Hutbe 2014.

Hutba 26. septembar 2014. – Prva džamija u Irskoj: Boravište mira i obožavanja za sve


Hutba, 26. septembar 2014.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Huzur je na početku svoje hutbe petkom proučio slijedeći ajet:

‘Jedino onaj održava Allahove džamije ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, i obavlja namaz, i daje zekat, i ne boji se nikog osim Allaha; veća je mogućnost da su ovi ljudi među upućenim.’ (9:18)

Ova hutba je održana u Merjem džamiji, Galwaz, Irskoj, prilikom njenog otvaranja.

Božijom milošću muslimanski Ahmadija džemat je bio u stanju da danas otvori svoju prvu džamiju u Irskoj. Da Allah blagoslovi ovu zgradu i utemeljenje ove džamije na svaki način! Iako je džamija mala po veličini ona ipak oglašava da će ovdje sljedbenici Muhammedovog Mesije klanjati pet puta dnevno. Ova džamija će najaviti da je džamija mjesto gdje se ispunjavaju dužnosti prema Bogu i ljudima, i da to nije mjesto za zlo i nered, i da je ona izgrađena radi obožavanja Gospodara svih svjetova. Gospodara koji je dao Svoj Rabubijjat (Božiju odliku održavanja i hranjenja) svim ljudima ranijih vremena, Koji ga daje danas i nastavit će davati u budućnosti zauvijek i vazda. Njegov Rabubijjat nije poseban za bilo koju grupu ljudi nego je za sve svjetove i za svemir. Iz ove perspektive, džamija Muhammedovog Mesije najavljuje: ako hoćemo da steknemo pronicljivost Rabubijjata to se može učiniti samo pridruživanjem Džematu Muhammedovog Mesije. Oni grade džamije da uklone zlo i nered svijeta i da unapređuju odsjaj  lijepom učenju islama koje je zasnovano na ljubavi, izmirenju i miru. Ovo je učenje za koje u svijetu danas postoji ogromna potreba. Zaista, svijetu ne treba rat i naoružanje. Naše džamije najavljuju da su srca onih koji ovdje dođu oslobođena svake pomisli otimanja prava drugih. Naše džamije su znak i fokus činjenice da oni koji dođu u ove džamije daju svaku vrstu žrtve za prava drugih. I u ovom pogledu, dok oni imaju ljubav prema svojim bližnjima, čak ih neprijateljstvo (mržnja) neprijatelja ne zaustavlja od toga da budu pravedni i pošteni! Ove džamije proglašavaju da je islam najveći nosioc bajraka religijske slobode i za ovu svrhu su vrata naše džamije uvijek otvorena. Nema nikakvog ograničenja ni na kojoj osobi koja obožava Jednog Boga na obožavanje u ovim džamijama, bilo da je musliman ili nije. Svaki Ahmadi musliman koji dođe u naše džamije najavljuje da je u skladu sa učenjem Časnog Kur’ana odgovornost svakog istinskog muslimana da zaštiti mjesta obožavanja svih religija i ovo je za njega važno kao što je važna zaštita džamija. Naše džamije također skreću pažnju na to da je istinski vjernik odan svojoj zemlji i bezbroj je drugih zahtijeva koji su stavljeni na one koji se uistinu vezuju uz džamiju tako da dužnosti prema Bogu i prema ljudima mogu biti ispunjene u stvarnom smislu.

