Hutbe 2014.

Hutba 22. august 2014. – Đelsa salana VB 2014. i gostoprimstvo


Hutba, 22. august 2014.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Božijom milošću, narednog petka će početi đelsa salana VB. Prilično je velika priprema već obavljena u šatoru za održavanje đelse ili na mjestu gdje će se održati đelsa. Hadikatul Mehdi i gosti su također počeli pristizati. Da Allah zaštiti sve one koji putuju na đelsu da traže njene blagoslove i učini njihovo putovanje lahkim i dovede ih bezbjedno. S pogoršanjem globalne situacije brinemo se za putnike. Naša dova je da ne samo Ahmadi muslimani nego svaka osoba u svijetu bude u miru i da steknu olakšanje radi kojeg je Obećani Mesija a.s. bio poslan u ovo doba.

Naši aranžmani đelsa salane su provedeni na dobrovoljnoj osnovi i obzirom da ove sedmice prije đelse hazreti Halifatul Mesih skreće pažnju na relevantne stvari kao što je učinio i danas. Stvari gostoprimstva ne vrijede samo za đelsa volontere nego su također za svaku osobu koja prima goste u svojoj  kući.  Zapravo istinski vjernik treba također poštovati i cijeniti goste u normalnim situacijama, ali danas će usredsređenost biti na đelsa gostoprimstvu.

Đelsa gosti dolaze samo iz religijskih razloga kao što zaista prisustvovanje na đelsi treba biti samo za religijske svrhe. Zbog ovoga je značaj ovih gosta mnogo veći pogotovo zbog toga što je Obećani Mesija a.s. skrenuo našu pažnju na činjenicu da je đelsa samo za religijske svrhe. Ljudi ne dolaze na đelsu radi ličnih interesa ili radi svjetovnih zadovoljstava i užitaka, i ako bilo ko dolazi radi toga oni negiraju  svoju duhovnu nagradu. Đelsa gosti su naravno oni koji se okupljaju radi Allaha i u potvrdi sistema koji je Imam ovog doba utemeljio. Pogotovu oni koji su došli u VB na đelsu čine to sa posebnim fokusom i ponekad trošeći više nego sebi mogu priuštiti tako da bi stekli blagoslove đelse. Ljubav prema Halifatu ih motiviše da se sretnu sa Halifom vremena. Kad Huzur vidi u očima gosta Halifata ljubav prema Halifatu, novih Ahmadi kao i dugogodišnjih Ahmadi muslimana iz raznih zemalja on zahvaljuje Bogu zato što je njihova ljubav zbog Božije milosti a nije nešto što može biti stvoreno  kroz ljudske napore.

Ovo je samo odlikom dolaska Obećanog Mesije a.s. kojeg je Bog poslao da ponovo utemelji put da se svijetu razglasi istinsko učenje islama i da poruka ljubavi i mira bude upućena svijetu i da svijetu bude rečeno da mir u svijetu leži samo u istinskom islamu. Sada su također mnoge zemlje predstavljene u velikom broju na đelsi salani Njemačke tako da se mogu sresti sa Halifom vremena. Velika većina ljudi dolazi  na đelsu VB pogotovu da se okoristi od duhovne atmosfere đelse i da budu primaoci dova Obećanog Mesije a.s. i također da se sretnu sa Halifom vremena. Ova naklonost se ne  može naći ni u jednom svjetovnom odnosu i uvjeti bai’ata skreću pažnju na ovu stvar!

Gosti koji dolaze na đelsu VB  imaju poseban položaj i značaj i odlikom ovoga značaj onih koji ih služe je također uvećan. Članovi Džemata nude svoje usluge cijeneći ovaj značaj. Ljudima visokog položaja u svjetovnim terminima i visokih primanja dat je zadatak da kuhaju velike kazane hrane, prave hljeb i drugi razni poslovi, čak da čiste zahode što oni sa zadovoljstvom rade zato što ih ovo služenje čini primaocima dova. Njihovo služenje također postaje povod širenja poruke za ljude izvan Džemata. Čak djeca koja poslužuju vodu gostima su povod nijemog širenja poruke. Njihovo služenje govori svijetu da mi nismo od onih koji stvaraju nered; mi svijetu omogućavamo fizičku kao i duhovnu vodu. Sretni su oni koji nude svoje služenje na dobrovoljnoj osnovi da služe gostima na đelsa salani i tako traže Allahovo zadovoljstvo.

