Hutbe 2014.

Hutba 19. septembar 2014. – Vjera i dobra djela


Hutba, 19. septembar 2014.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

Tekst

Poslije tašhuda, ta’avvuza i učenja sure Al-Fatiha Huzur a.t.b.a. je rekao:

Obećani Mesija a.s. na jednom mjestu kaže: ‘U Časnom Kur’anu je Uzvišeni Allah  dobro vladanje stavio skupa s vjerom. A dobro, čestito vladanje je ono u kojem nema ni trunke nereda. Zapamtite da su čovjekovi postupci uvijek izloženi kradljivcima – ko su oni? Oni su hvalisanja, što znači kad čovjek nešto radi osjeća se sretnim u svom srcu (takva sreća koja dolazi od divljenja samom sebi). I sve vrste slabosti i grijeha koje učini čine da njegovi postupci postanu  bezvrijedni i nevažeći. Dobro, čestito držanje je ono u kojem nema čak ni pomisli o bilo kojoj vrsti prijestupa ili nepravde, uobraženosti, hvalisanja, oholosti ili otimanja prava ljudskim bićima.’

Huzur je ponovo ponovio riječi Obećanog Mesije a.s.: Dobro, čestito vladanje je ono u kojem nema čak ni pomisli o bilo kakvoj vrsti prijestupa, nepravde, uobraženosti, hvalisanja, oholosti ili otimanja prava ljudskim bićima.

Baš kao što čovjek na Sudnjem danu bude spašen svojim dobrim djelima, on na isti način bude spašen na ovom svijetu,’ što znači da dobro vladanje ima također vrijednost ovdje na ovom svijetu. Ovo znači da će samo dobra djela imati za rezultat koristi na Drugom svijetu, ona će  voditi do dobrih rezultata ovdje također. Ili ovo može također značiti da, baš kao što se Džennet zaradi dobrim vladanjem poslije smrti ona također mogu učiniti da naši životi ovdje budu nalik Džennetu.

Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Ako ima barem jedna osoba dobrog, čestitog vladanja u kući, ta kuća ostaje sigurna. Zato trebate znati da, sve dotle dok dok ne budete radili dobra djela, samo vaše vjerovanje neće biti od pomoći.’

On kaže: ‘Trebate paziti na svoje postupke sa odlučnom riješenošću i čvrstim i obavezujućim zavjetom.’ Ovo znači da mi trebamo dati snažan i obavezujući zavjet. Onda, upoređujući vjeru sa drvetom Obećani Mesija a.s. nastavlja i kaže da se čak sa najboljim drvetom treba  brižno postupati i da se o njemu vodi briga da bi ono bilo od koristi ljudima i da bi ostalo u životu. Treba ga paziti i voditi brigu o njemu. Na isti način, da bismo usavršili svoju vjeru, potrebna su djela ili postupci. A lična vjera osobe treba brigu i pažnju sa njegovim djelima zato što bez ovoga čak dok imamo vjeru, ili dok tvrdimo da vjerujemo, osoba ne može biti nazvana muslimanom, istinskim vjernikom.

Bez djela ili postupaka čovjek je kao drvo čije su lijepe grane bile odsječene da se učini da izgleda unakaženo, čiji su plodovi odbačeni i ostavljeni da truhnu i od čijih su grane koje su davale hlad Božija stvorenja bila lišena od hlada.

Grane drveta, nije važno koliko njegovi korijeni možda bili snažni, ako nema hranjivih sastojaka u đubrivu, i ako  njegove napupale i izdanci leže opustošeni (kao otpad), poslije nekog vremena to drvo će umrijeti.  Njegovi snažni korijeni neće dati nikakvu korist. Čak i ako ono ostane živo neko vrijeme takvo drvo, bez svojih grana i koje ne donosi nikakvu korist, neće privlačiti ničiju pažnju. Niko ga čak neće ni pogledati. Svačija pažnja bude privučena prema lijepom drvetu ili biljki, i svako će pogledati prema takvom lijepom drvetu ili biljki koje je zeleno i bujno i čija ljepota se može vidjeti i koje, u prikladno vrijeme postaje natovareno cvijećem i plodovima. Koje daje sjenu u toplom danu. To je takvo drvo koje će ljudi voljeti.

Zato, bez ikakve sumnje, vjera je kao korijen drveta. I nema nikakve sumnje da jedan musliman iznosi tvrdnju da je njegova vjera snažna. Mi vidimo da muslimani ovo često iznose i oni također imaju ljubomoru prema časti vjere. Mnogi među njima postaju spremni da se bore i ubijaju ili budu ubijeni radi svoje vjere. Ovih dana imaju dvije različite grupe koje su nastale i formirale sve vrste organizacija i oni iznose sve vrste tvrdnji u pogledu snage i čvrstine njihove vjere – ali jesu li oni kao ovo lijepo drvo ili lijepa bašča koja svijetu daje korist? I da ljudi gledajući na njegovu ljepotu budu privučeni njemu u redovima.

Jačina s kojom ove ekstremističke grupe čine svoja ekstremistična djela, s istom jačinom ih ljudi svijeta odbacuju i bježe od njih.

