Hutbe 2015.

Hutba 01. maj 2015. – Halifatul Mesih II: Biseri mudrosti


Hutba, 01. maj 2015.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Poslije tašhuda, ta’avvuza i učenja sure Al-Fatiha, Huzur a.t.b.a. (da ga Allah ojača Svojom moćnom pomoći) je rekao:

Kad hazreti Halifatul Mesih II r.a. spominje događaje iz života Obećanog Mesije a.s. on to čini s namjerom da iz toga izvuče one zaključke ili pouke koji su vidljivi samo do detalja vrlo prefinjenim očima i da vjerniku dadne spoznaju o vjeri i o istinskom Bogu ističući mu ispravne puteve koji uvećavaju njegovu vjeru.

Jedanput je on davao komenatar na suru Ajatul Kursi (sura 2: ajet 256 Časnog Kur’ana) i kad je počeo objašnjavati dio ovog ajeta gdje Allah kaže:

‘Njemu pripada sve što je na nebesima  i na Zemlji. Ko je taj ko će posredovati kod Njega osim s Njegovim odobrenjem?’

Hazreti Halifatul Mesih II r.a.  kaže da zapravo Allah kaže: Recite mi sada, kad je vaš Gospodar On Kome pripada sve što je na nebesima i na Zemlji kako onda možete bilo koga drugog učiniti  svojim gospodarom umjesto Njega? Ljudi kažu da ne obožavaju nikog drugog nego Boga i da se ne mole nikome mimo Allaha a ipak drugima čine žrtve i traže od njih da ispune želje njihovog srca zato što su oni Božiji miljenici i zato će posredovati pred Svemogućim Bogom za njih. On kaže da ovdje ”Bog kaže da se niko ne usuđuje posredovati ‘bez odobrenja od Nas.”’ Ko  u ovo doba može biti veći čovjek od Obećanog Mesije a.s. Jedanput, kad je molio za Abdur Rahim Khana, sina Navab Muhammeda Ali Khan sahiba, kad je bio bolestan, primio je objavu da je za Abdur Rahim Khana određeno da umre. Obećani Mesija a.s. je mislio kako je Navab sahib napustio sve svoje i došao u Kadian i ako njegov sin umre on možda podlegne kušnji i zato je Obećani Mesija a.s. uputio svoju molbu Svemogućem Bogu: ‘O moj Allahu, ja posredujem u ime ovog dječaka.’ Na ovo je došla objava: ‘Ko si ti da posreduješ bez Mog odobenja?’ Vidite kako je Obećani Mesija a.s. bio veliki čovjek – svijet je iščekivao njegov dolazak četrnaest stotina godina ali čak je i njemu, kad je posredovao, rečeno: ko si ti da posreduješ bez odobrenja?

Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Kad je došla ova objava ja sam pao na tle i moje tijelo je drhtalo kao da će se moj život završiti… ali kad me ovo stanje savladalo, Allah, Uzvišeni je rekao: ‘Dobro, Mi dajemo odobrenje za posredovanje. Nastavi i posreduj.’ Tako je Obećani Mesija a.s. posredovao u ime dječaka i Abdur Rahim Khan je bio spašen i ozdravio je.

Ovo je bila milost Uzvišenog Allaha i dove su bile primljene i dato je odobrenje za posredovanje. Ali kad Allah,Uzvišeni, kaže osobi kao što je Obećani Mesija: Ko si ti da posreduješ, šta se onda može reći o položaju onih koji idu unaokolo pretvarajući se da su veliki da trebaju biti  stanju da posreduju u ime nekoga.

Očito je iz hadisa da će Časni Poslanik s.a.v.s. posredovati samo kad bude dato odobrenje. Kako je onda glupav onaj ko kaže da će neko biti u stanju da posreduje u njegovo ime. Ovaj lažni pojam je u našim društvima vodio mnogim lošim običajima kao što je obožavanje grobova ljudi i vodio je pripisivanju partnera s Bogom zato što su ljudi počeli obožavati svoje duhovne ljude.

