Hutbe 2014.

Hutba 28. novembar 2014. – Potpuno povjerenje i ovisnost o Allahu


Hutba, 28. novembar 2014.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

Tekst

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Uvijek trebate zapamtiti da samo Uzvišeni Allah ima stvarnu ovlast da dadne pomoć kad je pomoć tražena. To jest, kad je potrebna pomoć samo je Bog taj Koji ima stvarnu moć da pomogne i On je omogućava. Ovo je najznačajnija tačka koju istinski vjernik treba uvijek imati u vidu, bilo da traži pomoć na ličnom nivou ili javnom. Ali vidimo da u praksi ljudi ne posvećuju toliku pažnju na ovo kako trebaju. Većina nas kaže da su naše potrebe zadovoljene Božijom milošću. Međutim, ako se u dubinu zamislimo nad svojim riječima vidjet ćemo da razna sredstva smatramo izvorom ispunjavanja svojih zadataka.

Hazreti Musleh Maud r.a. je iznio neke događaje u ovom pogledu i istakao da čovjek misli da je postigao svoj cilj kroz pomoć i podršku određenih odabranih ljudi ili kroz svoj vlastiti težak rad. Ovako čovjek zaista misli na početku. Čak i ako sve svoje potrebe zadovolji koristeći svoju snagu, svoje znanje i svoj intelekt, on osjeća da je sve svoje probleme riješio svojom spremnošću i snagom i ponosan je i hvališe se da nije trebao tražiti  ničiju pomoć. Međutim, postoje vremena kad on ne može uspjeti sam i treba nečiju pomoć. On traži pomoć od svoje porodice i rodbine i oni mu pomognu. Zbog ovoga on smatra da su porodica i rodbina dobra stvar. Onda ima vremena kad mu njegova porodica i rodbina ne mogu pomoći ili mu ne pomognu. On pogleda na svoje prijatelje i poznanike i traži njihovu pomoć i oni mu pomognu. On uviđa da su prijatelji i poznanici dobri i od pomoći u vrijeme potrebe. Također dođe vrijeme kad njegovi prijatelji iznose izgovore bilo opravdane ili jednostavno žele da ga se oslobode, ali mu ne mogu pomoći. Čovjek se okreće zajednici (džematu) kojoj pripada i zajednica mu pomogne. Kad njegov zadatak bude ispunjen on uviđa da je dobro biti povezan sa zajednicom i njegova povezanost s njom raste. Iako također vidimo da ponekad neki ljudi posrnu jednostavno zato što im Džemat ne može pomoći kad oni to traže. Dođe vrijeme u životu osobe kad porodica, prijatelji i zbog nekih ograničenja čak im ni njihova zajednica ne može pomoći. Onda se oni okreću vladi i vlada im pomogne. U to vrijeme vlada je  sve za ove ljude. Međutim, dođe vrijeme kad im čak ni vlada ne može pomoći i oni smatraju da ne dobivaju svoja prava. Onda oni idu humanitarnim organizacijama i dobrotvornim ljudima koji im pomognu. Čovjek misli da su mu ove svjetske organizacije pomogle dok  niko drugi nije i da bi bio lišen svojih prava one mu nisu pomogle.

Sada mnoge organizacije za ljudska prava rade i na nacionalnom i na međunarodnom nivou i zauzimaju se u zakonske bitke s vladama. One mogu i stave pritisak na vlade. Neke od ovih organizacija obavljaju vrlo dobar posao.  Međutim, ne može se negirati da dođe vrijeme kad ni napori i planovi osobe nisu od koristi, ni pomoć porodice, zajednice, vlade ili organizacije za ljudska prava. Pa ako ipak, osoba postigne svoj cilj on misli da je uzrok uspjeha nevidljiv. Koliko osoba  vjeruje u pomoć od nevidljivog, toliko uspjeh pripisuje Bogu.

