Hutbe 2015.

Hutba 06. mart 2015. – Takva (ispravnost)


Hutba, 06. mart 2015.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

‘O vi koji vjerujete! Bojte se Allaha; i neka svaka duša gleda šta unaprijed šalje za sutra. I bojte se Allaha; uistinu je Allah dobro obaviješten o onom što vi radite.

I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, zato je Allah učinio da oni zaborave sami sebe. To su oni koji su griješnici.’ (59:19-20)

Općenito govoreći,  korijen uzroka svega lošeg ili grijeha leži u tome što se ne čini napor da se to izbjegne smatrajući takav postupak nepotrebnim, iako upravo ova ne briga vodi većim grijesima. Čovjek  postepeno zaboravlja vrline i standarde koji se očekuju od vjernika. Strah od Boga nestaje i čovjekovo vjerovanje u Ahiret također slabi. U praksi osoba postaje udaljena od zahtjeva vjere. Naprijed spomenuti ajeti Časnog Kur’ana skreću pažnju na ovaj predmet. Podsjećeni smo da se ne brinemo samo o interesima, udobnostima i vezama ovog svijeta. Glavna briga čovjeka treba biti Ahiret, stepen njegove vjere i posvajanje ispravnosti. Polaganje računa na Ahiretu treba biti od glavnog značaja za njegove brige i samo ovo će voditi istinskom moralnom razvoju. Čovjek će napredovati duhovno kad bude svjestan onoga šta šalje za sutra.

Objašnjavajući ajet 59:19 Obećani Mesija a.s. je napisao: ‘O vi koji vjerujete, bojte se Boga i svaki od vas treba gledati šta šalje za Ahiret. I bojte se Boga Koji je dobro upoznat i sve zna i gleda na vaše prakse. To jest, On zna i vrlo dobro razlikuje i prema tome nikada neće prihvatiti vaše manjkave prakse.’ (Tafseer Obećanog Mesije, tom IV, str. 338)

Ovo treba razumjeti i praktikovati. Treba se držati ispravnosti i paziti na svoje prakse i držati u vidu ove stvari koje će ukrsiti naše sutra i ne smatrati da je ovaj svijet sve kao što nevjernici čine.

Hazreti Halifatul Mesih I r.a. je rekao da nam je Bog dao princip da uspijemo na ovom svijetu i na budućem a to je da se brinemo za budući život. S ciljem da se pripremimo za Ahiret moramo početi ovdje i sada.

Naprijed spomenuti ajet 59:19 Kur’anskog ajeta uči se u vrijeme vjerskog vjenčanja (nikaha). To je zadnji ajet nikah svečanosti. U toku vjerskog vjenčanja (nikaha) Allah skreće našu pažnju na mnoge aspekte: da vodimo brigu o porodičnim odnosima, da posvojimo iskrenost koja osposobljava osobu da prakticira vrline i ispunjavamo dužnosti prema odnosima, da posvojimo Božije naredbe i naredbe Njegovog Poslanika, i nadalje je istaknuto da će čovjek, ako bude držao u vidu budući život također imati u vidu Božije naredbe i naredbe Njegovog Poslanika.

Tu su brojne Božije naredbe i naredbe Njegovog Poslanika koji pomažu da se porodični/bračni život učini udobnim. Čovjekov porodični život na ovom svijetu postaje nalik Džennetu jer se čovjek također nada da zbog svojih dobrih praksi dobije blagoslove u budućem životu. Ovo nije ograničeno samo na tu osobu. Zapravo su ti blagoslovi dalekosežni i djeca te osobe također postaju primaoci toga.

Ako se porodice koje uništavaju svoje porodične živote nad malim, nevažnim stvarima zamisle na Božijim naredbama i također ih praktikuju, one će biti garancija ne samo mirnog porodičnog života nego će također biti ukras budućnosti njihove djece. Porodice koje uništavaju svoje domove nad sporednim stvarima trebaju se  zamisliti nad ovim. Vaša buduća generacija ne pripada samo vama, ona je također imetak Džemata i nacije. Odgovornost je roditelja da svojoj djeci pokažu ispravan put i ovo samo može biti moguće kad roditelji slijede Božije naredbe i naredbe Njegovog Poslanika. Bog je skrenuo pažnju svakog vjernika na ovaj aspekt.

Brojne su prilike u našim životima gdje se ne držimo ispravnosti i ne držimo u vidu Ahiret. Neosjetno mi dajemo prednost svjetovnoj potpori nad Božijom potporom. Zbog naše nepodobnosti i neuspjeha uništimo svoju budućnost na ovom svijetu i također  zanemarimo budući život.

