Hutbe 2015.

Hutba 30. januar 2015. – U vjeri koristite svoje sposobnosti, pomozite slabijem bratu


Hutba, 30. januar 2015.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

‘Allah ne opterećuje nijednu dušu izvan njene mogućnosti…’ (2:287)

Ovaj Kur’anski ajet objašnjava da Bog ne daje naredbe koje su izvan ljudske mogućnosti. Prema tome, odgovornost stavljanja ovih naredbi u praksu je očita i vjernik ne može iznositi izgovore da je takva i takva naredba izvan njegove mogućnosti. Ako vjerujemo u Boga onda je neophodan dio naše vjere da je sve što Bog naređuje unutar naše sposobnosti i mi trebamo učiniti napor da to prakticiramo u skladu sa svojom pojedinačnom sposobnošću.

Svako ljudsko biće je drugačije od drugog u svojim mentalnim i fizičkim sposobnostima i u svom znanju i intelektu. Prema tome, Bog je Svoje naredbe učinio elastičnim u smislu da one imaju minimalne kao i maksimalne standarde postizanja koje treba prakticirati sa iskrenošću. Ovo ne ostavlja prostora za prigovor da je Bog nekome dao prirodu koja ne odgovara Božijim naredbama. Niko ne može reći da Bog naređuje da postignemo visoke standarde a da ih neko ne može postići zbog toga što nemaju fizičke sposobnosti ili mentalne sposobnosti da rade i imaju također i druge slabosti. Ali tvrdeći: ‘Allah ne opterećuje nijednu dušu izvan njene mogućnosti…’ Bog je uklonio sve razloge za takve izgovore.

Obećani Mesija a.s. je rekao da je Bog Visok i Uzvišen daleko iznad toga da Svoja stvorenja stavlja u teškoću pridržavanjem naredbi koje su izvan njegove mogućnosti. Negove naredbe nisu kao ljudske naredbe postavljene da proizvedu slavu ili čast. Božija milost i sažaljenje prema čovječanstvu je beskrajna. Kad čovjek postupa po Božijim naredbama on bude mnogostruko nagrađen. Obećani Mesija a.s. je također rekao da je Šerijat baziran na blagosti a ne na grubosti. Sa svakim će sepostupati u skladu sa njihovim pojedinačnim sposobnostima i svakom pojedincu, osim onih koji nisu mentalno dobro data su ograničenja prema njihovim sposobnostima. Prema tome, određen je standard čak za one s niskim intelektom. Da ovo nije bilo ovako ne bi bilo neophodno za svakoga da vjeruje i samo bi oni visokog intelekta trebali imati vjerovanje.

Ljudi imaju različite stepene inteligencije; neki imaju veće sposobnosti od drugih. Ovo se može vidjeti u svjetovnim stvarima, gdje neki ljudi imaju viši nivo sposobnosti (darovitosti, vještine), neki imaju osrednji dok neki zaostaju iza. Neki ljudi nadilaze u jednoj određenoj profesiji dok drugi nadilaze u drugoj. U obrazovanju ljudi su naklonjeni raznim predmetima. Sve su ovo prirodni aspekti. Svi ljudi nisu jednaki. Niti ih je Bog stvorio istim niti im okolnosti dozvoljavaju da budu jednaki. Čak ako ljudima budu omogućene jednake prilike neki ljudi će nadilaziti dok će drugi zaostajati iza. U ovome igraju ulogu drugi činioci osim inteligencije. Isto je tako u predmetima vjerovanja, da neki nadilaze druge.

Možemo se nadati da će svako vjerovati ali nije moguće za svakoga da ima isti nivo vjere i prakse. Bog pita zašto ljudi ne vjeruju, međutim, Časni Kur’an ne istražuje zašto vjernici nisu kao hazreti Abu Bekr i hazreti Omer r.a.

Hadis navodi da je neki čovjek pitao Časnog Poslanika s.a.v.s. o islamu. Rečeno mu je da je pet dnevnih namaza obavezno. On je pitao da li ima ikakvih drugih namaza. Rečeno mu je da nema ali ako želi može obavljati dobrovoljne (navafl) namaze. Rečeno mu je  da je post u mjesecu ramazanu obavezan. On je pitao  ima li još neki obavezan post? Rečeno mu je da nema, ali ako želi može postiti dobrovoljni (navafl) post. Časni Poslanik s.a.v.s. mu je rekao o zekatu. Ovaj čovjek je pitao ima li još neka vrsta zekata. Rečeno mu je da nema, ali da je davanje milostinje (sadake) hvale vrijedna mogućnost. Čovjek je otišao zaklinjući se Bogom da neće raditi ništa više niti išta manje od onoga što mu je rečeno. Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao ako je ovaj čovjek govorio istinu, našao je uspjeh.

Zaista, od ljudi se ne očekuje da postignu nivo hazreti Abu Bekra i hazreti Omera r.a. ali je objašnjeno da dobrovoljna(navafil) djela zarađuju nagradu i također nadoknađuju za nedostatak u ispunjavanju onoga što je obavezno.

