Hutbe 2014.

Hutba 07. novembar 2014 – Finansijsko žrtvovanje: Tahrike džedid 2014.


Hutba, 7. novembar 2014.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

‘Nikada nećete postići dobrotu dok ne budete trošili od onog što volite; a šta god vi trošite, Allah to sigurno dobro zna.’ (3:93)

U objašnjenju gornjeg ajeta Obećani Mesija a.s. je rekao:

‘Čovjek ima veliku ljubav prema imetku. Zato je u tumačenju snova napisano kad osoba sanja da vadi svoju jetru i daje je nekome to znači njegov imetak. Iz tog razloga je za sticanje predanosti i vjere rečeno: ‘Nikada nećete postići dobrotu dok ne budete trošili od onog što volite…’ zato što veliki dio saosjećanja i sažaljenja prema Božijem stvaranju zahtijeva i čini nužnim trošenje imetka. Sažaljenje prema ljudima i Božijem stvaranju je bitan sastojak vjere bez kojeg vjera nije potpuna. Kako čovjek može biti od koristi drugima ukoliko ne čini žrtvu! Zaista, da bi koristili drugima neophodna je žrtva i da saosjećamo s njima. Ajet: ‘Nikada nećete postići dobrotu dok ne budete trošili od onog što volite…’ poučava i upućuje upravo prema ovoj žrtvi. Trošenje imetka na putu Uzvišenog Allaha je oznaka visine i ispit čovjekove poslušnosti i ispravnosti. Oznaka visine i ispit predanosti Bogu u životu hazreti Abu Bakra bilo je kad je Časni Poslanik s.a.v.s. dao apel na koji je on ponudio sve što je imao u svojoj kući.’ (Tafseet hazreti Musleh Mauda, tom II, str. 131)

Božija je naklonost na nama da nas je osposobio da prihvatimo Obećanog Mesiju a.s. koji nas je, između ostalih stvari, poučio putevima i sredstvima duhovnog napretka, skrenuo našu pažnju na ispunjavanje dužnosti prema Bogu i dužnosti prema ljudima, usadio u nas duh žrtvovanja života, imetka, vremena i djece i rekao svom Džematu da se oblikuju potpuno u skladu sa Božijim učenjima. Ovo je rečeno u naprijed spomenutom ajetu Kur’ana. U njemu Allah skreće našu pažnju na jednu od četiri dužnosti u pogledu duhovnog napretka, a to je finansijsko davanje. Finansijsko davanje je veliki izvor ispunjavanja dužnosti prema ljudima i prema Bogu. Suština naprijed spomenutog isječka Obećanog Mesije a.s. je da se traži finansijsko davanje da ispunimo prava ljudi kao i za obavljivanje vjere.

Mi, Ahmadi muslimani smo sretni što učestvujemo u svršavanju zadatka koji je započeo Obećani Mesija a.s. Dok je svijet izgubljen u ljubavi prema novcu, većina Ahmadi muslimana zbog obrazovanja i obuke Obećanog Mesije a.s. troše svoj dragocjeni imetak za objavljivanje vjere. Oni budu zabrinuti ako iz nekog razloga nisu u stanju da troše kako žele i neki od njih budu u suzama zbog ovoga. Ovo stanje je dokaz da je Bog poslao Obećanog Mesiju a.s. u ovo doba radi objavljivanja i širenja vjere koju je donio Časni Poslanik s.a.v.s. i sada je određeno da se napredak islama ostvari kroz Obećanog Mesiju a.s. I zato je Allah usadio duh džihada finansijskog davanja u istinske vjernike.

Niže su neka iznošenja u ovo doba o tome kako Allah nastavlja nadahnjivati srca prema finansijskoj žrtvi. I ovo nije ograničeno na bilo koji poseban sloj  ljudi ili bilo koju posebnu zemlju. Zapravo ovaj duh se nalazi svuda gdje god su ljudi povezani sa Obećanim Mesijom a.s., bilo to u Africi, Evropi ili Okeaniji!

Amir sahib iz Bukina Faso piše kako je lokalni predsjednik rekao da u vrijeme Hadži bajrama ove godine nije imao dovoljno fondova da kod kuće skuha hranu a kamoli da ima para koje su potrebne za kurban. On je slušao izlaganje o finansijskom žrtvovanju u pogledu Tahrike džedid programa poslije čega je dao 2000 radi blagoslova i nadao se da će Allah zadovoljiti njegove potrebe. Dogodilo se čudo i njegov mlađi brat je neočekivano poslao veliku sumu novca sa Obale slonovače i kao rezultat toga on je bio u stanju da zakolje kurban i potrebe njegovog kućanstva su također bile zadovoljene.

