Hutbe 2014.

Hutba 19. decembar 2014. – Tragedija u Pakistanu


Hutba, 19. decembar 2014.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Ovih dana vidimo da se u muslimanskim zemljama provode mnogi slučajevi divljaštva i brutalnosti. Takvi događaji se ne događaju u drugim zemljama ili bar ne izbijaju sa takvom učestalošću. Razvijeni svijet podiže najoštrije proteste protiv takvih događaja bilo da su počinioci vladini radnici ili neke grupe ili pojedinci. Nedavno se u SAD-u dogodio oštar protest zbog nekih događaja. Međutim, koliko religija islam poučava ljubavi i bratstvu, posve suprotno njegovom učenju današnje muslimanske vlade, i grupe, i organizacije formirane u ime islama čine okrutnosti zbog ličnih interesa ili u ime mira i u ime islama!

Danas su formirane brojne organizacije u ime primjene Šerijata i one čine takve pokvarenosti da je čovjek ostavljen prestravljen u čudu: da li su ovo postupci ljudi ili stvorenja gorih od životinja pod maskom ljudi! Nedavno se u Pakistanu dogodilo zvjerstvo koje nije bilo samo zvjerstvo nego je bilo gori primjer surovosti i pokvarenosti. Zbog toga se čovjeku koža naježi i natjera ljude da kriknu u odgovoru na to! Svako sa trunkom ljudskosti krikne! Prije četiri i po godine takva pokvarenost se također dogodila  u našim džamijama. Televizijski kanal ovdje, vjerovatno BBC, spomenuo je najgore događaje Pakistana posljednjih pet godina i uključio je ovaj događaj naših džamija. Bilo kako bilo, naš bol u to vrijeme i okrutnost počinjena protiv nas nije smatrana vrijednom pažnje, sažaljenja i izraza saučešća od strane vlade (Pakistana) niti od javnosti, vjerovatno iz straha od vjerskih učenjaka.

Međutim, Ahmadi muslimani imaju sažaljenje prema ljudima i mi smo dirnuti kad vidimo ljude u nevolji. Ovo naši sunarodnjaci i vjerovatno svi oni su bili muslimani. Naša srca su ispunjena sažaljenjem i mi osjećamo tugu radi njih i imamo veliko sažaljenje. Takva okrutnost počinjena nad njima nas uvijek muči. Oni nisu bili samo Pakistanci kao i većina ljudi koji sjede u skupu nego su oni također muslimani. Ovaj događaj također prevazilazi svaku vrstu zvjerstva. Velika većina žrtava, to jest ubijenih bila su nevina djeca neki stari pet, šest i sedam godina a drugi deset, jedanaest ili trinaest. Najmlađi vjerovatno nisu imali nikakvog pojma o terorizmu ili ekstremizmu i vjerovatno nisu znali razliku između muslimana i nemuslimana. Pa ipak su njihovi životi uzeti na krajnje nečovječan i svirep način. Da ih sve Allah umota u pokrivač Svoje milosti i oprosta, i da On dadne strpljenje i čvrstinu njihovim roditeljima. Djeca su uzeta za metu zato što su takozvani provoditelji Šerijata željeli da se osvete Pakistanskoj vojsci.

Koja je ovo vrsta islama? Koja je ovo vrsta Šerijata? Časni Poslanik s.a.v.s. je strogo zabranio upotrebu sile protiv žena i djece čak nemuslimana u toku bitke! I kad je jednom pitao ashaba koji je ubio Jevrejsko dijete u borbi, ashab je odgovorio: ‘O Božiji Poslaniče, on je greškom ubio samo Jevrejsko dijete, kakve to ima veze?’ Časni Poslanik s.a.v.s. je odgovorio: ‘Zar on nije bio nevino dijete čovjeka?’ Takav je bio standard svetosti čovječnosti koji nam je pokazan blagoslovljenim primjerom Časnog Poslanika s.a.v.s. a pogledajte na zvjerske postupke koji su sada počinjeni u ime islama!

Muslimani i nemuslimani su izrazili svoj užas na ove događaje surovosti i zvjerstva. Prilikom svečanosti određenja prve žene za svećenika u Engleskoj Crkvi, izražena su osjećanja bola i održali su minutu šutnje i obavili molitvu. Svako je osjećao bol bez obzira na vjeru dok oni koji se nazivaju muslimanima s ponosom su preuzeli odgovornost za ova zvjerstva i nisu pokazali kajanje.