Časni Kur’an govori o posebnom gostoprimstvu. On spominje gostoprimstvo hazreti Ibrahima a.s. gdje on spominje njegov položaj i odlike. Domaćin koji nesebično služi svoje goste i čini to odmah po primanju gosta Allah cijeni zato što oni razumiju da će služenjem gosta tražiti Božije zadovoljstvo. Oni nemaju nikakvih planova da prime zahvalnost ili bilo šta drugo. Nema nijednog drugog primjera u svijetu o gostima koji putuju samo radi Allaha i domaćinima koji ih prime samo radi Allaha osim na đelsi. Zapravo oni počnu pripremu mnogo dana prije stizanja gosta da naprave svoju bašču i zemlju prikladnim za stanovanje i da se može koristiti. Oni to čine zato što su prihvatili Imama ovog doba u skladu sa onim što jesu Allah i Njegov Poslanik s.a.v.s. rekli i ujedinjeni su pod nadzorom Halifata i nastoje da ispune svoj zavjet!

Iskustvo svake godine govori nam da svaki mladi i stari, muškarac i žena služe na đelsa salani s posebnim žarom. Ovogodišnji izvještaji o vkar e Aml  nam govore da se ove godine kroz vakf e Arzi pridružuju mladi ljudi koji nemaju nikakvog prethodnog iskustva. Huzur je rekao da uvijek kaže o onima koji sebe vezuju sa Džematom i sebe nazivaju Ahmadi muslimanima ako na njihovoj strani postoji bilo kakva nepažnja ili nemar prema bilo kojem zadatku Džemata to je zato što oni koji su odgovorni da se stvari urade ne rade svoj posao kako treba. Nije moguće za nekoga ko sebe naziva Ahmadi muslimanom da se ne odazove kad mu se objasni potreba i kad se od njega traži da dođe i pomogne. Prikladna uputa je naš zadatak i zato Bog naređuje podsjećanje tako da bude data prikladna uputa. Zaista, do promjene dolazi sa prikladnom uputom datom na prikladan način skupa sa savjetom. Uputu ne trebaju samo oni koji su slabi i koji ne obraćaju pažnju nego je također važna za novopridošle. Njima treba objasniti činjenice o duhu služenja iako se velika većina novopridošlih ogledaju u dobre praktične primjere i nude svoje usluge. Slično tome, pažnja djece treba biti skrenuta kad prvi put budu uključeni. Također je potrebno savjetovati mlade novopridošle u pogledu značaja služenja. Zato je naređeno: ‘I nastavi savjetovati; zaista savjet koristi vjernicima.’ (51:56) Ovo podsjećanje se ne treba smatrati nepotrebnim ponavljanjem. Mnogi zaborave stvari koje traže pažnju uprkos prethodnog podsjećanja i pomaže im dalje podsjećanje i neki priznaju da je podsjećanje od pomoći.

Treba zapamtiti da ima mnogih među gostima đelse koji su došli iz daleka i služenje putnika je put i obaveza istinskih vjernika. Šestina gosta na đelsi VB dolazi iz drugih zemalja, uključujući Daleki Istok, Pakistan, Indiju, Ameriku, Afriku, Južnu Ameriku itd. i polovina njih dolaze iz drugih gradova VB. Oni su također gosti i putnici. Zapravo za neke nemoćne stare ljude je čak putovanje iz Londona do Hadikatul Mehdi naporno putovanje. Svaki radnik koji obavlja dužnost, muškrac i žena,  svjestan je da su ovo naši gosti i mi ih trebamo služiti i biti uljudni prema njjima na svaki način. Ponekad neki gosti nisu pravedni ali mi moramo uvijek nepokolebljivo obavljati svoju dužnost.