Vjera koju je donio Časni Poslanik Muhammed s.a.v.s. uspjela je da čak svoje najveće neprijatelje privuče k sebi i učini ih svojim prijateljima ali zaista u svoje strasne zaljubljenike koji su, da tako kažemo, postali zarobljenici u snažnoj ljubavi prema njoj.

Uticaj učenja Časnog Poslanika s.a.v.s. bio je da, kad je muslimanska vlada, na jednom mjestu, mislila da se ne mogu uspješno odbraniti protiv Rimske vlade, odlučila je da napusti osvojenu teritoriju gdje su većina ljudi bili kršćani i jevreji – kršćani i jevreji te teritorije su se okupili zajedno i oprostili se od muslimanske vojske plačući i jecajući i rekli su da mole (Boga) da oni ponovo osvoje ovu teritoriju tako da mogu zauvijek imati korist od njihovog drveta koje daje hlad i koje je natovareno plodovima. Da im mogućnosti koje su im oni obezbjedili, njihove vlade im to nikada nisu bile u stanju omogućiti.

Oni su cijenili ove muslimane zato što su sa svojom vjerom njihovo svako djelo i postupak bili korisni.

Zato prazni proglasi i izrazi vjere i o snazi njenih korijena ne služi nikakvoj svrhi ukoliko i sve dok zelene i bujne grane dobrog i čestitog vladanja i plodovi takvih grana ne budu vidljivi sa svom svojom ljepotom i  dok ne budu pružale korist ljudima. I kad ova ljepota i korist budu vidljivi svijet će također biti privučen tome i obratiti pažnju i okupiti se oko njega i uložiti napore da ga očuva.

Zato je Uzvišeni Allah naredio svakom muslimanu da ne samo bude snažne vjere nego da zapravo na skoro svakom mjestu gdje je vjera spomenuta, spomenuta su također dobra i čestita djela – čineći tako dva uvjeta jedan za drugim. A da bi se razvilo ovo stanje među ljudima, Uzvišeni Allah šalje Svoje poslanike. Ovo stanje bude rođeno u vjernicima u vrijeme kad oni razviju vjeru s Poslanikom doba.

Kao što sam rekao, imaju neke vrlo velike grupe koje, u ime religije i vjere izražavaju snagu svojih korjenova ali šta je to što mi vidimo da se događa?  Ne samo da raste njihova uzajamna mržnja i jedna grupa, s ciljem da osnuje svoju nadmoć nad drugom čini sve što može, pravednim ili nepravednim sredstvima, tiranijom ili prijestupima i zločinima i nepravdom, nego također nemuslimanski svijet se boji i u strahu je od islama zbog njih.

Religija koja prihvata ljubav svih vjera tako da čak nemuslimanski podanici takvih vlada budu spremni da ih brane; njeno stanje danas je takvo, šta reći o onima izvana koji slikaju ovu sliku, uzajamno stanje samih muslimana je takvo da, zbog nedostatka dobrih i čestitih djela među nijima, to predstavlja prizor opisan riječima Časnog Kur’ana: kuluubuhum shatta, što znači, njihova su srca podijeljena.

Danas je dužnost svakog Ahmadi muslimana da predstavi istinsku sliku ovih dobrih i čestitih djela zato što je prihvatio Imama i Poslanika ovog doba. Džemat Obećanog Mesije a.s. je zaista drvo zasađeno od Uzvišenog Allaha, čiji su korjeni snažni i čije grane su također zelene  i lijepe i koje donosi plod i koje  privlači pažnju svijeta prema sebi. I ovo je zato što nam je Obećani Mesija a.s. predstavio istinsko učenje islama i ohrabrio nas da slijedimo stopama Savršenog Primjera, Časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. i snažno to istakao i skrenuo našu pažnju na to i učinio nam jasnim njenu važnost.

Zato je Ahmadija muslimanski džemat jedini čiji su korijeni snažni i grane zelene, bujne i lijepe i koje donose plod i koje privlače pažnju svijeta na sebe – ovo je ono drvo koje, gledajući ga, u svakom dijelu svijeta ljudi pitaju koja je ovo vrsta islama koju vi predstavljate?

Bezbroj je primjera ovoga koji se događaju da, vidjevši ljepotu istinskog islama ljudi budu iznenađeni i zapanjeni. U Africi je na jednom mjestu otvorena džamija i također je bio  pozvan lokalni poglavica, koji je kršćanin, i on je prisustvovao. On je jednostavno rekao da nije došao zbog svoje ljubavi prema nama nego da je došao samo da vidi kakva je ovo vrsta muslimana, u ovo vrijeme i u ovo doba, koji također pozivaju nemuslimana i kršćanina na otvaranje njihove džamije. I da je sada, kad je vidio da su se tamo okupili ljudi iz raznih religija, bio još više iznenađen. A Ahmadi muslimani, budući da su muslimani, pokazuju tako visoke stepene moralne izvanrednosti kojoj nema ravnog. Oni svakoga, bilo malog ili velikog, bogatog ili siromašnog, susreću s ljubavlju i naklonošću, i imaju tako predivne odnose i tako visoke moralne odlike koje ovdje pokazuju kakvi se ne mogu vidjeti nigdje drugo. Ovaj poglavica je došao i rekao da takva džamija i takav islam je potreba ovog vremena. Tako da je on rekao da su sve njegove sumnje dvojbe koje je imao o islamu bile odagnane. On je dalje rekao da mi nismo ovoj oblasti samo dali novu džamiju nego smo im zapravo dali novi život. I da smo ih poučili o uzvišenim vrijednostima i načinima života.