Vidimo da je svako sa dostojanstvom izrazio bol i izjavio saučešće. Srca Ahmadi muslimana imaju veliko sažaljenje za ljude i mi smo uvijek spremni da dijelimo bol drugih, naša srca su dirnuta nad svakim bolnim događajem. Hazreti Halifatul Mesih je primio mnoga pisma koja izražavaju bol i tugu. Ovaj događaj je ostavio veliki dojam na hazreti Halifatul Mesiha i cijeli dan ga je progonio. I u takvoj situaciji čovjek moli za uništenje okrutnog. Da Allah uskoro oslobodi zemlju od ovih zlobnih i opakih ljudi, i da muslimanske zemlje oslobodi od njih. Vidjevši ove događaje sjetimo se tlačenja počinjenog protiv Ahmadi muslimana ali također osjećamo veliki bol za nevinu djecu. Da Allah dadne strpljenje i čvrstinu ovoj djeci i da On obezbjedi za one koji su izgubili svoje roditelje. Ekstremizam i okrutnost je tragedija skoro svake muslimanske zemlje, na primjer Iraka, Sirije i Libije i najgora stvar je da je sve ovo počinjeno u ime Boga i Njegovog Poslanika!

U protiv vladinim nemirima u Siriji, oko 130.000 ljudi je umrlo, 6600 od njih su djeca i oko trećine su civili. ISIS je ubio hiljade i stotine žena i djevojaka koje su bile poredane i pogubljene zato što su odbile da se udaju za ISIS muškarce. Prema drugom izvoru broj žrtava ovog tlačenja i uništenja je mnogo veći. Onaj ko zna stvarnost islama zbunjen je svim ovim: kako je islamsko učenje ovdje praktikovano! I ovo je urađeno u ime Boga Koji je Najmilostiviji, sažaljiv i uvijek samilostan! U ime Poslanika kojem je data titula milosti za sve svjetove za cijelo čovječanstvo. U ime Šerijata koji poučava da budemo pošteni prema svakome, i čak prema svom neprijatelju! ‘O vi koji vjerujete! Budite čvrsti radi Allaha, svjedočite u ime pravde; i nemojte da vas neprijateljstvo nekog naroda navede da ne postupate pravedno. Budite pravedni, to je najbliže bogobojaznosti. I bojte se Allaha. Zaista je Allah uvijek obaviješten o onom što vi radite.’ (5:9) Ovdje Bog uzdiže nivo vjere istinskog vjernika i ako nedostaje ovaj element pravde onda vjera nije potpuna. Bog naređuje da vas čak neprijateljstvo ne smije navesti da budete nepošteni i vaši modeli pravde trebaju postati svjedoci učenju islama. Kad bi samo oni koji su poznati kao muslimani razmislili o sebi da vide da li njihovi postupci privlače nemuslimane njima ili ne! Njihovi postupci odguruju čak muslimane!

Hoće li djeca koja su vidjela kako su njihovi prijatelji bili meta zlobnog divljaštva ikada počinioce smatrati muslimanima? I ako budu, rađa se pitanje u umovima o islamu i prihvatanju islama. Ovi ljudi ne samo čine očito ubistvo i zločine oni također udaljavaju buduću generaciju od islama. Kad bi samo ovi koji su poznati kao islamske vjerske vođe, koji su stvorili ove ekstremističke terorističke organizacije u ime džihada i sektaštva, ispravili svoju vjeru i dali budućoj generaciji ispravno učenje islama. Ovo se samo može dogoditi ako oni prihvate ono čemu je Imam ovog doba poučavao i da sami prakticiraju islam i također učine da ga drugi prakticiraju.

Istinski i revni predanik Časnog Poslanika s.a.v.s. napisao je o ovim učenjacima: ‘Učenjaci će islamu učiniti veliku naklonost ako se mognu ujediniti da iz umova neukih muslimana uklone ovaj pojam. U činjenju tako, oni će pomoći ne samo da se otkriju izvanrednosti i ljepote islama, nego će također ukloniti nesklonost koju religijski protivnici imaju za islam na račun njihovih pogrešnih shvatanja…’ (Kako se osloboditi grijeha, str. 13)

Takva je bila sažaljivost koju je Obećani Mesija a.s. trebao raširiti i istinsko učenje islama ali ko je spreman da ga posluša! Ciljevi ovih takozvanih učenjaka nisu da utemelje svetost (nepovredivost) islama. Zapravo oni idu za ličnim i skrivenim interesima. Nije bilo nikakve oštre osude ovog događaja od strane vjerskih učenjaka ukoliko ne kažu nešto danas na Džumi namazu. Treba zapamtiti da Bog kaže: ‘…I bojte se Allaha…’ a Bog nije samo jednostavno upoznat o svemu samo radi upoznavanja nego svaki postupak čovjeka odlučuje njegovu vjeru. A oni koji čine okrutnosti sigurno imaju loš kraj.

