Hutbe 2014.

Hutba 25. juli 2014. – Lejletul Kadr i zadnji petak ramazana


Hutba, 25. juli 2014.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Zadnih deset dana ramazana brzo prolaze. U ovih deset dana muslimani daju važnost dvijema stvarima: jedna je Lejlatul Kadr-Noć odredbe a druga je  Džumatul vida-poznata kao Oproštajni petak. Značaj Noći odredbe je stvaran kako je dokazano kroz hadise i također je spomenuto u Časnom Kur’anu. Međutim, koncept oproštajnog petka je nešto što su muslimani ili religijski učenjaci izumili kroz vlastite netačne interpretacije.

Hazreti Halifatul Mesih je danas dao izlaganje o ova dva pitanja i dijelom se okoristio starom hutbom petkom koju je za ovu svrhu održao hazreti Musleh Maud r.a.

Razni prenosioci hadisa dali su drugačije dane za Noć odredbe, neki kažu da je to 21. noć drugi kažu da je to 23. noć ramazana, dok su neki sigurni da je to 27. noć. Općenito govoreći hadisi kažu da tu noć treba tražiti u zadnjih deset dana ramazana. Časnom Poslaniku s.a.v.s. je bilo dato znanje o specifičnom danu ove Noći u toku kojeg istinski vjernik doživljava primanje dova. Međutim, hadis nam govori da je zbog greške dvojice muslimana Časni Poslanik s.a.v.s zaboravio tačan dan. Nije bila obična stvar imati specifično znanje o tom danu i prirodno je bila želja Časnog Poslanika s.a.v.s. da to prense vjernicima.  Hadis prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s., nakon što mu je ovo dato na znanje napustio kuću radostan da drugima kaže o tome. Međutim, dvojica muslimana su se napolju svađali i Časni Poslanik s.a.v.s. se umiješao da napravi mir među njima do tolike mjere da je zaboravio ovaj specifičan dan. Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da Časni Poslanik s.a.v.s. nije samo zaboravio dan nego je zapravo njegovo znanje Božijom naredbom bilo uklonjeno. Sada se ova Noć traži u svakoj neparnoj noći zadnjih deset dana ramazana.

Hazreti Musleh Maud r.a. je istakao vrlo važnu tačku u pogledu Noći odredbe. On je rekao da je sat koji je nazvan Noć odredbe u uzajamnoj vezi i odnosu sa nacionalnim skladom i jedinstvom. Kad slušamo ovaj hadis mi kažemo: da nije bilo prepirke ove dvojice muslimana mi bismo znali specifičan dan.  Međutim, vrlo je malo pažnje posvećeno ovoj vrlo važnoj stvari da je sat koji je nazvan Noć odredbe u međusobnoj vezi s nacionalnim skladom i jedinstvom i oduzet je od nacije koja gubi svoj sklad i jedinstvo. Nažalost, mnoge islamske zemlje nemaju nikakvog sklada ni jedinstva: ljudi se bore jedni s drugima ili se bore protiv upravljača ili su upravljači nepravedni i okrutni prema narodu. Okrutnost se provodi i istaknuta je.  Zbog nedostatka ovog sklada i jedinstva drugi imaju smionost da rade šta god hoće protiv muslimana. Iz ovog razloga Izrael nastavlja da zlobno ubija nevine Palestince. Da su muslimani ujedinjeni i da slijede Božiji put, sa svojom ogromnom snagom, takvo divljaštvo ne bi bilo počinjeno. Postoje neka pravila i propisi rata. Palestinci nemaju moći protiv Izraela. Ako se kaže da Hamas također čini okrutnosti protiv Izraela, onda muslimanske zemlje trebaju zaustaviti Hamas da to ne čini. Međutim, agresija koju su pokazale ove dvije strane može se uporediti sa borbom jedne osobe koja se bori sa štapom a druga vojskom sa naoružanjem. Muslimanske zemlje pretpostavljaju, kao što je nedavno u Turskoj izraženo žaljenje zbog Palestinske situacije, i misle da su službenim žaljenjem obavili svoje dužnosti. Zapadne moći također ne igraju svoju ulogu. Ono što je potrebno je da obadvije strane budu strogo zaustavljene od činjenja agresije. Mi jednim možemo moliti Allaha da spasi žrtve i nevine, i da mir bude utemeljen. Slično tome, druge muslimanske zemlje imaju unutrašnje borbe gdje su proganjanje i nered rasprostranjeni i učestali. Da im Svemogući Allah dadne razum i da imaju jedinstva, inače neće biti u stanju da ispune svoje dužnosti obožavanja Boga i neće im biti data Noć odredbe. Bez sklada, blagoslov Noći odredbe bude uklonjen i samo mrak ostaje.