Ovo su vrste drveća o kojem je Časni Kur’an rekao da su njihovi korijeni snažno u zemlji, i zbog vjere i dobrih čestitih djela, ako se ljudi uporede s drvećem, onda njihove zelene i bujne grane su takve da izgleda kao da dodiruju nebesa.

Prema tome, kao što sam rekao, zato što smo mi povjerovali u Imama ovog doba, dužnost je svakog Ahmadi muslimana da skupa s tim što ima snažnu vjeru postanu takve zelene grane, da postanu prelijepi listovi zelenih i bujnih grana, da postanu krasno cvijeće i plodovi  koji ukrašavaju ove grane koji neće samo izgledati prelijepo svijetu nego će također biti od koristi za njih. Inače, budući da su savršene vjere a vjerovanja bez postupaka nije ni od kakve koristi.

Ja sam prije rekao da ljudi koji prividno imaju savršenu vjeru i vjerovanja ili tako izgledaju, oni ipak postaju kamen spoticanja za ljude svijeta. Mi možemo ispuniti obavezu koja je na nama odlikom što smo Ahmadi muslimani, kad postanemo takvi da možemo pokazati svoja dobra i čestita djela svakome. Kad budemo mogli postati ljudi svoje ulice i grada i zemlje koji pokazuju ljepotu islama svojim dobrim i čestitim postupcima. Mi ne smijemo biti kao oni koji su upleteni u bilo koju vrstu nereda i svađa, niti takvi da se uplićemo u ogovaranje, klevetanje ili tračeve, niti da omalovažavamo druge, niti smijemo biti kao oni koji su lišeni milosti, niti kao oni koji dobro slijede prigovaranjem i uvredom. Mi zaista trebamo biti takvi da se čuvamo od takvih loših postupaka. Mi trebamo umjesto toga biti takvi koji pokazuju najviši dobar moral.

Časni Kur’an nam ponavljajući govori da posvojimo najviši moral i da činimo dobra i čestita djela. Neki ljudi imaju naviku, pod nagonom nekih trenutnih emocija da nekome učine neku uslugu ali poslije toga ponekad, tu i tamo podsjećaju tu osobu da su mu učinili uslugu ili imaju nadu da će ova osoba koja je sada pod obavezom prema onima koji su im učinili uslugu zauvijek ostati njihov sluga. I ako osoba pod obavezom propusti da ispuni ono što se od nje očekivalo oni se ne ustručavaju da joj izazovu teškoće. Ovo nije islamsko učenje. Uzvišeni Allah kaže u Časnog Kur’anu:

‘O vi koji vjerujete! nemojte učiniti ništavnom svoju milostinju prigovaranjem i povredom.’ (14:25)

Zato što su ove stvari učinili oni koji ne vjeruju u Allaha i Sudnji dan, čija je vjera slaba  i ne samo slaba nego koji su zapravo lišeni vjere.

Uzvišeni Allah je ponavljajući naredio vjernicima, na mnogim mjestima u Časnom Kur’anu, u pogledu raznih stvari, da su skupa s vjerom neophodna dobra dobra i čestita djela i da ima raznih koristi od ovoga. Tako, dok vjernik postaje izvor koristi za druge kroz činjenje dobrih i čestitih djela, sam on uviđa da jede slatke plodove ovih dobrih i čestitih djela. Naprimjer, Uzvišeni Allah kaže u pogledu onih koji vjeruju i čine dobra i čestita djela da će ovi ljudi biti oni koji će steći Allahov oprost. Ovi ljudi će biti oni kojima će biti dati visoki položaji u Džennetu. Oni će biti u takvim Baščama niže kojih teku vrela i oni će biti vlasnici ovih vrela.

Onda Uzvišeni Allah kaže da će oni koji skupa s vjerom budu činili dobra i čestita djela primiti tako velike i najbolje nagrade koji su izvan moći shvatanja. Jednostavno proglašavanje vjere samo neće osobi dati pravo da primi najbolje nagrade, nego zapravo ako vjera bude skupa sa dobrom i čestitim djelima da će onda postati primaoc Božijeg oprosta.

Onda je također rečeno da onima koji, skupa s vjerom, također čine dobra i čestita djela biti od Uzvišenog Allaha data čista opskrba – opskrba koja je za ovaj svijet i također za Ahiret. Oni koji čine dobra i čestita djela neće imati straha. Oni će biti u miru. Oni neće patiti ni od kakve vrste brige ili zabrinutosti. Oni neće imati straha o ovom svijetu niti o budućem svijetu da nisu bili u stanju da čine bilo kakvu vrstu dobrih djela. Uzvišeni Allah će blagosloviti njihova srca udobnošću i zadovoljstvom. I kako oni i mogu imati ikakvog straha – oni su bili od onih koji su počinili dobra i čestita djela radi zasluživanja Božijeg zadovoljstva. Nakon činjenja dobrih i čestitih djela oni idu sve bliže Allahu, Uzvišenom.

