Hutbe 2014.

Hutba, 2014 – Prezrivi napadi u Gudžravali


Hutba, 1. august 2014.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi nasre hil aziz,
Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u  tekstualnom formatu i audio formatu.

AudioTekst

‘Tako Mi neba s palačama,

I Dana obećanog,

I svjedoka, i onoga kome je svjedočeno.

Uništen će biti narod rovova –

(narod) vatre pune goriva –

Kad budu sjedili oko nje,

I budu svjedoci onog što su radili vjernicima.

I mrze ih samo zato što vjeruju u Allaha, Svemogućeg, Hvale vrijednog.,

Kome pripada kraljevstvo nebesa i Zemlje; a Allah je  svemu svjedok.

Zaista, za one koji stavljaju na kušnju vjernike i vjernice i onda se ne pokaju, sigurno je kazna Džehennema, i njima je kazna vatre (određena).

A za one koji vjeruju i dobra djela čine Dženneti su niže kojih rijeke teku. To je veliki uspjeh.’  (85:2-12)

Hazreti Halifatul Mesih  je rekao da ovi ajeti tačno oslikavaju događaj počinjen protiv Ahmadi muslimana u Gudžravali. To je takvo svjedočanstvo o istinitosti Ahmadijata i Obećanog Mesije a.s. da će se poštenim muslimanima, ako se zamisle nad surom Al-Burudž bit pokazati (pozadina iza)  proganjanja Ahmadi muslimana. Oni će uvidjeti veličinu postupaka svojih vođa, političara i vlade u ovom pogledu i vjerovat će u istinitost Obećanog Mesije a.s. a ne biti dio ovog proganjanja. Međutim, s ciljem da razumiju Božiju Riječ, čovjek također treba nekoga ko je određen i poslan od Boga ali oni to uopće ne prihvataju i prelaze granice u svom proganjanju.

U kratkom objašnjenju ovih ajeta Huzur je rekao ‘nebesa s palačama’ u gornjim ajetima su dvanaest zvijezda/planeta o kojima nas astronomi obavještavaju. Međutim,  ovdje je alegorijsko upućivanje duhovno i znači dvanaest mudžaddida islama koji su islamu dali svjetlo poslije zalaska njegovog sunca.  Hadis se odnosi na ovaj period. Neobično je da muslimani prihvataju dvanaest mudžadida koji su došli u dvanaest stoljeća perioda mraka islama i dali svjetlo ali kad se, prema ajetu ‘i (tako Mi) Dana Obećanog’, koji se odnosi na obećanje o dolasku Obećanog Mesije a.s. u trinaestom stoljeću dogodio njegov dolazak i on je došao, oni su ga odbili. Časni Poslanik s.a.v.s. je samo spomenuo o ranijim da će se pojaviti mudžadidi na početku svakog stoljeća dok ne samo da Časni Kur’an odvojeno spominje o onom Obećanom nego je i Časni Poslanik s.a.v.s. također dao različite znakove njegovog dolaska kao što su pomračenje sunca i mjeseca itd. I ova predskazanja su se dogodila jasno kao dan, pa ipak oni ne vjeruju u njega. Poslije njegovog dolaska i do sada, oni su počeli govoriti da sada nije potreban taj Obećani. Ovo je zato što će hodže i takozvani vjerski učenjaci izgubiti svoje propovjedaonice (članove) i bit će razotkrivena prikrivenost njihovog znanja i razboritosti.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Iznenađujuća je stvar i ja to smatram Božijim znakom da je tačno 1290. godini Hidžre ovaj ponizni rob doživio razgovor i dijalog sa Svemogućim Bogom.’ Poslije kratkog vremena Obećani Mesija a.s. je također iznio svoju tvrdnju i nebeski i zemljani znakovi su potvrdili njegovu istinitost. Detalji o ovome se mogu naći u našoj literaturi Džemata i također u knjigama Obećanog Mesije a.s. Ukratko, Božija pomoć svjedoči da je ovo doba doba Obećanog Mesije a.s. Bog kaže da će se oživljavanje islama dogoditi u ovo doba kroz velike žrtve koje će morati dati istinski vjernici koji će ga prihvatiti.

