Hutbe 2015.

Hutba 06. februar 2015. – Halifatul Mesih II: Biseri mudrosti


Hutba, 6. februar 2015.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Poslije tašhuda, ta’avvuza i učenja sure Al-Fatiha, Huzur a.t.b.a. (da ga Allah ojača Svojom moćnom pomoći) je rekao:

Hazreti Halifatul Mesih II r.a. je govoreći o negativnom dojmu koje može ostaviti raspravljanje u kojem ljudi kažu stvari koje nisu iz njihovog srca spomenuo slučaj dvojice ljudi koji su se zauzeli u proučavanje knjiga Obećanog Mesije imajući pojedinačno suprotna  mišljenja. Rezultat je bio da je onaj koji je na početku bio naklonjen postao protivnik a onaj koji je bio protivnik postao je sljedbenik. Zato hazreti Halifatul Mesih II r.a. kaže da je ovaj način učešća u raspravama vrlo opasan i ponekad može voditi vrlo ozbiljnim rezultatima. Zato, ako osoba čak na vrlo dobre stvari gleda s negativnim stajalištem ili namjerom može biti zavedena na pogrešne puteve kao rezultat toga.

Mnogi ljudi iznose kritiku na pisanja Obećanog Mesije a.s. – da je ovo ili ono napisano i oni ovo čine zato što je razlog njihovog čitanja samo da bi iznijeli kritiku. Oni ne gledaju na sadržaj i takvi ljudi čak nalaze prigovore u Božijoj Riječi. Zato Allah Lično kaže u Časnom Kur’anu da je Kur’an za vjernike lijek i milost ali za one koji nastoje da iznesu prigovore ili one koji prelaze sve granice on uzrokuje da padnu u stanje gubitka ili oni nastavljaju biti sve više udaljeni od Boga i vjere. Čak i ako to bude Božija Riječ, ona ne može biti od koristi dok se ne čita s čistim srcem.

Onda u pogledu važnosti namaza on spominje događaj iz života Obećanog Mesije a.s. kad je Obećani Mesija a.s. otišao da prisustvuje sudskom procesu ali se proces otegao i došlo je vrijeme za namaz. Uprkos savjeta ljudi da se ne udaljava, Obećani Mesija a.s. je otišao da klanja namaz i uskoro poslije toga je bio pozvan u sud radi saslušanja. Međutim, pošto je bio zauzet ibadetom on je došao nakon što je završio namaz. Pravilo suda je bilo da u njegovom odsustvu sudija proglasi slučaj u korist suprotne strane ali je Allahu bilo tako draga ova predanost Obećanog Mesije a.s. da je potakao sudiju da zanemari njegovo odsustvo zato što je u to vrijeme bio zauzet u namazu i da slučaj odluči u njegovu ili u korist njegovog oca.

Onda na drugom mjestu hazreti Musleh Maud r.a. kaže u pogledu važnosti klanjanja namaza u džematu da trebamo okupiti svoju cijelu porodicu i klanjati namaz u džematu i zato što ovo nije ljudima u navici, vrijednost namaza u džematu je pala u procjeni ljudi. Ljudi trebaju napustiti naviku klanjanja namaza pojedinačno i umjesto toga trebaju ići da klanjaju namaz u džematu. Kad Obećani Mesija a.s. nije mogao otići da klanja namaz u džamiji on bi kod kuće klanjao namaz u džematu i bio je vrlo rijedak slučaj da je bilo koji namaz klanjao sam. Većinom bi u takvim situacijama uključio našu majku i klanjao bi namaz u džematu i druge žene bi se također pridružile uz našu majku, tako da kao prvo trebaju svi prijatelji doći zajedno i klanjati namaz u džematu i ako neko ovo ne može uraditi on će klanjati namaz u džematu kod svoje kuće sa svojom ženom i djecom. Prijatelji trebaju napraviti aranžman svuda za klanjanje namaza u džematu. Gdje je grad velik članovi trebaju napraviti aranžmane u svakoj ulici i dijelovima grada  i  gdje nema džamija trebaju nastojati da izgrade džamije. Tako, u svakom slučaju važnost klanjanja namaza u džematu je takva da čak i ako se namaz treba klanjati kod kuće on se traba klanjati u džematu uključivanjem žene i djece tako da djeca steknu naviku klanjanja namaza u džematu.

Obećani Mesija a.s. je jako isticao da se namaz treba klanjati sa svim njegovim propratnim zahtjevima. Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao u vezi ovoga da je klanjanje namaza sa svim njegovim obavezama i zahtjevima jako ljepa stvar ali ako nastavimo biti nemarni i budemo ga lišavali svih neophodnosti i zahtjeva onda to i dalje postaje beskorisna i bezvrijedna stvar koja ne služi nikakvoj svrhi. Ljepota namaza je u tome da se klanja sa svom dužnom brigom i pažnjom koju zaslužuje ali ako nije obavljen na ovaj način on postaje bezvrijedna stvar i takav namaz nikada ne može biti pun blagoslova. Obećani Mesija a.s. je govorio da ljudi obavljaju namaz na način kako kokoš kljuca žito na zemlji. Takav namaz sigurno ne može omogućiti nikakvu korist. Zaista, ponekad takav namaz može biti uzrok prokletstva da se od Boga spusti na osobu.