Onda Uzvišeni Allah kaže na jednom mjestu:

Oni koji vjeruju i čine dobra djela – Milostivi Bog će stvoriti ljubav u njihovim srcima. (19:97)

Riječ koja je ovdje upotrebljena je ‘vudd’ koja ne označava površnu vrstu ljubavi i veze nego znači duboku ljubav i produbljenu vezu. Tako snažna veza koja nikada ne može biti presječena. Zapravo odnos ili veza na koju se misli je kao kad kolac bude silom zaboden u tlo da je ta vrsta veze ono što s ovdje mislilo. Ovako ta ljubav treba biti utemeljena u srce. Prema tome, ovaj ajet bi značio da oni koji imaju snažnu vjeru i čine dobra i čestita djela Uzvišeni Allah će, za takve vjernike staviti Svoju ljubav u njihova srca kao što je snažno zaboden kolac u tlo. Oni će voljeti Boga na ovaj način i onda će nastaviti da napreduju u svojoj vjeri i u činjenju dobrih i čestitih djela. Ili to može značiti da će Allah dž.š. imati takvu ljubav prema takvim vjernicima koja nikada neće prestati. Tako ako Božija ljubav postane tako snažno usađena u srce čovjeka ili da će Allah tako voljeti te vjernike na takav način da kao da je njihova ljubav usađena u srce Svemogućeg Boga, ko onda može biti uspješniji od takve osobe.

Takva osoba postaje u vlastitom biću kao prelijepo drvo koje daje sjenu, koje daje korist drugima zbog svakog svog postupka, zbog Božije ljubavi, takva je koja zarađuje nagradu od Svemogućeg Boga i daje korist drugima.

Onda ovaj ajet također znači da će Allah također čvrsto staviti u srca takvih koji imaju vjeru i čine dobra i čestita djela, ljubav prema ljudima. Tako, istinski vjernik nikada ne može ni pomisliti da nametne bol i patnju drugom ljudskom biću. Ljubav prema ljudskom rodu zahtijeva da istinski vjernik uvijek ostane u razmišljanju kako može biti od koristi ljudima.

Kao što sam ranije rekao, ako se razvije ovo razmišljanje i zauzme korijen među muslimanima, onda se nikada neće vidjeti ovakvi postupci da jedni druge lišavaju onoga što im pripada, činjenja nepravde jedan protiv drugog i ubijanje ljudi, kakvi se mogu vidjeti među njihovim vladama i drugim takozvanim organizacijama i običnim ljudima – i ovih dana vidimo takve postupke vrlo rutinski. Uopće se ne postupa po  učenjima Uzvišenog Allaha. Zato se sve ovo događa. Ali nepravda svega toga je da je ova tiranija provedena u ime Uzvišenog Allaha dok Allah, Uzvišeni, kaže da trebate razviti ‘vudd’ – da duboka i produbljena ljubav postane usađena u srcima kao  štap snažno zaboden u tlo. Postanite takvi ljudi koji su izvor koristi za druge.

Tako, da se postupalo prema stvarnim i istinskim učenjima islama nikada ne bismo vidjeli bol i patnju koju su ljudi nanijeli jedni drugima u muslimanskom svijetu. I lijepa zamisao islamskog drveta koje daje hlad bi raslo u umovima ljudi svijeta.

Onda ovaj ajet može također značiti da u srcima ljudi ljubav prema muslimanima bi postala utemeljena slično snažno usađenom štapu u tlo. Allah, Uzvišeni, zaista posjeduje moć da može učiniti da se ovo dogodi ali On je, s ciljem da se ovo postigne učinio obavezujućim da uz vjeru trebaju postojati dobra i čestita djela. Kao što sam rekao, ljudi su voljeli muslimane prve epohe – to je bila ljubav koju je Allah stavio u srca kršćana i jevreja, koji su plakali kad su vidjeli muslimane da napuštaju njihovu zemlju i molili su Boga da se vrate. Zaista nam historija također govori ovo da su jevreji govorili da su voljni da polože svoje živote ali da neće dozvoliti da kršćanska vojska uđe u njihov grad, da oni (muslimani) trebaju tamo ostati i da će im oni omogućiti sigurnost. Ovo je bio uticaj ispravnih djela koja su muslimani pokazali na svakom stepenu i koja su privukla pažnju svijeta prema ovom lijepom drvetu i bila povod (izvor) mnogih koristi za svijet.

Danas, odgovornost je svakog sluge istinskog sluge Časnog Poslanika s.a.v.s. da skupa sa činjenjem čvrstih korijenova svoje vjere postanu lijepi listovi, grane i plodovi drveta dobrih i čestitih djela koja će privući i povući svijet prema ljepotama islama i koja će biti izvor koristi za svijet.