Allah nas obavještava u Časnom Kur’anu dajući primjer Poslanika kako služiti goste. Na pozdrav gosta treba odgovoriti toplijim i srdačnijim pozdravom i treba mu prenijeti dobre želje i treba učiniti da se osjeća sigurnim i bezbjednim i treba mu izraziti radost i zadovoljstvo. Naši gosti  nisu samo Ahmadi; drugi zahtijevaju veću pažnju. Oni gledaju kako Ahmadi općenito služe na đelsi a ne samo kako se postupa prema njima. Trebate uvijek imati u vidu da mi trebamo služiti goste na način koji će im biti povod zadovoljstva u stvarnom smislu, baš kao što bismo služili svoju rodbinu. Ako ih budemo služili sa istim zadovoljstvom kao što bismo služili svoju rodbinu samo onda  ćemo ispuniti dužnost služenja gosta. Svako može služiti svoju porodicu i čak podnijeti ponašanje i počastiti one koji su mu vrlo dragi. Stvarna revnost da se služi može se procijeniti kad osoba na sličan način služi one s kojima nema krvne veze. Gosti đelse treba da se osjećaju sigurnim i bezbjednim koliko god je moguće i sva sredstva i uvjeti trebaju biti stavljeni u upotrebu da im se ponudi najbolje moguće gostoprimstvo. Uprava treba uvijek razmišljati na ovim  smjernicima.

Časni Poslanik s.a.v.s. koji je razumio i prakticirao Božije naredbe više nego bilo ko drugi uputio nas je da imamo obavezu da služimo svoje goste. Mi vidimo mnoge primjere iz njegovog blagoslovljenog života gdje bi on primio mnoge goste, tako da bi te goste raspodijelio među svojim ashabima i također preuzeo odgovornost da neke lično služi. Hadis navodi kad su neki gosti došli i Poslanik s.a.v.s. pitao hazreti Ajšu ima li hrane u kući ona ga je obavijestila da je u kući bilo samo dovoljno hrane i pića za njega. On bi probao malo hrane i onda je ponudio gostima. On je sigurno probao hranu samo zato da bude blagoslovljena i tako su njegovi gosti bili siti malom količinom hrane. Časni Poslanik s.a.v.s. je također obučio svoje ashabe da nesebično služe goste. Svako bez problema, živeći u udobnosti i sa pomagačima može služiti goste; stvarno gostoprimstvo je  ono koje je pruženo stavljanjem sebe u teškoće. Časni Poslanik s.a.v.s. je utemeljio prava gosta i naredio istinskim vjernicima da ih se drže. Zbog njegove duhovne i moralne obuke ashaba oni su slijedili njegov blagoslovljeni primjer i ostavili primjere gostoprimstva s kojima je Bog zadovoljan i Allah bi ponekad obavijestio Časnog Poslanika s.a.v.s. o Svom zadovoljstvu.

Prema Abu Hureiri r.a., jedan putnik je došao Poslaniku i Poslanik je tražio od svoje porodice da mu dadnu nešto za jelo. Njegova porodica je odgovorila da kod kuće nema ništa osim vode. Poslanik je pitao ashabe ko će paziti ovog gosta. Jedan ashab je rekao da će ga on paziti. Onda je ovog čovjeka odveo svojoj kući i tražio od svoje žene da posluži gosta Božijeg Poslanika. Ona je odgovorila: ‘Mi nemamo ništa osim večere za djecu.’ ‘Dobro,’ odgovorio je on, ‘spremi hranu, zapali lampu i stavi djecu na spavanje pod nekim izgovorom.’ Tako je žena pripremila hranu, zapalila lampu i stavila djecu u krevet i onda je ustala kao da će pojačati lampu ali ju je ugasila. Ashab i njegova žena su se pretvarali da jedu ali su zapravo potrošili noć praznog stomaka. Narednog dana, ovaj ashab je otišao da vidi Božijeg Poslanika koji se nasmijao i rekao mu da se Bogu dopalo njegovo planiranje prethodne noći. Hadisi navode da je tada objavljen slijedeći ajet: ‘…nego su dali prednost njima nad sobom, premda su i sami bili siromašni. A oni koji se oslobode pohlepe duše svoje – to su oni koji će biti uspješni.’ (59:10). Ovaj ashab i njegova žena su ovo uradili da služe gosta jer je služenje gosta naredba, uz to ovo je bio gost Časnog Poslanika s.a.v.s. i to je bilo još mnogo važnije da mu ponude dobro gostoprimstvo.