Murabi sahib iz Burkina Faso piše kako je jedan omladinac kupio sjeme pamuka ali nije mogao naći nikakvog kupca za sjeme. Osjećao se duboko prestrašen. Razgovarao je sa murrabi sahibom koji mu je savjetovao da trošenje na Božijem putu olakšava teškoću, tako da je on platio članarinu i uvećao svoje obećanje za Tahrike džedid program i rekao da će, ako ga Bog blagoslovi, platiti dodatnih 10.000. Uskoro nakon što je primio potvrdu o uplati članarine našao je toliko kupaca za svoje sjeme da je ono bilo prodano za nekoliko dana. Njegov prihod je nadmašio očekivanja i on je platio veliku sumu za članarinu u dodatku onome što je obećao.

Jedan prijatelj iz Burkina Faso dao je zavjet bai’ata prošle godine i saznao je da je hazreti Halifatul Mesih dao poseban apel da se novi Ahmadi uključe u jedan ili drugi finansijski program da bi usadili praksu davanja tako da svaki Ahmadi učestvuje u davanju. Ovo je privuklo njegovu pažnju. Običaj među Ahmadi muslimanima koji se bave zemljoradnjom u ovim oblastima je da daju doprinose u formi žita. I za ovu svrhu su tražili od Džemata da im obezbjedi vreće koje mogu napuniti žitom. Džemat je ovim novim Ahmadi muslimanima dao dvije vreće za ovu svrhu. Pošto je bio Ahmadi, osjećao je kako nikada prije nije dao članarinu i sada, kad je čuo hazreti Halifatul Mesiha koji je podsticao da svako treba učestvovati u tome on je dao žito u vrijednosti 22.000. Naredne godine njegov prinos žita je bio udvostručen i on je tražio vreće da ih napuni dvostrukom količinom.

Amir sahib iz Liberije piše kako je murrabi sahib otišao u obilazak nekih sela. Poslao je poruku jednom od manjih džemata da će stići u vrijeme akšama. Džemat u koji je otišao prije ovog džemata bio je velik i vrlo aktivan i on je zato potrošio više vremena tamo nego što je predvidio. Mislio je da će ovaj manji džemat biti slab u terminima davanja i stigao je tamo u vrijeme iša (jacije) namaza. Rekao je kako je prvi put vidio da 170 ljudi sjede i čekaju ga pošto je hazreti Halifatul Mesih dao apel za svakoga da učestvuje u finansijskom davanju. Takav je duh ljudi Džemata o kojima je on pretpostavljao da će možda biti slabi u davanju. Ako su ljudi obaviješteni i ako im je objašnjeno na ispravan način, oni su spremni da daju. Slabost ne leži u njihovom davanju; ona leži u upravnom sistemu.

Amir sahib iz Liberije piše kako je jednom novom džematu u selu kojem se može doći samo vrlo lošim putem rečeno o Tahrike džedid programu i onda su obaviješteni da će ih posjetiti naredne sedmice da prikupe doprinose. Njihova revnost je bila takva da su rekli da nema potrebe da poduzima teškoću i slijedeće sedmice ponovo dolazi tako lošim putem, da su oni razumjeli ovu poruku i da odmah mogu uzeti njihove doprinose. Tako Allah nadahnjuje srca ljudi u udaljenim oblastima koji su još uvijek novi u Ahmadijatu.

Amir sahib iz Benina piše kako je jedan Ahmadi iz Benina dao 1000 funti. Murrabi sahib mu je rekao da drugi programi također trebaju doprinose, zašto daje tako veliku sumu za jedan program ali ovaj Ahmadi nije promijenio svoj doprinos. Murrabi sahib je bio u pravu što ga je obavijestio, zato što je stvarni cilj da se usadi duh davanja a ne da se samo sakupi novac.

Nedavno je, kao i obično, u Rabvi održana konferencija povodom dana rođenja Časnog Poslanika s.a.v.s. (Khatm e Nebuvat) gdje su hodže održali vatrene govore navodeći da Džemat prima finansiranje od velikih sila itd. Ali njima je također iskliznulo s jezika da Džemat toliko napreduje zato što čak siromašni čine finansijske žrtve. Mi niti imamo potrebe za pomoći bilo koje vlade niti to tražimo, mi smo jednostavno blagoslovljeni zbog iskrenosti članova Džemata.

Misionar sahib iz Benina piše kako su na jednom sastanku novi Ahmadi bili obaviješteni o pozadini Tahrike džedid programa i da su dali doprinose na kraju sastanka. Jedan od njih je bio siromašan i rekao da nije imao ništa gotovine ali da je želio da dadne doprinos. Otišao je kući i donio dvoje jaja da dadne. Ovo je bila velika žrtva u skladu sa njegovom situacijom.