Mi trebamo biti oni koji vole Allaha, uzvišenog, i oni koji također zaslužuju Božiju ljubav. Naš prioritet treba biti ljubav prema čovječanstvu i mi također trebamo biti oni koji će pridobiti pažnju ljudi, jer bez ovoga mi ne možemo ispuniti svrhu ulaska u zavjet bai’ata (zavjeta odanosti) Obećanog Mesije a.s. Obećani Mesija a.s. je mnogo puta skretao našu pažnju na ovo  u svojim pisanjima, izlaganjima i skupovima da trebamo usmjeriti svoju pažnju na to da činimo dobra i čestita djela. Da trebamo posvetiti pažnju svojim postupcima i da trebamo činiti takva dobra i čestita djela koja su u skladu sa voljom i zadovoljstvom Uzvišenog Allaha i koja će biti takva  da spase svijet od bola i patnje.

Ja sam ranije pročitao isječak iz pisanja i sada ću vam predstaviti neke druge isječke iz njegovih pisanja. On je jednom prilikom rekao:

‘Samo takvi ulaze u naš Džemat koji naše učenje uzmu uputom za svoje postupke i postupaju po tome koliko najviše mogu. Ali onaj ko je zadovoljan samo sa imenom a ne postupa prema ovom učenju treba zapamtiti da je Svemogući Allah odlučio da ovaj Džemat učini vrlo posebnim Džematom i svaka osoba koja u stvarnosti nije u Džematu ne može ostati u Džematu jednostavnim sticanjem imena. Za takvog će doći vrijeme prije ili kasnije da će se on odvojiti od toga. Tako, koliko god je moguće, učinite svoje postupke podvrgnute učenju koje je dato. Postupci su kao krila i bez postupaka čovjek ne može letiti uvis da stekne duhovni napredak i ne može postići ove uzvišene ciljeve koje je Uzvišeni Allah stavio niže ovih dobrih i čestitih djela. Allah je dao inteligenciju životinjama s krilima ali ako one ne koriste ovu od Boga datu inteligenciju neće biti u stanju da provode stvari koje su u stanju raditi. Na primjer, da pčela nije koristila ovu inteligenciju ona ne bi bila u stanju proizvesti med i slično tome, golubovi pismonoše trebaju koristiti svoju inteligenciju kako bi mogli poduzeti takva putovanja i uputiti pisma na njihova odredišta. Slično tome, mnogi takvi čudesni poslovi budu obavljeni preko ovih životinja sa krilima.

Zato prvo i prije svega je neophodno da čovjek koristi svoju inteligenciju i razmišlja nad poslu koji treba obaviti da li je to u skladu s Božijom voljom i zadovoljstvom ili nije.  Kad ovo uradi i bude koristio svoju inteligenciju dođe stepen da koristi svoje ruke. Ne smije biti kriv za lijenost ili nemar. I jeste,  neophodno je ovjeriti da je to učenje zaista ispravno. Ponekad se dogodi da učenje zaista bude neispravno ali čovjek,  zbog svoje gluposti ili neznanja ili zbog smutnje nekoga drugog ili zablude padne žrtvom prevare, zato treba napraviti prikladno istraživanje čistim umom.

Huzur nas savjetuje kao i druge također.

Na drugom mjestu on kaže:

Neophodno je da svaki pojedinac treba imati strah od Boga i strah od Boga će učiniti da naslijedi mnoga čestita djela. Dobra je samo osoba koja se boji Uzvišenog Allaha jer  će zbog ovog straha biti blagoslovljen pronicljivošću kojom bude spašen od činjenja grijeha. Većina ljudi su vrste da osjećaju stid kad se zamisle nad milostima i blagodatima i počastima koje im je Allah dao i čuvaju se da ne budu neposlušni Bogu i od prijestupa. Ali također ima jedna vrsta ljudi koji se boje Njegove kazne. U stvarnosti, istina je  da dobra i bogobojazna osoba je zaista onaj ko se smatra dobrim u Božijoj odluci. Ima mnogo ljudi koji varaju sebe i smatraju sebe da su muttaki (ispravni i bogobojazni) ali u stvarnosti muttaki je onaj čije je ime u bilježniku Uzvišenog Allaha zapisano kao muttaki. U ovo vrijeme Allahov atribut koji je pokazan je onaj da je On Sattar (Onaj Koji je skriven i prikriven i Koji prekriva propuste i mahane ljudi ali na Sudnjem danu kad svi zastori budu podignuti sve će biti objelodanjeno. U to vrijeme bit će mnogih takvih koji danas izgledaju da su vrlo muttaki i ispravni ali će se vidjeti da su vrlo veliki prijestupnici i zlikovci. Razlog za ovo je da činjenje dobrih i čestitih djela ne može biti usavršeno bazirano na našim vlastitim prijedlozima ili proglasima. U stvarnosti dobra i čestita djela su ona koja su bez ikakve vrste nereda i iskvarnosti jer saih (dobar i čestit) je suprotno fasaadu (iskvaren). Baš kao što je hrana čista i  dobra kad nije sirova, ne potpuno skuhana ili izgorena, ne treba biti vrsta nekvalitetna ali treba biti takva da odmah može biti upijena u tijelo. Slično tome je neophodno da ne smije biti nikakve vrste nereda ili iskvarenosti u postupcima koji se mogu smatrati da su dobra i čestita djela. Drugim riječima to treba biti u skladu sa naredbama Uzvišenog Allaha i onda treba biti u skladu sa praksom Časnog Poslanika s.a.v.s. i u tome ne smije biti nikakvog znaka izmorenosti, niti hvalisanja, niti uobraženosti, niti to treba biti nešto što smo sami predložili; ako je postupak takav kako je opisano onda se može reći da je to dobro i čestito djelo. A ovo je vrlo rijetka i dragocjena stvar.