Jedanput je iznesen prigovor Obećanom Mesiji a.s. da mladi ne upućuju selam starijim. Na ovo je Obećani Mesija a.s. rekao da naredba da nazivamo selam vrijedi i za mlade i za starije podjednako. Hazreti Musleh Maud r.a. kaže kako se sjeća strofe koju je Obećani Mesija a.s. recitovao:

‘Ako oni ne dođu ti trebaš ići, tvoja veličina nije time pogođena.’

On kaže ako jedan brat ne prihvata ili ne posluša naredbu Časnog Poslanika zašto da mi ne budemo ti da poslušamo ovu naredbu Časnog Poslanika i tako postanemo korisnici Božijih blagoslova. Tako, ako je ovaj prigovor istinit onda je ovaj postupak oprečan mudrosti i niskog je moralnog uzrasta. Nema takve naredbe da samo mladi ili omladina trebaju nazivati selam. Ako mlada osoba nije nazvala selam starija to treba uraditi. Hazreti Halifatul Mesih II r.a. kaže da je  njegova praksa da, kad se pojavi misao on lično prvi nazove selam i umjesto iznošenja prigovora, stariji službenici trebaju poprimiti ovaj metod i oni prvi nazvati selam.  Tako svi naši vršioci dužnosti trebaju utemeljiti vlastite primjere i biti prvi u nazivanju selama i ne treba biti slučaj da čekaju na mlađe da im prvi nazovu selam.

Također ima nekih starijih ljudi koji ponekad ne odgovore ljudima na selam ili to čine s velikom teškoćom – ja primam takve prigovore također da stariji ne odgovore ili to čine tako tiho ili na tako mučan način kao da je to velika teškoća koja im je nametnuta.

Svaki sloj Džemata i svaki dio Džemata mora posvetiti veliku pažnju ovom običaju nazivanja selama jer je ovo govor Časnog Poslanika.

Onda, spominjući događaj iz života Obećanog Mesije a.s. on pokazuje kako su mu se ljudi suprotstavljali. U oktobru 1897. on je trebao ići u Multan da svjedoči na nekom sudskom procesu i na putu natrag je ostao neko vrijeme u Lahoru. Kojom god je ulicom trebao putovati ljudi su ga napadali uvredama i izvikivali  bi uvredljive stvari dok je prolazio. Hazreti Musleh Maud r.a. kaže da je u to vrijeme imao osam godina i da je bio uz Obećanog Mesiju a.s. i premda nije mogao razumjeti razlog za ovo suprotstavljanje bio je iznenađen da su mu u svakoj ulici ljudi zviždali i pravili galamu i upirali na njega.

Poslije Lahora Obećani Mesija a.s. je stigao u Kadian.

Zatim je tu slučaj u kojem je sudija dao zakletvu da će sigurno kazniti Obećanog Mesiju a.s. Spominjući ovaj slučaj hazreti Musleh Maud r.a. kaže na jednom mjestu: ‘Jednom je Časni Poslanik s.a.v.s. tražio izvještaj o broju stanovništva muslimana i uvidio da ih ukupno ima 700. Ashabi su mislili da je Časni Poslanik s.a.v.s. uradio ovo brojanje strahujući da neprijatelji možda dođu i unište ih. Zato su rekli Časnom Poslaniku s.a.v.s.: ‘O Allahov Vjerovjesniče, nas je sada 700, može li nas i sada brinuti misao da neko može biti u stanju da nas uništi?’ Kako je to bila prelijepa vjera koju su oni imali, da ih je bilo samo 700, ali nisu čak mogli ni pomisliti da ih njihovi neprijatelji mogu uništiti.’

Poslije spominjanja ovoga hazreti Musleh Maud r.a. je nastavio i rekao da je snaga vjere ogromna stvar. Ovo je događaj iz života Obećanog Mesije a.s.: ‘On je jedanput bio u Gurdaspuru i premda sam ja bio u tom području nisam bio prisutan na tom skupu, u kojem se ovaj događaj desio nego mi je o tome rekao prijatelj koji je tamo bio prisutan. Rečeno mi je da su Khawaja Kamaluddin i neki drugi stigli tamo jako uznemireni i rekli da je taj i taj sudija otišao u Lahor i da su Aryasi stavili na njega veliki pritisak govoreći da je Mirza sahib veliki protivnik njihove religije i da ga mora kazniti pa makar to bio jednodnevni zatvor i ako ovo učini da će to biti njegova velika usluga za naciju i da se sudija vratio nakon što je dao ovo obećanje da će zaista udijeliti kaznu.