Ova iznošenja udaljenih oblasti prizivaju sjećanja o vremenu hazreti Musleh Mauda r.a. kad je jedna siromašna žena donijela kokošija jaja da ih dadne kao doprinos.

Jedan dugogodišnji Ahmadi u Maliju je iz nekog razloga prestao davati članarinu i također je prestao dolaziti na programe Džemata. Vratio se poslije dugog vremena i dao članarinu. Rekao je kako je u snu vidio da tone u vrlo dubokoj vodi i da nema nikog da ga spasi. Vidio je čamac u kojem je bio Obećani Mesija a.s. koji je ispružio ruku i spasio ovog Ahmadi muslimana i rekao mu da više nikada ponovo ne bude nemaran o davanju članarine. Ovo je zaista znak istinitosti Obećanog Mesije a.s. da on kroz san upućuje jednog Ahmadi iz udaljenog mjesta natrag na ispravan put.

Jedan dai’lillah (pozivač Allahu) iz Benina kaže kako je otišao da sakupi fitranu (vitreta) iz jedne kuće i da mu je starješine te kuće rekao da je imao samo ograničeni iznos novca koji je bio potreban za neposredno rođenje njegovog djeteta koje će koštati više nego što on ima. Rekao je da je njegov gazda nedavno došao da uzme kiriju i da je otišao nezadovoljan zato što mu nije platio. Finansijski sekretar mu je savjetovao da Allah blagoslovi i pomaže ako novac bude dat na Božijem putu kad je čovjek u teškom škripcu. (Iako oni nisu trebali tražiti doprinos od ove osobe i trebali su mu zapravo pomoći). Ova osoba je dala doprinos i također platila za Tahrike džedid program. Tri dana kasnije je bio radostan i rekao im da je nakon što su oni otišli s njegovom članarinom, došao jedan čovjek s velikom sumom novca koju mu je neko dugo vremena dugovao i za koju je izgubio nadu da će biti plaćen. Bio je u stanju da plati kiriju i također je bio blagoslovljen djetetom.

Jedan Ahmadi iz Tanzanije koji je primio Ahmadijat 1990. napravio je veliki napredak i sada je muusi. On plaća članarinu više nego što je obećao i kaže otkad je počeo činiti finansijske žrtve na ovaj način da je doživio velike Božije blagodati. Na primjer, imao je samo jednu kuću a sada ima tri i da njegova djeca idu u najbolje škole.

Jedan misionar iz oblasti piše da je sedam godina stara djevojčica koja plaća članarinu svaki mjesec donijela paradajza, paprika i narandži da ih dadne za Tahrike džedid program.

Predsjednik iz Nigerije piše kako je neko vrijeme bio suočen sa finansijskim problemima što mu je izazvalo zabrinutost. Shvatio je da tri mjeseca nije platio članarinu i da je možda ovo bio razlog što se suočavao s finansijskim problemima. Platio je članarinu i istog mjeseca je bio u stanju da proda komad zemlje uz vrlo dobru zaradu. On kaže da je bio uvjeren da je zaista Božije obećanje istinito da On uzvraća mnogostruko. Kasnije je kupio veliki komad zemlje za Džemat da izgradi misionarsku kuću i džamiju.

Ahmadi musliman iz Tanzanije piše da se školovao u školi visokog standarda i dugo vremena bio nezaposlen. Kad je našao zaposlenje u kompaniji za gas, kao čuvar, obećao je baš tada da će platiti članarinu po propisanoj stopi i onda je ispunio ovo obećanje. Zbog finansijskog žrtovanja koje je učinio on je sada zaposlen na vrlo visokom položaju u istoj kompaniji i s visokom zaradom. Veliki je blagoslov u davanju članarine po propisanoj stopi.

Tahrike džedid inspektor iz Indije piše kako je jedan Ahmadi, koji je davao velike doprinose za Tahrike džedid program imao poslovni gubitak i nekoliko mjeseci bio zabrinut. Telefonirao bi i tražio dove da bude u stanju da plati članarinu i također je pisao hazreti Halifatul Mesihu u ovom pogledu. Jedanput je nazvao inspektora i govorio o svojoj brizi i inspektor mu je rekao da čini dove i ide na spavanje. Kratko vrijeme poslije toga je nazvao i rekao da dolazi do inspektora. Kad je došao imao je veliku sumu novca u ruci i rekao da mu je, dok je činio dove jedan veliki poslovan čovjek, koji mu je  dugovao novac poslao poruku da dođe i uzme svoj novac. On je imao namjeru da plati članarinu i tako mu je Bog olakšao da dođe do novca i da to učini.

