Hutbe 2015.

Hutba 24. april 2015 – Religija, moral i materijalni uspjeh


Hutba, 24. april 2015.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Pitanje koje ovih dana, više nego ikada prije, postavljaju mladi, oni koji nemaju prikladnu uputu i oni koji ne slijede religiju je: pošto svjetovno obazovanje vodi dobrom moralu, kakav je smisao pridržavanja religiji? Kažu da se moral može usaditi bez ikakvog religijskog obrazovanja, zapravo se smatra da ljudi koji ne slijede religiju imaju bolji moral od religijskih ljudi. Pogotovu se ova optužba iznosi prema sljedbenicima islama. Pristalice druge vjere su se udaljili od svojih vjerovanja ali muslimani koji čak i ne prakticiraju vjeru vežu sebe uz vjeru u kojoj su rođeni, zato je u stvarnsti ova optužba namijenjena muslimanima.

Učinjeni su napori da se utiče na našu omladinu protiv religije. Dobar aspekt zapadnog obrazovanja je da oni ističu ispitivanje i proučavanje ali ovo treba biti urađeno metodički. Roditelji nisu  stanju da odgovore omladini na pitanja koja im postavljaju o ovim stvarima, bilo zato što nemaju vremena zbog društvenog ili ekonomskog pritiska ili jednostavno zato što ne znaju. Mnogo puta, umjesto da odgovore mladima roditelji ih potiskuju. Ovo vodi omladinu da umisle kako islam, iako tvrdi da je istinska vjera sa svim rješenjima za probleme, on nema odgovore u praktičnim terminima i u skladu s vremenom.

Mladi sve ovo primaju tiho ali oni imaju slobodu da to čine, i udaljavaju se od religije. Kao rezultat toga, uprkos tome što je  islam živa religija, među muslimanima nalazimo ljude koji odbijaju religiju i postojanje Boga. U svjetlu ovoga mi svi trebamo razmisliti o tome kako trebamo prakticirati svoju vjeru i također nadahnuti svoju omladinu da prakticiraju.

Zasigurno je islam savršena religija i Časni Kur’an je potpuna Knjiga i pred nama je blagoslovljeni uzor Časnog Poslanika s.a.v.s., utjelovljenje Kur’ana. Njegov blagoslovljeni uzor je pokrenuo revolucionarnu promjenu u svojim ashabima r.a., oni su razumjeli vjeru, oni su razumjeli moral i također su napredovali u materijalnom smislu. Oni su sva tri aspekta čuvali unutar njihovog konteksta.

Omladina treba pokušati, zapravo tako trebaju i odrasli, da razumiju ispravan moral, materijalni uspjeh i duhovnost, i onda ih staviti u praksu. Kad mladi razumiju ovu stvar  to će za njih otvoriti puteve uspjeha i oni će uvidjeti kako su lijepa učenja islama i prepoznat će laži klevetnika islama. Pitanja koja se postavljaju danas nisu nešto novo; ovo se događalo i u prošlosti zato što ljudi ne pokušavaju da razumiju religiju u njenoj ispravnoj formi. Takozvani religijski učenjaci predstavljaju ljudima izmišljena (nestvarna), pogrešna rješenja i dalje uranjaju obrazovane ljude u zbunjenost o religiji. Ponekad ljudi sami prave neispravne zaključke o religiji.

Bog je poslao Obećanog Mesiju a.s. da govori o ovim problemima i on je u nas usadio pronicljivost. Hazreti Musleh Maud r.a. je održao hutbu petkom o međusobnom odnosu i vezi između morala, materijalne dobiti i religije,  islamsku tačku gledišta o toj stvari i kako je Časni Poslanik s.a.v.s. ovo pokazao kroz svoju praksu.

Teško je odvojiti religiju, moral i čovjekove materijalne potrebe.  Religiozna osoba ne može odvojiti moral od religije i on također ne napušta ni misao da ima materijalne potrebe. Jer bi ovo, zaista, zaustavilo točak materijalnog napretka.  Međutim, iako su u međusobnom odnosu ove stvari su također prepoznatljive. Ljudi koji ne slijede religiju smatraju da je ono što čovjek treba dobar moral i materijalni uspjeh. Međutim, istinski musliman će misliti da čovjek također treba religiju zato što ona čovjeka odvodi Bogu.

