Hutbe 2014.

Hutba 10. oktobar 2014. – Ibadet, ljuto rukovodstvo i oprost


Hutba, 10. oktobar 2014.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Allah je skrenuo pažnju istinskih vjernika da postanu abid (obožavaoci Boga) i da posvoje visok moral zato što bez ovoga onaj ko tvrdi da ima vjeru ne može biti nazvan istinskim vjernikom. Znak istinskih vjernika je da oni obožavaju Boga i također odbacuju beskorisne i neozbiljne stvari. Ne može biti da je osoba istinski vjernik a da je također neljubazan i neučtiv. Često neučtivost bude rođena iz oholosti i zato Allah kaže o robovima Milostivog Boga: ‘…oni koji skrušeno idu zemljom…’ (25:64) a onaj ko je skrušen i ponizan uvijek izbjegava prepirke i svađe, traži izmirenje i uljudan je prema drugima. Stanje istinskog vjernika je kad mu je cilj postizanje Božijeg zadovoljstva skupa sa visokim moralom i dok čini napor da obavlja ibadet Bogu onako kako treba (sa svim zahtjevima ibadeta). Prema tome atributi istinskog vjernika su da je abid i da je ponizan. Također je istina da svaka osoba ima svoju vlastitu duhovnu sposobnost i ljudi imaju različite fizičke mogućnosti. Ponekad privremene situacije ometaju ove sposobnosti i čovjek ne može održati stalnost u svom moralu i ne može pratiti standarde duhovnog napretka kakvi se očekuju od istinskog vjernika. Radi ovoga je Bog dao olakšanje istinskim vjernicima; zaista On ne opterećuju nikoga izvan njegove mogućnosti. Zato, reći da su određene stvari nemoguće za čovjeka da ih prakticira u najmanju ruku nije ispravno što se tiče islama.

Allah je namaz odredio obavezujućim ali je također dato mnogo uputnosti i mogućnosti u pogledu toga. Na primjer, ako neki ne mogu obavljati namaz stojeći, oni to mogu učiniti sjedeći. Ako zbog slabosti ili bolesti ne mogu obavljati namaz sjedeći, oni to mogu učiniti ležeći. I nema nikakvog uslova ili odredbe o tome kako osoba treba ležati. Kad putujete ili su prisutna bilo kakva privremena ograničenja, namaz se može skratiti ili spojiti. Ukratko, bez obzira na to šta, niko ne može reći da nije moguće obaviti namaz pod bilo kojim uvjetima. Ljudi čije zaposlenje čini nužnim da njihova odjeća ne može cijelo vrijeme biti čista mogu obaviti namaz u ovoj odjeći. Ako voda nije dostupna onda se može uzeti tejemum (suhi abdest) umjesto abdesta vodom. Zato razumna osoba neće iznositi izgovor da propusti namaz. Ako je osoba pri svijesti onda mora obavljati namaz. Mnogi ljudi iznose mnoge izgovore u ovom pogledu i ovo ih udaljava od vjere. Svaki od nas treba da se usredsredi na ovu stvar!

Hazreti Halifatul Mesih je rekao da je poslije hutbe petkom prilikom otvaranja naše džamije u Irskoj, u kojoj je Huzur skrenuo pažnju na obožavanje Boga, primio pismo od murabi sahiba iz SAD i druga pisma također, da je prisustvo u džamijama poraslo poslije Huzurove hutbe. Očito je da ranije neprisustvo nije bilo zbog bilo kakvih ograničenja ili neizvodljivosti i kad je jednom skrenuta pažnja na ovu stvar to je djelovalo. Sada treba održati ovaj zamah i radi ovoga Khudamul Ahmadija i Leđna trebaju učiniti posebne napore da u mladima usade praksu redovnog obavljanja namaza. Mladost je vrijeme dobrog zdravlja i kad se namaz može obavljati s njegovim dužnim zahtjevima. U kasnijem životu osoba razvije bolesti koje ih ometaju od obavljanja ibadeta Bogu s njegovim dužnim zahtjevima. Obećani Mesija a.s. je osobito skrenuo našu pažnju na činjenicu da se namaz samo u toku mladosti i dok su u dobro zdravlju može  obavljati s njegovim dužnim zahtjevima. Trebamo nastojati i ispunjavati Božije naredbe čak  njihovim nametanjem na sebe a da i ne kamoli da ih izbjegavamo čak sa svim pogodnostima koje je Bog dao u ovom pogledu!  Zaista, treba obožavati Boga kao zahvalnost za dobro zdravlje koje imamo! Treba učiniti mnogo napora u ovom pogledu jer vjera ne može biti potpuna bez toga.