Naib Wakeelul Maal, Kadian, piše kako je jedan iskreni Ahmadi obećao 2.5. puta više za Tahrike džedid program nego što je bio njegov prethodni doprinos. Uskoro poslije toga je nazvao da kaže da je upravo čuo o daljoj zaradi u svom poslu i smatrao je da je to bilo zbog blagoslova Tahrike džedid i tražio da 2.5 puta više udupla prethodno dato  obećanje.

Murabi sahib iz Kerala, Indija, piše da je prošle godine jedan iskren Ahmadi platio Tahrike džedid dva puta više u odnosu na prethodni doprinos i također ove godine povećao svoj doprinos na izvanredan nivo. On kaže da je prije nekoliko godina započeo mali posao sa ograničenim sredstvima ali da sada  ima osam fabrika  Indiji, Dubaiju i Indoneziji koje zapošljavaju više od  pet stotina radnika. On smatra da je njegov napredak samo zbog plaćanja članarine po propisanj stopi i kaže kad god plati članarinu Bog mu iste večeri dadne mnogo više.

Naib Wakeelul Maal, Rabva piše kako je jedanput otišao u obilazak Karačija jedan omladinac iz Cliftona je tražio da uveća svoje obećanje pošto se smatra sposobnim ali mu je on odgovorio da ne zna  kakva je njegova lična situacija i da je najbolje da sam on dadne obećanje o većem iznosu. Naib Wakeelul sahib mu je naveo događaj da je jedanput Wakeelul Maal otišao u obilazak u Sind i jedna osoba je tražila da uveća svoje obećanje jer se smatrala sposobnim ali da mu je Wakeelul Maal sahib odgovorio da osoba treba dati obećanje u skladu sa svojom situacijom i pitao ga ako mu on navede sumu od 500.000 rupija hoće li platiti 500.000! Čuvši ovo ovaj omladinac je rekao pošto je naveo ovaj primjer i spomenuo sumu od 500.000 rupija da će on platiti  ovaj iznos. Kasnije je on također platio 100.000 u ime svog nerođenog djeteta.

Amir sahib iz Lahora piše kako je jedna gospođa dala svoje naušnice kao doprinos za Tahrike džedid program. Zbog finansijskih teškoća ona je prodala sav svoj nakit. Ove naušnice su ovoj gospođi date od njene sestre koja je od nje tražila da obeća da će ih prodati da bi zadovoljila neke porodične potrebe. Ova gospođa je rekla da svoj nakit nije dala da zadovolji svoje lične potrebe nego ih je dala na Božijem putu a da Bog ispunjava sve potrebe. Da Allah primi njenu žrtvu i blagoslovi njene finansije. Uprava treba biti obazriva prema takvim ljudima i ne treba prisiljavati ljude da plate.  Ponekad finansijski sekretari i oni koji iz Tahrike džedid gone ljude. Doprinosi se trebaju uzeti u skladu sa situacijama ljudi.

Nacionalni sekretar Tahrike džedid programa piše da je jedan Ahmadi musliman dao posebno obećanje i Božijom milošću njegov prihod se uvećao i bio je u stanju da otplati svoj dug i također bio u stanju da kupi novu kuću što je ranije izgledalo nemoguće. On kaže da je živio u Njemačkoj 35 godina ali nikada nije toliko zaradio. Njegov prihod je porastao za 40.000 eura za dva i po mjeseca.

Jedan novi Ahmadi musliman iz Švicarske koji je prošle godine dao zavjet bai’ata platio je 1000 za Tahrike džedid program čim je ušao u Džemat i također obećao da će isti iznos platiti neredne godine. Kasnije, kad mu je dato više informacija on je udvostručio svoje obećanje i također obećao da će dati 2000 za Vakfe džedid program. On kaže da ga je poslije ovoga njegova kompanija predložila za mnogo tražen i skup seminar koji je ponuđen iskusnim ljudima preko 35 godina starosti  iako je njemu bilo samo 33 godine i nikada nije čak ni pomislio o tom seminaru koju mu je kompanija ponudila. On kaže da je ovo samo Božiji blagoslov zbog finansijske žrtve koju je dao. Tako Bog uvjerava one koji vjeruju u Njega ovdje u Evropi o Svom postojanju.

Jedan drugi Ahmadi iz Švicarske piše da je vlasnik kompanije u kojoj radi vrlo škrt i vrlo mu je teško da plati nekome. On plaća niske plate i zanemaruje zahtjeve za uvećanje plata ili nalazi izgovore da ih ukloni. On je jednaput pozvao ovog Ahmadi muslimana u svoju kancelariju i rekao da je želio da mu dadne povećanje. Ovaj Ahmadi mu je rekao o svom iznenađenju zbog  poznatog vlasnikovog grubog stajališta u ovoj stvari. Vlasnik je rekao da nije znao zašto je čvrsto mislio da je Ahmadi musliman trebao dobiti uvećanje plate. Ovo se dogodilo bez ikakvog vanjskog razloga i Ahmadi vjeruje da je ovo bilo samo zbog blagoslova finansijskih žrtvi.