Ljudi imaju različite sposobnosti i darovitosti i vještine i zato se očekuju različiti zahtjevi. Ono što je naređeno je da svako treba nastojati i lično postići svoje najbolje i niko nije bio u neprilici u ovom procesu.

Obećani Mesija a.s. je rekao da Bog ne traži ni od koga da prihvati bilo šta izvan svoje sposobnosti tako da Božije naredbe nisu nemir i neugodnost za prakticiranje. Treba da bude vrlo jasno da Bog zna stanje unutrašnjeg udubljenja našeg srca i nikakav izgovor o nedostatku znanja, nedostatku mudrosti ili sposobnosti neće vrijediti pred Bogom. Zato trebamo imati u vidu da trebamo ispitati svoje vjerovanje i svoju praksu. Postavljen je osnovni standard o pet dnevnih namaza i od muškaraca se traži da ove namaze obavljaju u džematu. Post je također obavezan i zekat za bilo koji imetak koje osoba ima, također je obavezan. Ovo su osnovni standardi na kojima osoba treba ispitati sebe.

Mnogi među nama čak ne obavljaju dnevne namaze kako treba. Obavezujuće je za muškarce da to obavljaju u džematu. Zaista, mi nemožemo prevariti Boga. Baš kao što nastojimo koliko god možemo da zadovoljimo svoje svjetovne potrebe također trebamo nastojati koliko god možemo za religijske stvari i trebamo nastojati da uvećamo svoje sposobnosti. Slabi ljudi traže pomoć onih koji imaju sposobnost da idu daleko naprijed. Osoba ne smije odustati i pokleknuti samo pod izgovorom da ima ograničene sposobnosti. Svjetovni zakon može staviti pritisak izvan mogućnosti čovjeka ali ovo nije tako u slučaju vjere. Nakon određivanja osnovnih standarda nema nikakvog pitanja o tome da je neko opterećen izvan svoje sposobnosti. Međutim, potrebna je pomoć da se razumiju određene stvari, baš kao što studenti ili učenici koji nisu sjajni nastoje da dobiju pomoć svojih učitelja. I ako učitelji ne pomognu, student/učenik zaostaje i učitelji koji nisu pomogli ne ispunjavaju svoje dužnosti i zapravo krše povjerenje koje im je dato.

Pažnja ‘učitelja’ vjere, misionara i onih sa znanjem skrenuta je da, ako je Allah uvećao njihove sposobnosti oni trebaju ispravno koristiti svoje sposobnosti i pomoći onima čije  sposobnosti nisu tako oštre kao njihove da ih poprave. Ovo će biti postupak zahvalnosti za njih. Misionari i vakf e zindgi (koji su posvetili život služenju vjeri) koji imaju znanje o vjeri trebaju učiniti poseban napor da pomognu ljudima i uzdignu ih od osnovnog nivoa.  Ovo će ne samo uvećati vjeru i vjerovanje svih onih koji napreduju, nego će to također biti izvor napretka za Džemat. Bog je rekao misionarima da su zbog svog znanja njihove sposobnosti uvećane i zato trebaju pomoći da se uvećaju sposobnosti njihove braće. Allah kaže: ‘I neka među vama bude grupa ljudi koji će pozivati dobroti…’ (3:105) Mi imamo Đamije (vjerske škole) svuda širom svijeta koje proizvode misionare. Ovi misionari trebaju ispitati i pogledati na odgoj Džemata, osim prenošenja poruke i diskusija s drugima. Oni trebaju neprestalno biti uključeni u ovaj zadatak i moralno obučavati naše.

Neki iskusni misionari kažu kako brzo ispune svaki zadatak koji im bude dat. Ovo su izgovori.Neki posvećuju više pažnje  svom porodičnom životu nego svom radu dok drugi troše previše vremena tumarajući po prodavnicama tri dana u sedmici. Ovo nije samo o onima koji su se nedavno pridružili. Većina misionara imaju uvid o tome kako je njihovo vrijeme potrošeno. Oni koji su iskusni trebaju posvetiti pažnju da ispravno koriste svoje uvećane sposobnosti i obaveze koje su im date. Oni trebaju koristiti svoje sposobnosti kao dobri učitelji.

Bog je znao da će razni ljudi biti potrebni da vode svijet zato je rekao da neki od njih trebaju pozivati druge dobroti. Vakf e zindagi su život posvetili za ovu svrhu i čine to svojom voljom. Oni trebaju ispuniti svoje dužnosti. Istina je da nije svako isti u sticanju znanja i zaista kazivanja (upućivanja) znanja i ne može svako biti jednako koristan drugima. Međutim, trebaju se učiniti napori da koristite svoje sposobnosti da postignete najizvanrednije standarde. Ako svako bude slijedio ovaj princip, braća koja su slaba okoristit će se i standard Džemata će također porasti.