Drugi aspekt je aspekt visokog morala. Glavna odlika onih visokog morala je iskrenost koja je također atribut istinkih vjernika. Jedino je moguće da bude ovako kad osoba prezire laž. Ljudi govore laži u razno vrijeme u životu i onda kažu da nisu namjeravali da kažu ono što nije istina nego da im je to jednostavno sišlo s jezika. Ovo čine oni koji apliciraju za azil. Bog je oprostiv i oprašta onima koji osjećaju pokajanje nad svojom greškom. Kako osoba može biti ubrojana među one koji imaju visok moral i čvrsti su u vjeri kad ne pokazuju pokajanje nakon što izgovore laži ili ako njegova laž izaziva povredu drugom i on ne ispravi ovu situacju i nasuprot nastoji da dokaže laži ili kaže da je laž bila neizbježna!

Bog kaže: ‘…i govore ljudima lijepe riječi…’ (2:84) Ljudi koji su po prirodi razdražljivi i zlovoljni ne pokazuju cijelo vrijeme svoju mrzovolju. Kad Bog kaže da s ljudima razgovoramo ljubazno ovo su ti ljudi kojima se obraća i kojima je naređeno da budu nježni i da ne budu razjareni nad nevažnim stvarima. Zbog svoje prirode neki ljudi se lahko zapale. Međutim, ako oni pokažu grižu savjesti i poprave povredu koju su izazvali i također se pokaju, onda Bog kaže da su vrata pokajanja uvijek otvorena. Što se tiče onih koji zanemaruju ovu naredbu i nepotrebno i redovno su grubi i ne pokazuju pokajanje, njima ne samo da nedostaje moral nego su također griješni jer zanemaruju Božiju naredbu. Njihov ibadet neće biti od koristi. Bog daje nadu onima koji pod uticajem neke strasti pokažu ljutnju ali su kasnije posramljeni i nastoje da poprave situaciju. Što se tiče onih koji nisu postiđeni i ne kaju se čak ni nakon što dođu pameti, nijedan od njihovih izgovora neće djelovati pred Bogom. Huzur je rekao da trebamo mnogo razmišljati o sebi.

Huzur je rekao da mu dođu mnogi slučajevi od kojih su neki bračni sukobi a drugi su u pogledu poslovnog postupanja koji ilustruju ljude koji postaju tako bijesni da ne vide šta govore ili zaista šta rade. Muževi emotivno povrijede žene i također budu fizički nasilni. U drugim slučajevima ljudi poprime pogrešno stajalište. Kad Ishali odbor ili odbor kadija bude umiješan oni čak ne nastoje da razumiju i kruti su u svom vladanju. Kad i ako bude poduzet bilo kakav postupak protiv njih oni onda dođu pameti, pišu da se izvine i nastoje da nekako poprave situaciju. Ispravno je da takvi ljudi spase svoj kraj izvinjavanjem nakon što budu kažnjeni ali su označeni u smislu da su bili kažnjeni. Da nisu bili upleteni u svojoj egoističnoj zamki stvar bi mogla biti riješena uzajamnim razumijevanjem! Onda ima onih koji se ne slažu ni pod kakvim okolnostima. Ovaj svijet i njegove koristi su privremene. Mi se trebamo brinuti o svom kraju!