Onda je rečeno: ‘…uništen će biti narod rovova – vatre (napunjene) gorivom – dok oni sjede pored nje, i svjedoci su onoga što su uradili vjernicima…’ Ovo je opis protivnika koji opisuje kako će se oni suprotstavljati. Međutim, njihov kraj će biti strašan i oni će biti uništeni. Istinski vjernici će morati podnijeti da budu meta za tlačenje dugo vremena. Obećani Mesija a.s. je rekao da napredak islama to zahtijeva od nas i ovaj zahtjev je o životu!

Naprijed izneseni ajeti nas obavještavaju da će biti zapaljena jaka vatra i da će stalno biti naložena i njeni počinioci će gledati; oni će opkoliti vjernike i zapaliti vatru i premda će vjernici morati podnijeti bol, na kraju će oni koji će u svojoj pretpostavci opkoliti vjernike sa svih strana sami biti uništeni. Mi vidimo u Pakistanu da je policija također učestvovala u proganjanju i oni koji su zapalili vatru radovali su se u spaljivanju vjernika. U tome je predskazanje da će ovako protivnici istinskih vjernika zapaliti vatru i okružiti ih i ovo je dokaz da smo mi istinski vjernici i ovo naše protivnike uključuje u kategoriju onih koji pale vatru za istinske vjernike, okružuju ih i raduju se u svom postupku. Događaji o napadu u Gudžravali pokazuju da su čak jedanaest žena i djece zatvorili u sobu i zapalili vatru i svojim gestovima i sloganima se rugali onima koji su bili zatvoreni u sobi da ne mogu pobjeći. Video o ovom događaju jasno pokazuje drskost i bestidnost na licima počinioca i njihovi slogani također pokazuju isto. Ovo je bila visina njihovog neprijateljstva. Saznali smo da je kasnije jedan hodža obećao da će ubuduće uraditi još gore i uzeo obećanje od drugih da će i oni isto uraditi.

 

Mi ne možemo reći da će možda poslije ovog događaja protivnici biti postiđeni ili posramljeni. Među njima su takvi okrutni ljudi koji su otišli na tviter da kažu da je ono što se dogodilo Ahmadi vrlo dobro i da se ovo treba događati. Ono što je za žaljenje je da oni ovo rade u ime Boga i Njegovog Poslanika!

‘kad budu sjedili oko nje’ također znači da će oni praviti dugoročne planove proganjanja. To je idiom koji znači da će oni ovo nastaviti za dug period i njihove laži i prevare i proganjanje će se nastaviti i možda će se nastaviti za dugo vremena s novim protivnicima koji će se pojavljivati i njihovi napori će se nastaviti. Međutim, kraj toga je Bog opisao i da će oni biti spaljeni.

Njihove vjerske vođe znaju da oni nemaju nikakvog dokaza protiv tvrdnje Obećanog Mesije a.s., zato izmišljaju i krivotvore i, s ciljem da zapale vatru dobivaju ljude da im se pridruže. U vrijeme kad oni zapale vatru u fizičkom smislu ponekad uspiju u tome a ponekad ne uspiju.  Oni također pale vatru opozicije Ahmadijata svuda unaokolo gomilajući laži. U Pakistanu su lažne optužbe protiv nas nakićene svuda, na službenim zgradama, čak na Visokom sudu! Oni s Ahmadijatom povezuju stvari koje nemaju nikakve veze s našim vjerovanjima. Obećani Mesija a.s. je rekao:

‘Nemojte misliti da će Bog pustiti da propadnete. Vi ste sjeme zasijano Božijom rukom u zemlju. Bog kaže da će ovo sjeme rasti i razvijati se i da će njegove grane rasti u svakom pravcu i da će to postati veliko drvo. Sretni su oni koji vjeruju u Božiju Riječ i ne boje se nastupajućih kušnji.’