Bog kaže o onima koji uče kelimei šehadet da su oni: ‘… blagi među sobom…’ (4:30). Da ovo i ne spominjemo, danas oni prema svojim vlastitim bližnjima postupaju gore nego što se postupa sa neprijateljem. Oni ubijaju stotine hiljada vlastitih bližnjih i muče vlastitu djecu. Zar oni misle da će izbjeći kaznu! Nikada! ‘A ko god namjerno ubije vjernika, njegova kazna će biti Džehennem u kojem će zadugo boraviti. A Allah je srdit na njega i proklinje ga i pripremit će za njega veliku kaznu.’ (4:94) I Bog dalje kaže o tome ko je istinski vjernik: ‘…i ne recite nikome ko vam uputi selam (pozdrav mira): ‘Ti nisi musliman (vjernik).” (4:95)

Islam je utemeljio nepovredivost bratstva i ako bilo ko bude gazio po tome i ubije onoga ko uči kelimej šehadet onda će on zaista ići u Džehennem i uvijek će biti pod Božijim prokletstvom. Oni koji umru u samoubilačkim napadima ili dok se bore i misle da će steći Božije zadovoljstvo poslije smrti sigurno nisu u pravu. Bog je to vrlo dobro objasnio da ćete, ako ubijete vjernika biti pod Božijim prokletstvom. Oni nemaju pravo da ubiju onoga ko im želi mir kao istinski vjernik. Šta je uopće bila greška nevine djece koju su oni ubili! Ova djeca su tražila znanje da postanu koristan dio društva, da budu imovina zemlje i da šire mir. Ovo su razlozi zašto su otišli u školu. Zapanjujuće je slušati takozvane vjerske vođe koji poučavaju ekstremizmu uprkos lijepog učenja islama i slušajući njih neobrazovani i neupućeni provode nečovječne (svirepe) postupke. Možda oni smatraju da je Džehennem nešto kao priča ili možda oni nemaju vjere u Božiju Riječ jer nastavljaju ubijati jedan drugog. Ako oni  nemaju savršeno vjerovanje u ahiret, Bog je također rekao o ishodu povrede svetosti bratstva koju vidimo na ovom svijetu: ‘I pokoravajte se Allahu i Njegovom poslaniku i ne svađajte se jedan s drugim, da ne postanete slabi i da ne izgubite moć. I budite strpljivi; zaista je Allah sa strpljivim.’ (8:47)

Danas upravo ovo izgleda da je stanje  muslimanskog svijeta, njihova moć nestaje. Zbog unutrašnje borbe i brojnih terorističkih organizacija većina zemalja su nalik bojnom polju. Oni mole zapadne sile iako su osnovali organizaciju muslimanskih zemalja ali ona nema nikakav ugled. Oni nemaju povjerenje jedan drugog koje bi olakšalo mir i oni također nemaju ugleda pred drugim zemljama. Njihovim poslovima upravljaju velike sile i ako njihov predsjednik ili glavni ministar ili čak vojni vođa posjeti i razgovara s predsjednikom ili glavnim ministrom neke zapadne zemlje ili im ove zemlje dadnu malo ohrabrenje/primanje, naše vođe misle kao da su primili sve blagodati svijeta! Njihov koncept o Bogu je prazan i oni svjetovne ljude smatraju izvorom svog trajanja. Beskonačni su razlozi koje muslimanske zemlje vode ka propasti. Zvjerstva se događaju i tamo bude  javno negodovanje (protest) nekoliko dana i gle i pogledaj, ipak mnogi među narodom postaju ponovo instrumenti u činjenju nečovječnosti.

Ukoliko oni ne prihvate ono što Bog kaže, ukoliko oni ne pokažu poštenje čak prema neprijatelju, ukoliko oni ne dadnu sigurnost onima koji ih pozdrave selamom, ukoliko oni ne utemelje standarde bratstva, ukoliko vlade ne budu pazile na stanovnike, ukoliko stanovnici ne budu prigovarali vladama i sve dok strah od Boga ne bude usađen u srca, takva zvjerstva će se i dalje događati.