Govoreći o dobrotvornim i čovjekoljubivim organizacijama, Ahmadi muslimani sada dobro znaju o njima jer su zaglavljeni u raznim zemljama svijeta i čekaju na ishod svojih molbi za azil. Mnoge takve organizacije, zapravo jedna velika organizacija koja radi pod pokroviteljstvom UN nastoji da pomogne, ali ponekad vlade uopće ni njih ne slušaju.

Bilo kako bilo, kad zadatak koji čovjek ima bude izvršen i ako osoba vjeruje u Boga on smatra da je ova pomoć od Boga. S potpuno vjerom u Boga, on također uspjeh tog zadatka pripisuje Bogu, koji bude obavljen kroz vanjsku pomoć. Osoba također vrlo dobro zna da je pomoć porodice, prijatelja, zajednice, vlade i humanitarnnih organizacija također zapravo bila od Boga i da iza svega prividni izvor pomoći bila Božija ruka. Oni koji nemaju snažnu vezu s Bogom smatraju da su svjetovna sredstva sve i kad sva ova sredstva ne uspiju, onda se oni sjete Boga. Oni se sjete Boga zato što im nije ostao nikakav drugi izbor i u takvo vrijeme oni pozivaju Boga tražeći Njegovu pomoć i priznaju da je On Gospodar svih moći.

Ovo nam pokazuje da nije važno koliko snažni oni možda budu, vlade i organizacije imaju ograničenu moć. Kao što je ranije spomenuto kad sve drugo ne uspije, čak oni koji nemaju snažnu vezu s Bogom traže Ga. Časni Kur’an također kaže kad su ljudi u očaju čak i ateisti i mnogobožci pozivaju Boga u svom očaju. Kur’an kaže: ‘

‘A kad vas na moru zadesi nevolja, napusti vas svako koga ste pozivali mimo Njega. A kad vas On dovede do kopna, vi se okrenete (od Njega); pa čovjek je vrlo nezahvalan.’ (17:68)

Bog kaže kad je čovjek uhvaćen u oluji i u teškoći on poziva Boga ali Ga kasnije zaboravi. Ljudska je priroda da se okrene Bogu u krajnjoj poniznosti i moli da će, ako njegovi problemi budu riješeni, uvijek smatrati Boga izvorom pomoći. Pa ipak, čim čovjek izađe iz opasnosti on se okreće svjetovnom i ohol je. Čovjek je nezahvalan a Božija milost je neograničena.

Hazreti Musleh Maud r.a. je naveo da su zemljotresi izbili  u skladu sa predskazanjem Obećanog Mesije a.s. u pogledu zemljotresa. Jedan student medicine u Lahoru je u jedno vrijeme oštro raspravljao protiv postojanja Boga. Kad je izbio zemljotres on je osjećao kao da će plafon pasti na njega i bio uvjeren da ga ni jedna sila ne može spasiti. Tada je zaplakao: ‘Ram, Ram!’ Njegov odgoj je bio hindu i ovo je bilo njihovo ime za boga. Narednog dana su ga drugovi pitali šta mu se dogodilo jer dan ranije on čak nije ni vjerovao u Boga. On je odgovorio da nema pojma šta se dogodilo ali da je izgubio čula. Istina je zapravo da je to bilo jedino vrijeme kad je bio pri sebi i vidio Jedini izvor pomoći! Sve dotle dok čovjek vidi druge izvore pomoći on je privučen njima i sve dotle dok su mu drugi izvori očiti on im pred njima laska do tačke podcjenjivanja.  Ali kad ne može vidjeti nikakve druge izvore pomoći on poziva Boga!