Huzur je rekao da često skreće pažnju da uzdignemo svoj  moralni standard i ne budemo upleteni u egoizam nad sporednim stvarima. Svaki član Džemata treba nastojati i postati uzor poniznosti. Ljudska je priroda da nekad osjeća ljutnju ali Bog je istinskim vjernicima naredio da svoje emocije drže pod kontrolom. Što se tiče bračnih pitanja, u Kur’nskim ajetima koji se uče prilikom vjerskog vjenčanja date su naredbe da u vidu imamo ispravnost i ove naredbe su neophodne i za muža i za ženu. Međutim, neki ljudi ih ne smatraju neophodnim i kruti su. Oni osjećaju ponos u tome što zadržavaju svoje stajalište i u ponižavanju druge strane. Oni svoja osjećanja smatraju ispravnim i nemaju obzira za osjećanja druge osobe zato što u njihovoj glavi druga osoba zaslužuje da dobije ono što su im oni izrekli. Ako se prihvati pogled takvih ljudi onda to znači da je njihova religija neistinita zato što religija kaže jednu stvar a oni kažu posve drugu. Oni naravno mogu reći da je za njih teško da se drže onoga što religija naređuje u datoj situaciji ali ostajati na tome da je sve što su uradili bilo neizbježno i da nije bilo drugog izlaza ravno je dokazivanju da je njihova religija lažna.

Bog nam naređuje da potisnemo svoju ljutnju, da se prema drugima ophodimo uljudno, da ne budemo tvrdoglavi o svojim greškama i da nastojmo da ispunimo dužnosti prema ljudima. Zapravo je Obećani Mesija a.s. čak rekao da osoba koja ne ispunjava dužnosti čovjeka, ne pokazuje uljudnost kako je Bog naredio, također neće ispunjavati dužnosti prema Bogu i da će njegov ibadet biti samo pretvaranje jer u njemu nije došlo ni do kakve dobre promjene, i u njemu nije usađena nikakva poniznost!

Huzur je rekao da su sada video kamere dostupne i ako neko napravi snimak sebe kad je u ljutnji i to pogleda bio bi tako postiđen nad onim kako se ponašao!

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Zapamtite da mudrost i ljutnja potpuno odbijaju jedno drugo. I ko god bude strpljiv i pokaže uzor potpune nepristrasnosti bude mu dato svjetlo koje živahno osvjetljava njegova čula i onda ovo svjetlo nastavlja da stvara svjetlo. Pošto ljutnja i bijes pomračuju srce i um, mrak nastavlja da izaziva mrak!’

On je također rekao: ‘Zapamtite da osoba koja je gruba i brzo se naljuti nikada ne može izreći riječi mudrosti i razboritosti. Srce koje skače u srdžbu i bude razbješnjeno kad se suoči sa suprostavljajućom stranom lišeno je oštroumnosti. I usta koja bezobzirno izgovaraju psovke lišena su pronicljivosti. Ljutnja i mudrost ne idu zajedno. Osoba koja se brzo naljuti je glupa i tupog shvatanja. Ona ne pobjeđuje ni u kojem polju. Ljutnja je pola bijesa i kad se zapali može se preokrenuti u pravi bijes.’

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Dva faktora vode osobu u stanje bijesa: kad misli loše o drugima i kad njegova ljutnja postaje prekomjerna. Zato je neophodno da osoba izbjegava loše mišljenje o drugima i također da izbjegava ljutnju.’

Definišući istinskog vjernika Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Čovjek treba koristiti svoje sposobnosti u prikladnim i opravdanim prilikama. Na primjer pretjerana ljutnja je prethodnik bijesa. Vrlo je mala razlika između ljutnje i bijesa. Osoba koja se lahko naljuti lišena je mudrosti. Kad ste ljuti ne trebate razgovarati čak ni sa klevetnikom.’

On je također rekao: ‘… i oni koji potiskuju ljutnju i opraštaju ljudima…’ (3:135). Ovo učenje o primanju izvinjenja i oprostu je u Evanđeljima isključivo za Jevreje. Isa a.s. nije imao ništa sa sažaljenjem prema drugima i jasno je rekao da ga se ne tiče bilo ko drugi osim Izraelićana, bilo da drugi budu uništeni ili da steknu spas.’