Obećani Mesija a.s. je ovo čuo u vrijeme dok je ležao. Čuvši ovo okrenuo sei oslonjen na lakat jedne ruke rekao: ‘Khawaja sahib, o čemu ti govoriš? Može li iko staviti ruku na Božijeg Lava?’

Tako da je Allah kaznio ovog sudiju. On je prvo bio premješten iz Gurdaspura. Onda mu je dat niži položaj a poslan je drugi sudija da obavi saslušanje i odluči o slučaju. Tako da je snaga vjere ogromna. I niko se ne može s tim nedmetati. Tako da pridruživanje članova Džematu može biti izvor zadovoljstva i napretka jedino ako to nije  samo uvećanje u broju nego njihova vjera i sigurnost. Ako neko ima u svojoj kući deset litara mlijeka i tome doda deset litara vode, on neće biti zadovoljan misleći kako sada ima 20 litara mlijeka! Ono što će biti stvarni povod sreće i zadovoljstva samo će biti da je količina mlijeka ono što je bilo uvećano. I ovo će se dogoditi samo ako se mlijeko doda mlijeku koje je već tu. Zato je ono što mi trebamo uraditi, novi i dugogodišnji Ahmadi je da uvećamo svoju vjeru. Ovih 700 koji su bili prvi ashabi Časnog Poslanika s.a.v.s. imali su vjeru da ih sada niko ne može poraziti,  i svijet je vidio da ih zaista niko nije porazio.

Govoreći dalje o samom ovom slučaju, na drugogm mjestu hazreti Musleh Maud r.a. kaže da je bila praksa Khawaja Kamaludin sahiba da o stvarima govori na dugo. On je rekao Obećanom Mesiji a.s. da će ga sudija sigurno zatvoriti. I kazniti. I da je najbolje da se učini nastojanje izmirenja sa drugom stranom uključenom u ovom slučaju. Obećani Mesija a.s. je oslanjajući sena lakat rekao: ‘Khawaja sahib, nije lahka stvar staviti ruke na Božijeg Lava. Ja sam Božiji Lav. Neka proba i vidi ako može staviti ruku na mene.’ Tako da je ovo to što se dogodilo: od dvojice sudija koji su određeni da odluče taj slučaj, sin jednog od njih je poludio i njegova žena mu je pisala da, iako nije prihvatio Obećanog Mesiju a.s. da je čovjek poslan od Boga, nije poštovao muslimankskog visoko pobožnog čovjeka (evlija) i da je kao rezultat ovoga ovaj dječak poludio, i da sada bude pažljiv u pogledu drugog (sina). Taj sudija je bio učen čovjek, i rekao je: ‘O kojoj vrsti neznanja držiš govor’, i nije obratio pažnju na svoju ženu, tako da je rezultat bio da se njegov drugi sin udavio u rijeci i  umro. On je bio otišao na rijeku Ravi da se okupa gdje ga je krokodil uhvatio za nogu i uvukao u vodu i kao rezultat toga je umro. Ovaj sudija je otišao tako daleko u svom suprotstavljanju da je ostavio Obećanog Mesiju a.s. da stoji u toku procesa i ako bi se pojavila potreba da Obećani Mesija a.s. popije vode, on mu ne bi dao odobrenje za to. Jedanput je Khawaja sahib tražio odobrenje da popije vode ali mu on to nije odobrio. Postupak je otišao drugom sudiji i on je, kao što je ranije rečeno, bio smijenjen sa dužnosti. U svakom slučaju su obojica bili naklonjeni da čine velike prijestupe protiv Obećanog Mesije a.s. i vidjeli su posljedice.

U vezi sa istim događajem, hazreti Musleh Maud r.a. kaže da je on jednom išao u Delhi kad se sreo sa ovim sudijom na željezničkoj stanici u Ludhiani i on je s velikim emocijama i bolom rekao: ‘Moli da mi Allah, Uzvišeni dadne snagu da ustrajem, počinio sam velike greške, i bojim se, i u takvom sam stanju straha da se bojim da ne poludim.’ Hazreti Musleh Maud r.a. kaže da su ovo očiti znakovi kroz koje Uzvišeni Allah pokazuje istinu Svojih poslanika u svijetu.