Božijom milošću, drvo Džemata će rasti i cvjetati i radi ovoga će članovi Džemata morati dati žrtve. Što se tiče onih koji zapaljuju vatre, oni će sami goriti u istoj vatri ili će ih Bog uništiti drugim sredstvima. ‘Uništen će biti narod rovova’ – je predskazanje koje se ispunilo u prilog Džemata i nastavit će se ispunjavati. Ali protivnici neće odustati, oni će nastaviti sa svojim tlačenjem i proganjanjem ali će Ahmadijat također nastaviti rasti. Oni bi trebali uzeti pouku u 125 godina staroj historiji napretka Džemata da to nije stvar koju je čovjek napravio i da je to od Boga i da nastojeći da to potkrešu oni samo navlače Božije nezadovoljstvo. Oni niti znaju šta je rekao Časni Kur’an niti bilo šta što je rekao Časni Poslanik s.a.v.s. što ih potvrđuje.

Huzur je rekao da iznošenja o ashabima Obećanog Mesije a.s. koja je iznio u prošlim i također iznošenja o onima koji prihvataju istinu ovih dana i daju zavjet bai’ata pokazuje da takozvane vjerske vođe naših protivnika podučavaju svoje sljedbenike da ne diskutuju stvari sa ‘Kadijanima’ baziranim na Časnom Kur’anu zato što će oni iz toga dokazati smrt Isaa a.s., oni će kroz to dokazati svoju definiciju konačnosti poslanstva i kroz to će dokazati istinitost Obećanog Mesije a.s.; i da zbog toga ne diskutuju s njima o stvarima. Oni uviđaju da nemaju ništa u svjetlu dokaza ili zdravog zaključivanja, to je jednostavno njihova tvrdokornost i nepopustljivost. Oni su od ljudi napravili glupane sa svojim pogrešnim učenjem i mišljenjima. Takva je situacija da je, bez imenovanja Ahmadi muslimana, jedan hodža koji je govorio na kanalu vladine televizije umjesto da ističe smirivanje ljudi rekao da manjine trebaju također biti pažljive o osjećajima većine. Oni su počinioci, oni su također sudije i oni također izdaju presudu o krivnji. Oni imaju moć i političku podršku i vlada se slaže s onim što oni kažu. Oni ne znaju kakav će biti njihov kraj!

Allah kaže: ‘Oni koji proganjaju muškarce koji vjeruju i žene koje vjeruju i ne pokaju se, za njih je sigurno kazna Džehennema, i za njih je kazna gorenja.’ Allah zaista kaže da će oni koji muče vjernike i okružuju ih biti poslani u Džehennem. Oni pale fizičku vatru i također skrivenu-metaforičku vatru tako da mogu mučiti istinske vjernike na svaki način! Ovih dana oni raspaljuju situaciju govoreći da, Bože sačuvaj, Ahmadi ne smatraju Časnog Poslanika s.a.v.s. zadnjim poslanikom koji je donio zakon ili da ga vrijeđaju. Ova neosnovana optužba je izuzetno bolna za nas da je podnesemo. Danas su Ahmadi muslimani aktivno uključeni u podržavanju poštovanja i časti Časnog Poslanika s.a.v.s. u svakom  uglu svijeta. Ahmadi su prvi koji odgovaraju kad je čast Časnog Poslanika s.a.v.s. napadnuta. Ahmadi musliman može prihvatiti smrt ali ne može tolerisati čak ni najmanju riječ uvrede za Časnog Poslanika s.a.v.s. i ovo je to čemu nas je poučio Obećani Mesija a.s. Allah zna šta je u našim srcima i šta su naše prakse. Nije bez razloga da nam On, uprkos proganjanja poklanja napredak za napretkom. Allah kaže da neće ostaviti nekažnjenim one koji spaljuju tijela, kuće i srca onih koji su uvijek aktivni da unapređuju Njegovu uzvišenost i uzvišenost Njegovog Poslanika koji je posljednji donio Zakon. On kaže da će ih kazniti Vatrom Džehennema ukoliko se ne pokaju i kaže. ‘…za njih je sigurno kazna Džehennema, i za njih je kazna gorenja (određena).’ Baš kao što oni nastoje da spale tijela, kuće i srca muškaraca vjernika i žena vjernica, ponekad uspijevajući i ponekad ne uspijevajući u tome, slično će oni biti kažnjeni. Njihova kazna će biti fizička kao i skrivena; kazna Džehennama i gorenja.