Hazreti Halifatul Mesih a.s. je rekao da vjernik treba prvo misliti o posljedicama svakog zadatka u koji se upušta. Kad je čovjek bijesan ima  težnju za ubistvom i također je verbalno uvredljiv. Ali on se treba zamisliti nad posljedicama ovog djela. Razmišljanje nad posljedicama  će ga voditi tome da se drži ispravnosti. Ali loše ili zlo potiču iz činjenice da u svojim mislima/umu imamo šejtana i u svemo što radimo bez razmišljanja o posljedicama te stvari. Ovdje se ovo ne odnosi na one koji su naviknuti griješenju ili one koji nemaju kontrole nad svojim postupcima. Zapravo se mislilo na one ljude koji tvrde da imaju vjeru.

Hazreti Halifatul Mesih I r.a je rekao da čovjek treba imati vjeru da Bog gleda na sve što on radi. Ako čovjek vjeruje da je onaj ko upravlja/vlada njime sveznajući i da je upoznat sa svime, koji gleda nad svakom vrstom poroka, slabosti i lijenosti i da će kazniti, čovjek može izbjeći kaznu poduzimanjem određenog postupka. Ovo je vrsta vjere koju treba usaditi. Ako osoba ne poduzima zadatke pošteno čak u svjetovnim stvarima njegova zarada nije prihvatljiva i nije halal. Ajet 59:19 koji skreće pažnju na naše sutra ima velika široka značenja i značaj.

Mi trebamo usaditi vjerovanje da Bog gleda na svaki naš postupak i također trebamo  usaditi vjerovanje da Bog ne voli nikakvu vrstu prevare, bez obzira kako je smatramo beznačajnom  ili bilo koja lijenost ili tromost s naše strane. Tražeći od vjernika da gledaju šta šalju za sutra, Bog nam je naredio da se držimo ispravnosti kako u porodičnim stvarima tako u poslovnim stvarima do stvari nacionalnog i međunarodnog opsega.

Čovjek možda misli da svjetovne stvari nemaju veze s vjerom ali od vjernika se traži da se drži ispravnosti. Ponekad ljudi poduzmu određene korake s ciljem da izbjegnu svjetovni gubitak ali treba zapamtiti da svaki korak koji donosi prednost kroz prevaru udaljava čovjeka od vjere i vjerovanja.  I on se postepeno udaljava od religije i od Boga. Prema tome, treba uvijek imati u vidu posljedicu svega što radimo jer Bog gleda nad svemu što radimo. Za ovu svrhu ne trebamo gledati ni na kakav upitnik/formu neke od pomoćnih organizacija. Zapravo trebamo sebe smatrati odgovornim na ličnom nivou. Ako radimo nešto s dobrom namjerom i to radimo da tražimo Božije zadovoljstvo onda  imamo obećanje o mnogostrukoj nagradi od Boga.  Ako naša namjera iza činjenja nečega nije tako dobra trebamo biti svjesni da možemo doći pod Božiju kaznu. Ako svako bude ispunjavao svoje obaveze s ovim mislima, općeniti nivo ispravnosti u Džematu će se uvećati i to će biti očito za sve da vide. U ovome neće biti umiješano ni odjeljenje za odgoj niti služba Amoore Aaama ili bilo koje drugo odjeljenje. Prema tome mi trebamo neprestalno preispitivati sebe i činiti nastojanja da se čuvamo od šejtanskih napada.

Zaista, Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da šejtan teče u venama svake osobe kao krv i dodao da je šejtan u njegovom krvotoku postao musliman.

Kad se ne osjećamo dobro moguće je da smo uhvatili zarazu koja ulazi u naš krvotok. Na početku nismo svjesni ove bolesti i ponekad čak doktori ne mogu odrediti bolest koja je ušla u naš krvotok i u ranom je stadiju. Tu su virusi u obilju kao što vidimo ovih dana da su prisutne naširoko raširene bolesti.  Međutim, najopasnija bolest ovih dana je duhovna bolest koja buja. Čovjek čak ne zna kad i kako šejtan ulazi u krvotok. Barem sa fizičkim bolestima čovjek osjeća neke simptome i upozoren je i traži medicinsku pomoć. Međutim, ovo nije tako sa duhovnom bolešću. Čovjekovi bliski i dragi primjećuju znakove duhovne bolesti i pokušaju i savjetuju ga. Oni koji su stigli do kasnijeg stadija duhovne bolesti smatraju pogrešnim savjet svojih bliskih i dragih. Zaista, šejtanski napadi i duhovne bolesti su daleko gori i daleko opasniji od fizičkih bolesti jer čovjek nije spreman za liječenje. Zato istinski vjernici trebaju poduzeti mjere opeza  prije nego što se dogode takvi napadi. Mi trebamo stalnu praksu i lijek, s ciljem da se sačuvamo zao što duhovne bolesti bujaju. Trebamo zapamtiti da istinski vjernik nikada nije bez straha od Boga.