Hazreti Musleh Maud r.a. kaže da je Obećani Mesija a.s. naveo događaj kako je jednom u kuću Rustama (popularne osobe ugledne zbog svoje hrabrosti) došao lopov i premda je, bez sumnje, Rustam bio vrlo hrabar i iako je bio stručan u ratovanju i znao je vrlo dobro baratati sa sabljom ipak to nije značilo da sa sigurnošću može savladati  nekoga u hrvanju. U svakom slučaju, kad je kradljivac ušao u kuću on je pokušao da ga uhvati ali kradljivac je bio vješt u hrvanju i uspio je da Rustama baci na pod. U to vrijeme je Rustam mislio da će sada biti ubijen tako da je uzviknuo: ‘Dolazi Rustem.’ Kad je lopov ovo čuo odmah ga je ostavio i pobjegao. Drugim riječima lopov se borio s Rustemom i zapravo je uspio da ga baci na tlo ali je pobjegao bojeći se njegovog imena. Tako, prenošenjem ove priče on kaže da ponekad ljudi šire glasine da slome odlučnost ljudi. On kaže da, kad je čovjek prisutan u svojoj kući i izbije vatra on nije tako pogođen kao što bude pogođen kad nije prisutan i čuje da se njegova kuća zapalila.

Onda je on rekao da su u vrijeme kad je tamo bio rat  bombe padale na neka mjesta i da to nije bilo toliko opasno kao glasine i vijesti koje su se svuda širile da bombe padaju. Tako da lažne glasine koje se šire mogu ponekad stvoriti kukavičluk i slomiti odlučnost ljudi. Zato, s ciljem da održimo svoju hrabrost i odlučnost neophodno je da nastojimo zaustaviti lažne glasine da se šire i njima se treba oprijeti.

O slučaju Karam Dina, hazreti Musleh Maud r.a. kaže da je 1902. neki čovjek po imenu Karam Din podnio tužbu za klevetu karaktera i Obećani Mesija a.s. je bio pozvan da se pojavi na sudu u Đhelumu. Obećani Mesija a.s. je tamo otišao u januaru 1902. Ovo putovanje je bilo prvi od znakova njegovog uspjeha da je, iako je išao vezano za vrlo ozbiljan sudski proces, ipak bio ogroman broj ljudi koji su tamo bili posvuda gdje je išao. Kad je stigao u Đhelum ovaj broj je bio toliki da nije bilo mjesta ni za koga da stane na platformu i zapravo je čak izvan stanice bio toliki broj ljudi da prevozno sredstvo nije moglo lahko proći kroz njih, tako da su oblasni službenici morali napraviti poseban aranžman i Ghulam Haider sahib, Tehsildaar, je bio određen da ispuni ovu dužnost i on je bio u društvu Obećanog Mesije a.s. cijelim putem. Ne samo da su ljudi iz grada došli u velikom broju nego su ljudi sa sela također došli da ga vide. Skoro 1000 ljudi su dali zavjet bai’ata u ovom mjestu i kad je Obećani Mesija a.s. otišao na sud da svjedoči, tamo je bilo toliko ljudi da slušaju tok suđenja da je bilo teško za sud da napravi prikladne aranžmane za slušanje procesa. Tamo su bili prisutni ljudi dokle god je dosezalo otvoreno područje.

U svakom slučaju, Obećani Mesija a.s. je bio oslobođen u prvom pojavljivanju i stigao je bezbjedno natrag. I kao što je hazreti Musleh Maud r.a. spomenuo, od tada se broj Ahmadi muslimana počeo uvećavati i od 1903. napredak Džemata je postao nevjerovatan i nekad je svakodnevno 500 ili više ljudi pisalo pisma bai’ata i broj sljedbenika je dostigao hiljade i hiljade hiljada. Sve vrste ljudi su dali zavjet bai’ata na rukama Obećanog Mesije a.s. i ovaj Pokret se počeo vrlo naglo širiti i dosežući izvan Pundžaba stigao je  u druge države i čak druge zemlje svijeta čak u toku života Obećanog Mesije a.s.

Kako Allah postupa sa onima koji su krivi za izazivanje uvrede Njegovim miljenicima? Čuli ste slučaj o sudijama. Hazreti Musleh Maud r.a. spominje još jedan događaj. On kaže da je jedanput otišao u Lucknow.Tamo je bio jedan maulvi po imenu Abdul Kerim iz graničnog područja koji je bio priznati i izuzetno oštar protivnik našeg Džemata. Poslije našeg stizanja tamo on je održao govor u kojem je spomenuo događaj iz života Obećanog Mesije a.s. na vrlo ružan i uvredljiv način. Taj slučaj se ovako dogodio: jedanput je Obećani Mesija a.s. otišao u Delhi gdje je bio jedan naš rođak koji je, na šejtansku ideju odlučio da dođe obučen kao lažni policijski službenik i s ciljem da prepadne Obećanog Mesiju a.s. počeo je govoriti da je inspektor policije  i da ga je poslala vlada da mu dadne upozorenje da odmah treba napustiti ovo mjesto ili će se suočiti sa gubitkom. Obećani Mesija a.s. nije obraćao pažnju na ovo ali su neki prijatelji odlučili da pogledaju u ovu stvar i odrede ko je bio ova osoba zbog čega je on pobjegao odatle. Maulvi Abdul Kerim je uzeo ovaj slučaj i predstavio ga na način kao da ovaj čovjek (Obećani Mesija) ide unaokolo praveći se da je Božiji poslanik i otišao je u Delhi i da se Mirza Hairat obukao kao policijski službenik i došao k njemu u vrijeme dok je sjedio na krovu (iako je ovo laž, Obećani Mesija je u to vrijeme sjedio u unutrašnjem predjelu kuće) i kad je čuo da je stigla policija postao je jako uznemiren i odmah pokušao da siđe niz stepenice i okliznuo se i pao na lice. Kad su ovo čuli oni koji su bili prisutni u publici, dobro su se nasmijali.