Onda, govoreći o tome kako šejtan zavodi i kako nastavlja  progoniti vjernike, i iz ovog razloga svaki vjernik treba čuvati svoju vjeru i dobra i čestita djela od napada šejtana, Obećani Mesija a.s. kaže:

‘Šejtan uvijek čeka u zasjedi da zavodi čovjeka, da izopači ili pokvari njegove postupke u tolikoj mjeri da čak u čestitim postupcima on želi da ga zavede i pogrešno uputi.

Hazreti Halifatul Mesih a.t.b.a. ponavlja ovaj zadnji dio rečenice: ‘Šejtan želi da čak zavede i pogrešno uputi u činjenju dobrih i čestitih djela,’ i kaže. Nemojte misliti da šejtan ne zavodi i ne navodi na krivi put u činjenju dobrih djela.

‘I on pravi planove da stvori neku vrstu nereda i nesklada. Ako se klanja namaz on nastoji da u to pomiješa neku vrstu uobraženosti ili neku drugu vrstu pokvarenosti. Onoga ko vodi namaz on također nastoji da ga uplete u neku vrstu takve kušnje. Zato nikada nemojte biti bez straha od njegovih napada, jer njegovi napadi na bezbožne i griješnike su očiti i otvoreni zato što su oni kao njegov plijen ali on se ne usteže (ne oklijeva) od napada na predane također. I nalazi put da ih na jedan ili drugi način napadne. Oni ljudi koji su pod Božijom milošću i obaviješteni su o najprefinjenijim načinima i sredstvima napada šejtana, oni mole Allaha Uzvišenog da budu sačuvani od šejtana ali oni koji koji su još u nesavršenom stanju i slabi i oronuli oni padaju žrtvom takvih napada u jedno ili drugo vrijeme.

Onda o potrebi da postupamo Obećani Mesija a.s. kaže:

‘Čovjek misli da je zadovoljavajuće da prouči kelime i šehadet (potvrdu vjere) svojim jezikom ili da je dovoljno da jednostavno jezikom kaže: estaghfirullah – ja tražim oprost od Allaha. No, zapamtite da verbalno obmanjivo izgovaranje (prevare) nije dovoljno. Čak i ako čovjek svojim jezikom kaže estaghfirullah hiljadu puta ili uči riječi tespiha (učenje riječi. Elhadulillah (sva hvala pripada Allahu) 33 puta; subhanallah (Uzvišen je Allah) 33 puta i Allahu-ekber (Allah je Velik) 34 puta stotinu puta iz toga neće izvući nikakvu korist zato što je Allah čovjeka stvorio čovjekom a ne papagajem. Ovo je priroda papagaja da on nastavlja ponavljati zvuk svojim jezikom a ne razumije stvar. Dužnost čovjeka je da ono što izgovara svojim jezikom treba reći nakon što je razmislio o tome i treba također postupati u skladu s onim što kaže.

Razmislite o onom što govorite i onda također postupajte po tome.

Ali ako čovjek nastavi ponavljati kao papagaj onda zapamtite da samo ponavljanje jezikom ne privlači blagoslove ukoliko i sve dok srce ne bude u skladu s tim i postupci ne budu provedeni u skladu s onim što je rečeno – do tada će se ovo smatrati samo izgovaranjem i tu nema dobrote ili blagoslova u njima zato što su to tek izgovorene riječi iako one možda budu riječi Časnog Kur’ana ili istighfara. Ono što Allah želi su postupci i zato Allah ponavljajući naređuje da trebate činiti dobra i čestita djela. Dok ovo ne bude urađeno vi ne možete ići blizu Boga. Neki nerazboriti kažu kako su završili učenje  cijelog Časnog Kur’ana za jedan dan ali ih neko treba pitati koju su korist izvukli iz ovoga. I reci im: Vi ste koristili samo svoj jezik a ostavili ste ostale dijelove tijela ili organa potpuno neupotrebljeni dok je Allah, Uzvišeni stvorio sve njih da ih sve koristite. Zato je u hadisima (govoru Časnog Poslanika) zabilježeno da neki ljudi uče Časni Kur’an a da ih Kur’an proklinje jer je njihovo učenje samo izgovaranje njegovih riječi a nikakvi postupci nisu učinjeni u skladu s tim. Osoba koja ne postupa u skladu sa naredbama i granicama Allaha, Uzvišenog, pravi šalu od Božije Riječi jer samo čitanje Njegove Riječi nije ono što Allah želi. On želi djela i postupke.