Ovaj primjer treba imati u vidu čak i danas u pogledu gosta đelse koji su gosti istinskog i revnog poklonika Časnog Poslanika s.a.v.s. i koji putuju radi vjerske svrhe. U ovom pogledu, iako je motiv isti, danas je situacija drugačija. Kad uprava đelse pozove radnike od njih se ne traži da ih odvedu svojoj kući da ih služe. Mi nemamo uvjete s kojima su se suočavali ashabi koji nisu imali ništa u svojim kućama i njihova su djeca bila gladna. Sve što mi danas trebamo uraditi je da ponudimo svoje služenje i sretni su oni muškarci, žene i djeca kojima je dat zadatak da ga obave bez ikakve stvarne tegobe. Kad se đelsa održavala u Rabvi ljudi Rabve su žrtvovali vlastitu kućnu udobnost za goste i premda je javna kuhinja radila nekoliko sati, stanovnici Rabve su uzeli na sebe da kuhaju za svoje goste. Bilo kako bilo, uvjeti s kojima su se suočili ashabi ne postoje ni za koga drugog.

Mi vidimo primjere u životu Obećanog Mesije a.s. kad je u pridržavanju primjera svog učitelja on također žrtvovao svoju udobnost radi gostoprimstva drugih i potrošio zimske noći bez ikakve tople posteljine, također upotrebio nakit svoje žene r.a. da bi imao gotovinu za hranu gosta. Ovaj duh žrtvovanja se također može vidjeti među njegovim ashabima. Sahinzada Pir Sirajul Hak sahib prenosi da mu je Obećani Mesija a.s. dao krevet za ličnu upotrebu. Kad su došli posjetioci spavali bi na njegovom krevetu a on bi ležao na podu na svojoj sedžadi. Ponekad bi njegov krevet imao posteljinu i gosti bi se na njemu odmarali. On nikada nije mislio loše o tome jer je uvidio da su ovi posjetioci bili gosti dok je on bio domaćin u Kadianu. Ponekad bi neki gosti bacili njegovu posteljinu na pod i stavili svoju posteljinu na njegov krevet da na njoj spavaju. Ovo se dogodilo jedanput i neko je obavijestio Obećanog Mesiju a.s. da Pir sahib spava na podu. Obećani Mesija a.s. je odmah izašao i pitao Pir sahiba zašto je spavao na podu, jer je bila kišna sezona i postojala je opasnost od zmija i škorpiona. Pir sahib mu je objasnio stvar i rekao da on nije ništa rekao gostima zato što na njih treba paziti. Obećani Mesija a.s. je poslao drugi krevet za Pir sahiba koji je kod njega ostao nekoliko dana prije nego što su stigli neki drugi gosti i uzeli ga. Ponovo je neko obavijestio Obećanog Mesiju a.s. i on je ponovo poslao još jedan krevet. Ovaj krevet su mu također uzeli i Obećani Mesija a.s. je bio ponovo obaviješten. On je rekao Pir sahibu: ‘Sahibzada sahib, ono što ti radiš je u redu; to je ono što naši prijatelji trebaju raditi. Pa ipak, stavi lanac na krevet i objesi ga za plafon.’ Čuvši ovo maulvi Abdul Kerim sahib se smijao i rekao da su neki gosti tako pametni da će skinuti krevet i sa plafona. Obećani Mesija a.s. se također smijao na ovo.

Huzur je rekao da je tako i on također naišao na ‘latifa’ (šalu, humor) u toku gostoprimstva. Huzur je rekao da on ponekad upotrebljava (urdu) riječ ‘latifa’ kad navodi nešto šaljivo. Jedanput je Huzur slušao prijevod hutbe i opazio da, iako je stvar koju je Huzur isticao bila smiješna ali je bila iznesena da prenese nešto duboko i davala je  dubokoumno isticanje; ponekad budu napravljene greške u prevodu. Kao ovdje što je istaknuta stvar da trebamo paziti na svoje stvari.