Kad bi samo naše vođe i oni koji su poznati kao vjerske vođe i javnost ovo razumjeli.  Bol muslimanskog ummeta je također naš bol zato što su oni povezani s našim učiteljem.  Imam ovog doba nas je poučio sposobnosti da imamo saosjećanje i ljubav za one koji su povezani s našim učiteljem i rekao je u poetičnoj formi:

‘O srce! Imaj vezu sa ovim ljudima i budi sažaljivo prema njima

Nakon svega oni tvrde da vole mog Poslanika’

Oni su okrutni prema nama ali mi ne tražimo osvetu, mi molimo (Boga) da njihova srca budu čista i da razumiju. Obećani Mesija a.s. je u naša srca usadio ovo osjećanje sažaljenja i dobre volje za njih. U skladu sa islamskim učenjem on nas je poučio da imamo sažaljenje prema vašim bližnjim i prema drugima.

Obećani Mesija a.s. je rekao slijedeće:

‘Istinskim vjernicima i muslimanima je naređeno da budu nježni i sažaljivi.’

‘Svaka osoba treba razmisliti svaki dan o sebi i vidjeti koliko brine o ovim stvarima i koliko sažaljenja i dobre volje ima za svoju braću.’

‘Zajednička svrha dolaska svih poslanika je da utemelje istinsku i stvarnu ljubav prema Bogu i da usade posebni smisao u ljubav prema ljudima i pravima ljudi i među braćom. Sve dok ovo ne bude prakticirano sve stvari su samo obredi.’

‘Budite sažaljivi prema Božijim ljudima i nemojte ih tlačiti svojim jezikom, rukom ili bilo kojim drugim sredstvima. Uvijek činite napor za dobro ljudi. Nemojte se osjećati oholim prema bilo kome čak i ako oni budu vaši potčinjeni i nemojte riječima vrijeđati bilo koga čak i ako oni vas vrijeđaju riječima. Postanite blagi, strpljivi i dobrih namjera i budite saosjećajni prema ljudima tako da budu prihvaćeni.’

Obećani Mesija a.s. je napisao:

‘Šta Bog želi od vas osim ovo da prema cijelom čovječanstvu postupate s poštenjem? Više od toga, da činite dobro onima koji vama nikada nisu učinili dobro i više od ovoga da budete sažaljivi prema Božijim stvorenjima kao da su vaši bližnji; kao što su majke prema svojoj djeci… Konačni stepen dobra bude rođen iz prirodnog nagona kao što su nagoni majke.’ (Nuhova lađa, str. 30, Ruhani Khazain, tom 19)

Mi imamo ovaj nivo učenja u pogledu saosjećanja i sažaljenja i ako to prakticiramo samo onda možemo osjećati bol jedan drugog. Božijom milošću velika većina našeg Džemata ima ovo sažaljenje kao što Ahmadi zaista i trebaju imati. Mi imamo ova osjećanja za cijelo čovječanstvo i u većem stepenu za muslimane. Naš bol  mi osjećamo u srcu nad svakom okrutnošću počinjenu nad muslimanima. Zvjerstvo počinjeno u Pakistanu sigurno je  za nas jako bolno i svako zvjerstvo počinjeno protiv muslimana širom svijeta je za nas bolno. Naš bol se pojačava kad pozivamo svijet da je došao Mesija u skladu sa Božijim obećanjima. Mesija, koji je trebao dokrajčiti ratove i sukobe i širiti ljubav i mir; poslušajte ga! Uprkos našeg poziva oni koji su poznati kao vjerske vođe su najgori u neprijateljstvu protiv nas. U takvim situacijama su uloge poštenja i sažaljenja zamagljeni i pomućeni, događa se nered i nevini budu ubijeni kao što se zaista i događa. Kad bi samo ove vjerske vođe ovo razumjeli i umjesto što ummet upliću u sektaštvo, da u njih utuvljuju učenje islama bazirano na ljubavi i miru i nastoje da rasprše nerazumijevanje među nemuslimanima da je islam (Bože sačuvaj) ekstremistička i nasilna religija. Da im Allah dadne razum! Trebate činiti dove za Pakistan i druge muslimanske zemlje, da Allah donese mir ovim zemljama i da vlade i narod prepoznaju istinske islamske vrijednosti. Da nas Allah također osposobi da održimo dobre primjere!

Zbog situacije u Siriji, Iraku i Libiji Ahmadi podnose dvostruko: zato što su stanovnici ovih mjesta i također zato što su Ahmadi. Posebno činite dove za njih. Da ih Allah oslobodi od teškoća! Neki Ahmadi su u vrlo teškom škripcu i žive na otvorenom. Obje strane su protiv Ahmadi muslimana i pod ovim okolnostima im se ne može poslati nikakva pomoć; samo Allah može pomoći i imati milosti i uskoro olakšati njihove teškoće.

Najavljene su tri dženaze u odsustvu.