Svaki Ahmadi musliman treba ovo dobro zapamtiti da je Uzvišeni Allah rekao Časnom Poslaniku s.a.v.s. također da će biti u stanju da posreduje u ime nekoga samo kad bude dato odobrenje.

Onda, dajući primjer kako Uzvišeni Allah je pokazao Svoju moć u životu Obećang Mesije a.s., hazreti Musleh Maud r.a. kaže kako je jednom imao problem sa ustrajnim kašljem. Obećani Mesija je ostajao budan cijelu noć u toku liječenja svog najmlađeg sina, Mubarak Ahmada. Hazreti Musleh Maud r.a. kaže da je u ovim danima spavao oko ponoći i probudio bi se rano ali kad bi otišao na spavanje zatekao bi Obećanog Mesiju a.s. budnim i isto tako bi ga zatekao kad se probudi. Zbog sveg ovog napora počeo je patiti od kašlja i nije se oporavljao. Hazreti Musleh Maud r.a. kaže da mu je bio dat posao da Obećanom Mesiji a.s. dadne lijekove da pije itd, i da je prirodno kad nekom bude dat neki zadatak on počne uzimati za svoje pravo da se upliće u stvari koje se tiču toga. Tako, budući da mu je bio dat posao da daje lijekove mislio je da je njegovo pravo da daje prijedloge o hrani i piću Obećanog Mesije a.s. Tako bi iznio stvari na način prijedloga: da nešto jede a nešto ne jede itd. Lijekovi koje je slao hazreti Halifatul Mesih I r.a. također su bili pripremljeni i uzimani skupa sa Engleskim lijekovima ali je kašalj bio sve gori. Ovaj slučaj se dogodio u 1907 i Abdul Hakim, odmetnik, nakon što je čuo za kašalj Obećanog Mesije napisao je da će umrijeti poslije napada  tuberkuloze. Tako da smo i mi bili prestrašeni da mu ne treba, čak ni pogrešno, dati priliku da se raduje. Ali Obećani Mesija a.s. je uveliko patio od kašlja i ponekad bi napad trajao toliko dugo da smo mislili da će mu dah stati. U takvoj prilici je došao jedan prijatelj izvana i donio neko voće kao poklon.

Hazreti Musleh Maud r.a. kaže da je on to donio pred Obećanog Mesiju a.s. On je pogledao na to  i rekao da tom prijatelju koji je donio voće treba reći: jazakallah ahsanaljaza, i onda odabrao neku voćku, ja mislim da je to bila banana. Onda me je, bilo zbog toga što sam ja davao lijekove ili zato što je to imalo za cilj da me pouči pouci, Obećani Mesija a.s. pitao da li ja smatram da je dobro ili loše da to jede osoba koja pati od kašlja. Ja sam odgovorio da se to bar ne smatra dobrim. Ali Obećani Mesija a.s. se nasmijao i počeo guliti bananu i pojeo je. Ja sam ponovo rekao da je kašalj vrlo oštar i da ova stvar nije dobra da se jede kad se pati od kašlja. Obećani Mesija a.s. se ponovo nasmijao i nastavio jesti. U svojoj gluposti ja sam ponovo insistirao da to ne treba jesti i na ovo se Obećani Mesija a.s. opet nasmijao i rekao da je upravo primio objavu da je kašalj izliječen. Tako je kašalj počeo nestajati od samog tog momenta uprkos činjenici da u to vrijeme nije upotrebljen nikakav lijek niti je upotrebljena ikakva predostrožnost– zaista su predostrožnosti bile zanemarene a ipak je kašalj nestao… iako smo cijeli mjesec prethodno tome nastojali s lijekovima i kašalj nije bio izliječen. Zato je ovo Božija svrha na dejstvu ali mi ne znamo da mnoge bolesti proizilaze iz nedostatka predostrožnosti i mnoge stvari budu izliječene kroz liječenje; ali kad Allah, Uzvišeni, također želi da interveniše i kad je čovjek poučen oružju dove upravo za ovu svrhu, tako da može ići pred Svemogućeg Boga i kaže: ja ne želim slobodu, ja sam došao potpuno osujećen u svom stanju i okolnostima, molim Te podaj mi Svoju milost i interveniši u mojim poslovima. I Allah,Uzvišeni, također vidi da se ova osoba počela oslanjati na Boga i želi da On interveniše u njegovim poslovima – zato On interveniše i pokazuje Svoju moć.