Amir Londona piše da mu je jedan prijatelj rekao da je mnogo činio dove za pomoć u plaćanju članarine za Tahrike džedid program. Bog je u njegovo srce stavio da putuje autobusom umjesto vozom. Iako ovo putovanje traje 30 minuta duže ali je mogao uštediti 2 funte svaki dan. On je uštedio 400 funti za godinu koje je dao za Tahrike džedid program.

Jednom Ahmadi muslimanu je bila pokradena kuća ali novac namijenjen za Tahrike džedid doprinos nije ukraden. On je dao ovaj novac kako je namjeravao.

Važno je čuvati se od kradljivaca. Ovih dana policija upozorava o ovome, pogotovo traži od Azijaca da svoj nakit ne čuvaju kod kuće. Međutim, neki ljudi su pretjerano oprezni i zaključaju vrata i prozore i onda sakriju ključeve. U tolikoj mjeri da ponekad porodica ima probleme da napusti kuću. Dok je važno da budemo oprezni to treba biti s razlogom.

Misionar na dužnosti u Australiji piše da su na nedavnoj Ištemi Atfala dati voučeri kao nagrada. Na ištemi je također skrenuta pažnja na Tahrike džedid program. Tri člana Atfala, koji su zavrijedili da ih spomenemo su: Arslan, Atif i Kamran dali su voučere u vrijednosti od 100 dolara pojedinačno kao Tahrike džedid doprinos.

Ovo je bilo samo nekoliko od brojnih iznošenja o finansijskom žrtvovanju. Ove žrtve nisu učinili samo dugogodišnji Ahmadi muslimani nego novi Ahmadi muslimani također čine iznenađujuće žrtve. Jedan murrabi sahib je napisao da neki ljudi prigovaraju kakva je potreba da se uz obaveznu članarinu plaća Tahrike džedid i Vakfe džedid članarina! Odgovor na ovo je bio u samom pismu ovog murrabi sahiba koji je dalje rekao da je prigovor iznio neko ko nije mnogo prisustvovao programima Džemata i također nije redovno plaćao članarinu. Obavezna članarina je siguno prvi izbor za sve članove koji zarađuju. Međutim, osoba može da plati u skladu sa svojim sredstvima za Tahrike džedid, Vakfe džedid i druge programe. Ovi programi su zato da usade praksu davanja u nove članove, djecu i one koji ne zarađuju.

Neka bude jasno da je zadatak širenja vjere uvećanje i širenje i radi ovoga treba posvetiti pažnju finansijskom žrtvovanju. Ovaj rijetki prigovarač nastoji i truje umove drugih. Radi obavještenja Džemata, s Božijom milošću, trenutno MTA prenosi program svuda širom svijeta preko deset satelita. Koštanje samo ovih satelita, osim svih drugih MTA troškova, je tako visok da, kad to spomenemo drugima – da MTA radi na finansijskom davanju i bez reklama, oni budu zapanjeni. Iako neki džemati doprinose za rad MTA kao i neki pojedinci, ovi prinosi su beznačajni u poređenju sa troškovima koji su zadovoljeni drugim sredstvima. MTA također gradi studije u raznim centrima.

Trošak svih džamija, škola i bolnica izgrađenih ove godine na centralnom a ne na lokalnom nivou, skoro je isto kao ukupni doprinos Tahrike džedid za prošlu godinu. Ovo je općenit kratki pregled trškova itd. Džemat troši na ogromnoj skali i nastoji da uštedi novac. Treba učiniti dalje napore da se štede pare tako da se sa maksimalnom štednjom dalje raširi Božiji rad. Bog Lično zna koje su potrebe i zahtjevi vjere. On nas osposobljava da učestvujemo u dobrim putevima.

Nova godina Tahrike džedid programa započela je 1. novembra 2014 a prošla godina se završila 31. oktobra 2014. Ovo je bila osamnaesta godina ovog programa i doprinosi iz cijelog svijeta iznose 8,470.800.00 funti. Ovo je uvećanje za više od 600.000 funti od prošle godine.

Uprkos nepovoljnog stanja stvari tamo, Pakistan je ipak dao najviše doprinosa. Pakistanski Ahmadi muslimani su na čelu finansijskog davanja i također u žrtvovanju svojih života. Da Allah uskoro učini stvari lahkim za njih i dadne im mir i da situacija tamo otvori puteve širenja poruke za Džemat.

