju ženu, Saru Wasim sahibu, dva sina i kćer. Njegova majka kaže da je imao veliko poštovanje za svoje roditelje i bio vrlo brižan prema njima i lijepo ih služio. Također je bio vrlo brižan prema svojoj djeci. Njegova žena kaže da je vidjela da je njen muž imao stvarni duh da služi i bio uvijek spreman da služi religiji Uzvišenog Allaha. Koji god bi mu zadatak bio dat od Halife on je nastojao da to poduzme s velikom ljubavlju, oduševljenjem i radošću. Imao je savršeno vjerovanje da Uzvišeni Allah obezbjeđuje za svakoga i također uvjeravao druge da se oslanjaju na Allaha kad nešto rade ili da mu upućuju dove. Gostoprimstvo je bila jedna od njegovih velikih odlika i bio je izuzetno gostoprimljiv prema gostima kod kuće, zapravo bi pozivao ljude da dođu. Njegova sestra je napisala da nije imao ni nagovještaja pretvaranja i da je jedna od njegovih odlika bila da je čitao knjige Obećanog Mesije a.s. kako je ona često vidjela.

Jedan od njegovih radnika Asim Shehzad piše da je radio sa Wasim Kaleem sahibom jedanaest godina u MTA i uvidio da je iskren i otvoren i istinski predanik Halifata. U svom svojstvu kao stariji radnik on nikada nije dao da mlađi radnici osjete njegovo starješinstvo i s njima se ophodio s toplinom i ljubavlju dok ih je obučavao za rad. Jedanput je vidio Kaleem sahiba da čisti MTA kompleks u Baitul Futuh džamiji i pitao ga zašto on to čisti, da je trebao dati drugima da to rade. Kaleem Wasim sahib mu je rekao vrlo ponosno da, kad je otvaran ovaj komleks (s džamijom) jedan od savjeta koje sam ja dao radnicima, savjet Halife vremena, bio je osobit savjet o čistoći i kad sam davao ovaj savjet da sam gledao prema njemu i da je on zbog toga razumio da je ova naredba bila prije svega za njega i da je zato sam čistio.

Jedanput je gledao MTA dio dijapozitiva (snimaka) iz isječaka Obećanog Mesije a.s. i Halifa koji je ukazivao na to da je MTA organizacija koja igra  veliku ulogu u unapređivanju misije Obećanog Mesije a.s. Dok je ovo gledao počeo je nekontrolisano jecati i rekao kako je sretan Kaleem da od Uzvišenog Allaha bude osposobljen da radi na MTA.

Jedanput je trebao imati dopust i dao je molbu za odobrenje dopusta ali mu je Ata ul Mujeeb sahib rekao da u to vrijeme ne uzima dopust jer je bilo puno posla. On je odmah uzeo natrag svoju molbu za dopust i pocijepao je. Ata ul Mujeeb Rashid sahib mi je također napisao da je ovu molbu za dopust pocijepao s krajnjim zadovoljstvom a ne u ljutnji. Imam sahib također piše da je on mašaAllah bio u stanju da služi s ljubavlju i iskrenošću i također je davao prednost poslu Džemata nad ličnim stvarima. Bio je stručan u svom polju i radio s velikom naklonošću.

Khalid sahib je također napisao da kad god bi u toku vremena Ravil sahiba, koji je bio dostupan u neredovitim satima Kaleem sahib bio kontaktiran, on bi uvijek kazao da nije važno, kad god je Ravil sahib slobodan da dođe neka dođe, bilo da je to noć ili dan. On je samo tražio da bude obaviješten unaprijed tako da može napraviti pripreme. Bio je uvijek spreman da služi.

Ja sam također opazio kad god bi došao radi mulakata sa svojom djecom, on bi dao da djeca sjednu naprijed a on bi sjeo nazad. Vjerovatno da djeca mogu govoriti direktno sa Huzurom i vezu koju je on imao sa Halifatom je prenosio svojoj djeci. Da Allah ispuni njegovu želju i da njegova djeca ostanu vezana za Halifat. Oboje, i majka i otac su svoju djecu odgojili na vrlo lijep način, MašaAllah. Da Allah uvijek čuva ovu djecu korisnim članovima Džemata i bude njihov Pomagač i da dadne strpljenje njegovoj ženi i također njegovoj majci.

Druga osoba za koju ćemo klanjati dženazu je Al Haaj Asim Zaki Bashir ud Din sahib iz SAD i za njega će biti klanjana dženaza u odsustvu; prva će biti za mrtvog koji je prisutan. On je umro 22. juna 2014 nakon što je bolovao od raka nekoliko godina u toku kojih on nikada nije pokazao nikakav znak malodušnosti. On je ovu bitku s bolešću vodio s velikom hrabrošću i strpljenjem. Rođen je u kršćanskoj porodici 26. maja 1929. i bio privučen religiji od djetinstva. Ahmadijat mu je predstavljen  kroz lično proučavanje i interes i s velikom milošću Uzvišenog Allaha on je primio Ahmadijat sa 19 ili 20 godina. Imao je odlučno vjerovanje u postojanje Uzvišenog Boga i imao vrlo snažnu vjeru. Bio je vrlo strpljiva i zahvalna osoba; utjelovljenje istinskog vjernika. Sreo se sa mnogim starijim članovima Džemata i 1940. je prvi put sreo Chaudhry Zafrullah Khan sahiba. Imao je čast da sretne hazreti halifatul Mesiha III r.a.. Asim sahib je rekao kako je u toku svog prvog mulakata sa hazreti Halifatul Mesihom III r.a. osjećao kao da ima vijenac svjetla oko njega; on je rekao da još uvijek to može zamisliti.

Bio je u stanju da služi u nacionalnom upravnom tijelu SAD i također kao lokalni predsjednik kao i sekretar za širenje poruke i također je služio kao Zaim Ansarullah. Radio je u luci Seattle, SAD za što je morao odsustvovati od kuće dva ili tri mjeseca. Njegov posao je bio dobro plaćen ali je jedanput Đelsa padala u toku radnih dana i on je ostavio posao da prisustvuje Đelsi. Uvijek je učestvovao u programima Džemata. Jedanput je brzo vozio dok je išao na neki posao Džemata i policija ga je zaustavila. Na glavi je imao kapu za namaz pa ga je policija pitala je li ide u crkvu, misleći na džamiju jer je imao muslimansku kapu za namaz. On je rekao da ide. Dogodilo se da je policajac bio dobra osoba i rekao mu je da može ići ali je tražio od njega da iznos koji mu je odredio za kaznu dadne u džamiju. Čim je stigao do džamije on je vrlo iskreno platio 85$ – iznos kazne, kao članarinu. Kad je džamija u Seattle bila izgrađena on je dao najveći doprinos za to. Ovo je bilo 1970 i kažu da je iznos njegovog doprinosa mogao u to vrijeme kupiti novo auto. Bio je vrlo naklonjen širenju poruke i uvijek je imao sto na rasklapanje, neke knjige i liflete u autu. Gdje god je išao postavio bi sto i prenosio poruku i dijelio literaturu. On je dao izdanja Džemata i liflete u javnu biblioteku u Seattle. Brinuo se o napretku Džemata do svog zadnjeg dana. Imao je veliku ljubav za Džemat i Halifat i uvijek savjetovao ljude da služe Džemat. Iza sebe ostavlja ženu i četvoro djece. Da Uzvišeni Allah uzdigne njegov položaj i također osposobi njegovu djecu da ostanu čvrsti u pobožnosti.