Jedini islam pravi međusobni odnos i vezu između duhovnosti, morala i materijalnog uspjeha. Međutim, ogromna većina muslimana ne razumije stvarnost religije i pretjeruju u povezivanju morala i materijalnog dobitka s religijom, u tolikoj mjeri da ljude tjeraju dalje od religije. Ostavljajući ustranu suštinu (bitnosti) islama kao što su namaz i post, neki religijski učenjaci insistiraju da su stvari kao što su skupovi i protesti itd, također dio islama i da su oni koji ne učestvuju u njima nevjernici ili odmetnici. Čak su otišli još dalje od ovog stajališta i svaka sekta donosi fetve protiv drugih i sukobi se nastavljaju. Sve ovo vodi tome da ekstremističke grupe formulišu takozvane religijske zakone i provode ubistva i smaknuća. Situacija u Siriji, Iraku, Afganistanu i Pakistanu nastala je  iz izumljenih i nestvarnih zakona napravljenih u ime religije. Jedan Francuski novinar koji je oslobođen od ISIL zatočeništva vidio je neke prakse tamo  koje su izgledale oprečne njegovom znanju o  islamu. Kad je pitao pojedince iz ISIL rekli su mu da oni ne znaju šta kaže Kur’an i hadisi, da je ono što oni slijede njihov vlastiti zakon.

Sadašnja situacija u Jemenu je također manifestacija primjene izabranih fetvi pod maskom religije da zračnim napadima ubijaju nevine ljude. Ispravno je da obje strane nisu u pravu ali ovo ne znači da jedna može ubiti drugu! Svaki religijski učenjak  svaki mualana izgleda da je napravio svoju vlastitu religiju i nema sličnosti između istinskg islama i islama koji oni prakticiraju. Iz ovog razloga se velika većina ljudi okrenula od religije. S druge strane razvijeni ali nereligiozni Zapadni svijet pokušava da moral i duhovnost učini dijelom materijalnog svijeta. Ako razmisle nad fenomenom objave oni kažu da je to element ljudske dinamike i na moral gledaju kao na nešto što je korisno za svijet. Oni razmišljaju nad religijom i kažu da religija nekako spašava neobrazovane i manje obrazovane ljude da ne počine prijestupe. I oni kažu da oni koji su već moralni ne trebaju religiju.

Razmišljanje o moralu, duhovnosti i materijalnom uspjehu govori nam da su oni toliko isprepleteni da svako  ne uviđa gdje i kako su povezani. Mi gledamo na blagoslovljeni život Časnog Poslanika s.a.v.s. da razumijemo ovaj međusobni odnos i vezu. On je bio svjetski reformator duhovnih, moralnih i materijalnih aspekata. Njegov blagoslovljeni život se sastojao od svih njih. On je rekao da bez ibadeta čovjekova vjera ne može biti usavršena. To jest, dok je obožavanje Boga neophodno on je također istakao i duhovni napredak. Veza između dove i čovjeka je kao veza između majke i djeteta. Dova znači pozivati nekoga, a čovjek poziva samo kad je siguran da će pomoć doći. Za ovo pozivanje su neophodna  tri elementa. Prvo, osoba mora biti sigurna da će njegova molba biti primljena, drugo mora imati uvjerenje da onaj koga priziva ima moć da pomogne i treće, mora imati urođenu ljubav i predanost prema onome koga poziva i primoran je da se okrene toj osobi i nikom drugom.