Noć odredbe znači onu noć kad čovjekova sudbina bude određena i bude odlučeno kako će se prema njemu postupati u narednoj godini. Koliko će napredovati i uzdići se i koje koristi će steći a koje gubitke će podnijeti. Odluke o čovjekovom napretku uvijek budu donesene u noći/mraku. Hazreti Musleh Maud r.a. je takav duhovni razvoj uporedio sa fizičkim razvojem i rekao da nam Časni Kur’an govori da se fizički razvoj čovjeka događa u neprekidnim vremenima mraka. Kao mrak majčine maternice gdje bude određen cijeli fizički razvoj. Nedostatk dobre ishrane u ovim danima ima za posljedicu slabo dijete. Dokazana je činjenica da okolina i dijeta majke utiču na nerođeno dijete. U tolikoj mjeri da djeca majki koje su u strahu ne postignu mnogo u životu. Dobra dijeta i dobro okruženje u toku trudnoće ima svoj uticaj na nerođeno dijete i zato islam zabranjuje majkama koje su u drugom stanju da poste. To može izazvati slabost kod djeteta. Također se odvraćaju od procesa stvari kao što je razvod dok je žena trudna zato što ova nevolja i patnja mogu izazvati slabost nerođenom djetetu. Udaja trudne žene je također zabranjena zato što emocionalni preokret može također biti štetan  za dijete. Muž i žena se poučavaju da čine dove protiv šejtanskih naklonosti u toku trudnoće tako da šejtanski nagovori koji teku venama skupa sa krvlju, budu uklonjeni i da dijete bude oslobođeno od njih. Šerijat je naredio posebnu brigu u toku dana razvoja bebe u mraku maternice. Ovi slojevi perioda razvoja u mraku proteže se do vremena kad majka doji dijete. Ove majke koje doje također ne poste. U ovom stadiju dijete nije privučeno svijetu nego ovisi o majci; zato ona ne smije postiti da to ne bi imalo štetan uticaj na dijete.

Fizički i duhovni razvoj se odvija u mraku/noći. Napredak tijela čovjeka ovisi o njegovom ranom žrtvovanju i stepen dugovječnosti njegovog napretka je njegova Noć odredbe. Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao: ‘Što je više osoba draga Bogu, više kušnji mora podnijeti.’ Mi moramo razmisliti jesu li kušnje s kojim se suočavamo kao Džemat na nekim mjestima za nas Noći odredbe; vrijeme kad je čovjek u stanju da čini ibadet više nego prije. Da (Allah dadne da) ovo vrijeme duhovne obuke i razvoja vidimo uspješnim! Međutim, ako izgubimo svoje standarde čuvanja jedinstva i sklada onda nećemo biti u stanju da se okoristimo od Noći odredbe. Ako budemo održavali svoje uzajamno jedinstvo radi Božijeg zadovoljstva putovat  ćemo novim odredištima. Svi mi trebamo imati ovaj vrlo važan predmet pred sobom da, kad kroz ove kušnje prolazimo uspješno onda će odredišta o našem razvoju biti izvanredna. Zaista, odluke će Allah donijeti, On je onaj Koji sluša dove i On je taj Koji daje Noć odredbe.  Važno je da se držimo stvari koje su izvor sticanja Noći odredbe. Zora koja sviće poslije ove Noći je izvanredna. Ovo su stvari koje uvijek moramo imati u vidu s ciljem da tražimo dobrotvornost Noći odredbe.