Ali ono što se dogodilo poslije ovoga govorikako Allah postupa sa onima koji prave šalu od Njegovih miljenika. Iste noći je Allah postupio sa maulvi Abdul Kerimom. On je naime spavao na krovu svoje kuće i u toku noći je ustao radi nečega. I pošto krov nije imao ograde a on je spavao, jedno stopalo mu je završilo preko krova i on je pao i umro kao rezultat toga.

Da je znao da će ga Bog kazniti za njegovu uvredu Božijeg miljenika, on nikada ne bi počinio to djelo. Zapravo bi proglasio svoju vjeru u Obećanog Mesiju a.s. Takvu vjeru koju bi  postigao odlikom da mu ništa što je ostalo skriveno ne bi dalo nikakvu korist zato što kad nema nikakvih ostavljenih skrivenih stvari takva vjera nije ni od kakve koristi۔ Zato je vjera u nevidljivo neophodna. Zato oni koji su vidjeli šta se njemu dogodilo vidjeli su šta se događa kad ljudi zbijaju šalu sa i čine klevetu (huljenje) protiv Božijih miljenika.

Danas oni koji čine takve stvari protiv Časnog Poslanika s.a.v.s. trebaju znati da je on najmiliji Poslanik Uzvišenog Allaha. Da li oni zamišljaju da će ih Allah, Uzvišeni, osloboditi kaznezato što su počinili takve okrutne klevete protiv njega? Nikada. Zaista Allah, Uzvišeni, će takve ljude učiniti metom Svoje srdžbe tako da služe kao upozorenje drugima koji imaju oči da vide.

Stvari koje muslimani moraju uraditi kao odgovor na klevetu takvih ljudi je da ne odgovaraju  vlastitim rukama i puškama, nego zapravo dovama Bogu; ali istinsko razumijevanje i shvatanje ove istine također je poznato samo Ahmadi muslimanima. Tako, kao što sam rekao, mi trebamo svoje boli preokrenuti u dove i trebamo se osobito zauzeti u dovama ovih dana.

Hazreti Musleh Maud r.a. nastavlja i kaže da je veliki broj ljudi govorilo da će Obećani Mesija a.s. biti pogođen nekom bolešću ali je Bog njima dao iste te bolesti za koje su oni zamišljali da će pogoditi Obećanog Mesiju a.s. Mnogi su govorili da će Mirza sahib biti pogođen kugom ali je Bog uništio one koji su ovo govorili upravo istom kugom. Kad je tu hiljade takvih primjera za nas da vidimo kako ih onda možemo pripisati tek pukom slučajnošću. Zato razvijte, ili napravite takvu promjenu u sebi da svijet to osjeća ili vidi i bude pod uticajem toga. Vaše stanje treba biti takvo da vidjevši ispravnost i čistoću, vaše primanje dova, vašu vezu s Bogom, ljudi budu privučeni prema nama. Zapamtite da će Ahmadijat napredovati samo kroz takve ljude. Kad jednom dostignete ovaj položaj ili bliže tom položaju, onda, čak i ako ne iskoračite napolje u svijet, ili čak ako budete sjedili  na nekom skrivenom mjestu ljudi će dolaziti i okupljati se oko vas i inšaAllah, ući u Ahmadijat.

Još jedan događaj koji hazreti Musleh Maud r.a. spominje je kad je Obećani Mesija a.s. otišao u Sialkot. Hodže su izdale fetvu da, ko god ode na njegovo predavanje, njegov nikah će postati poništen kao rezultat toga. Ali je privlačnost i uticaj Obećanog Mesije a.s. bila takva da ljudi nisu marili čak ni za ovu fetvu. Ljudi su se postavili na putevima tako da bi spriječili one koji su željeli da idu na predavanje. Izgurali su kamenje na puteve tako da oni koji ipak budu nastojali da odu budu meta i budu pogođeni kamenjem. Onda su ljudi vukli one koji su bili prisutni na mjestu održavanja skupa i nasilno ih uklanjali da ne učestvuju i ne slušaju ga. Hazreti Musleh Maud r.a. kaže da je gradski inspektor u Sialkotu koji je bio  na dužnosti održavanja mira čuo ovo predavanje i bio iznenađen kad je vidio da hodže stvaraju nered dok je predavanje potvrđivalo nadmoć islama naspram Aryasa i kršćana, i zato je bio zbunjen zašto  muslimani ovo rade. Tako hazreti Musleh Maud r.a. kaže da, iako je on bio  vladin službenik ipak je ustao u skupu i rekao glasno: ‘O muslimani, on govori da je bog kršćana mrtav, zašto vi, o muslimani, pokazujete ljutnju na ovo?’

