Hutbe 2014.

Hutba 14. novembar 2014. – Halifatul Mesih II: Biseri mudrosti


Hutba, 14. novembar 2014.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Današnja hutba petkom je bila bazirana na nekim iznošenjima hazreti Musleh Mauda r.a. koja prikazuju blagoslovljeni život Obećanog Mesije a.s.

Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da intelektualno govoreći on nije prihvatio Obećanog Mesiju a.s. jednostavno zato što je on bio njegov otac. Kad mu je bilo jedanaest godina on je riješio, ako ga njegovo istraživanje odvede do toga da je, Bože sačuvaj, Obećani Mesija a.s. lažan, on će napustiti kuću. Međutim, on je razumio i shvatio istinitost Obećanog Mesije a.s. i njegovo vjerovanje u njega je sve više raslo i bilo je još dalje uvećano nakon što je Obećani Mesija a.s. umro. Rekao je kad je lično dao zavjet bai’ata kad je imao deset godina da te osjećaje ne može opisati riječima.

Obećani Mesija a.s. je uvijek savjetovao da mole Boga i čine dove. On je bio neko ko je određen od Boga ko je u ovoj objavi bio uvjeren o primanju njegovih dova: ‘Ja ću primiti sve tvoje dove ali ne po pitanju blize rodbine (Tadhkirah, str. 33) U toku sudskog procesa Henry Martina Klarka, Musleh Maud je imao samo devet godina ali je Obećani Mesija a.s. od njega tražio da čini dove za ovu stvar i također je tražio i od muških i ženskih ukućana da čine dove. Ako je osoba koja je dobila Božije obećanje u pogledu ispunjenja njegovih dova stavila toliko značaja na dove koliko mi mnogo više trebamo to uraditi.

Naprijed spomenuta objava je došla Obećanom Mesiji a.s. kad je molio Boga u pogledu sudskog procesa u kojem se njegov brat Mirza Ghulam Kadir sahib borio u ime porodice.  On je čvrsto vjerovao u snagu njihovog slučaja ali kad je Obećani Mesija a.s. primio ovu objavu rekao je svojoj rodbini da ne nastavljaju sa slučajem jer neće uspjeti ali oni nisu marili za njegovo upozorenje.  Na nižem sudu je prvo bila data odluka u korist Mirze Ghulam Kadir sahiba ali je na kraju u glavnom sudu slučaj bio izgubljen.

Hazreti Musleh Maud r.a. je naveo ovo iznošenje u pogledu na dove ali također i kao savjet doktorima. U ovim zemljama i također drugim dijelovima svijeta sada se tim doktora savjetuje o kritičnim stvarima. Pa ipak neki doktori vjeruju ako oni nekoga liječe da drugo mišljenje ili savjet nisu potrebni. Hazreti Sara Begum, žena hazreti Musleh Mauda r.a. je umrla na porodu i on je smatrao da su se doktori savjetovali mogao je biti spašen jedan od dva života.

Jedanput je dr. Mirza Jakub Baig sahib došao da vidi Obećanog Mesiju a.s. i dao mu je neke vijesti. Obećani Mesija mu je rekao da, iako on također nije bio dobro, doktor treba vrlo pažljivo liječiti Mahmooda (Hazreti Musleh Mauda) jer je on također bolestan i njegovo liječenje je bila glavna briga Obećanog Mesije .

Ima jedno popularno iznošenje o sudskom procesu koji se vodio zbog toga što su neki članovi porodice Obećanog Mesije a.s. podigli zid na takvom mjestu  da je put do džamije bio blokiran i to je ometalo one koji su dolazili u džamiju da obave namaz. Iako je hazreti Musleh Maud u to vrijeme bio dijete, on se jasno sjeća da su neki članovi porodice zabijali štapove u zemlju oko ove oblasti tako da su se ljudi koji su dolazili u džamiju spoticali u mraku. Neki Ahmadi su željeli da sruše ovaj zid ali im je Obećani Mesija a.s. rekao da trebaju biti čvrsti i držati se zakona. Hazreti Musleh Maud r.a. je  još u mladim godinama imao istinite snove. On je sanjao da je zid porušen i da hazreti Maulvi Nur ud Din sahib r.a. dolazi iz pravca džamije. Kada je, poslije odluke suda došlo vrijeme da se zid sruši, poslije održavanja govora u džamiji, hazreti maulvi Nur ud din sahib r.a. je išao prema zidu i rekao kako je san mladog Mahmooda bio ispunjen.