Noć odredbe je ime onog trenutka koji stiče primanje i ništa ne može biti korisnije od onog što stiče primanje kod Boga. Mi se trebamo boriti za žrtvovanje koje će biti primljeno. Muslimani kao i nevjernici su umrli u Bici na Bedru. Međutim, smrt nevjernika nije bila Noć odredbe dok je smrt muslimana (kao šehida) bila Noć odredbe zato što ih je Allah proglasio primljenim. Teškoća, kušnja i nevolja na koju Allah ne stavlja vrijednosti nije Noć odredbe; to je kazna. Međutim, teškoće i kušnje na koje Allah stavlja vrijednost, to jest muka koju Allah odluči naknaditi je Noć odredbe. On je odredio vrijeme za čovjeka kad njegova žrtva bude primljena. Ahmadija džemat je ovo doživio i nastavlja doživljavati. Gdje god u svijetu se mi suočimo sa kušnjama i proganjanjem, ova teška vremena daju radosne vijesti o svitanju. Proizađu (rode se) rojevi Ahmadijata svuda širom svijeta, to jest cijelo vrijeme se formiraju novi džemati. S ciljem da se okoristimo do daljih blagoslova Noći odredbe trebamo obećati da ćemo uvećati svoje jedinstvo i sklad, i ako postoje pukotine bilo gdje, da ćemo ih odmah popraviti i u cijelosti se okoristiti od dobrobiti Noći odredbe kao utjelovljenje: ‘…blagi među sobom,,,’ (48:30)

Naši napori u ovom mjesecu ramazanu trebaju se također usredsrediti na uklanjanje ličnih neslaganja i razilaženja tako da i mi također možemo uživati dobrobit i plodove Noći odredbe na ličnom nivou i tako da i mi također možemo imati mjeru Allahovih blagoslova određenih za naš Džemat. Također trebamo voditi računa da sa povećanjem Božijih blagoslova na nas, neprijatelj također uvećava svoje napore da za nas stvori teškoće. Ne trebamo pretpostavljati da će ovo suprotstavljanje biti ograničeno na nekoliko zemalja. Vatra ljubomore pokušava sve što može da spriječi i omete napredak i ovo će se događati svuda. Međutim, radosna vijest o Noći odredbe nam predskazuje da ćemo izbjeći loša dejstva ovog neprijateljstva i također nam govori o napretku Džemata. Sve dok svoje stanje budemo oblikovali u skladu sa Božijim zadovoljstvom imat ćemo dobrobit Noći odredbe. Vjernik nastoji i želi da vidi napredak svog Džemata na najvišoj tački koju je Allah obećao. Nakon što smo  stupili u vezu sa Obećanim Mesijom a.s. mi trebamo posvojiti puteve kojima nas je Obećani Mesija a.s. poučio da bismo bili dio napretka i uzdizanja. Ovi putevi se mogu opisati u dvije stavke, koje je Obećani Mesija a.s. smatrao svrhom svog dolaska. Jedna je da čovjeka približi Bogu a druga da čovjek ispuni dužnosti prema čovjeku. Ovo su dva zadatka koja su nam povjerena; da uzdignemo nivo svog ibadeta Bogu i da uklonimo razlike. Ako dužnosti ove svrhe budu ispunjene nije moguće za ljude da ostanu otuđeni i da se razilaze. Ako ovo budemo nastojali također ćemo razumjeti stvarnost Noći odredbe. Obećani Mesija a.s. je jednom rekao: ‘Za čovjeka je Noć odredbe vrijeme njegovog čišćenja.’ Ovo je vrsta Noći odredbe koju  trebamo tražiti.