Hazreti Musleh Maud r.a. je prenio jedan događaj da ovo objasni. 1918. godine u vrijeme Prvog svjetskog rata Njemačka je velikom snagom napala savezničke sile i došlo je vrijeme kad su savezničke sile  bile u ogromnoj opasnosti. Njihova sedam milja duga odbrambena linija bila je uništena i stvoren je jaz u njihovoj odbrani kroz koju su Njemci mogli napasti i uništiti ih. General u komandi na prvoj liniji rekao je glavnom komandiru da nema ljudstva da popravi odbrambenu liniju i da je ova situacija izvan njegove moći. Smatralo se da će biti uništeni i da će Britanija i Francuska biti otklonjene. Kad je poslan telegram glavnom ministru on je predsjedavao važnom sastanku svojih ministara. On ništa nije mogao uraditi. Čak i da su postojale rezervne vojske one se ne bi mogle upotrijebiti u vremenu koje su imali na raspolaganju. Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao iako Evropa slijedi kršćanstvo, kad bolje pogledamo uviđamo to praznim i ljudi su vrlo materijalizovani.  Zaista materijalistička Evropa je tada bila vrlo ponosna na svoje resurse i vlade su ohole zato što oni imaju moć. U to vrijeme njihov najveći vođa koji je bio vrlo visoko u vlasti i slavi osjećao je da nema nikakvog izlaza. On se okrenuo svojim drugovima i rekao: Hajde da se okrenemo Bogu i tražimo pomoć. I oni su se sagnuli da mole Boga.

Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da nije čudno da su oni bili spašeni kao posljedica njihove molitve. Baš kao što naprijed spomenuti ajet Kur’ana kaže da u teškoći samo Božija pomoć pomaže dok vas svako drugi napušta. Također je rečeno da Bog sluša molbu potresene osobe čak i ako je on ateista. Sada ateisti se okreću Bogu nakon što dožive znakove ali ako pokušaju i bore se s Božijim Poslanikom ili njegovom zajednicom onda nije važno koliko su potreseni, njihove molitve ne budu primljene zato što su one suprotne Božijoj odredbi.

U priči Prvog svjetskog rata Njemačke sile nisu znale o prekinutoj liniji odbrane tako da nisu mogli iskoristiti ovu priliku. Nadalje je glavni komandir savezničkih sila obavijestio svog službenika i rekao o teškoj situaciji i naredio mu da napravi aranžmane. Ovaj službenik nije ispitivao zapravo nemogući prijedlog i odvezao se na mjesto gdje su radili civilni zaposlenici vojske. On ih je okupio i rekao da su uvijek bili željni da služe zemlji i da je sada njihova prilika za to. On im je obezbjedio oružje i zaposlio hiljade civila na prvoj liniji da je zaštite. Prošlo je dvadeset četiri sata prije nego što je također stiglo vojno pojačanje. Cilj ovog iznošenja je da čak svjetovni materijalistički ljudi se drže Boga kad sve drugo propadne. I ako oni to rade, koliko mnogo više trebaju oni, koji se okreću Bogu za sve, biti privučeni Bogu cijelo vrijeme!

Zato nas je Bog poučio dovi tako da naša pažnja nikada ne bude odvraćena od okretanja Bogu i da nikada ne mislimo o pomoći svjetovnih sredstava prije pomoći od Boga. Zaista, Bog naređuje da planiramo stvari i stavimo taj plan u praksu pa ipak povjerenje osobe i oslanjanje trebaju biti samo u Boga. Ne smijemo se okretati Bogu samo u slučaju kad sve drugo propada. Zapravo, Bog nas je poučio dovi koja se uči na svakom namazu: ‘Mi jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo.’ (1:5) Bog kaže da je ovaj ajet uzajaman između Boga i Njegovih robova i On će dati onome ko traži od Njega.

Ova Božija garancija postaje stalna kad osoba uvijek pogleda prema Bogu i ne okreće se Njemu samo u vrijeme teškoće. Mi trebamo voditi računa da kao Ahmadi muslimani koji su dali zavjet bai’ata Imama ovog doba i zakleli smo se da ćemo svoje živote voditi da zadovoljimo Boga i da se okrećemo Bogu u teška vremena i u dobra vremena mi trebamo da shvatimo predmet: ‘Jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe  pomoć tražimo.’