Sve gore navedeno je naređeno u Časnom Kur’anu i Časni Poslanik s.a.v.s. je ponavljajući skretao pažnju na to kao što je zaista i sam on ispunjavao dužnosti prema Bogu i dužnosti prema ljudima i utemeljio blagoslovljene primjere. Historija je svjedok da je jednom prilikom kad im je bilo vrijeme za molitvu, Časni Poslanik s.a.v.s. dozvolio nekim posjetiocima kršćanima da se mole Bogu u džamiji. Ovo je stvarno učenje islama koje je Obećani Mesija a.s. želio usaditi u ovo doba i Huzur je dao nekoliko primjera toga kako je naprijed spomenuto. Imam ovog doba je naredio da širimo ovo učenje i imao očekivanja od nas i rekao je da, gdje god budemo gradili džamije s ovim u vidu otvorit ćemo nove puteve predstavljanja islama i širenja poruke. On je rekao da će ljudi biti naklonjeni islamu i da će ih njegova lijepa učenja naoružati i da ćemo rasti  po broju. Ovo je cilj s kojim trebamo graditi džamije kao što zaista i gradimo. Ovo je učenje koje mediji danas prenose i privlači ljude sebi. Čovjek na ulici kao i važne vođe i političari vide da s jedne strane postoje ekstremističke grupe koje provode nasilje, ubijanja bez razlike i zločine a da s druge strane postoji ovaj Džemat koji čini napore za ljubav, sklad, izmirenje i mir. S jedne strane imamo džamije takozvanih muslimana u kojima se u Božije ime i ime Njegovog Poslanika šalju i prenose uvrede i lažna osjećanja a da su s druge strane  džamije u kojima se govori samo o miru i izmirenju i uzdiže se slogan ‘Ljubav svakome, mržnja nikome’. Ove stvari ih privlače i oni su radoznali o razlici između ove dvije vrste muslimana. Ovo ih vodi tome da na internetu uzimaju informacije o Džematu.

Huzur je rekao da je imao priliku da se prekjučer sretne s nekim Irskim parlamentarcima. Jedan od njih je rekao Huzuru da se napori koje Ahmadija džemat čini za utemeljenje  ljudskih vrijednosti i mira ne mogu vidjeti među drugim muslimanima. On je rekao da je ovu informaciju našao detaljnim posmatranjem i da želi da Džemat također izgradi džamiju u Dablinu tako da se ljubav i visoke vrijednosti također šire u Dablinu koji je njegov grad. Tako Allah vodi ljude da gledaju na drugu stranu slike, koja je istinska i stvarna slika islama kako je predstavlja Džemat istinskog i revnog poklonika Časnog Poslanika s.a.v.s.

Mi se ne trebamo zadovoljiti što smo radosni izgradnjom džamije i činjenicom da je to svijet vidio na MTA. Večeras će biti održan prijem  kad će akademici i drugi gosti imati priliku da vide ovu džamiju i hvale njenu ljepotu i u drugo vrijeme kad će još više ljudi iz ovog grada  doći da je posjete. Možda ćete biti radosni što je toliko ljudi posjetilo džamiju i da ste tako ostvarili svoj cilj. Ovo nije tako. Mnogo je drugih aspekata uz ovo koji stavljaju ogromnu odgovornost na vas i svaki Ahmadi musliman treba znati kako da ovo ispuni. Baš kao što je Huzur objasnio ono što naše džamije oglašavaju i proglašavaju. Inače će naše tvrdnje biti prazne i mi ćemo varati svijet; naš životni cilj je da zadovoljimo Allaha i u tom slučaju nećemo posvećivati pažnju tome.

Kur’anski ajet proučen na početku spominje odlike onih koji dolaze u džamije i nastanjuju ih. Ovo vrijedi za sve Božije kuće od Časne Kabe do svih onih džamija koje nastanjuju ljudi koji imaju odlike koje su spomenute u ovom ajetu. Uzvišeni Allah kaže na drugom mjestu o onima koji su uključeni u vjernike: ‘…No, oni koji vjeruju imaju jaču ljubav prema Allahu…’ (2:166) Nijedna svjetovna ljubav ne može ih uzeti pod kontrolu i oni nastavljaju trošiti svoje živote s ciljem da steknu Božiju ljubav. Oni ne zaboravljaju Božiju ljubav da bi ostvarili svjetovne dobiti zato što Božija ljubav zahtijeva da se Njegove naredbe stave u praksu, ona zahtijeva da se On obožava. Ne može biti da osoba iznosi izgovore kao što je zaposlenje itd, da propusti namaz i da se govore laži da se steknu materijalne koristi. Osoba treba zastati i razmisliti da li je njegova ljubav prema Bogu veća ili ljubav prema svjetovnim koristima. Ako ljubav prema svjetovnim koristima čovjeka udaljava od Božijh naredbi onda ljubav prema svjetovnom dobiva na snazi.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Treba da znate da osjećaj časti Uzvišenog Allaha ne želi da u ljubavi vjernika prema Njemu ima ljubavi drugog pripisanog toj ljubavi. Vjerovanje je nama vrlo drago i ono može biti očuvano samo ako ne pridružujemo nikoga drugog u ljubavi prema Bogu.’