Poslije spominjanja ovoga hazreti Musleh Maud r.a. je dao primjer koji nadahnjuje vjerom – a koji se odnosi na Lekh Rama – i koji se može predstaviti da pokaže da Bog dadne, kad tako želi – iako su sve stvari na mjestu za osobu da bude u stanju dobrog zdravlja – da se ipak pojavi bolest. U vezi sa Leikh Ramom, Svemogući Bog je objavio Obećanom Mesiji a.s. da će on umrijeti drugog dana Bajrama u periodu od šest godina. Sada, obezbjediti za nekoga posebnu brigu da se osigura bezbjednost i sigurnost za svaku od šest godina nije velika i mukotrpna stvar. I on je imao sredstva i ovlast da uredi posebne mogućnosti u vezi sa njegovom bezbjednosti i sigurnosti ali uprkos svega ovoga Svemogući Bog je ispunio predskazanje Obećanog Mesije a.s. – premda su vidljive okolnosti bile protiv toga. Njegova smrt je bila određena za 6. mart.

Prvog marta Leikh Rama je njihova organizacija usmjerila da ide u Multan gdje je održao četiri predavanja do 4. marta. Onda mu je rečeno da ide u Sukhar ali su ga Arya Samaj ljudi Multana zaustavili da ide zbog činjenice da je tamo harala kuga. Pandit Leikh Ram je onda bio spreman da ide u Muzaffargarh ali nije poznato zašto se on onda vratio u Lahor 6. marta. Da se on nije vratio upravo tog dana, ovo predskazanje se ne bi ispunilo ali uprkos činjenice da se za njega pojavila prilika da ostane na putu, on je čak i onda stigao u Lahor i bio ubijen u zakazano vrijeme. Ovaj primjer je dat da utemelji ovu činjenicu  da, uprkos svih neophodnih aranžmana za zdravlje i sigurnost čovjek može podnijeti smrt. Tako da je vrlo jasno da se Allah, Uzvišeni, upliće u poslove ljudi i On pokazuje Svoju moć kad On želi i kako On želi.