Mi trebano razmišljati o sebi i vidjeti šta je to što moramo uraditi i šta je to što  radimo. Je li naš standard obožavanja i traženja Božije pomoći u skladu sa onim što je Bog naredio ili ponavljamo: ‘Jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo’ trideset dva puta na dan kao papagaji i ništa više! Trebamo zapamtiti da smo vrlo slabi a naš neprijatelj je vrlo moćan. Mi nemamo nikakvih resursa ili načina i sredstava osim okretanja Bogu i da postanemo Njegovi u razumijevanju duha dove: ‘Jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo.’ Šejtanski napadi u svijetu prevazilaze sve granice. Za nas su svuda stvorene teškoće. Neprijateljstvo onih koji sebe nazivaju muslimanima postaje sve snažnija kao i zavist nemuslimana. Oni su zlobni o obavještavanju koju Džemat dobiva. Mali izgled ove zavisti protiv Džemata viđen je na medijima u Njemačkoj. InšaAllah suprotstavljanje protiv nas bit će progutano njihovom vlastitom vatrom, ali mi ne smijemo zaboraviti svoje obaveze. Inače mi nemamo snage da se borimo sa svojim protivnicima. Mi uvijek trebamo zapamtiti kad Bog dolazi nekom u pomoć, nikakva svjetovna moć ne može zaustaviti uspjeh koji On daje. Božija pomoć je najšira i Njegova moć je beskrajna. Niti je Njegovo Biće niti su Njegovi atributi ograničeni ni na koji način. I svaki Ahmadi musliman se treba okrenuti Njemu i tražiti Njegovu pomoć. Nisu samo Pakistanski Ahmadi ili Ahmadi iz zemalja gdje se suočavaju sa teškoćama ti koji se trebaju okrenuti Bogu. Svaki pojedini Ahmadi musliman u svakoj oblasti svijeta treba to raditi.

Naš Džemat ima snažnu vezu kao što zaista i treba imati. Ovo je odlika našeg Džemata. Svako treba činiti dove jedno za drugo tako da Božija pomoć bude uz svakog Ahmadi cijelo vrijeme, svuda. Ako ovo bude naše stanje doživjet ćemo iznenađujuću Božiju pomoć.

Obećani Mesija a.s. je jedanput rekao: ‘Zapamtite da Uzvišeni Allah nema potrebu za bilo čim. Njega nije briga ukoliko ne bude u obilju učinjena molba (dova) i ponavljajući.

U tome je tajna našeg uspjeha. Šta god da su naše teškoće; bilo da su od nekih grupa ili vlada ili da se koriste mediji protiv nas ili neka druga sredstva, da nam Allah pomogne protiv svega. Mi ne očekujemo pomoć  ni odakle kao što i ne trebamo očekivati. Mi trebamo moliti Allaha ako smo pogriješili i kao rezultat udaljili Božiju pomoć, da nam On dadne milost i oprosti nam. Da nas izvede iz Svog nezadovljstva i uključi nas među one ljude na koje se uvijek prosipa Božija milost i blagoslovi, i koji  imaju istinsku pronicljivost i shvatanje dove: ‘Jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo.’

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Vidite, Uzvišeni Allah je dao učenje ‘Jedino Tebe obožavamo.’ Bilo je moguće da se čovjek oslanjao na svoju snagu i udaljio se od Boga. Zato učenje: ‘Jedino od Tebe pomoć tražimo’ je dato povezano. Nemojte smatrati da svoj ibadet Bogu činite vlastitom snagom. Zasigurno ne! Umjesto toga, bez potpore od Uzvišenog Allaha i ukoliko Uzvišeni Allah ne osposobi i ne dadne snagu, ništa se ne može dogoditi.’

Mi trebamo uvijek imati u vidu ovu činjenicu. Da nas Allah osposobi da tako činimo!

Dat je podsjetnik za upućivanje dova. Svijet ide kroz brze promjene. Da ih Allah učini izvorom napretka za Džemat i da mi budemo od onih koji Njega obožavaju i kojima je data Njegova pomoć i kojima je neprestalno data.