Oni nama pripisuju neistinu o biću koje je nama draže od vlastitih života. Oni nastoje i spaljuju naša srca ali su njihova vlastita srca u vatri od ljubomore kad vide da Džemat napreduje uprkos njihovog silnog suprotstavljanja. Oni su uznemireni zbog toga zašto svaki Ahmadi ostaje čvrst u svojoj vjeri i nijedno Ahmadi dijete, starija osoba, muškarac ili žena se ne boje njih i s njihovim proganjanjem se bori neustrašivo i hrabro!

Ahmadi muslimani Gudžravale su bili primjereni u toku bune 1974. i danas, još jednom su ponovo pokazali novi primjer žrtvovanja. Sedam mjeseci stara djevojčica, osam godina stara djevojčica i žena žrtvovali su život i pokazali novi primjer žrtvovanja. Zapravo je život koji je tek trebao ugledati svijet za oko dva meseca  bio lišen dolaska na svijet i dao svoju žrtvu također. Allah nas je obavijestio o tlačiteljima i paliocima vatre o tome kakav će biti njihov kraj i također je uvjerio one koji vjeruju: ‘A za one koji vjeruju i dobra djela čine, Dženneti su niže kojih rijeke teku. To je veliki uspjeh.’

Neprijatelji su započeli seriju vatri i gledaju na to! Kako nam izvještaji kažu oni su  vatrogasce gađali kamenjem i također spriječili ambulantu. Allah kaže da su za žrtve ovog tlačenja i proganjanja Bašče sa hladom drveća niže kojih teku rijeke iz kojih mogu piti vodu i osvježiti se kad god žele. Neprijatelji su nastojali da im zadaju silnu vrelinu vatre ali će u Džennetu oni imati hladovinu. Neprijatelj je nastojao da dimom uguši našu nevinu djecu i bolesnu ženu ali Allah kaže da će im On dati hladnu atmosferu u kojoj će njihova grla i tijela ostati svježi.