Sahibzada Mirza Mubarak Ahmad sahib koji je bio spomenut i kakav je uticaj briga o njemu u toku njegove bolesti imala na zdravlje Obećanog Mesije a.s. također – Obećani Mesija ga je jako volio. Hazreti Musleh Maud r.a. spominje ovu ljubav u slijedećem događaju. On kaže da su imali mlađeg brata čije je ime bilo Mubarak Ahmad. Njegov mezar je istočno od mezara Obećanog Mesije u Bahishti Maqbara. On je bio veoma drag Obećanom Mesiji a.s. On kaže da se sjeća kad su bili vrlo mladi razvili su žar za gajenjem kokoši.  (Ovaj događaj on spominje da pokaže koliko je Obećani Mesija volio Sahibzada Mirzu Mubarak Ahmada i kako se brinuo za njega). Tako on kaže da su imali ljubav za uzgajanje kokoši i imali su nekoliko,i također ih je imao i Mir Muhammed Ishak sahib koji je imao blagoslovljeno pamćenje i tako je nekoliko držao i Mian Bashir Ahmad sahib. I gajeći ovaj dječiji žar oni su svakog jutra išli da vide koliko je jaja snijela svaka od njihovih kokoški i hvalili bi se jedan drugom u pogledu rezultata. Mubarak Ahmad bi se također pridružio u ovom našem žaru. Jednog dana se, slučajno, razbolio i kad je ova vijest došla do Obećanog Mesije  i žena koja se brinula o njemu rekla  da se ovo možda desilo zato što je išao da posjeti kokoške i proveo je mnogo vremena blizu njih u ne vrlo čistom okruženju, Obećani Mesija je naredio da se izbroje kokoške i da se svoj djeci plati za kokoši koje su imali i onda su kokoške upotrebljene za hranu. Mubarak Ahmad je očito bio vrlo drag Obećanom Mesiji a.s. Kad se razbolio Obećani Mesija a.s. se toliko opteretio i potrošio jako puno vremena da su ljudi mislili ako to dijete umre da će Obećani Mesija a.s. biti jako ožalošćen i tužan zbog toga. Ali, onog dana kad je on umro vidjeli su ga da je savršeno prepušten Božijoj odredbi govoreći da je ovo bilo Božije povjerenje (amanet) koje nam je dato i sada kad je to Bog uzeo natrag, koje pravo mi imamo da prigovaramo. Zato je posao vjernika da služi drugim ljudima koliko god može i smatra ovo sredstvima zarađivanja zasluge u Božijim očima ali kad, s druge strane volja i odredba uzvišenog Boga stupa u dejstvo on ne izražava nikakvu vrstu nestrpljenja,  nezadovoljstva. Ali oni koji imaju naviku da prigovaraju zarađuju  dvostruki gubitak, i ovdje i na Ahiretu.

Onda na drugom mjestu hazreti Musleh Maud r.a. spominje ponovo o ovome usmjeravajući svoje opaske ljudima koji žive u Kadianu. On kaže da su ljudi koji ovdje žive vidjeli koliko je Obećani Mesija a.s. bio zabrinut za liječenje i brigu o hazreti maulvi Abdul Kareem sahibu i Sahibzadi Mirzi Mubarak Ahmadu. Oni koji su ovo vidjeli mislili su da je Obećani Mesija a.s. možda osjećao da napredak Džemata ovisi upravo o ovim osobama. U toku ovih dana nije bilo druge teme osim o tome kako se za nih može obezbjediti liječenje. No, šta se dogodilo kad su oni umrli? Upravo ova stvar da se nakon njihove smrti stanje Obećanog Mesije a.s. odmah promijenilo da je to svakoga ostavilo iznenađenim. S jedne strane je bio taj snažni žar za brigu o njima i liječenje cijelog dana od jutra do večeri. Ali s druge strane, u vrijeme njihove smrti moglo se vidjeti da je Obećani Mesija a.s. bio vrlo zadovoljan i siguran obraćajući se ljudima i govoreći im da ga je Allah već obavijestio o njihovoj smrti.

Na drugom mjestu hazreti Musleh Maud r.a. opisuje događaj odmah poslije smrti Mubarak Ahmada kako se nakon napuštanja kuće obratio ljudima govoreći da je ovo kušnja od Allaha, Uzvišenog, i da članovi našeg Džemata ne trebaju biti tužni takvim kušnjama. Onda je Obećani Mesija a.s. rekao da mu je u pogledu Mubarak Ahmada data objava u to i to vrijeme će on biti uzet od nas u mladim godinama, tako da je ovo zapravo povod za radost da je znak Svemogućeg Boga bio ispunjen.