Huzur je rekao da je opseg oprosta Mesije Muhammeda rasprostranjen širom svijeta i tako i mi trebamo proširiti opseg sažaljenja. I ako želimo steći dobrobit od Božijeg svjetla ovo su standardi koje trebamo zadovoljiti. Mi moramo usaditi strpljenje, odvažnost i nepristranu narav. Ako želimo da izgovaramo riječi mudrosti i razboritosti, i da unapređujemo misiju Obećanog Mesije a.s., mi moramo odbaciti grubost i ljutnju u svom svakodnevnom životu kao i izvan porodice. Ako ne želimo da naše mentalne sposobnosti budu upropaštene trebamo izbjeći loše mišljenje o drugima i također izbjeći ljutnju. Ako želimo da postanemo istinski vjernici trebamo uposliti svoje sposobnosti u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Ljutnja samo treba  biti prikladno kanalisana radi reforme i da ne bude gurnuta do stanja bijesa. Nesmotrena ljutnja i gnjev  vode stanju bijesa i zahtijeva se umjerenost da bi kontrolisali emocije. Ljutnju treba kontrolisati samo za svrhu reforme a ne da hrani čovjekov ego. Obećani Mesija a.s. je rekao da pretjerana ljutnja vodi osobu gubljenju vjere. On je također rekao da je ljepota islama u visokom moralu, potiskivanju nepotrebne ljutnje i unapređivanju oprosta. Obećani Mesija a.s. je ovo naredio u brojnim izlaganjima i pisanjima ali naša je slabost da ovo ne prakticiramo kako trebamo, uključujući obične Ahmadi muslimane kao i ne koji vrše dužnosti. Neki navode drugima riječi Obećanog Mesije a.s. i savjetuju ih da kontrolišu svoje emocije ali zaboravljaju da je Obećani Mesija a.s. rekao čak ako ste u pravu spustite se i ponizite kao da i niste u pravu. Neki ljudi nastoje i dokazuju za sebe da su istinoljubivi dok zapravo lažu i nastoje i izgledaju kao žrtva dok su zapravo napadači. Kako se može smatrati da oni imaju vjeru? Zaista, vjera zahtijeva da, kad se osoba opameti i pribere, umjesto da ostane nepopustljiv treba popraviti bilo šta pogrešno što je uradio i ako je izazvao bilo kakvu emotivnu povredu drugome to treba biti olakšano. Ili bar treba osjećati grižu savjesti. Mi trebamo razmišljati o sebi i vidjeti koliko nas mislimo u skladu s ovim!

Ako je neko bio nepošten zbog privremene ljutnje i kad je ljutnja prestala on ne liječi situaciju i čak ne pokazuje grižu savjesti i pokajanje onda Obećani Mesija a.s. kaže da je vjera takve osobe pretvaranje. To je kao vodena kugla unutra koje nema ništa osim zraka. Huzur je ponovio da trebamo razmišljati o sebi i vidjeti ako je neko bio nepravedan prema nama jesmo li mi bili tolerantni i jesmo li odgovorili u ljutnji? Ili ako vršimo neku dužnost, koliko puta smo donijeli odluku bazirano na poštenju uprkos tome što je neko postupao nepošteno? Tolerancija nije samo govor da smo vrlo tolerantni; tolerancija nije da kaznite nekoga zato što imate ovlaštenje da kaznite! Huzur je objasnio da, ako uprava Džemata predloži kažnjavanje nekoga ispunjavajući kriterij pravde to je druga stvar zato što je ovdje kažnjeno ono što je pogrešno i bilo kakvo primanje izvinjenja i oprost u takvim situacijama bi postalo griješno!

Kad je neko nepravedan sudija ili kadija ih kažnjava, baš kao što rodielji i učitelji kazne djecu. Takva kazna/disciplinski postupak je poduzet kad neko prekrši Šerijat ili otima prava drugih. Huzur je rekao da je važno da ovo objasni zato što ljudi – kad budu nepravedni prema drugima, prekrše Šerijat ili otimaju prava drugih i onda  uprava Džemata poduzme disciplinski postupak protiv njih, no da je Huzur održao hutbu o oprostu itd. – počnu pisati Huzuru kako je Huzur rekao da im se ovog puta može oprostiti. Oni kažu, pošto je Huzur održao hutbu o oprostu, da i njima sada treba biti oprošteno!