Mubarak Ahmad Bajva sahiba, Ahmadi, oteli su u Pakistanu nepoznati ljudi 26. oktobra 2009. i on je od tada nestao. Prije nekoliko dana neki teroristi su uhapšeni i jedan od njih je otkrio da je bio upleten u otmicu Mubarak Ahmad Bajve sahiba. On je rekao da su ga oteli zbog uvrede prema Časnom Poslaniku s.a.v.s. i da su držali zatvorenog u lancima i onda ga ubili nožem i sahranili njegovo tijelo.

Šahid Mubarak Ahmad Bajva sahib je rođen 1953. godine. Bio je zemljoradnik, iskren, nježan i prijateljski. Njegov otac i brat su služili Džemat i jedan od njegovih sinova također trenutno služi. On iza sebe ostavlja ženu i četiri sina, dva brata i sestru.

Mubarak Ahmad Bajva sahib je otet 26. oktobra 2009. skupa sa muškim kućnim slugom. Dječak je kasnije oslobođen s mobilnim telefonom. Dati su zahjevi za otkup preko mobilnog telefona. Na početku su tražili 20 miliona rupija što je bilo smanjeno na jedan milion i zahtjevali su da se taj iznos pošalje u Kohat ili Parachar. Kasnije je ova telefonska veza prekinuta i policija nije mogla riješiti stvar.

Nedavno je od brata šehida Mubarak Ahmad Bajve sahiba traženo da kontaktira lokalnu policiju koji su mu rekli da su nedavno uhapsili Talibana koji je priznao otmicu Bajva sahiba i da su ga kasnije ubili nožem i njegove posmrtne ostatke sahranili u jami.  Član Talibana je rekao da je osoba iz susjednog sela koji je bio kršćanin ali je prešao na islam i pridružio se Talibanima obavijestio o Bajva sahibu da je ‘bogohulnik’ koji je onda otet i ubijen nožem. Kad je policija pitala ovog člana Talibana zašto su ovo uradili on je rekao da je to urađeno na naredbu njihovog komandira.

Da Allah uzdigne položaj ovog šehida i dadne čvrstinu njegovoj porodici.

Amina sahiba iz Kebabira umrla je 12. decembra 2014. Ona je rođena Ahmadi i služila je u Leđna ženskoj organizaciji u raznim svojstvima. Bila je od ibadeta i davala je velikodušno. Napravila je veliki aranžman za ugostiteljstvo za lokalni džemat u toku izgradnje lokalne džamije Masjid Mahmood za što je poklonila veliki iznos novca. Imala je veliku predanost Halifatu, krajnje oduševljeno je slušala hutbe petkom i bila spremna da cijelim svojim srcem posluša svaku naredbu. Mnogu djecu je naučila da uče Časni Kur’an. Njena velika želja da posjeti Kadian bila je ispunjena tri puta  kad je prisustvovala Đelsa salani u Kadianu. Amina sahiba je bila muusi i tetka po majci Munira Ode sahiba.

Munir Ode sahib piše da je njegova tetka provela cijeli svoj život služeći Ahmadijat. Ona je odgojila Munira Ode sahiba kao majka kad bi njegovi roditelji otišli na posao. Šila je odjeću ali nikada nije primila pomoć ni od koga. Nije se udavala. Primila je mnoge ponude od neAhmadi ali ih nije prihvatila. Munir Ode sahib je bio uz nju kad je umrla i njene posljednje riječi su bile: ‘Niko nije vrijedan obožavanja osim Allah.’ Prije nego što je umrla naredila je da sav njen imetak bude dat Džematu.

Ibrahim Abdul Bukhari sahib iz Egipta umro je 13. decembra sa 63 godine. On je dao zavjet bai’ata vrlo mlad, kad je imao osamnaest godina i doživio je vrijeme trojice halifa. Suočio se sa mnogo neprijateljstva od strane porodice i također ženine porodice nakon što je primio Ahmadijat, ali je ostao predan. Također se suočio sa mnogim preprekama na poslu zbog svoje vjere gdje je bio psihički vrijeđan. Njegova žena je bila impresionirana njegovim uzorom i također je primila Ahmadijat. On je dvije i po godine u školi u Nigeriji poučavao arapski jezik. Bio je redovan u obavljanju namaza i plaćanju članarine i redovno je prisustvovao džumi namazu čak u zadnjim danima života uprkos bolesti. Također je posjetio VB i imao veliku iskrenost prema Halifatu. Iza sebe ostavlja ženu, kćerku i tri sina.

Da Allah uzdigne položaj svih umrlih i podari čvrstinu ucvijeljenoj porodici.