Svaki musliman potvrđuje da ima ljubav prema Bogu i Poslaniku i spreman je da ubije i bude ubijen radi ovoga. Nikada nećemo čuti muslimana da kaže kako ne voli Boga i Časnog Poslanika s.a.v.s. Pa ipak, koliko ih se drži Božijih naredbi i naredbi Poslanika? Uzmimo samo namaz. Mi trebamo razmisliti da li obavljamo namaz sa dužnim zahtjevima namaza. Mnogi kažu da klanjaju tri ili četiri namaza dnevno, mnogi klanjaju svoj namaz u takvoj brzini da izgleda kao da imaju teret kojeg žele da se što prije riješe. Namaz je izvor sticanja Božije blizine i izraz je Božije ljubavi. Ako ne ukrasimo način na koji ga obavljamo, onda ne ispunjavamo zahtjeve svoje ljubavi prema Bogu.

Rečeno je o onima koji vjeruju kad se pozovu u vezi onoga što Allah i Njegov Poslanik naređuju, oni kažu: mi čujemo i mi se pokoravamo. Mi trebamo razmisliti o sebi o ovoj stvari. Samo ovo će nam reći o našem stanju. Časni Kur’an je dao bezbroj naredbi na koje se Obećani Mesija a.s. poziva kao na 700 naredbi i rekao je da onaj ko ih se ne drži udaljava od Obećanog Mesije. Naša vjera će biti potpuna kad se budemo držali svih ovih naredbi. Mnogi od nas verbalno ispovjedaju vjerovanje u Ahiret jednostavnim izgovaranjem jezikom. Ako je vjerovanje u Ahiret stvarno, osoba odbacuje mnoge stvari. Mi smo upoznati sa svjetovnim zakonima i oni nas sprečavaju od činjenja mnogih stvari. Pa ipak poduzimamo mnoge pogrešne korake zato što ne mislimo o Ahiretu.  Mi obavljamo namaz da tražimo svjetovne stvari; idemo u džamiju zbog brige šta će ljudi reći (da ne kažu kako vas dugo nisu vidjeli u džamiji i sl.). Oni koji imaju vjeru idu u džamiju radi Boga i čine finansijske žrtve da steknu Božije zadovoljstvo i ne boje se nikoga osim Boga. Zaista, Allah kaže da se oni koji ne iznose prazne tvrdnje o vjeri mogu osvjedočiti u Božiju pomoć i potporu i svaki put za njih se otvara put  uspjeha.

Božija je naklonost na Džemat Ahmadija da mu On daje vjernike koji ne tvrde samo jezikom da imaju vjeru nego je Božija ljubav njihov cilj i ovo je tajna napretka Džemata. S ciljem da budemo dio ovoga svaki od nas treba da razmišlja o sebi cijelo vrijeme tako da nijedan Ahmadi muškarac ili žena ne budu lišeni ovog blagoslova. Naši strahovi ne trebaju biti o ovom svijetu nego trebaju biti stvoreni iz ljubavi prema Bogu i naše želje da ne izazovemo Njegovo nezadovoljstvo.