Ovi ajeti imaju odgovor jednoj ženi koja je pisala Huzuru iz Njemačke poslije ovog događaja i navela je objavu Obećanog Mesije a.s.: ‘Nemojte me uplašiti vatrom, jer vatra je moj sluga i zaista, sluga mojih sluga.’ (Tadhkirah, str. 507, izdanje 2009.) Iako ova žena nije napisala ništa dalje, izgleda da je podvučeno značenje: zašto se ovaj događaj desio! Prije svega mi trebamo čuvati snažnom svoju vjeru. Kur’anski ajeti vrlo jasno kažu da  će se dogoditi takav slučaj i ova objava također nosi značenje da se mi ne bojimo vatre. Baš kao što Časni Kur’an kaže, ovi ljudi će  paliti vatre i sigurno hoće, međutim, oni neće biti u stanju da postignu cilj iza svojih postupaka. Ovdje je cilj bio samo da Ahmadi muslimane odvedu s pravog puta od Ahmadijata. Oni Ahmadi muslimane prepadaju vatrom, oni pale vatre! Ali, je li vjera istinskog vjernika ikada izgubljena zbog ovih stvari? Sigurno nije nikada. Ono što se dogodilo je da su same ove vatre bile savladane i pokazale su istinskim vjernicima puteve napretka! Ako su zadobijeni neki materijalni gubici zbog ovih vatri to je također djelovalo kao gnojivo i otvorilo je iznenađujuće nove puteve napretka i predstavljanja Džemata! I mnogo puta je neprijatelj bio neuspješan u onome što je želio. Kad svaki ishod pokazuje Božiju pomoć onda to znači da sve ima drugačije aspekte; očite i skrivene. Allah je rekao da će On dati kaznu Vatre Džehennema onima koji budu palili i ložili ove vatre a za istinske vjernike koji podnosu gubitak zbog ovih vatri bit će hlad Dženneta sa sjenkama. Nevina djeca koja su dala svoj život pripadaju svakako Džennetu ali njihova žrtva ih je učinila mnogo dražim Bogu i On ih je uzeo u Svoj dragi zagrljaj. Ova objava Obećanog Mesije a.s. nije rekla da je vatra znak za Ahmadi muslimane ili da je to kazna za druge. Nikakav takav znak nije dat. Cilj je bio da se mi ne bojimo vatre. Ovo se ponekad ispuni u očitoj formi a ponekad u prenesenoj formi; ponekad vatra bude ugašena a drugi put se podnese gubitak. Mi vidimo da je u vrijeme Časnog Poslanika s.a.v.s. kazna određena za nevjernike bio rat i oni su kroz to bili uništeni i kroz to je njihova sila oslabila. Međutim, muslimnai su također ubijani u ovim ratovima. Pa ipak, dok Allah smatra smrt nevjernika određenom za Džehennem, o gubitku muslimanskih života je rečeno da ih ne smatramo mrtvim, jer oni su živi i da im je svaki dan od Boga data dobrobit nove opskrbe. Naši šehidi su također u Allahovom Džennetu!

Ovo je vjerovatno prvi put u historiji Ahmadijata da su sve žrtve bile ženskog roda. Žrtve ovih nevinih neće, inšaAllah nikada biti uzaludne. Huzur je takođe objasnio da su oni izgubili živote zbog udisanja dima i da niko nije bio povrijeđen vatrom iako su počinioci bez prestanka palili ono što nisu željeli opljačkati, uključujući kućni namještaj i druga sredstva goriva! Među onima koji su ubijeni je Bushra Begum sahiba žena rahmetli Munir Ahmad sahiba, i Hira Tabassum i Kainat Tanassum, kćeri Muhammeda Buta sahiba. Iako je svako znao ovom događaju jer je naširoko izviješteno o njemu Huzur ga je također ukratko ispričao.

27. jula 2014. ekstremisti protivnici Ahmadijata su napali i zapalili Ahmadi kuće u Kachi-Pump, Arafat koloniji, Gudžravala, što je dovelo do ubistva 55-godišnje Bushra Begum sahibe, 6 godina stare Hira Tabassum i 8 mjeseci stare Kainat Tabassum. Inna lillahi ve inna illejhi radži’un. Na dan napada jedan od sinova umrle gospođe, Muhammed Ahmad sahib je poslije iftara otišao u obližnju kliniku da uzme lijekove. Vidio je svog rođaka Wakas Ahmada da su ga uhvatili neki ljudi. Kad je pitao šta se događa oni su upotrijebili ružan govor i optuživali da je jedan Ahmadi mladić, Bože sačuvaj, povrijedio  sliku Khana Kabe na facebooku. Rečeno im je da je ovo za Ahmadi nezamislivo. Bilo je jasno da su oni skovali plan zato što su brzo pribjegli udarcima i počeli su ih udarati staklenim razbijenim bocama. Vidjevši osjetljovost situacije Muhammed Ahmad je telefonirao svom bratu Muhammedu Buta Khanu i amidži Fazal Ahmadu i tražio od njih da dođu.  Oni su pokušali da riješe stvar i premda je Fazal Ahmad bio povrijeđen slomljenom bocom stvar se završila i oni su otišli kući. Kratko poslije toga je nazvao doktor ispred čije se klinike dogodio ovaj događaj i rekao Muhammedu Buti da se ljudi okupljaju u formi protesta i pripremaju za napad. Organizacija trgovaca je također najavila da ljudi trebaju zatvoriti radnje i okupiti se, i ko god ne zatvori radnju da to čini na vlastiti rizik. Tako da je ovaj napad bio kako treba isplaniran.