Hazreti maulvi Burhanuddin sahib je bio izuzetno iskren ashab Obećanog Mesije a.s. Hazreti Musleh Maud r.a. kaže da je on, prije prihvatanja Mesih Mauda a.s. bio veliki učenjak vehabizma i iz tog razloga je imao vrlo visok položaj časti među njima. Kad je postao Ahmadi i njegova sredstva za održavanje postala skučena njega nije bilo briga za to i svoje dane je trošio u ovim vrlo ograničenim sredstvima za život. On je bio vrlo ponizan čovjek i vidjevši ga niko ne bi mislio da je bio veliki učenjak nego bi predpostavljao da je bio kao obični radnik.

Hazreti Musleh Maud r.a. kaže da se uvijek sjeća prelijepe prefinjene (pronicljive) stvari koju bi govorio. Kad je Obećani Mesija a.s. otišao u Sialkot tamo je bilo veliko suprotstavljanje i onda, kad se vratio protivnici su otkrili koji su ljudi postali Ahmadi i počeli su im zadavati veliku bol i teškoće. Maulvi Burhanuddin sahibse također vraćao sa željezničke stanice nakon što je ispratio Obećanog Mesiju a.s. kad su ga ljudi počeli gađati kravljim đubretom i jedan od njih mu je to čak stavio u usta ali je on nastavio podnositi ovaj tretman sa zadovoljstvom i kad god bi kravlje đubre bilo bačeno na njega on bi sa velikim zadovoljstvom rekao: ‘Oh, odakle takvi dani i takva zadovoljstva’. Osoba koja je prenijelaovaj događaj kaže da se na njegovom licu nije pojavila ni najmanja bora kao rezultat toga.

On je pripovijedao neobičan događaj zbog kojeg je postao Ahmadi. Iako je postao Ahmadi mnogo kasnije on je vrlo rano priznao Obećanog Mesiju. Na početku, kad je čuo o Obećanom Mesiji a.s. došao je pješke u Kadian. Kad je stigao saznao je da je Obećani Mesija a.s. otišao u Gurdaspur. On je odmah otišao u Gurdaspur. Tamo je sreo hazreti hafiz Hamida Ali sahiba. On je također bio jedan od ranih sluga Obećanog Mesije koji su bili s njim. Obećani Mesija a.s. je boravio u jednoj kući i u sobi gdje je bio na ulazu je bila zavjesa. Hazreti Burhanuddin sahib je ispitivao hafiz Hamid Ali sahiba kako može vidjeti Obećanog Mesiju a.s. ali mu je on  rekao da Obećani Mesija a.s. radi u svojoj sobi. On je rekao da želi da ga vidi. Hafiz sahib mu je rekao da  je Obećani Mesija a.s. to zabranio jer je bio zauzet i naredio je da ga ne zovu. Maulvi Burhanuddin sahib je usrdno molio da na neki način učini susret mogućim. Ali je hafiz sahib nastavio govoriti da to ne može uraditi kad je takva naredba. Ali nakon ponavljanih usrdnih molbi odobreno mu je da samo pogleda iza zavjese i vidi lice Obećanog Mesije. Kad je otišao tamo i pogledao unutra vidio je da je Obećani Mesija a.s. bio leđima okrenut prema njemu i kretao se vrlo brzo od njega prema drugom zidu. Bila je praksa Obećanog Mesije a.s. kad bi pisao nešto – proglas ili knjigu ili neki članak – onda bi to često činio hodajući i u isto vrijeme je to tiho čitao. Tada je upravo ovo radio. Kad je došao do drugog zida i okrenuo se, maulvi Burhanuddin sahib kaže da je pobjegao tako da ga Obećani Mesija ne vidi. Hafiz Hamid Ali sahib ili neko drugi je pitao šta se dogodilo. ‘Jesi li vidio Obećanog Mesiju a.s.?’ On je odgovorio: ‘Sada znam da onaj ko ide tako brzo u sobi treba stići do vrlo dalekih mjesta i u njegovom srcu je postalo čvrsto utemeljeno da će on postići neke vrlo velike promjene u svijetu.