Sada kad je izgrađena džamija, oči svijeta će biti na nama. Mi trebamo razmišljati o sebi više nego ikada prije i trebamo učiniti najveće moguće napore da oblikujemo svoje vladanje u skladu s Božijim naredbama; samo onda ćemo biti u stanju da uputimo one koji će biti privučeni ovoj džamiji. Bit će otvoreni novi putevi za širenje poruke kao što se zaista i otvaraju.  Ljudi će posjećivati džamiju kao što ljudi širom svijeta posjećuju naše džamije.  Zbog globalne situacije radoznalost o islamu je uveliko porasla. Kad ljudi vide stvarnu sliku islama iz naših praksi, oni će sigurno biti impresionirani. Odgovornost onih koji ovdje žive se povećala. Huzur je rekao da  ovo stalno ponavlja zato što su novi Ahmadi muslimani Irske sada izloženi. Nekad je Irski džemat bio mali i niko nije znao o njemu. Sada lijepa zgrada ove džamije i njen visoki minaret predstavlja Džemat svijetu svaki dan. Večerašnji prijem će, inšaAllah, uputiti ovo predstavljanje svim slojevima društva. Novine su počele pisati malo o nama i ovo će porasti. Džamija neće samo privući pažnju ljudi Galwaya nego će ljudi iz drugih gradova također obratiti pažnju na to i kad budu imali priliku oni će je također posjetiti. Ovo je naše iskustvo na drugim mjestima.

Proširit će se opseg za širenje poruke i radi ovoga će Ahmadi muslimani morati popraviti svoje znanje i nastojati da svoju praksu usklade sa očekivanjima koje je Obećani Mesija a.s. imao o nama. Ova očekivanja su bazirana na naredbama Časnog Kur’ana. Mi trebamo utemeljiti takve uzore da svijet bude privučen nama. Ova Evropska zemlja je još uvijek uveliko naklonjena religiji gdje i bogati i siromašni sebe određuju kao kršćani i smatraju da je to put spasa pozivajći se na Isaa a.s. Mi im trebamo reći da je Isa a.s. prema našem učenju bio istinski Božiji poslanik koji je na izvanredan način ispunio ono što mu je Bog stavio u dužnost i onda otišao s ovog svijeta. Jedan i Jedini Bog je izvor stvarne moći i On je Gospodar svih svjetova i On je taj Kojeg je Isa a.s. obožavao skupa sa svojom čistom čestitom majkom. Onda je, u skladu sa predskazanjima ranijih poslanika, došao Časni Poslanik s.a.v.s. sa potpunim i zadnjim Šerijatom. I da je sada ovo potpuni Šerijat koji je izvor spasa i kroz njega osoba može ukrasiti svoj svjetovni život kao i Ahiret. Međutim, ovo se ne može postići samo tvrdnjama nego to mora biti pokazano kroz naše prakse, da je dokaz islama kao žive religije taj da se u potčinjenosti Časnom Poslaniku s.a.v.s.   dogodio dolazak Obećanog Mesije. On nas je povezao s Bogom; Bogom Koji sluša i prima naše molbe i dove i Koji pokazuje Svoje znakove u skladu sa Svojim obećanjem. Sada se živa veza s Bogom može postići samo kroz Obećanog Mesiju a.s.!