Tamo je bilo oko 18 Ahmadi porodičnih kuća u ovoj oblasti. Kad su čuli o problemu, petnaest porodica je otišlo. Međutim, porodica Muhammed Buta, Fazal Ahmad i dvije druge porodice: porodica Muhammeda Ashraf sahiba, predsjednika Džemata i porodica njegovog brata bili su kod kuće. Oko pola devet uveče protivnici su napali i počeli uzvikivati ekstremističke slogane i također počeli pucati. Počeli su provaljivati na vanjska vrata kuće. Policija je dala neispravne izvještaje da se pucalo s obje strane. Nije bilo nikakvog pucanja od strane Džemata i samo su protivnici pucali. Oni su napali sa svih strana. Tamo je mnogo šija stanovnika u ovoj oblasti i premda su šije dali mnoge izjave, ovdje su bili potpuno uključeni u napad! Kad je predsjednik Džemata izvijestio policiju, službenik je rekao da je bio prisutan na licu mjesta i da će napadače uzeti na razgovor. Dok je činjenica da oni to nisu uradili. Ekstremisti su napali još jednom, bili su naoružani čekićima i vatrenim oružjem. Okupio se veliki skup. Razbili su električni metar i presjekli kablove. Zbog ozbiljnosti situacije predsjednik Džemata i porodica njegovog brata su se sklonili preko krova u kuću njegovog rahmetli neahmadi komšije. Porodice Buta Khana i Fazal Ahmada su otišle u sobu na spratu svoje kuće i tamo ostali. Ekstremisti su ušli u kuću i otišli do sobe gdje su se zatvorili jedanaest žena i djece i zaključali se. Oni su pokušali da provale vrata i kad nisu uspjeli zapečatili su vrata tako da se nisu mogla otvoriti iznutra i razbili su staklo na prozoru sobe. Skupili su neko plastično posuđe i druge stvari i zapalili ih pravo ispod prozora. Otrovan dim je ispunio sobu kroz prozor i ispod vrata. Okrutni ekstremisti su pokazivali svojim rukama i podrugljivo rekli zbogom onima u sobi i otišli. Zbog udisanja dima Bushra Begum i njene dvije unuke, Hira i Kainat su ubijene.

Rulja je bila tako mahnita da nisu dozvolili ambulanti i vatrogascima da dođu do mjesta. Nastavili su paliti sve kuće i plesali su dok je policija stajala pored kao nijemi posmatrači ne čineći ništa i nisu pokušali da ni na koji način uhvate pomahnitalu rulju. Mediji su također požurili da počnu izvještavati o događaju i glavni ministar Pundžaba Shahabaz Sharif sahib je također zabilježio o događaju nakon što su ekstremisti počinili svoje djelo.

Ahmadijat je došao u porodicu ubijene Bushre Begum sahibe kroz njenog djeda koji je primio Ahmadijat u toku vremena drugog Halifata. Udala se 1976. i njen muž je umro samo prije šest mjeseci.  Drugo dvoje ubijenih su bile njene unuke. Božijom milošću ona je bila redovita u dnevnim namazima i također klanjala tahadžud. Redovno je učila Časni Kur’an i bila vrlo dobar drug, sažaljiva i gostoprimljiva. Bila je vrlo uljudna i uvijek spremna da služi kad god je Džemat trebao da se nešto uradi. U vrijeme ubistva na sebi je imala zlatni prsten i također naušnice. Također je imala nešto gotovine kod sebe, vjerovatno je mislila da će možda morati napustiti oblast. Poslije posmrtnog istraživanja utvrđeno je da su tlačitelji čak ukrali njen nakit. Samo dan ranije ona je organizovala iftar za komšiluk i ubijena djevojčica Hira je otišla do komšija sa hranom za iftar! Muhammed Buta ima benzinsku stanicu a Fazal Ahmad također ima dobar posao. Ovo je bio povod ljubomore za druge.