Hazreti Musleh Maud r.a. je također rekao da je bilo vrijeme u toku života Obećanog Mesije a.s., kad je morao napraviti pristup džamiji za ljude kroz svoju kuću, nakon što je uredio da za žene kuće bude napravljen zastor. Drugi ljudi su trebali doći u džamiju dužim putem. Ova situacija je trajala šest mjeseci do godine poslije čega je sud odlučio da se zid sruši.

Kad je bio dijete i kad bi majka hazreti Musleh Mauda r.a. bila ljuta na njega govorila bi kako on ima malu glavu. Na ovo je Obećani Mesija a.s. rekao  da to nije važno. Popularni advokat Rattigan je također imao malu glavu i da velika glava nije pokazatelj sposobnosti. Ako osoba sa velikom glavom liši svoju djecu (duhovnog) obrazovanja i znanja on nema nikakvog osjećaja. Kako može osoba koja nema nikakvog razumijevanja o Bogu i Njegovom Poslaniku steći duhovno znanje?

Od svog djetinjstva hazreti Musleh Maud r.a. je čuo da je Obećani Mesija a.s. naređivao odanost vladi. On kaže da je također ostao čvrst na ovom mišljenju uprkos što je imao različita mišljenja sa svojim prijateljima o tome, kao i s nekim ljudima Džemata. Obećani Mesija a.s. je rekao da je Britanska vlada bila blagoslov od Boga. Ovo nije značilo da su Britanci bili pobožni ljudi i blizu učenja islama. Među njima je bilo mnogo bezbožnih i zlih ljudi. Ovaj aspekt blagoslova je bio da se Britanska vlada nije uplitala u slobodu pojedinca i u pogledu ove slobode moglo je biti utemeljeno učenje islama. Da su nacisti ili fašisti  upravljali Indijom bilo bi moguće da bi oni bili još bolji od Britanaca u drugim stvarima, oni bi možda bili više bogobojazni ili pošteniji. Međutim,  oni ne bi dali toliko slobode pojedincu kao što su Britanci dali. Oni bi možda bili dobri za ljude ali bi nama kao Džematu bili  jako štetni i u ovom pogledu mi bi bili veoma ograničeni i sputani u unapređivanju islamskih učenja ukoliko tamo ne bi bila islamska vlada. Zato je Obećani Mesija a.s. nazvao Britansku vladu blagoslovom. On nije mislio da su Britanci pošteniji nego drugi. Ono što je bilo vrijedno hvale bilo je to da oni nisu dali ovlast vladi da se upliće u lične stvari.

Srca Božijih poslanika su ispunjena zahvalnošću i oni osjećaju zahvalnost nad malim stvarima. Kad bi knjiga Obećanog Mesije a.s. bila spremna za štampanje i pisar bi donio  rukopis on bi lično primio pisara i izrazio mu zahvalnost za njegov rad iako je Musleh Maud r.a. kao dijete vidio kako je Obećani Mesija a.s. marljivo i naporno radio na svojim knjigama; on bi otišao na spavanje gledajući svog oca kako piše i kad bi se probudio vidio bi ga još uvijek zauzetim u pisanju.