Možemo li mi sve ovo reći drugima bez ikakvog oklijevanja ili moramo razmisliti prije nego što to izgovorimo? Hoćemo li se pitati: šta ako nam druga osoba uputi izazov o prihvatanju dove (molitve), da li naše stanje zavređuje prihvatanje takvog izazova? Kakva je naša veza s Bogom? Trošimo li svoje živote u strahu od Njega i ljubavi prema Njemu i u skladu s Njegovim naredbama? Ako ne, kako onda možemo pozivati druge i reći im da je stigao onaj koji je bio obećan da će doći? Neće li nas ljudi pitati koje je promjene Obećani Mesija napravio u nama pa da ih mi inspirišemo da naprave čiste promjene u svojim životima? Oni nas mogu pitati da li smo zasnovali dovoljnu vezu s Bogom da budemo u stanju da ih pozivamo ovom putu! Oni mogu reći kako nas naša vjera poučava da ispunimo dužnosti prema Bogu Njegovim obožavanjem, da zapravo Časni Kur’an kaže da je obožavanje cilj života i zato su ljudi stvoreni. Oni mogu pitati koliko puta obavljamo namaz u džematu. Oni nam mogu reći da, iako smo izgradili lijepu džamiju da je njena stvarna ljepota zbog stanja klanjača jer je to ono što je uvećava. Oni mogu pitati da li obavljamo pet dnevnih namaza u džamiji. Mogu nam postaviti pitanje da li ispunjavamo dužnosti prema ljudima i njihova prava. Časni Kur’an nas naziva najboljim ljudima koji su stvoreni za dobro drugih zato što naređujemo dobro i odvraćamo od zla. Onaj ko pita može nas upitati da li ostvarujemo svoj cilj samo naređivanjem dobra i ako ne, da onda trebamo prvo razmisliti o sebi i vidjeti da li prakticiramo ono što propovijedamo? Mogu nas pitati, dok govorimo o održavanju dobrog vladanja s rodbinom i ljudima, jesu li naši postupci u skladu s tim? Oni mogu reći da mi govorimo o ispunjavanju povjerenja i zavjeta ali da li se držimo ispunjavanja svojih povjerenja i zavjeta sto posto? Oni mogu reći da mi spominjemo žrtvovanje i poniznost ali da li to pokazujemo u svojoj riječi i djelu? Oni nas mogu pitati o našoj tvrdnji da islam poučava da mislimo dobro o drugima i pitati da li ovo prakticiramo u svojim svakodnevnim životima? Oni mogu reći da, iako kažemo da nas Časni Kur’an poučava iskrenosti da su nas uhvatili da govorimo laži radi svjetovnih koristi. Oni koji žive oko nas mogu ovo reći. Oni nas mogu pitati da li mi podržavamo da islam poučava potiskivanju ljutnje i on poučava da oprostimo drugima ali da li mi ovo prakticiramo u svojim svakodnevnim životima? Oni mogu reći da im mi govorimo da je učenje islama o pravdi lijepo i da su njegovi standardi tako visoki da nas čak mržnja neprijatelja ne navede na nepravdu; međutim, da li mi imamo ovaj standard i riješenost da oprostimo drugima? Oni mogu reći da su sve naredbe Kur’ana koje im govorimo  vrlo dobre ali da li ih mi prakticiramo? Mogu reći da, dok kažemo o drugim muslimanima da nisu prihvatili Obećanog Mesiju a.s. i iz ovog razloga su  u stanju u kojem se nalaze i ubijaju jedni druge i nisu ilustracija: ‘…blagi među sobom…’ (48:30) i da su zapravo suprotnost toga. Međutim, vi, koji ste  prihvatili Obećanog Mesiju, prema tome što kažete, svi vaši postupci trebaju biti u skladu sa Časnim Kur’anom! Kako nas drugačije možete pozivati duhovnoj i revolucionarnoj promjeni? Mi smo isti kao i vi. Kakva je razlika između nas?’

Kad je Ahmadi musliman poznat kao Ahmadi njegova odgovornost se uveliko uvećava.  On ne ostaje samo Ahmadi nego postaje predstavnik Obećanog Mesije a.s. i zato je Obećani Mesija a.s. jedanput rekao: Kad ste jednom povezani sa mnom, nemojte nam donositi loše ime. Ovo je najznačajnija tačka koju svaki Ahmadi treba imati u vidu i postupajući tako postat će ambasadori Ahmadijata i drugi će biti privučeni njihovoj poruci. Postajući predstavnik Obećanog Mesije a.s. mi ćemo ispuniti dužnosti širenja poruke i pomagat ćemo svijetu da ukrase svoje svjetovne živote i svoj Ahiret i nagomilat ćemo Božiju milost i blagoslove. Treba učiniti velike napore u ovom pogledu; pet dnevnih namaza treba obavljati u džematu na lijep način, treba ispuniti dužnosti prema džamiji, skupa sa obaveznim namazima treba obavljati dobrovoljne namaze da stvorimo vezu s Bogom. Ogromna je potreba da posvetimo pažnju da ispunimo dužnosti prema ljudima, i muškarci i žene trebaju razumjeti i cijeniti svoje odgovornosti.