Položaji džemata izvan Pakistana su kako slijedi: Njemačka, VB, SAD, Kanada, Indija, Australija, Indonezija, dvije zemlje srednjeg Istoka, Švicarska, Gana i Nigerija.

U terminima uvećanja doprinosa Gana je prva sa uvećanjem od 50% u lokalnoj valuti. Australija je druga sa 44% porasta, slijede zemlje srednjeg Istoka sa porastom od 17%. Švicarska ima porast od 15%, Pakistan 14% i VB 13%.  Ostale zemlje u ovoj kategoriji su: Indonezija, Indija, Njemačka i Kanada.

U terminima plaćanja po glavi doprinosi SAD su prvi, slijedi Švicarska i Australija.

Skrenuta je pažnja prošlih nekoliko godina na porast članova koji daju doprinos radije nego samog doprinosa koji bi sam po sebi rastao. Božijom milošću prošle godine broj ljudi koji učestvuju u Tahrike džedid programu bio je 1,211,700. U zadnje četiri godine se prosječno 600.00 više ljudi pridružilo Tahrike džedid.

U Africi su slijedeće zemlje dale najveće doprinose: Gana je prva, slijedi Nigerija, Mauricius, Burkina faso, Tanzanija, Benin, Gambija, Kenija, Siera leone i Uganda.

Dafter Awal ima 5,927 registra od kojih su 105 živih davaoca doprinosa a ostale održavaju porodice u ime svoje umrle rodbine.

Prva tri grada u Pakistanu su: Lahore, Rabva i Karachi. Dok su slijedeće oblasti na čelu: Sialkot, Faisalabad, Sargodha, Gujranwala, Umerkot, Gujrat, Badin, Narowal, Toba Tek Singh, Kasur i Nankana sahib.

Prvih deset džemata u VB su: Fazl džamija, Workester park, New Malden, West Hill, Mosque West, Birmingham central, Cheam, Raynes Park, Gillingham i Baitl Futuh.

Među manjim džematima prvih nekoliko su: Leamington Spa, Bournemouth, Wolverhampton, Spen Valley i Conventry.

Prvih nekoliko oblasti su: London, Midlands, Nortg East, South i Middlesex.

Prvi džemati u SAD su: Silicon Valley, Los Angeles East, Detroit, Seattle i Harriburg.

U Kanadi prvih pet džemata su: Calgary, Peace Village, Vaughan i Vancouver.

Prvih nekoliko oblasti su: Edmonton, Ottawa, Durham, Saskatoon South, Milton George Town i Lloydminister.

Prvi džemati u Indiji su: Kerala, Calicut, hyderabad, Kadian, Kananor Town, Bengadi, Sulur, Kolkata, Chennai i Bangalore.

Prvih deset džemata u Australiji su: Blacktown, Melborne, Adelaide, Marsden park, Canbera, Mount Druitt, Brisbane, Tasmania, Perth i Darwin.

Da Allah primi finansijske žrtve koje su svi učinili i blagoslovi ih i da osposobi upravu Džemata da troši prikladno!

Najavljena je dženaza u odsustvu.

Mualim iz Gane i misionar Alhaj Jusuf Edusei sahib umro je u Kumasi, Gana, 2. Novembra 2014.

On je ujutro, 2. novembra putovao četiri do pet stotina kilometara da nadgleda izgradnju oblasne džamije. Trebao je provesti noć u Tamale ali je insistirao da se vrati kući u Kumasi. Kad je stigao u grad nije se osjećao dobro i legao je na verandi svoje kuće. Negova porodica ga je odmah odvela u bolnicu. Čim je doktor počeo da vrši pretrage Jusuf sahb je umro. Doktor je rekao da, iako nije poznavao Jusuf sahiba vidjevši način na koji je umro mogao je reći da je bio veliki čovjek.

Jusuf sahib je rođen u kršćanskoj porodici i bio je jako privučen religiji od djetinjstva. Jednog dana, dok je živio kod svog amidže i još bio student mislio je o tome šta će postići ako nagomila svu raskoš svijeta ali ako Bog ne bude zadovoljan  s njim. Njegov amidža je imao posao u filmskoj industriji i premda je odrastao naviknut da gleda filmove, Jusuf sahbib je osjećao gađenje prema tome i napustio je to.