Huzur je rekao: ‘Ja sam govorio na ovu temu prije, da ja nemam ličnog neprijateljstva ni prema kome. Neki ljudi mi pišu pisma ispunjena uvredom ali ja nikada ne osjećam čak nikakvu ljutnju prema njima. Njihova pisma čak ne stvore osjećaj ljutnje u meni. Takvi ljudi često pišu anonimno ili pišu pod izmišljenim imenom. Čak i da napišu svoja imena ja ih uvjeravam da protiv njih neće biti pokrenut nikakav postupak u ovom pogledu čak i da napišu uvredljiva pisma. Zaista, osoba osjeća žaljenje prema njima i dobiva dodatnu priliku da se zauzme u istighfar i ovo se pokaže dobrotvornim za mene. Kazna bude data ili disciplinski postupak bude poduzet zbog otimanja prava drugih ili za kršenje Šerijata i ovo je urađeno teškog srca a ne sa zadovoljstvom. Onaj dan, kad moj položaj uključuje preporuku oprosta za nekoga od strane Nazrat e Amoor ili Amira zemlje nakon što se smatra da su ljudi kojih se to tiče popravili  svoju grešku, je dan najveće sreće za mene. Prema tome nemojte me prisiljavati u situacije gdje su mi ruke vezane zbog mojih obaveza. Ja želim reći toliko da kad strane podnesu svoj predmet odboru kadija i kadijama odbora i uprava donese odluku u svjetlu okolnosti i stavi odgovornost na jednu stranu da plati ova prava ili bude odlučeno da su odgovorni da plate novac u finansijskim stvarima ili ispune neke druge dužnosti, onda druga strana koja prima novac ili dobiva svoja prava treba dati toliko olakšanja koliko god je moguće ako je strana koja treba platiti u finansijskim teškoćama. U takvim slučajevima treba biti pokazana popustljivost.’

Huzur je rekao da uvijek trebamo biti zahvalni Bogu i razmisliti da nas je On učnio sljedbenicima nekoga kome je On dao ime ‘Mesija’. Mi trebamo razmisliti zašto mu je dato ime Mesija, šta je to o njemu što ga razlikuje od ostalih poslanika? Nema sumnje, naravno, da su atributi i odlike Časnog Poslanika s.a.v.s. bili veći nego drugih Božijih poslanika, on je postigao sami vrh odlika i bio savršen čovjek kojem je objavljen savršen Šerijat. Međutim, drugi poslanici su također imali svojstvene odlike. Jedna takva osobena odlika Isaa a.s. može biti razlog zašto je Obećani Mesija a.s. upoređen s njim. Ovo je hazreti Musleh Maud r.a. objasnio na izuzetno krasan  način. On je rekao da Biblija ide dotle da kaže: ‘Ali ja vam kažem, nemojte se opirati zloj osobi. Ako  vas neko udari u desni obraz, okrenite mu i drugi. I ako želi da vas tuži i uzme vašu košulju, dadnite mu i vaš ogrtač. Ako vas neko prisiljava da idete jednu milju, idite s njima dvije milje.’ Nema sumnje da su učenja svih Božijih poslanika bila učenja ljubaznosti ali kad vidimo njegovo vrijeme, Isa a.s. je poučavao većoj ljubaznosti. Kad je Bog poslao Obećanog Mesiju i nazvao ga Mesijom i uporedio ga sa Isaa a.s. njegov značaj je bio da je on također poslan s učenjem veće ljubaznosti. On je nazvan Mesija zato što je poslan da uputi kršćane i nazvan je Krišna u odnosu na hindu. Slično tome, on je došao za muslimane i sve druge narode svijeta u potčinjenosti Časnom Poslaniku s.a.v.s. Međutim, naglasak je na imenu Mesija zato što je njegovo učenje bilo uveliko o ljubaznosti i o uklanjanju grubosti!

Obećani Mesija a.s. piše: ‘Bog želi da vaša ličnost ide kroz veliku revolucionarnu promjenu i On zahtijeva jednu vrstu smrti od vas poslije koje će vam On dati život! Izmirite se jedan s drugim i oprostite grijehe svoje braće zato što je smutljivac onaj ko nije naklonjen izmirenju sa svojim bratom. On će biti odsječen zato što stvara podjele. Napustite svaki aspekt usredsređenosti na same sebe i pustite uzajamnu neslogu. Ponizite se kao da ste lažov iako ste istiniti, tako da vam bude oprošteno. Napustite veličinu usredsređenosti svoje ličnosti zato što naduta osoba ne može proći kroz vrata kojima ste vi pozvani.’ (Kashti e Nuh, Ruhnai Khaza’in, tom 9, str.12.)