Amir sahib Gudžravale piše da je cijela porodica vrlo časna i iskrena i ogranak u toj oblasti je formiran zbog njih. Oni su tamo također napravili centar za namaz. Bili su na čelu davanja članarine i također spremni da služe na svaki način. Bushra sahiba iza sebe ostavlja tri sina i dvije kćeri, dok male ubijene sestre iza sebe ostavljau majku i oca, pet godina starog brata i tri godine staru sestru.

Amir sahib Gudžravale dalje piše da je uveče 27. jula 2014. snažna grupa od 400 do 500 napala Ahmadi kuće. Ekstremisti su jednog Ahmadi mladića Akil Saleem sahiba povezali sa nekom uvredljivom slikom na facebooku, što je potpuno neosnovano.  Oni su započeli napad na ovom temelju i osim kuće  ubijenih zapalili šest drugih kuća i opljačkali ih. Također su opljačkali radnju žrtava i odnijeli dobra. Među povrijeđenim je žena brata Muhammeda Buta, žena Fazal Ahmada, Humaira sahiba, njena tri godina stara kći koja je vakf-e-nau i jednogodišnji sin i mjesec dana stara beba i sestra Muhammeda Buta Mubeshira Jarri, žena Jarri Ullah sahiba koja je bila u posjeti svojoj majci u njenoj kući za Bajram i također radi novorođenog djeteta. Ona je bila sedam mjeseci trudna i izgubila je dijete zbog udisanja dima. Poslana je u Rabvu i sada je na Tahir institutu za srce i nije dobro i pati od problema disanja zbog dima.

Drugi povrijeđeni je 33 godina star Munib Lodhi sahib koji je bio povrijeđen od strane ekstremista i ima slomljenu vilicu i izgubio je dva zuba i povrijeđeno uho. On je na liječenju. Khalil Ahmad sahib je povrijeđen zbog napada bocom. Kad je Muhammed Anvar sahib saznao o napadu požurio je da pomogne svojoj sestri Humaira sahibi. Do tada se grupa razišla tako da je pomogao spašavanju povrijeđenih i zadobio neke povrede u tom procesu. Žena Buta sahiba Rukija Begum i njenih dvoje djece također su patili od udisanja dima i nisu dobro.

U ovoj oblasti je bilo osamnaest Ahmadi kuća i većina su u rodbini jedan s drugim. Oni su sada u Rabvi. Napadači su potpuno spalili šest kuća. Pretresli su dvije kuće i samo spalili ono što je bilo u njima. Oni su opljačkali i zapalili pet Ahmadi poslova i spalili kopije Časnog Kur’ana i knjige Džemata u centru za namaz i onda uništili centar.

Ovo je iznošenje o njihovom tlačenju i okrutnosti. Allah kaže ako se oni ne pokaju onda je za njih kazna Džehennema i kazna gorenja. Da Allah dadne kaznu vjerskim vođama za nevjerovanje (kufr) i također onima koji su na čelu ovog huškanja!

Da Allah uzdigne položaj ubijenih svakako, da On dadne čvrstinu i strpljenje ožalošćenim, pogotovu onima koji su izgubili nevine kćeri i sestre. Da Allah također dadne savršeno izlječenje povrijeđenim i da učini dobrim njihov finansijski gubitak i podari im više nego prije.

Huzur je najavio da će poslije džume namaza klanjati dženazu.