Otišao je u katoličku crkvu i molio Boga: ‘O Bože, ako moj život Tebe ne zadovolji, učini da umrem kad Ti budeš zadovoljan sa mnom.’ Ova njegova molba je odmah bila primljena. Kad je izašao iz crkve sreo je prijatelja koji mu je rekao da je čuo učenja vjere koja su mu se dopala i da ide u misionarsku kuću ovih ljudi i pitao ga želi li poći s njim. Jusuf sahib se složio i oni su obojica došli u  Kumasi misionarsku kuću. Sreli su Ahmadi misionara koji je obojici pročitao uvjete zavjeta bai’ata, bez pitanja ko je došao radi bai’ata. Tek je poslije čitanja uvjeta bai’ata misionar pitao koji od njih je došao radi bai’ata. Jusuf Edusei sahib je rekao da su obojica željeli da daju zavjet bai’ata i tako je primio Ahmadijat sa 16 godina.

Suočio se sa mnogo neprijateljstva od svojih roditelja, pogotovo oca, ali je ostao čvrst na svojoj vjeri. Kasnije, on je prenosio poruku svome ocu i on je također primio Ahmadijat. Kad je imao 20 godina Jusuf sahib je završio svoje obrazovanje u školi Đamija, Gana. Oženio se i nastavio putovati duhovnim stepenima.

Jusuf sahib se jako razbolio kad je imao 40 godina i doktori su predlagali amputaciju noge. Neki doktori su mu rekli da za njegovu bolest nema lijeka i da neće dugo živjeti.  Ako mu doktori ne bi posvećivali pažnju on bi sam sebi dao injekciju protiv bolova i govorio je svojoj nozi: ‘O moja nogo, ja sam Božiji čovjek i sluga Obećanog Mesije. Ja trebam ići na razna mjesta da prenosim poruku i ti ne možeš postati prepreka u ovome.’

Hazreti Halifatul Mesih V je lično vidio njegovu revnost za prenošenje poruke.

Hazreti Halifatul Mesih IV r.a. je poslao Jusuf sahiba u SAD radi liječenja i napisao doktoru koji ga je trebao liječiti da je sretan što će uzeti učešće u liječenju Jusuf sahiba. On je rekao doktoru: ‘Nemoj smatrati da ti je došao Jusuf nego da sam ti došao ja, jer mi je Jusuf vrlo drag. Pazi na njega kao što bi pazio na mene.’

Predložene su četiri operacije i poslije treće Jusuf sahib je odbio da se podvrgne još jednoj. Doktor je napisao hazreti Halifatul Mesihu IV r.a. i obavijestio ga o tome. Jusuf sahib je također pisao hazreti Halifatul Mesihu IV r.a. i spomenuo san koji je imao i koji je bio baziran na tome da   će, ako ne želi da se podvrgne četvrtoj operaciji da je to u redu no da će biti izliječen. I Bog mu je zaista dao izlječenje.

Jusuf sahib je imao viziju u svojoj sobi. Vidio je ispisan ajet Kur’ana: ‘A što se tiče onih koji kažu: ‘Naš Gospodar je Allah’, i ostanu ustrajni…’ (41:31) napisano na zidu njegove sobe i također je čuo učenje ovog ajeta. Poslije završetka učenja došao je neobičan čovjek i sjeo do njega i pogladio njegovu nogu i rekao: ‘Ne brini se, Jusufe, tvoja bolest će otići i ti ćeš uskoro biti izliječen.’ On je patio od ove bolesti od devete godine ali čudom, do kraja života nije ostao nikakav znak bolesti.

Misionar Kausar sahib kaže da mu je pokazao nogu 2005. u Kadianu i da je bila u dobrom zdravlju.

Jusuf sahibu je bilo pokazano da će umrijeti sa 63 godine. Kad je bio blizu nastanka 63. godine okupio je svoju djecu i proučio im ajet Kur’ana: ‘Da li ste vi bili prisutni kad je Jakubu došla smrt,  kad je on pitao svoju djecu: ‘Šta ćete obožavati poslije mene?…'(2:134) On je rekao svojoj djeci: ‘Ja vas pitam kao što je Jakub pitao svoju djecu šta ćete obožavati?’ Njegova djeca su odgovorila da će obožavati Allaha Uzvišenog. On im je rekao da je negov život bio pred njima. On je svoj cijeli život potrošio za Džemat. Rekao je: Sada, kad je vrijeme njegove smrti blizu, njegovi istinski nasljednik će biti onaj ko je najispravniji i nabogobojazniji. Nekoliko dana poslije toga rekao je svom bratu da mu se u stvarnosti, kad mu je nastala 63. pojavio melek smrti ali Jusuf sahib je tražio odgodu i melek se složio da mu dadne odgodu. Iako melek nije rekao ništa osobito Jusuf sahib je mislio da će ova odgoda trajati do 70 godina.