Mi s radošću govorimo stanovnicima (Irske) da smo ovoj džamiji dali ime hazreti Merjem koja im je vrlo draga kao majka Isa a.s. Međutim, ona nama nije samo draga kao majka Isa a.s. nego također i zato što je Bog na nju gledao s ljubavlju zbog njene pobožnosti i bogobojaznosti i On je rekao vjernicima da posvoje odlike hazreti Merjem. Hazreti Merjem je zaštitila svoju čestitost iz straha i ljubavi prema Bogu, ona je bila savršeno pokorna Bogu i bila je istinoljubiva osoba. Allah je naredio svakom istinskom vjerniku da posvoji odlike hazreti Merjem, koje su odlike istinskog vjernika.

Obraćajući se djevojkama i ženama Huzur je rekao ako ljudi Irske samo poštuju hazreti Merjem a nisu nastojali da posvoje njene vrline, onda je ovo slabost s njihove strane. Istinski muslimani muškarci i žene, trebaju nastojati da postanu tako istinski poslušni kao što je bila hazreti Merjem i držati se Božijih naredbi. Jedna od ovih naredbi je naredba o skromnosti i pokrivanju kao što je spomenuto u Časnom Kur’anu. Skupa sa obožavanjem Boga mi također trebamo voditi računa o svojoj skromnoj odjeći.

Da Allah osposobi svakog pojedinca da svoj život živi u skladu s Njegovim zadovoljstvom i osposobi ih da postanu istinski vjernici! Umjesto da budu utopljeni u svjetovnim poslovima trebamo ispuniti dužnosti obožavanja Boga i također ispuniti dužnosti jedan prema drugom.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Ja vam uistinu kažem da je ovaj dolazak prouzrokovao Uzvišeni Allah za sretne. Blagoslovljeni su oni koji se okoriste od toga. Oni od vas koji su osnovali vezu sa mnom nikada ne smiju biti ponosni i osjećati da su stekli sve što su trebali steći. Istina je da ste vi, u poređenju sa onima koji su odbili i učinili da Bog bude nezadovoljan s njihovim snažnim odbijanjem i prezirom, bliži da budete okrenuti uspjehu. Također je istina da time što ste pozitivni u svom stajalištu vodite računa da sebe zaštitite od srdžbe Svemogućeg Boga. Međutim, istina je  da ste došli do vrela vode koji je Svemogući Bog stvorio za vječni život u ovo vrijeme, međutim,  vi ipak trebate piti izvorsku vodu. Tražite sposobnost od milosti i blagoslova Svemogućeg Boga da budete zasićeni jer se ništa ne događa bez Svemogućeg Boga. Ja sa sigurnošću znam da, ko god pije sa ovog izvora neće biti uništen zato što njegova voda daje život i spašava od uništenja i štiti od šejtanskih napada. Koji je put da se zasitite od ovog izvora? Zaista, da uspostavite dvije obaveze koje vam je dao Svemogući Bog i da ih ispunite. Jedna od njih je pravo Božije (dužnost prema Bogu) a drugo je dužnost prema Njegovom stvaranju (pravo Njegovih stvorenja).’

Huzur je molio Allaha da nas osposobi da u potpunosti tražimo dobrotvornost ovog izvora vode i onda zauzvrat dadnemo njegovu dobrotvornost svijetu.

Zatim je Huzur dao neke činjenice i brojeve o Merjem džamiji. Njen kamen temeljac je Huzur položio u septembru 2010. Ona je smještena na komadu zemlje malo manjem od tri četvrtine hektara koji je kupljen 2009. za 515.000 eura i potrošeno je još 11,00000 eura na poslove gradnje. Džamija i glavni hol zajedno imaju kapacitet da prime 200 klajača i također je na raspolaganju parkiralište. Lokacija je vrlo dobra, u blizini je trkačka staza za konje gdje se održava proslava kojoj prisustvuje 40.000 ljudi. Džamija se može lijepo vidjeti s ovog trkališta i ovo će uvećati izlaganje džamije. Merjem džamija je mjesto kuda svaki dan prolazi stotine ljudi. Blizu je studentskog smještaja i Galway aerodrom je udaljen svega deset minuta vožnje. Dvije dodatne zgrade je Džemat kasnije kupio i one pružaju dobar smještaj. Da Allah blagoslovi ovaj kompleks na svaki način i da ljudi Irske budu u stanju da ispune svoje dužnosti prema džamiji.