Hazreti Musleh Maud r.a. kaže da je ovo prefinjena stvar ali to može vidjeti samo onaj ko je blagoslovljen duhovnim vidom. On je u to vrijeme otišao sa spoznajom čvrsto postavljenom u njegovom srcu i tako je kasnije, kad je Obećani Mesija a.s. iznio svoju tvrdnju on bio blagoslovljen da ga prihvati i onda mu je bilo dato toliko iskrenosti da je zaboravio na svo suprotstavljanje.Hazreti Musleh Maud r.a. kaže da rad brzim korakom može napraviti veliku promjenu u duševnom uzrastu osobe i onda je rekao da djecu treba učiti da misle i rade brzo. Ali je upozorio da riječju ‘brz’ nije mislio da se stvari rade na brzinu i bez dužne brige. Nego da se stvari rade brzo poslije razmišljanja i sa dužnom brigom. Praviti brzinu bez razmišljanja je šejtanski posao. Ali onaj ko radi brzo poslije dužnog razmišljanja i brige je vojnik Allaha, Uzvišenog.

Kod mnogih se razvija lijenost da će odmoriti i onda raditi neki posao i onda rad i dalje ostaje odgođen i odgođen. Tako da ovo nije samo u pogledu djece, stariji i vršioci dužnosti također trebaju razviti brzinu u obavljanju svojih dodijeljenih zadataka. Ovo je zato što smo mi sljedbenici Mesije koji dobro koriste svoje vrijeme i zato što mu je Allah također objavio da njegovo vrijeme neće biti izgubljeno. Tako da mi moramo ostati usredsređeni na ovome.

Onda hazreti Musleh Maud r.a. kaže o Obećanom Mesiji a.s. kako je vidio da  bi radio cijeli dan u kući ali bi svakodnevno također bar jednom išao u šetnju. I bio je vrlo tačan u ovom uprkos svojih godina i zanimanja. On bi govorio da je šetnja na otvorenom svježem zraku  od velike koristi za mozak. I također hazreti Musleh Maud savjetuje ako ovo bude urađeno mi ćemo biti od koristi svijetu s dobrim zdravljem i također dobrim mozgovima.

Tako u ovim danima naša djeca također trebaju posvetiti pažnju tome da se igraju na otvorenom svježem zraku. I njihova pažnja treba biti skrenuta na ovo i studenti Đamija škole trebaju bar posvetiti jedan i po sat dnevno ovoj aktivnosti. Ovih dana kompjuter i takve igre su ovo učinili neophodnim i, ako nema teškoće, treba obavljati šetnju i igre na otvorenom zraku.

Onda hazreti Musleh Maud r.a. govoreći o šejtanu koji ljude prepada smrću spominje događaj u Sialkotu.

Hazreti Musleh Maud r.a. kaže kad je Obećani Mesija a.s. otišao u Sialkot hodže su izdale fetvu da će svakome, ko ode na njegovo predavanje ili bude slušao njegov govor vjersko vjenčanje biti poništeno.

Govorili su: ‘Ovi ljudi su nevjernici i antikrist  i govoriti s njima ili ih slušati ili čitati njihove knjige potpuno je zabranjeno.’ I da je udarati ih i ubiti pohvalno djelo vrijedno nagrade od Boga.

Ono što maulvisi govore ovih dana nije ništa novo, ovo je bilo njihovo stajalište od početka.

Uprkos tome, u prisustvu Obećanog Mesije a.s. oni nisu mogli stvoriti nikakav nered zato što je policija bila prisutna kao i vladini službenici i tamo je bio prisutan  veliki broj ljudi tako da se nisu usudili da  u to vrijeme naprave bilo kakvu smutnju …također zato što su Ahmadi bili prisutni na sve četiri strane… tako da su odlučili da trebaju uraditi ono što imaju na umu kao smutnju nakon što Obećani Mesija a.s. ode.Tako da, s obzirom da su Ahmadi bili prisutni na sve četiri strane, ovi ljudi su odlučili da trebaju uraditi ono što imaju na umu kao smutnju nakon što Obećani Mesija a.s. ode.

Hazreti Musleh Maud r.a. kaže kako je bio prisutan uz Obećanog Mesiju a.s. u to vrijeme i kad je otišao ljudi su počeli bacati kamenje sa duge razdaljine ali vozilo koje se kretalo nije bilo lahka meta i rijetko bi kamen pogodio metu…oni su nastojali da nas pogode ali je kamenje pogađalo i povređivalo njihove, tako ovo njihovo nastojanje nije uspjelo. Onda oni Ahmadi koji su bili tamo zbog Obećanog Mesije a.s. došli su iz susjednih sela i razišli se kad je on otišao ali su počeli na samoj stanici napadati one koji su živjeli lokalno ili došli izvana. Između ovih koji su bili napadnuti jedan je bio maulvi Burhanuddin sahib. Njegov je slučaj spomenut ranije. Protivnici su ga slijedili, pogađali ga kamenjem koje su bacali na njega i vrijeđali ga i onda su ga odveli u neku prodavnicu i natrpali mu usta đubretom… Oni koji navode ovaj događaj, koji su bili očevidioci, kažu da je umjesto da odgovori s uvredom on je govorio: ‘Subhanallah (Sveti je Allah), kako su divni ovi dani dati odabranim… i dati su ljudima samo po dolasku Božijih poslanika…ovo je velika blagodat Allaha, Uzvišenog, da mi je On pokazao ovaj dan.’