Hazreti Musleh Maud r.a. je smatrao da muslimanska omladina nije bila u potpunosti upoznata sa islamskim pravilima lijepog ponašanja. On je vidio kako nemarno idu  prebačenih ruku jednog oko drugog i također nisu odustali od takvog držanja u njegovom prisustvu. Njihovi roditelji i učitelji nisu u njih usadili da su ovo loše prakse koje ostavljaju duboko obilježje  na način kako žive svoj život. On se sjetio događaja iz vremena kad je imao 12 ili 13 godina kako je stajao s laktom oslonjenim na rame  jednog dječaka i master Kadir Buks sahib mu je rekao da nije dobra stvar da to radi. Svaki put kad bi se sjetio ovog događaja njegovo srce bi bilo ispunjeno dovama za master Kadir sahiba. Također se sjeća da je njegova majka bila iz Delhija gdje je bila u upotrebi poznata zamjenica ‘tum’ (ti) dok se starijim obraćalo na formalnom urdu zamjenicom ‘aap’ (vi). Kako njegova majka nije imala nikoga starijeg u okolini Kadiana on je odrastao upotrebljavajući poznatu zamjenicu ‘tum’. Do desete godine on je upotrebljavao ‘tum’ čak za Obećanog Mesiju a.s. Jedanput ga je čuo Subidar Muhammed Ayub sahib kako govori sa svojim ocem sa poznatom zamjenicom ‘tum’. Odveo ga je ustranu i rekao mu iako on poštuje Obećanog Mesiju kao njegov sin ali mora zapamtiti da se ‘tum’ upotrebljava za ravne (sebi) i da se ne može tolerisati da taj izraz upotrebljava za Obećanog Mesiju a.s.

Sigurno se treba držati islamskog načina lijepog ponašanja. MTA pravi programe ali u programima napravljenim u Rabvi u kojima su imami predstavnici kao i drugi koji su posvetili život vjeri i njihov način sjedenja nije dobar. Oni sjede na stolicama široko raširenih  nogu i neprestalno se miču bez dostojanstva. Oni nemaju kape na sebi. Sve ovo je neprihvatljivo. Možda je program vrlo dobar sam po sebi ali ako onaj ko ga predstavlja nije dobar onda  se taj program neće prenositi. Hazreti halifatul Mesih V je zaustavio prenošenje ovog programa. Imami pogotovo trebaju voditi najviše računa o svom dostojanstvu. Ako neko među ljudima općenito ovo uradi to se može tolerisati ali se ne može tolerisati da to dolazi od imama. Ljudi komentarišu da  programi napravljeni u Rabvi ne odražavaju dostojanstvo koje je od njih prihvaćeno.

Hazreti Musleh Maud r.a. je kao dijete igrao fudbal. Neki igrači kriketa su došli u Kadian i napravili tim. Jedanput su pitali hazreti Musleh Mauda da traži od svog oca da im se pridruži u igri. Kad je otišao da vidi svog oca on je pisao knjigu. Kad je čuo ovaj zahtjev odložio je pero i rekao: ‘Tvoja lopta neće napustiti tlo (na kojem budeš igrao) ali ja igram onu vrstu kriketa u kojem će lopta stići do krajeva svijeta!’ Zaista su se ove riječi ispunile do slova i poruka Obećanog Mesije je stigla do svih krajeva svijeta.

Poštovanje, bilo to svjetovno ili duhovno, ne može se steći bez teškog rada. Obećani Mesija a.s. je govorio da je Bog u naše doba s njim povezao sve vrste ugleda. Ljudi s ugledom će biti ili naši klevetnici ili naši iskreni sljedbenici. On je dao primjer jednog vjerskog učenjaka po imenu Sana Ullah i rekao kako on nije bio važan učenjak ali je bio ugledan zato što se suprotstavljao Obećanom Mesiji a.s. On je rekao da je njegovo biće centralno za ovu stvar. On je rekao da se samo oni ljudi mogu okoristiti od njega koji imaju snažnu vezu s njim; ili oni koji mu se duboko suprotstavljaju ili oni koji ga iskreno slijede.

Mi uvijek trebamo razmišljati o sebi kako nam se redovno savjetuje u hutbama petkom da poslije davanja zavjeta bai’ata trebamo  biti očito drugačiji od drugih. Ova prepoznatljivost treba biti jasna u našem vjerovanju u postojanje Boga, u našem ibadetu Bogu, u našim velikim naporima, u našem visokom moralu kao i u našem pridržavanju zakonu. Mi se trebamo razlikovati od ostalih u svemu.