Druga stvar (kojoj se u ove dane pridaje važnost) je stvar oproštajnog petka! O ovome se uvukao neobičan koncept. Naklonost je Allahova da nas je On osposobio da prihvatimo Imama ovog doba koji nas je očistio od pogrešnih shvatanja i pojmova  kao što zaista Ahmadi musliman treba biti očišćen od takvih stvari. Neahmadi smatraju da će prisustvovanjem zadnjem petku mjeseca ramazana čak namaz koji je osoba svjesno propustila tokom godine biti oprošten i da će čovjek biti očišćen od sveg zla. Da svi Allahovi blagoslovi budu nakupljeni obavljanjem zadnje džume (petka) u ramazanu. U njihovom pretpostavljanju Božija božanstvenost, Bože sačuvaj, ovisi o njihove četiri sedžde i da je njihova velika naklonost i usluga da obavljanjem četiri sedžde oni, Bože sačuvaj, utemeljuju Božiju Jedinstvenost. Za takve ljude nema koristi u ramazanu ili zaista u Noći odredbe. Božije naredbe su naklonost prema nama jer je u tome naše dobro i napredak (uzdizanje). Pridržavanje Božijm naredbama nije teret za koji trebamo pokušati i naći izgovor da ih izbjegnemo. Osoba nalazi izgovore protiv kazne i kažnjavanja. Razumni ljudi ne izbjegavaju nešto što je korisno. Ko ne želi da ima potomke, ko ne želi da ozdravi od bolesti, ko ne želi da ima znanje za sebe i svoju djecu, ko ne želi za svoje bližnje i drage da budu sretni i zadovoljni, ko ne želi poštovanje i čast za svoju djecu?! Izgovori se nalaze za suprotne stvari. Dok su Božije naredbe i upute za naše dobro! Mi trebamo posvetiti pažnju Božijim naredbama bilo da su o obožavanju ili drugim stvarima, sve su one za naše dobro. Smatrati bilo koju Božiju naredbu teretom je lišavanje sebe dobrobiti.

Nama je Bog dao život i On je odredio svrhu za ovaj naš život, kao što je rečeno: ‘A Ja nisam stvorio džinne i ljude nego da Mene obožavaju.’ (51:57) Ovo obožavanje od strane džinna i ljudi koje se smatra svrhom stvaranja nije povezano (dovedeno u vezu) ni sa kakvim posebnim danom ili posebnim petkom! Ono znači svaki namaz i svaki petak koji su obavezni osim dobrovoljnih namaza koje osoba obavlja u skladu sa svojom mogućnošću. Pošto je obožavanje osnovna svrha našeg stvaranja velika je potreba da tome posvetite pažnju pogotovo jer je to za naše vlastito dobro! Božija božanstvenost jeste i ostat će bez obzira na naše obožavanje, ali ako Ga budemo obožavali skupa sa Njegovim naklonostima, mi ćemo također biti primaoci Njegovih blagoslova. Uvijek treba zapamtiti da će naša vjera biti čista samo kad budemo prakticirali Božije naredbe. Iskren vjernik ima vezu prijateljstva s Bogom a prijateljstvo je obostrano. Prijatelji čine da mišljenje jedan drugog vide s iskrenošću. Ova činjenica nas također upućuje konceptu primanja ibadeta. Ako se držimo Božijih naredbi sa iskrenošću On će također nas slušati. Iskreni prijatelji ne žele ništa loše jedan za drugog. Kad svjetovni prijatelji ne žele loše jedan drugog, kako može Bog, koji je Najodaniji i cijeni odanost više nego bilo ko drugi, željeti loše za Svoje robove? Osoba samo prima milost i blagoslove od Boga kao rezultat iskrenosti vjere.