Kad bi se Časni Poslanik s.a.v.s. probudio u toku noći molio je Boga i upućivao mu dove s velikom poniznošću i mehkog srca. Hazreti Ajša r.a. mu je rekla da mu je Allah dao oprost pa zašto onda upućuje dove tako ponizno. Časni Poslanik s.a.v.s. je odgovorio da je njegov spas samo uz Božiju milost i da treba da se uvijek okreće Bogu. Sada, ako je neko kao Časni Poslanik s.a.v.s. pokazivao toliko poniznosti i straha od Boga, ko može reći da nema potrebe da traži Božije blagoslove! Mi trebamo biti stalno budni, mi se trebamo neprestalno držati ispravnosti, trebamo neprestalno razmišljati o sebi, trebamo neprestalno tražiti Božiju milost i trebamo neprestalno voditi računa kako da očuvamo svoju vjeru kao što je objašnjeno u ajetu 59:20.

Duhovno bolesni ne smatraju sebe bolesnim. Zapravo, kad njihovi bližnji nastoje da ih poprave oni misle da su ovi bližnji ti koji nisu dobro. Ovo samo dovodi do uništenja. Općenito govoreći čovjek zaboravlja Boga na tri načina. Prvo, oni koji ne vjeruju u Božije postojanje i ovih dana je veliki broj ljudi koji ne vjeruju. Ovi ljudi su prividno obrazovani i koriste medije i internet da zatruju umove mladih i slabih. Drugo, oni koji nemaju istinsko vjerovanje u Svemogućeg Boga. Ovi ljudi vjeruju u postojanje Boga kao Stvaraoca i vjeruju da cijeli svemir radi s Božijom moći. Treće su oni ljudi koji su tako utonuli u svjetovne stvari da su zaboravili Boga. Oni možda klanjaju namaz ili čine dove kad se sjete ali nisu usredsređeni na to da je namaz obaveza za istinske vjernike. Oni koji na kraju zaborave Boga stignu do stepena moralnog i duhovnog opadanja i Allah učini da budu zaboravni prema Njemu.

Ispravnost zahtijeva od čovjek da živi život u skadu s Božijim naredbama i ovo uključuje to da gledamo na posljedice svega u što se upustimo i da imamo čvrstu vjeru da Bog gleda na svemu što čovjek radi.

Kad je hazreti halifatul Mesih posjetio Keniju sreo se sa jednim političarom koji mu je prenio da se također sreo sa hazreti Halifatul Mesihom IV r.a. koji mu je savjetovao nešto što se pokazalo vrlo korisnim. Ovaj savjet je bio da prije nego što nešto uradi razmisli o tome da Bog gleda na njega i da također ima bilješke o svemu što osoba radi. Vjerovatno je ovaj čovjek bio kršćanin. Ako se on mogao okoristiti od ovog savjeta, koliko će još više ovaj savjet biti koristan za istinskog vjernika kojem je Bog naredio da to slijedi. Ako neko zaboravlja Boga on je uključen među neposlušne. Ovaj ajet čini jasnim da ako se ne budete držali ispravnosti, ne budete zabrinuti (obzirni) o budućem životu i ne budete slijedili Božije naredbe bit ćete među neposlušnim. A neposlušni su oni koji krše granice koje je Allah postavio, koji su upleteni u grijehe, koji ne podnose poslušnost i koji su udaljeni od iskrenosti. Povod je velike zabrinutosti ako ne budemo razmišljali o sebi.

Hazreti Halifatul Mesih I r.a. je rekao da ne budemo kao oni ljudi koji su napustili Glavno vrelo sve čistoće koje je Uzvišeni Bog i koji žele da uspiju kroz smutljive planove i programe. Zaista čovjek se suočava s mnogim problemima u životu ali slava ispravne osobe nikada ne dozvoljava da bilo kakva izopačenost uđe u njegovu vezu s Bogom. Nikada ne smijemo dozvoliti da napustimo vezu s Bogom Koji se ne odvaja od nas u životu i u smrti.