Kad je maulana Wahab Adem umro početkom ove godine, Jusuf sahib je govorio da je njegovo vrijeme blizu. Iskreni pojedinci iz Gane odlaze, da Allah dadne još iskrenije pojednice Džematu.

On je došao ovdje na đelsu VB ove godine. Nije bio baš dobro i hazreti Halifatul Mesih V ga je uputio nekim doktorima ali je on želio da se brzo vrati kući. Doktori su se složili da se liječenje može nastaviti u Gani.

Jedanput je u toku govora na đelsi hazreti Halifatul Mesih IV r.a. tražio od njega da se pridruži na bini i stavljajući svoju ruku na rame Jusuf sahiba rekao: ‘Jusufe,  ja znam da ti ne želiš da tvoj dobar rad bude spomenut pred ljudima, međutim, tvoji dobri poslovi su sami sebe pokazali i ja želim da kažem Džematu da si ti vrlo pobožan i ispravan čovjek.’ Jusuf sahib je sve ovo saslušao sa suzama u očima.

U toku svoje posjete hazreti Halifatul Mesih V 2004. godine primjetio je kako je Jusuf sahib  bio na čelu u finansijskom žrtvovanju. Hazreti Halifatul Mesih V je rekao da je, koliko se on sjeća  on razvio lijek koji je naširoko obilježen i nakupio je mnogo zarade. Jusuf sahib je krenuo da izgradi oko 40 do 45 džamija u Gani, neke od njih su vrlo dobre i velike džamije. On je također dao da se izgradi centar za prenošenje poruke kojeg je pokazao Huzuru koji mu je rekao da treba dozvoliti i drugima također da služe na što je Jusuf sahib krajnje ponizno odgovorio da će, pošto ga je Bog osposobio, nastaviti sa svojim naporima.

On je bio vrlo jednostavan, darežljiv, velikodušan i ispravan čovjek. Imao je vizije i obavljao je tahadžud namaz. Bio je nježna osoba visokog morala i imao veliku ljubav prema Halifatu. Bio je vrlo pažljiv da kod kuće ne bacaju hranu. Jedanput je vidio bacanje hrane kod kuće i plakao u toku namaza. Kad su ga pitali za razlog zbog kojeg plače on je rekao kako nam Bog daje opskrbu a mi to bacamo, kako ćemo odgovoriti Bogu!

Jedan sin Jusuf sahiba, hafiz Ishmail Edusei je student sedmogodišnje Šahid škole u internacionalnoj školi Đamija. On kaže kad se vratio kući nakon što je završio hafizluk (učenje Kur’ana napamet) njegov otac mu je iskazao izvanredno poštovanje. Jedanput je uradio nešto s čim njegov otac nije bio zadovoljan i rekao je: ‘Ja ti ne mogu reći iz poštovanja prema Kur’anu koji si naučio napamet ali ti također trebaš pokušati i nemoj raditi takve stvari iz poštovanja prema Kur’anu.’ Njegov sin kaže da na njega ne bi imalo toliko dubok efekat da  ga je otac izgrdio kao što je imalo ono što je rekao. Njegovi roditelji su ga odgajali kao budućeg misionara. Kad bi od njih tražio novac oni bi mu dali malo novca objašnjavajući da će on biti misionar a svaki misionar treba biti zadovoljan sa malo para i odbaciti rasipnost. On kaže da je njegov otac skretao pažnju na vrlo fine tačke. Jedan dan on je uzimao abdest sa svojim ocem, i otac je prvi završio i rekao sinu da će postati misionar a da misionari imaju velike odgovornosti a vrlo malo vremena. Zato treba da nauči da uradi mnogo posla za koliko god je moguće manje vremena.

Jusuf sahib je bio uzor za misionare. On je s velikom revnošću i žarom prenosio poruku – bio je vrlo jednostavna osoba. Allah mu je dao mnogo i on je to potrošio na Džemat gradeći džamije. Njegovo zadnje putovanje je također bilo radi izgradnje džamije.  Bio je u stanju da prevede Časni Kur’an na oblasni jezik Gane. Wahab Adem sahibov sin piše da je Jusuf sahib bio potpuno na čelu finansijskog davanja.

Bio je izvanredni pojedinac koji je imao izvanrednu sposobnost razumijevanja misije i veliki žar i želju da služi.

On iza sebe ostavlja ženu, tri sina i pet kćeri. Božijom milošću svi oni imaju snažnu vezu iskrenosti sa Halifatom i Džematom. Jedna kći, Fatima sahiba je direktor Internacionalne Taleemul islam škole u Akri i kao što je ranije spomenuto najmlađi sin je student treće godine u Internacionalnoj školi Đamija. Da Allah uzdigne položaj umrlog i nastavi uvećavati iskrenost njegove djece!