Prva dva elementa tiču se uma. Ako čovjek nije siguran da će njegov poziv biti primljen i nema uvjerenja da onaj koga poziva ima moć da pomogne, bilo bi glupo pozivati tu osobu. Treći element, međutim, je urođen u ljudskoj prirodi. To je urođena ljubav i predanost koji osobu čine da odbaci ili zanemari svakoga drugog i čini da se čovjek okrene predmetu svoje ljubavi. Kao urođena ljubav između majke i djeteta. Čak i ako dijete koje se utapa zna da njegova majka ne može plivati, ako je u blizini, ona je ta koga će dijete zvati za pomoć i nikoga drugog. Ovo nastaje iz emotivne veze o kojoj je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da vjera ne može biti usavršena bez dove. On je vezu između Boga i čovjeka smatrao nalik vezi između majke i djeteta, gdje dijete trči majci pod svim okolnostima. Drugi element je o moralu. Mi vidimo izvanredne i jedinstvene aspekte ovoga u blagoslovljenom životu Časnog Poslanika s.a.v.s. Mi vidimo  njegovo prefinjeno vladanje i izraz ljubavi prema njegovim ženama, nešto što je neophodno da bi imali sretan porodični život. Njegova ljubav i briga prema svojim ženama je bila takva da, ako bi žena pila vodu iz posude onda bi, kad je želio da pije, stavio svoja usta gdje je njegova žena stavila svoja dok je pila. Iz ovoga vidimo, iako je ovo  nešto malo da čini vrlo prefinjenu tačku. To znači da se ljubav ne izražava velikim gestovima nego je stvarno očita iz malih gestova! Blagoslovljeni život Časnog Poslanika s.a.v.s. je toliko pun iznenađujućih iznošenja o stvarima koje se tiču morala da izgleda da je cijeli svoj život samo proučavao  i poučavao moralu. On je bio uzoran i jedinstven u pogledu međusobne veze ljudi, međusobne veze rodbine, odbacivanja laži, izdaje i nepovjerenja. Treći element na koji  ovo učenje upućuje je u pogledu materijalnog aspekta. Na primjer, održavanje puteva prolaznim za zajednički život, dovod vode, čistoću puteva, savjet da kuću učinimo prostranom i prozračnom. On je skrenuo pažnju na stvari svijeta, bilo to upravljanje, kultura, trgovina ili industrija. Međutim, suprotno takozvanim vjerskim vođama danas, Časni Poslanik s.a.v.s. nije smatrao da je sve dio religije.

Na primjer jednom je Časni Poslanik s.a.v.s. vidio neke zemljoradnike da vrše oplodnju drveta hurme donoseći muške dijelove drveta u kontakt sa ženskim. On im je predložio da ne rade tako i da puste da se oplodnja dogodi prirodno preko vjetra. Zemljoradnici su napustili ovu praksu ali te sezone nisu imali dobar urod. Kad je Časni Poslanik s.a.v.s. bio obaviješten o razlogu za manju sjetvu rekao je da im nije naredio da napuste ovu praksu. Rekao je da oni znaju  o ovim stvarima bolje od njega. Prema tome, ovdje je materijalna stvar odvojena od religijskih stvari. Ovdje je Časni Poslanik s.a.v.s. govorio ljudima da oni znaju više od njega o svjetovnim stvarima a mi danas imamo vjerske učenjake koji su uvijek spremni da ljude proglase nevjernicima i odmetnicima na najmanju stvar i onda je tu druga strana  kovanice gdje Zapadni svijet samo ističe materijalni uspjeh.

Njihovi filozofi kažu da nije stvar u tome kako je Bog stvorio čovjeka nego kako je čovjek (Bože sačuvaj) stvorio Boga. Oni smatraju da je čovjek tragao za izvanrednim uzorom i kad ovaj uzor nisu našli među ljudima, misli su im otišle izvan domena ljudskog i postepeno su zamislili savršeno biće i ovo se smatralo  konceptom Boga. Ovako su ovi ljudi napravili koncept o Bogu materijalnim aspektom. Postepeno su se okrenuli od religije i filozofi ovog vremena su naklonjeni ateizmu. Velika većina ljudi na Zapadu ne vjeruju u Božije postojanje i smatraju da je moral i materijalni uspjeh sve. Kod čega su vjerski učenjaci sadašnjeg vremena provokativni i sve prave religijskom stvari.

Mi smo sretni kao Ahmadi muslimani da nas je Obećani Mesija a.s. spasio od ovih pitanja i uputio nas da slijedimo uzor Časnog Poslanika s.a.v.s. koji je, naravno, poučavao umjerenost u svemu. On je poučavao da je zasigurno ibadet Bogu najvažniji, to je cilj našeg stvaranja; međutim, čovjekovo ‘ja’ također ima prava kao što ima i njegova žena i komšije. S ciljem da ispunimo ova prava trebamo upotrijebiti tri vrste sredstava. Prvo je namaz i ibadet Bogu, drugo konrola svojih osjećaja i da se zamislimo nad ljudskom psihologijom, treće da budemo iskreni u svom poslu ili zanimanju i  da tražimo znanje svjetske nauke.