Hazreti Musleh Maud r.a. kaže  da su kao rezultat, ovi ljudi koji su zapravo napadali svoje vlastite duše počeli u duši  osjećati krivnju i ostavili su ga samog osjećajući se poniženim i posramljenim. Tako da je stvar u tome da, kad neprijatelj vidi da seovi ljudi boje smrti on kaže: ‘Vidi oni se boje smrti, hajde da ih isprepadamo smrću.’

Allah, Uzvišeni, kaže u Časnom Kur’anu da šejtan prepada svoje vlastite prijatelje… tako kad osoba pokazuje strah oni prepoznaju da je ovo šejtanska osoba ali ako on ne pokazuje strah i pokazuje da ove napade i teškoće smatra blagodatima Allaha, Uzvišenog, i kaže da je Allah, Uzvišeni dao ove položaje časti i poštovanja meni i dao  mi veliku naklonost da sam bio pretučen radi Njega.. onda neprijatelj bude savladan i na kraju se osjeća postiđen.

Tu je još jedan događaj u vezi sa maulvi Burhanuddin sahibom. On je bio jedna od vrlo iskrenih ashaba Obećanog Mesije. Imao je ugodnu ličnost. Zbog njegove smrti i smrti maulvi Abdul Karim sahiba je Obećani Mesija a.s. mislio o osnivanju Medrese Ahmadija koja je kasnije postala škola Đamija Ahmadija.

Hazreti Musleh Maud r.a. kaže kako je hazreti Burhanuddin sahib jedanput došao Obećanom Mesiji a.s. i rekao da je u snu vidio svoju umrlu sestru, da ga je ona srela i da ju je on pitao. ‘Sestro, reci mi kako si tamo?’ Ona je odgovorila da je Allah bio vrlo milostiv prema njoj. Da joj je oprostio i da sada boravi sa svom udobnošću u Džennetu. On je pitao: ‘Sestro, šta tamo radiš?’ Ona je odgovorila, i Huzur kaže da je ovo također profinjenost : ‘Ja prodajem maline.’ Maulvi Burhanuddin sahib kaže kako joj je rekao u snu da je njihova sudbina ili sreća neobična da čak u Džennetu prodaju maline? Zato što je u njihovoj porodici bilo dosta siromaštva, čak u snu ova misao je otišla u tom pravcu.

Kad je Obećani Mesija a.s. čuo ovo rekao je maulvi sahibu da je značenje ovog sna nešto drugo ali čak u snu on nije zaboravio da bude veseo i da se našali. Obećani Mesija a.s. je rekao da je malina plod Dženneta i time se mislilo na takvu savršenu ljubav koja nikada ne izumire  i ne nestaje zato što je ‘sidra’ položaj savršene ljubavi. Tako da je tumačenje ovoga da ona dijeli među ljudima savršenu Božiju ljubav koja ne izumire. Onda u daljem objašnjenju, Obećani Mesija a.s. kaže da nije važno gdje mumin – vjernik boravi, on treba da radi posao. Zato nije slučaj da poslije smrti i nakon što se prispije u Džennet tamo će samo biti odmor i još više odmora u Džennetu. Mi ćemo trebati raditi posao tamo kao što je sestra maulvi sahiba njemu rekla koji posao ona tamo radi. I ako se u bilo čijem umu zadrži ova misao da je sada vrijeme odmora, onda bi to značilo da je on izgubio vjeru۔Jer stvar koju je islam odredio vjerom i odmorom je da radimo posao. Allah, Uzvišeni, vrlo jasno kaže:

‘Kad si slobodan, opasaj se, i samo se svom Gospodaru obraćaj.’ (94:8-9)

Ovo je profinjenost koju uvijek moramo pamtiti. Nema odmora za vas u smislu u kojem svjetovni ljudi koriste ovu riječ. Zato što u smislu u kojem Časni Kur’an spominje odmor je onaj koji možete lahko postići. Značenje koje svijet pripisuje ovoj riječi je sigurno pogrešno i osoba koja traga za odmorom koji ovo znači, takva osoba će ostati slijepa na ovom svijetu i također na Drugom svijetu. Zato je posao vjernika da se treba zauzeti u radu. Nakon što postigne visinu treba biti pripremljen da poduzme naredni zadatak. I ovo je tajna za uspjeh- naš pojedinačni i nacionalni napredak i uspjeh.

Da nas Allah, Uzvišeni, blagoslovi da provodimo ovu obavezu na ovaj način. Amin!