Jedanput je neki vladin službenik rekao Obećanom Mesiji a.s. da su neahmadi i nemuslimani Kadiana prigovarali vladi protiv Obećanog Mesije. On je rekao kako su oni njegovi sugrađani i da treba biti nježan prema njima. U odgovoru je Obećani Mesija a.s. rekao: ‘Zašto ovo ne pitate Boota Shaha (protivnika) je li iskoristio svaku moguću priliku da mi nanese štetu. I pitajte opet njega jesam li ja iskoristio svaku moguću priliku da njemu činim dobro.’ Ovo je ušutkalo službenika.

Kad osoba postane naviknuta na situaciju onda ne osjeća neugodnost ili problem koji ta situacija može izazvati. Hazreti Musleh Maud r.a. je često čuo Obećanog Mesiju a.s. da kaže da Allah iskušava ljude na dva načina. Jedna vrsta iskušenja je u kojoj čovjek ima mogućnosti da olakša situaciju. Na primjer obavljanje abdesta prije namaza u zimsko vrijeme (pogotovu u ovim oblastima kad nema tekuće tople vode i parnog grijanja) može biti iskušenja. Bog naređuje da uzmemo abdest prije namaza. Ponekad topla voda nije stalno dostupna a drugi put opet jednostavno nije na raspolaganju i ovo je iskušenje za istinskog vjernika. Međutim, on ima dozvolu da ugrije vodu za abdest. Slično tome, ako osjeća hladnoću može obući toplu odjeću. Vrlo je teško probuditi se ujutro i klanjati namaz u zimu. Međutim, ako je osoba naviknuta da klanja noćni namaz (tahadžud) može obezbjediti da u to vrijeme sva vrata budu dobro zatvorena i da nikakav propuh ne ulazi u sobu. Kad je vrijeme da ide u džamiju radi fadžr (sabah) namaz može se zamotati u deku. Ako nema deke može obući neku staru vestu a osoba koja nema ništa da se umota neće osjećati hladnoću zato što je naviknuta na to i njeno tijelo će tolerisati nisku temperaturu. Baš kao što žene koje kuhaju na vatri mogu manipulisati i uzeti drvo koje gori i ćumur a da ne osjećaju nikakav bol.

Obećani Mesija a.s. je rekao da Bog ima moć da ljudima omogući sve vrste  udobnosti i luksuza i da im dadne da ni na koji način ne pate. Ali On ovo nije uradio i u tome leži duboka zagonetka. Roditelji vole svoje kćeri, oni ih vole više nego svoje sinove ali dođe vrijeme kad se moraju rastati od svojih kćeri. Ovo vrijeme zahtijeva ogromnu čvrstinu zato što su i oba roditelja i kćeri  vrlo osjetljivi. Međutim, dogodi se određeno ispunjenje života njihove kćeri druženjem s njenim mužem. Slično tome, određene odlike Božjih ljudi ne dolaze do izražaja ukoliko oni ne podnesu teškoće. Mi navodimo visok moral Časnog Poslanika s.a.v.s. s velikom smjelošću i ponosom. Razlog za to je što je Časni Poslanik s.a.v.s. iskusio i vrijeme nedaće i vrijeme udobnosti.  Na teška vremena ne treba gledati u negativnom svjetlu jer ona privlače Božije zadovoljstvo i Njegovu blizinu. S ciljem da steknemo ovo zadovoljstvo koje bude dato Božijim odabranim ljudima trebamo se odvojiti od  svjetovnih i niskih zadovoljstava. Neophodno je doživjeti bol i biti zahvalan s ciljem da postanemo bliski Bogu. Osoba treba na sebi preuzeti novu vrstu smrti svaki dan. Kad osoba potpuno preuzme jednu vrstu smrti od svjetovnih želja i njegovo ‘ja’ stiče život koji ne nestaje i poslije kojeg nema smrti.