Ako se zamislimo uvidjet ćemo da, u cilju da spunimo svoja vlastita prava, pomažu ibadet i veza s Bogom kao i kontrola emocija. Iskrenost u poslu nas može voditi da uvećamo svoj moral, duhovni i  materijalni život. Slično tome, s ciljem da ispunimo prava porodice mi činimo dove, kontrolišemo svoja osjećanja i zadovoljavamo njihove materijalne potrebe. Prava komšija/društva bit će ispunjena ibadetom, ispunjavanjem prava koja im pripadaju i nastojanjem da razumijemo njihov način razmišljanja tako da im možemo prikladno uputiti poruku islama. Radeći vrijedno na poslu postajemo korisni članovi društva i kad svako ovo prakticira društvo postaje uzor morala, duhovnosti i materijalnog uspjeha.

Strašna teškoća muslimanskog svijeta danas potiče iz činjenice da su oni napustili sve ovo i svojim sebičnim željama dali ime religije. Kao rezultat toga, umjesto da drugima veličaju i hvale islamske odlike oni slijede njihovo izmišljeno vjerovanje i ubijaju jedni druge. Oni imaju gubitak u svjetovnom smislu i duhovnom smislu i prose od drugih u svakoj stvari.

Zapadni svijet je dao prednost svjetovnim stvarima nad vjerom ali oni su bar uspjeli u postizanju svojih svjetovnih ciljeva čak i ako kroz pogrešna sredstva. Obećani Mesija a.s. je poslan radi popravljanja obiju ovih krajnosti. U takvo vrijeme Bog šalje Svoje ljude svijetu koji drže stvari u perspektivi i koriste vjeru u kontekstu vjere, moral u njegovom kontekstu i sa svjetovnim stvarima se ophode u njihovom kontekstu. U svjetlu ovoga Božiji ljudi donose duhovnu poruku ali ova tri aspekta su u međusobnom odnosu i vezani su. Izvanrednost u duhovnosti sigurno vodi popravljanju morala, a dobar moral sigurno vodi boljem materijalnom stanju. Međutim, neophodno je da osoba koja ima materijalne dobiti također bude moralna ili da onaj ko ima dobar moral također bude duhovna osoba. Bog želi da čovjeka dovede bliže Sebi. Radi ovoga je On napravio moralnu reformu i materijalni uspjeh uslovio duhovnošću ili da budemo religiozni. Bog kaže da istinskom vjerniku budu date sve vrste uspjeha.

Postoje različiti načini za sticanje morala, duhovnog i materijalng uspjeha ali tu je također opći način a to je da osnujemo vezu s Bogom. Moral se postiže nastojanjem za sticanjem morala a materijalni uspjeh se postiže nastojanjem za njegovim sticanjem ali rezultati oba ova nastojanja su ograničeni unutar njihovog vlastitog kruga. Međutim, oni koji nastoje da postignu duhovnost bude im dato sve. Ashabi Časnog Poslanika nisu dali zavjet bai’ata zato što su željeli da naprave široke ulice ili što su željeli da imaju čistoću okolo.  Zapravo su učili: ‘Niko nije vrijedan obožavanja osim Allah i Muhammed je Njegov Poslanik’ i ovo je popravilo njihov moral i također njihove svjetovne stvari.

U vrijeme hazreti Omera r.a. muslimani su morali napustiti Siriju zbog ogromne Rimske vojske. Sirijski kršćani su jecali kad su muslimani otišli i zaustavljali su ih da odu govoreći da će im oni pomoći ako ostanu. Oni su bili kršćani kao što su bili i Rimljani ali njihova veza s muslimanima je bila takva zbog visokog morala izvanrednog upravljanja muslimana. Iako je upravljanje svjetovno ostvarenje, muslimanima tog vremena je to bilo dato odlikom njihove vjere.

Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da je Obećani Mesija a.s. navodio priču o nekom trgovcu koji je išao na put i ostavio veliku sumu novca kod gradskog kadije/suca. Po povratku je od kadije tražio svoj novac ali je kadija jednostavno poricao da mu je ikada dat ikakav novac na čuvanje kao amanet. Ovaj trgovac je bio vrlo uznemiren i zabrinut i dao je kadiji mnoge ukaze da bi se sjetio njegovog novca ali je kadija rekao da nikada ne čuva stvari drugih kao amanet. Njima je upravljao  kralj kojem su ljudi mogli doći s prigovorom. Trgovac je otišao kralju  i objasnio mu svoju priču. Kralj je tražio neki dokaz da je ostavio svoj novac.  Trgovac je rekao da nema nikakvog dokaza. Kralj je smislio plan i tražio od trgovca da stane do kadije na dan kad bude kraljevska parada. Kralj je rekao da će razgovarati s trgovcem na prijateljski i neslužben način i da trgovac treba odgovoriti ljubazno. Na dan parade su i kralj i trgovac otvoreno razgovarali na prijateljski način i trgovac je naveo iznošenje o svom novcu da ga je ostavio kod nekoga kao amanet i da ima teškoća što to ne može uzeti natrag. Kralj je rekao trgovcu ako i dalje bude imao teškoća u vraćanju svog novca da dođe k njemu. Trgovac se složio i slijedio je ovaj plan na dan parade. Kadija je sve ovo vidio.  Kad je parada prošla kadija je rekao trgovcu da mu pamćenje nije dobro i da je vjerovatno zaboravio o vreći s novcem. Tražio je neke ukaze da ga podsjeti i kad su mu izneseni rekao je: ‘Zašto mi nisi prije rekao? Ja odoh da ti dadnem tvoju vreću.’ Sada, ako prijateljstvo sa svjetovnim izvorom moći može osobi dati toliko poštovanja, kako može biti da prijateljstvo s Bogom ne dadne osobi hvalu svijeta. Ali za ovo se traži vjerovanje, vjerovanje koje privlači Božije zadovoljstvo. Osoba  sa savršenim vjerovanjem nikada ne može napustiti visok moral. Ako posvoji sve aspekte morala i prakticira ih on će postići iskrenost, valjanost, istinoljubivost, ispravnost i čistoću. I ovo će sigurno dovesti do toga da će sticati znanje, vještinu, svijest, sposobnost i odlučnost i steći će također svjetovni uspjeh. Istinski vjernik se treba više usredsrediti na duhovnu vezu. Čovjek ne bude nagrađen ukoliko ne nadmaši u nečemu i izvanrednost je također korisna u religiji i osoba mora nastojati da nadmaši.

Obećani Mesija a.s. je govorio da se samo oni ljudi okoriste od njega koji imaju snažnu vezu i savez s njim; ili oni koji mu se snažno suprotstavljaju kao maulavi Sana Ullah sahib koji je dobro poznat uglavnom zbog suprotstavljanja njemu ili oni koji su potpuno iskreni. Nedjelotvorna veza ne koristi. Ako se čovjek okreće Bogu prema njemu će se postupati kako se postupalo prema drugima u ranijim vremenima. Ako čovjek stvarno ulaže nastojanja radi ovoga on će to postići. Ono što je potrebno je da se sagnemo pred Bogom sa savršenom iskrenošću i ovo donosi uspjeh. Mi trebamo učiniti napor da spoznamo Boga, da nastojimo i da razumijemo religiju koju je Bog poslao i da učinimo da ljubav prema Bogu čini dio nas. Ovo će voditi visokom moralu i također ćemo dobiti materijalni uspjeh. Ako budemo nastojali da imamo udjela u Božijem svjetlu uistinu ćemo primiti Božiju blagodat. Ako s iskrenošću budemo nastojali da imamo udjela u Božijem svjetlu to će raspršiti mrak laži, nemara, prevare i drugih bolesti i u nas će biti usađen visok moral. Ako želimo da spasimo svoju buduću generaciju od loših dejstava materijalizma ovdje, morat ćemo im objasniti međusobni odnos i vezu između religije i morala. Ako želimo da napravimo materijalni uspjeh koji ovisi o duhovnosti/religiji i povezati to sa duhovnošću/religijom, mi također trebamo nastojati i osnovati istinsku vezu s Bogom za sebe.