Ako svjetovni prijatelj koji je iskren poduzima postupke koji izgledaju da nas oštećuju, zbog njegove iskrenosti mi mislimo da sigurno mora biti dobar razlog da radi ono što radi i sigurni smo da naš prijatelj ne namjerava da nas povrijedi. Kako onda možemo misliti o Bogu da bi nas On stavio u bol? Međutim, ako ne postupamo po Božijim naredbama vjerovatno se misli da su one teret. Ako je ovo slučaj onda  naše prijateljstvo s Bogom nije istinito ili, Bože sačuvaj, Bog nema atributa milosti i sažaljenja i nepravedan je i kažnjava bez razloga. Naravno da to nije istina i da je pogrešno.  Bog je uvijek milostiv i sažaljiv. Međutim, iskrenost našeg prijateljstva može biti pokvarena; može biti da je naša slabost to što nas čini da nismo vrijedni Njegove milosti! Radi ovoga se trebamo usredsrediti na svoje stanje i učiniti snažnijom svoju vjeru i prakticirati Božije naredbe smatrajući ih milošću i blagoslovom. S ovim razmišljanjem svaka praksa ojačava našu vjeru i Božije naredbe budu usađene u srca. U zemljama u razvoju neki službenici prave svoja vlastita pravila preko i iznad zakona i uznemiravaju i muče ljude i ljudi ne žele ove službenike blizu sebe. Međutim, Božije naredbe nisu kao naredbe ovih nepravednih službenika, one su izvor milosti. Svaka Božija naredba donosi milost i iza sebe ostavlja bezbroj blagoslova.

Vrijeme namaza nije propisano zato da osoba može brzo obaviti namaz i osloboditi se toga. Post u ramazanu nije tek da prođe kao i drugi oblici obožavanja, i da bude obavljen zato što drugi oko vas poste, i da se toga oslobodite.

Istinski vjernik uvijek nastoji da ga zadrže a ne da ga se oslobode.. Ako istinski vjernik obavi namaz samo jedanput sa iskrenim srcem onda namaz ne može izbjeći  njegovo srce jer on ima iznenađujuće zadovoljstvo koje ga naklanja da ga obavlja u budućnosti. Namaz se ne završava sa predavanjem selama, da to označi odlazak od namaza nego se zapravo izgovara zato što je to Božija naredba. Zaista, ramazan ne napušta istinskog vjernika. Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da u urdu frazi mi kažemo da čuvamo post- kako je fina ova izreka. Mi ne dozvolimo da post ode, zapravo mi ‘ga čuvamo’ i to nas uvijek čini primaocima Božije milosti. Hadisi pokazuju da, ako iskreni vjernik pravi grešku, njegova dobra djela budu kao štit za njega i spašavaju ga od propasti. Ovako trebamo misliti o svakoj vrlini, da treba biti stalna i ne trebamo je ‘izgubiti’. Osoba se može stvarno okoristiti od nečega što ostaje, kao što je rečeno u Časnom Kur’anu: ‘…trajna dobra djela…’ (18:47). Isto tako, ramazan potrošen čineči dobra djela ostaje i ustraje, ovi dani (ramazana) će proći ali dobra djela utemeljena u toku ovog mjeseca neće dati da nas duh ramazana napusti. Istinski vjernici trebaju učiniti svaku dobru stvar ‘trajnim dobrim djelima’. Ramazan je također obožavanje a obožavanje uvijek ostaje u srcu istinskog vjernika, na isti način mi trebamo nastojati i staviti ramazan u srca.

Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao kad čovjek čini nešto dobro, na njegovo srce bude stavljena bijela tačka i kad čini drugo dobro djelo još jedna bijela tačka bude stavljena na njegovo srce, on nastavlja činiti dobra djela i njegovo cijelo srce postaje bijelo. S druge strane, svaki put kad čovjek čini loša djela dobiva crnu tačku na svom srcu dotle dok njegovo cijelo srce ne bude crno. Dobra i loša djela su zabilježena na srcu. Mi trebamo uvijek nastojati i imati dobre oznake dobrih djela na svom srcu. Ramazan je da srca ispunimo dobrim djelima; on za nas nagovještava obožavanje i druga dobra djela. Mi trebamo okupiti ove dane u svojim srcima i niko ne može oteti nešto što je sačuvano u čovjekovom srcu, ukoliko, naravno, on sam to ne odbacuje!