Kad je hazreti Musleh Maudu r.a. bilo oko devet ili deset godina igrao se kod kuće s jednim drugom. Spotakli  su se o knjigu na polici koja je bila iz vremena hazreti Musleh Maudovog djeda. Knjiga je rekla da se Džibril ne spušta više na Zemlju. Hazreti Musleh Maud je rekao da to nije istina jer je Džibril došao njegovom ocu. Drugi dječak je rekao da Džibril nije došao na Zemlju zato što ova knjiga tako kaže. Obojica su se počeli prepirati i otišli su Obećanom Mesiji a.s. i objasnili svoja mišljenja. Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Ta knjiga je pogrešna, Džibril i dalje dolazi.’

Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao kako jedan od događaja iz njegovog djetinstva izaziva i radost i poniženje ali koji on ipak cijeni je da je jedanput u toku ljeta porodica spavala u dvorištu kad je bio prasak groma i munja pala negdje blizu Kadiana iako su ljudi Kadiana osjećali da je munja pogodila njihove kuće. Pošto je porodica Obećanog Mesije došla u kuću hazreti Musleh Maud je zaštitnički stavio obje svoje ruke na vrh glave svog oca tako da munja udari njegove ruke a ne njegovog oca. Kasnije se on zabavljao nad onim što je uradio zato što su oni trebali biti spašeni od munje zbog Obećanog Mesije a.s. a ne  obratno.

Hazreti Musleh Maud r.a. kaže da mu je bilo sedamnaest godina kad se hazreti maulvi Abdul Kerim sahib razbolio 1905. On se sjeća kako je jedanput za njega donio neko varivo ali kaže  da se ne sjeća da ga je posjetio u vrijeme bolesti. On je mislio  da  maulvi sahib neće umrijeti prije Obećanog Mesije a.s. Maulvi sahib je imao plahovitu narav i hazreti Musleh Maud je od njega primio nekoliko lekcija i onda prestao. Ljudi su govorili da su maulvi sahib i hazreti maulvi Nur ud din sahib bili meleki Obećanog Mesije – ljudi su se razilazili u tome koji od njih je bio melek desne strane a koji je bio melek lijeve strane. Hazreti Musleh Maud je pripadao grupi Nur ud dina a ovo je potkrijepio i Obećani Mesija a.s. Kad to kažemo hazreti Musleh Maud je bio siguran o ljubavi koju je maulvi Abdul Kerim sahib imao prema Obećanom Mesiji. Međutim, kad je čuo vijesti o smrti hazreti sahiba on se promijenio. Nije imao snage da podnese ovaj gubitak i zatvorio se u sobu i pao na krevet kao beživotno tijelo. Suze mu nisu prestale teći. Sjetio se svih načina na koje je maulvi sahib pomagao i podupirao Obećanog Mesiju a.s. i suze su mu tekle kao rijeka. Nije mogao jesti i Obećani Mesija je bio iznenađen i pitao se šta mu se dogodilo pošto nije bio tako blizak sa maulvi sahibom i brinuo se da će se razboljeti zbog ovog bola.

Hazreti Musleh Maud r.a. je poslije smrti njegovog časnog oca 1908. rekao: ‘To je bila nova era ne samo u mom životu nego i u životu svih Ahmadi muslimana. To je bila godina kad je jedna osoba otišla od nas koja je bila kao duša našim beživotnim tijelima, koja je bila kao vid naših očiju i kao svjetlo naših mračnih srca. To nije bio samo odlazak, to je bilo sudbonosno. Ispod naših nogu je bio izvučen ćilim i nebesa su se pokrenula is svog položaja. Uzvišeni Allah je svjedok da ja u to vrijeme nisam imao nikakvih briga o hrani i odjeći. Moja jedina briga je bila da, čak i ako cijeli svijet napusti Obećanog Mesiju, ja ga neću napustiti i ja ću utemeljiti njegovu misiju u svijetu. Ja ne znam do koje mjere sam ispunio ovaj zavjet ali sam uvijek namjeravao da moji zadaci budu u skladu s ovim zavjetom.’

Poslije džume namaza Huzur je klanjao dvije dženaze. Dženazu za surriya Begum sahibu iz Manchestera čije je tijelo prisutno i dženazu u odsustvu za Mahmood Abdullah Shabouti sahiba iz Jemena.