Članovi Džemata izabiru vršioce dužnosti zato što ih smatraju boljim od sebe u sposobnosti, znanju i mudrosti. Barem ovako treba biti razmišljanje onih koji izabiru vršioce dužnosti. Ovo je osnovni standard izabiranja vršioca dužnosti i nijedan vršioc dužnosti ne treba biti izabran samo radi službe. Također je zadatak vršioca dužnosti da podignu obrazovni i religijski standard Džemata.  Skupa sa predsjednikom i sekretarom odgoja, cijelo upravno tijelo (Amila) treba voditi računa da postupa kao uzor. Treba da slušate hutbe i govore i treba da prisustvujete programima Džemata radi duhovnog razvoja. Kad se jednom okoristi od đelse i hutbi, zadatak je misionara, vršioca dužnosti i amile da stalno podsjeća druge. Neki misionari rade krajnje izvrsno u ovom pogledu, oni daju govor baziran na bilješkama iz hutbe i uzmu iz hutbe jednu ili drugu tačku i to objasne. Ljudi odgovaraju pozitivno i kažu da su našli ispravan način da to prakticiraju i njihovo neznanje bude uklonjeno. Pogrešno bi bilo ako vršioci dužnosti budu zadovoljni što su ljudima pročitali isječak iz pisanja Obećanog Mesije a.s. ili ako misle da ljudi svakako slušaju hutbu petkom Halife vremena tako da oni ne trebaju podsjećati. Čak i ako oklijevaju da savjetuju ljude misleći: ako riječi Halife nisu uticale na njih šta će naš savjet uraditi, također je pogrešno.

Neki ljudi ne razumiju šta je rečeno iako Huzur nastoji i kaže svojim riječima riječi Obećanog Mesije a.s. nalahko razumljivom jeziku  ali neki ljudi ipak ne razumiju ili pogrešno razumiju. Zato, ako stvari budu objašnjene na lahko razumljiv način ljudi shvate šta je rečeno. Potrebna je pomoć i oni kojimaje data dužnost trebaju nastojati i dati pomoć drugima. Oni koji su svoje živote posvetili za vjeru i oni kojima su date dužnosti trebaju omogućiti pomoć za slabije.

Namaz u džematu je obavezujući za muškarce. Ako oni koji redovno dođu u Džamiju pomognu drugima stvari se mogu poboljšati. Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da je jedanput došao  na iša (jaciju) namaz i vidio da su u džamiji samo dva reda klanjača. On je predložio ljudima da slijedeći put sa sobom povedu svoje komšije. Broj klanjača se počeo povećavati od narednog dana. Zaista podsjećanje dotjerava čovjekove sposobnosti. Ako ljudi koji redovno dolaze u džamiju povedu svoje poznanike i prijatelje sa sobom i koriste auto na smjenu, stvari se mogu poboljšati. Jedan Ahmadi musliman iz Chillinghama je rekao kako ga njegov prijatelj nazove prije fadžr (sabah) namaza i kaže mu da će doći za deset minuta da ga poveze. Ako ljudi pomognu jedan drugom na ovaj način prisustvo u džamijama može biti znatno popravljeno.

Trebate pažljivo slušati hutbu petkom ali neki ljudi se klimaju u toku hutbe a drugi zaspu i padnu na osobu koja sjedi do njih. Onda ima nekih koji slabo čuju, neki ne mogu izvući značenje onoga što je rečeno a drugi budu izgubljeni u vlastitim mislima. Kakav dojam može hutba imati na njih! Potrebno je podsjećanje za ljude kao što su ovi jer podsjećanje sigurno poboljšava sposobnost osobe. U islamu je svim vjernicima naređeno da sa sobom povedu druge dok idu naprijed i uspinju se. Ovo nije zadatak samo misionara i vršioca dužnosti. Oni koji žive blizu džamije trebaju nastojati skrenuti pažnju komšijama na dolazak u džamiju, i na ovaj način se prisustvo u džamiji može popraviti. To je također istinski duh islamskog bratstva da skrećemo pažnju drugih na obaveze i da sa sobom povedemo one koji su slabi, uzdižući njihov nivo. Hadis navodi da onaj ko drugog povede prema nečemu dobrom zaslužuje nagradu kao i osoba koja čini dobro djelo.  Oni od nas koji su aktivni i vrijedni u stvarima vjere također trebaju učiniti da drugi budu aktivni i vrijedni.  Trebamo pomoći drugima da uvećaju svoje sposobnosti i da uvećamo svoje također s mišlju da nećemo stajati na jednom mjestu (zaostati). Omogućavanja dobra za druge mi ćemo postići mnogostruko dobro od Boga za sebe i ovo će stvoriti veliku promjenu u napretku Džemata.

Najavljena je dženaza u odsustvu za:

J Aani sahibu iz Sirije koja je živjela u Turskoj. Umrla je 23. januara sa 57 godina.

Habiba sahiba iz Meksika koja je umrla 19. januara. Ona je imala preko 100 godina i primila je Ahmadijat u junu 2014.