Zadnji petak ramazana ne dolazi da bi ramazan otišao. Zapravo on dolazi tako da, ako želimo da se okoristimo od toga, možemo to sačuvati u svojim srcima zauvijek. Časni Poslanik s.a.v.s. je petak nazvao Bajramom i hadisi pokazuju da u toku petka dolazi vrijeme kad dove osobito stiču primanje. Mi se trebamo okoristiti od ovog blagoslova. Ahmadi muslimnai ne idu u džamiju zadnjeg petka ramazana da kažu Allahu da su sretni da se oslobode ramazana. Oni idu u džamiju zadnjeg petka ramazana da čine dove u toku njegovih blagoslovljenih trenutaka da, iako će ramazan proći za nekoliko dana ali da kažu: O Bože, sačuvaj u našim srcima duh ramazana, i ibadet, i dobra djela učinjena u toku njega i da ona nikada ne napuste naše srce. Ako posvojimo ovo stajalište onda ćemo praviti vrlo blagoslovljenu upotrebu od ovog dana. Bit će krajnje nesretno ako zaboravimo vrline i dobra djela učinjena tokom ramazana. Prijatelji i porodica nisu sretni kad se rastanu jedno s drugim, osoba je jedino sretna da se odvoji od svog neprijatelja. Prema tome, istinski vjernik ne može biti sretan na rastavljanju od ramazana. Ko može biti sretan na odvajanju od blagoslova? Samo neko ko je izuzetno nesretan. Danas svaki pojedinac treba moliti Allaha da ovaj dan pridruži s nama zauvijek i da nas nijedan naš trenutak ne odvoji od ramazana.

Mi trebamo razmisliti o tome šta je ramazan. Njegova stvarnost je: ‘Mjesec ramazan je onaj u kojem je objavljen Kur’an…’ (21:186) Istinski vjernik treba učini usredsređenost koju ima na Časni Kur’an u toku ovog mjeseca bude dio ostatka godine. Časni Kur’an treba učiti tokom cijele godine i treba učiniti napor da ga prakticiramo. Mi trebamo spustiti Kur’an na svoje srce i čuvati ga unutra tako da možemo steći dobrobit na svakom koraku života.

Da Allah dadne da naša usredsređenost zauvijek ostane na dvije stvari istaknute danas, da razumijemo njihovu stvarnost i da Noć odredbe nastavi da nas vodi do najviših tačaka uspjeha, da steknemo istinsko shvatanje o tome! Da ono na  što se poziva kao na Oprosni petak, koji je zapravo zadnji petak ramazana ne bude izvor da dozvolimo da odu blagoslovi ramazana, zapravo, da njegovi blagoslovi budu dio našeg života i da nastavimo ispunjavati cilj za koji je Časni Kur’an poslan.

Palestinske muslimane trebate posebno spominjati u dovama. Da Allah olakša njihovu situaciju i izvede ih iz teškoće.

Zatim je hazreti Halifatul Mesih najavio da će poslije džume namaza klanjati dženazu u odsustvu za NaeemUllah Khan sahiba koji je umro 21. jula 2o14, u 61 godini života. On je živio u Kirgistanu i bio u stanju da pruži mnoge usluge u zemljama centralne Azije. On se preselio u ovu oblast kad je hazreti Halifatul Mesih IV r.a. poticao Ahmadi muslimane da tamo idu. On je tamo imao svoj posao ali je također uveliko služio vjeri. Vodio je veliku brigu o našim misionarima u toj oblasti i svako kaže da je imao izuzetan osjećaj za čast za Džemat. Da mu Allah podari oprost i da bude Zaštitnik i Pomagač njegove porodice.