Huzur je rekao da se trebamo popraviti i trebamo predstavljati takav primjer da će svijet, vidjevši to reći da smo postigli potpunu kontrolu nad svojim emocijama. Huzur je rekao da je prilikom otvaranja naše džamije u Irskoj rekao kad budemo prenosili poruku drugima oni će možda pitati o ostalim muslimanima da su oni lišeni upute zato što nisu prihvatili Obećanog Mesiju a.s. ali koju smo mi revolucionarnu promjenu napravili u sebi pošto smo ga mi prihvatili! Naša praksa mora biti u skladu s našim učenjima. Mi trebamo razmisliti da li su ljudi drugih religija ili bez religije, svi hindu i svi kršćani oni koji se sukobljavaju? Ne, mnogi među njima su miroljubivi i pošteni. Ako među nama također ima nekih miroljubivih ljudi i također nekih sklonih prepiranju i nekih nemoralnih, kakva je onda razlika između nas i njih? Razlika će biti kad budemo prakticirali naše učenje i potpuno otklonimo praksu sukobljavanja ili ih bar umanjimo do takve mjere da ne budu očiti i svako bude osjećao gađenje prema nekoj pojedinačnoj osobi sklonoj sukobljavanju.

Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao ako vidite zlo i imate mogućnosti onda ga otklonite svojom rukom. Ako to niste u stanju uraditi onda to zaustavite svojim jezikom. A ako niste u stanju da tako učinite onda trebate osjećati omraženost prema tome u svom srcu.

Ahmadi društvo također treba imati spoznaju da zaustavi pogrešnu praksu i nemoralnost i dadne savjet o tome i to otkloni i da ima osjećaj omraženosti za to. Ako svaki pojedinac bude imao ovo shvatanje onda kad se čak pojedinačna osoba ne upusti u nemoralne prakse i svako bude nastojao da uzdigne svoj standard. Mi moramo prihvatiti onaj put koji su Allah i Njegov Poslanik naredili i koji je Obećani Mesija a.s. istakao u ovo doba. Mi trebamo prakticirati oprost, nježnost i ljubav. Ako vidimo nekoga da čini nešto nepošteno trebamo osjećati kao da je tako postupao prema nama, zapravo trebamo osjećati kao da je napadnuta ličnost Obećanog Mesije. Naš je zadatak da zaustavimo napade takvih ljudi svojim rukama, onda svojim jezikom i da u svojim srcima imamo omraženost za takve postupke i da također molimo Boga za takve žrtve da budu spašeni od agresora. Ako budemo reagovali protiv nemoralnih praksi, naše društvo će reagovati protiv njih; ovi prijestupi će biti uklonjeni između nas samih od sebe. Ali opaženo je da ponekad, pogotovo u bračnim pitanjima, roditelji i djeca se također pridružuju u sukobu i što je još gore, umjesto savjetovanja, oni također ulaze u to pod maskom prijateljstva.

S ciljem da reformišemo društvo, umjesto da budemo umiješani u takvo nepoštenje trebamo  napade na žrtve smatrati napadima na Obećanog Mesiju a.s. Ako ovo budemo slijedili mi ćemo sebe vrlo brzo ispraviti. Naši stavovi će ispuniti cilj Obećanog Mesije a.s. Da nas Allah osposobi da postavimo primjere obožavanja Boga kao i primjere visokog morala i da nas osposobi da učinimo da ih drugi također postave a ne da budu upleteni u sukobljavanja i Obećanom Mesiji a.s. donose ozloglašenost. Da nas Allah zaštiti od svih vrsta samo-usredsređenosti!

Huzur je rekao da će poslije džume namaza klanjati dženazu za Asiyu Begum sahibu, ženu umrlog Chaudhry Muhammed Abdul Rahman sahiba iz Inner Park ulice, koja je umrla 3. oktobra sa 69 godina. Imala je strpljivu narav i bila vrlo naklonjena finansijskom davanju. Bila je muusi i iza sebe je ostavila pet kćeri i dva sina. Njen sin Ishtiaq Ahmad misionar u Pakistanu a Ijazur Rahman je član specijalnog tima za sigurnost ovdje u VB. Da Allah uzdigne položaj umrle i osposobi njenu djecu da idu putem vrlina.