Onda on kaže:

Dobro zapamtite da samo izgovaranje riječi i ponavljanje formula nije ni od kakve koristi ukoliko i sve dok djela ne budu pratila izgovorene riječi i dok ruke i noge, i drugi dijelovi tijela ne budu upotrebljeni da čine dobra i čestita djela. Baš kao što je slanjem Časnog Kur’ana Allah uzeo pomoć ashaba, jesu li oni mislili zadovoljavajućim da samo uče Časni Kur’an svojim jezikom ili su smatrali neophodnim postupanje po njegovim učenjima? Oni su pokazali poslušnost i odanost i prihvatili su da budu žrtvovani kao ovce i onda im je dato sve što im je dato i bili su počašćeni i cijenjeni od Boga na način i do te mjere da to nije skriveno ni od koga (da svako to zna).

Obećani Mesija a.s. kaže ako bilo ko želi da dobije milost i dobrobit Allaha dž.š. onda uradite nešto inače ćete biti odbačeni kao beskorisna stvar.

Obećani Mesija a.s. kaže da niko ne odbacuje zlato ili srebro ili bilo šta dobro iz svoje kuće nego zapravo vodi brigu o takvim stvarima i bezbjedno ih čuva. Ali ako vidi mrtvog pacova  u kući on to odmah izbaci napolje i prije bilo koje druge stvari. Ovo je put na kojem Allah dž.š. drži dragim Sebi Svoje robove i poklanja im dug život i stavlja blagoslove u njihove poslove i ne dozvoli da budu izgubljeni niti dozvoli da umru na  sraman i nečastan način. Ako želite da vas Allah, Uzvišeni, drži dragim i cijeni vas onda je neophodno da postanete čestiti tako da budete držani vrijednim u procjeni Uzvišenog Allaha. Onima koji se boje Boga i slušaju Njegove naredbe bude od Boga data odlika koja ih odvaja od ostalih. Ovo je tajna kako čovjek može steći blagoslove od Boga da sebe čuva od zla. Gdje god takva osoba živi ona je visoko cijenjena zato što iz te osobe  proizilazi vrlina, on se ophodi ljubazno sa siromašnim, pokazuje milost komšijama, ne čini smutnju, ne iznosi lažne optužbe protiv ljudi, niti daje lažno svjedočenje nego umjesto toga čisti svoje srce i ostaje naklonjen prema Bogu i poznat je kao Božiji prijatelj (evlija).

Obećani Mesija a.s. kaže da je postati evlija (prijatelj Božiji nije lahka stvar; nego da je to vrlo teško jer za ovo je neophodno da čovjek napusti zlo i također napusti loše misli i strasti. A ovo je vrlo teška stvar. Napustiti moralne slabosti i napustiti zle navike ponekad postaje vrlo teška stvar. Ubica može napustiti ubijanje i kradljivac može napustiti podkradanje ljudi ali za moralno lošu osobu je napustiti ljutnju vrlo teška stvar da je izvrši ili za oholu osobu postaje vrlo tegoban zadatak da napusti oholost. Zato što on gleda s prezirom i poniženjem na druge i da onda sebe vidi beznačajnim. Ali istina je da onaj ko, radi radi Veličine Svemogućeg Allaha učini sebe malim i beznačajnim, Svemogući Allah će ga Lično učiniti velikim. Zapamtite ovo dobro da niko ne može postati velik ukoliko sebe ne učini malim i beznačajnim. Ovo je sredstvo kojim se svjetlo spušta na srce osobe i on postaje vučen prema Svemogućem Bogu. Svi evlije (Allahovi prijatelji) koji su umrli u svijetu a koje danas stotine hiljada ljudi uveliko poštuju (cijene) smatrali su sebe manjim i manje beznačajnijim čak od mrava i kao rezultat se Božija milost spustila na njih i njima su dati ovi visoki položaji koje su zaslužili. Osoba koja je upletena u oholost, škrtost, ponos itd, i nemoralnost ima u sebi jednu vrstu širka (pripisivanje drugova Bogu) i zato osoba koja je upletena u takve nemoralnosti ne može primiti udio u Božijoj milosti i ostaje lišena.

Nasuprot ovome siromašan i ponizan čovjek prima Božiju milost.

Onda je Obećani Mesija a.s. rekao trojici ljudi koji sa dali bai’at (zavjet odanosti):

Nakon davanja zavjeta bai’ata osoba ne samo da treba vjerovati da je ovaj Pokret istinit  i da priznavanjem ovoga postaje primaoc blagoslova.