Drugi događaj se odnosi na Sheikh Ali Arfani sahiba. On je rekao kako su se u toku događaja ‘Jang e Mukkadas’ (knjige Obećanog Mesije) okupilo mnogo ljudi i jednog dana su propustili da posluže hranu Obećanom Mesiji a.s. Irfani sahib je savjetovao svoju ženu o ovome pošto je bila uključena u mnoge poslove ona je to zaboravila. Veliki dio večeri je prošao i poslije dugog čekanja Obećani Mesija a.s. je pitao o hrani. Svi su bili zabrinuti jer je bilo kasno i radnje su bile zatvorene i nije bilo hrane na raspolaganju.  Kad je Obećani Mesija a.s. opazio situaciju rekao je da nema potrebe biti uznemiren i uzrujavati se. On je jednostavno tražio da pogledaju u salvetu u kojoj se čuva hljeb i vide šta je preostalo. Našli su nekoliko komada preostalog hljeba i Obećani Mesija je rekao da je to dovoljno i jednostavno je uzeo jedan ili dva komada. U tome je pouka za nas radnike da ne budemo uzrujani ako ponekad bude manjak hrane i trebamo se žrtvovati radi gosta. Arfani sahib prenosi da ovaj događaj možda izgleda običan ali on čini očitom iznenađujuće jednostavnu i neformalnu prirodu Obećanog Mesije a.s. Nekad se može napraviti od ničega i svako bi bio radostan da ovo uradi ali Obećani Mesija a.s. nije želio da bilo koga stavi u neugodnost u kasne sate i nije brinuo što mu nije servirana hrana kako treba. On nije ispitivao nikoga zbog njihovog nemara ili nebrige i nije pokazao nikakvu osudu. Zapravo je vrlo zadovoljno i s toplinom otklonio njihovu brigu.

Božijom milošću većina naših radnika su vrlo uljudni ali neki ljudi ipak prigovaraju. Međutim, odgovornost je službenika svakog odjeljenja, pogotovu odjeljenja za hranu i gostoprimstvo da urede za hranu za svoje radnike tako da oni mogu jesti poslije dužnosti.

Obećani Mesija a.s. nas je savjetovao kao sljedbenike, što radnici na đelsi trebaju uvijek imati na umu.

‘Ja uvijek imam na umu i vodim računa da nijedan gost ne bude u neprilici. Zapravo ja uvijek savjetujem da koliko god je moguće gostima treba napraviti udobnost. Srce gosta je osjetljivo kao staklo i bude slomljeno na najmanje kucanje. Ja sam ranije pravio aranžmane da jedem s gostima. Međutim, s razvojem moje bolesti ja sam primoran da poduzmem mjere opreza u pogledu dijete tako da ovi aranžmani nisu ostali. Pored toga, broj gosta je toliko porastao da nije bilo dovoljno mjesta. Zato ja iz nužde moram jesti odvojeno. Ja odobravam svakome da iznesu svoje zahtjeve vezano za dijetu. Mogu se napraviti odvojeni aranžmani za one koji nisu dobro.’

Treba imati na umu da osjećanja bilo kojeg gosta nikada ne smiju biti povređena i treba pokazivati uljudnost u svakom primjeru. Ako neko ima prigovor prema njima se ne smije postupati ravnodušno i nezainteresovano nego zapravo njihov problem treba biti umanjen. U zaključku je Huzur rekao da s Božijom milošću radnici svakog đelsa odjeljenja su sada dobro obučeni i razumiju svoj posao vrlo dobro i imaju rasuđivanje  prema zadatku. Međutim, ponekad pretjerana sigurnost oslabi sistem. Dok treba održavati sigurnost, ona ne treba izazvati da predvidimo i zanemarimo male detalje zadatka koji imamo. Drugo, odjeljenje bezbjednosti pogotovo treba biti aktivno.  Kako Džemat napreduje i odvažno  opovrgava sve pogrešno što praktikuju mnogi ekstremisti koji islamu donose loše ime, naša opozicija također raste kao i zavist protiv nas i napori da prave planove protiv nas. Zato ovo odjeljenje treba biti aktivno od sada pa nadalje. Oni ne trebaju započeti obavještavati o situaciji na dan (dešavanja). Zapravo se trebaju održavati redovni sastanci. Također treba imati na umu da sa dubokim  pomnim posmatranjem odjeljenja sigurnosti tamo ne treba biti nikakve labavosti u uljudnosti i uslužnosti. Oni koji obavljaju dužnost na svim mjestima gdje se vrši provjera trebaju biti uljudni i svako mjesto treba imati ne samo mlade na dužnosti  već trebaju također biti prisutni odrasli i zreli ljudi. Svi koji obavljaju dužnost trebaju činiti dove da svoje zadatke obave na izvanredan način. Da svi naši zadaci budu obavljeni kroz Božiju pomoć a ne kroz bilo čiju sposobnost ili napore. I ibadet je vrlo važan da nakupi Božiju milost. Svako drugi također treba činiti dove i moliti Boga da omogući da svi aranžmani đelse budu izvršeni na vrijeme i da sve mogućnosti budu na raspolaganju gostima!