Obećani Mesija a.s. je rekao da samo proglasom svog vjerovanja se ništa ne događa dokle god ne slijede dobri i čestiti postupci. Sada kad ste ušli u ovaj Pokret, nastojte da postanete ispravni, postanite muttaki, čuvajte sebe od svakog zla, provodite vrijeme u ibadetu, trošite svoje noći i dane u dovama. Kad bude vrijeme za kušnju Božija srdžba također bude potaknuta i u takvo vrijeme se trebate zauzeti u ibadetu i davanju milostinje i koristiti blag jezik i učiniti svojom praksom da tražite oprost i revno molite Allaha u svojim dnevnim namazima. Samo proglašavanjem svoje vjere nije od velike koristi čovjeku. Zaista, ako poslije prihvatanja čovjek baci iza sebe i zaboravi o tome neće izvući nikakve koristi. Onda prigovaranje da bai’at nije vodio nikakvoj koristi neće služiti nikakvoj svrhi zato što Svemogući Bog nije zadovoljan samo sa riječima.

Onda je, skrećući našu pažnju na činjenje dobrih i čestitih djela, Obećani Mesija a.s. rekao:

Shvatite da, sve dok ne budete činili dobra i čestita djela, samo vjerovanje ne daje nikakvu korist. Doktor napiše recept i dadne ga pacijentu i ono što se želi je da pacijent uzme ono što je napisano na njemu i popije to ali ako on ne koristi lijekove koji su prepisani kakvu će korist izvući samo iz napisanog recepta koji je uz njega?

Obećani mesija a.s. kaže: ‘U ovo vrijeme vi ste se pokajali i sada Svemogući Bog želi da ubuduće vidi koliko ste se očistili s ovim pokajanjem.

Sada, kad ste povjerovali, Svemogući Bog želi da stavi razliku baziranu na bogobojaznosti. Ima mnogo ljudi koji prigovaraju protiv Boga ali oni ne ispitivaju sami sebe i njegovo ‘ja’ je odgovorno, jer Bog je Najmilostiviji i Dobrotvoran.

Na jednom mjestu je Obećani Mesija a.s. rekao:

Oni koji ulaskom u ovaj Pokret osnuju sa mnom  odnos sljedbeništva i učenika ono što se želi time je da oni napreduju do najviših stepena dobrog vladanja i dobrote i ispravnosti tako da ništa, na način nesklada ili smutnje ili lošeg vladanja ne dođe ni blizu njih. Da budu tačni u obavljanju svojih pet dnevnih namaza. Da budu takvi da nikada ne lažu, da nikada ne povrijede nikoga svojim jezikom. Da ne budu krivi za bilo koju vrstu zla. I da budu takvi da nikada čak ni ne pomisle da budu upleteni u bilo kakvu vrstu smutnje ili prijestupa ili ???? ili bude. Oni se trebaju uzdržati od svih načina grijeha, prekršaja, neprikladnih postupaka i nepriličnog govora, i svih načina tjelesnih strasti i nepotrebnih i nepriličnih djela. I da postanu čistog srca, da nikom ne nanose povredu i da budu ponizni robovi Svemogućeg Allaha. I da nikakva otrovna stvar ne ostane u njihovom biću.

Prema tome ovo su upozorenja i savjeti koje cijelo vrijeme trebamo imati u vidu. Ovo su stvari koje će učiniti da budemo zelene grane drveta bića Obećanog Mesije a.s. i ispunjavajući ih ispunit ćemo svrhu svog ulaska u zavjet bai’ata s njim. Ovo su stvari koje će nas osposobiti da pridobijemo Ljubav Uzvišenog Allaha, inšaAllah. I sa istim ovim dobrim i čestitim djelima ćemo također biti u stanju da skrenemo pažnju svijeta prema sebi. Da  Allah dadne da budemo kao oni istinski vjernici koji su poznati po čestitosti svoje vjere i dobrim i čestitim djelima i postanemo oni koji stiču blizinu Allaha, Uzvišenog.

Poslije džume namaza Huzur je rekao da će klanjati dženazu namaz za uvaženog Rašid Ahmad Khan sahiba, sina uvaženog rahmetli Ikbal Muhammed Khan sahiba. On je umro u 91 godini starosti. Inna lillahi ve inna ilejhi radžiuun. Rođen je u Indiji, Agra i stekao je rano obrazovanje u Kadianu i onda došao u Englesku 1955. Nastavio je raditi na Britanskoj željeznici kao glavni inžinjer i penzionisao se 1980. Kad je kupljen Islamabad 1980. hazreti Halifatul Mesih IV r.a. ga je odredio za nadzornika tamo gdje je služio s velikom revnošću. On je bio među najranijim stanovnicima Islamabada. Bio je iskren čovjek. Njegov otac, Ikbal Muhammed sahib bio je iz Gujranvale. Iza sebe je ostavio ženu i sina Shamim Ahmad Khana. Da Allah uzdigne njegov položaj u Džennetu, blagoslovi ga oprostom i njegovom sinu dadne da održi odnos iskrenosti i odanosti s đzematom. Da Allah također dadne strpljenje njegovoj ženi.

Da Allah također ima milosti prema njemu i oprosti mu i uzdigne ga na visok položaj u Džennetu i njegovim potomcima dadne snažnu vezu odanosti s halifatom Ahmadija. Amin. Njegova žena je također bolesna. Da Allah ima milosti prema njoj i dadne joj Svoju milost.

Kao što sam rekao, ja ću poslije džume klanjati dženazu u odsustvu.