Hazreti Musleh Maud r.a. kaže: ‘Tako, ako bi naš brat ili neki drugi bliski  dragi rođak umro i ako je bilo predskazanje o njemu od Svemogućeg Boga onda skupa sa tugom tu treba biti sreća nad njegovom smrću. Sreća ne znači da ih mi smatramo kao da nemaju veze s nama, uopće ne, mi ih smatramo da su od nas ali smatramo da je Svemogući Bog još bliže nama i još većem broju od nas od broja onih koji su umrli – a za nas nije moguće da čuvamo skriveno bilo koji znak Svemogućeg Boga. Zato je naša najveća dužnost da svijetu pokažemo obje naše ljepote: s jedne strane mi trebamo širiti uzvišeni znak Svemogućeg Boga i da svijet zna da je ovo bilo pokazano kao način utvrđivanja istine Obećanog Mesije a.s. a s druge strane da budemo od pomoći i potpore onima pogođenim ovom tragedijom.

Oni koji umru zbog nekih tragičnih događaja oni su također naši i možda su umrli zbog ispunjenja nekih događaja koji nadahnjuju strahopoštovanjem o kojima je Obećani Mesija a.s. predskazao. Zato je naša dužnost da pomognemo svima onima koji pate. Zato Ahmadija džemat također pomaže ljudima u nevolji. Ako budemo pokazivali ovo oboje, ove naše ljepote, onda će se također obje Allahove moći pokazati nama u prilog. Ona moć koja se spušta sa nebesa i također ona koja se pokazuje sa zemlje.

Zato nam ovi događaji iz života Obećanog Mesije a.s. objašnjavaju razne aspekte i odgovornosti. Služenje potrebama djeteta, briga za njegovo zdravlje i liječenje, briga za bliskog prijatelja, pažnja za njegovu brigu i liječenje, izraz sreće na ispunjenje Allahovih znakova, i kad se pokaže Allahova odredba onda da osjećamo kao da se uopće ništa nije dogodilo, skretanje pažnje članovima Džemata prema Allahu, savjetujući ih strogo da posvete pažnju i snažno se bore za postizanje visokih ciljeva, isticanje da je istinska svrha  da dobijemo Allahovo zadovoljstvo, i kad vidimo ispunjenje Allahovog obećanja da na jednoj strani budemo potpuno zadovoljni a na drugoj, kad vidimo da ljudi pate i imaju potrebu da im služimo, mi treba da služimo s punom snagom i punom pažnjom.

Govoreći o oštrini inteligencije Sahibzade Mubarak Ahmada, hazreti Musleh Maud r.a. kaže da je bilo nekoliko razloga što je Obećani Mesija a.s. toliko volio Mubarak Ahmada. Jedan je bio što je on bio slab i nekako je ostao slab. Zato je bio centar njegove pažnje i prirodno je kad je neko centar nečije pažnje da toj osobi postaje omiljen. Drugo, iako je  on bio mlađi od svih nas i star samo nekoliko godina bio je vrlo inteligentan i pametan. Ovo je također bio jedan od razloga što je bio tako omiljen kod Obećanog Mesije a.s. Bilo mu je samo sedam godina ali je čak u tim godinama mogao sastavljati poeziju s prikladnom mjerom. Primjer njegove inteligencije i pamćenja je kad su od njega tražili da otkrije razne oblike rimovanja neke poeme koju je napisao Obećani Mesija a.s., on je došao sa nekoliko njih i među njima je bilo nekoliko koje su bile vrlo dobre.

Onda hazreti Musleh Maud r.a. spominje događaj koji nam govori da moramo služiti ljudima za njihove fizičke i materijalne potrebe također tako da dajemo izraz atributa Svemogućeg Boga koji se tiče toga da je On naš Gospodar – onaj ko hrani i razvija nas etapu za etapom i dovodi do savršenstva u etapama. On kaže: ‘Ja nikada ne mogu  zaboraviti jedan prizor. Bio sam vrlo mlad u to vrijeme, vjerovatno sam imao šesnaest ili sedamnaest godina kad je  jedna od naših sestara umrla, kojoj je bilo samo nekoliko mjeseci i nosili su je do groblja da je sahrane. Poslije dženaze je Obećani Mesija a.s. uzeo tijelo u svoje ruke i kad je Mirza Ismail Baig sahib tražio da preuzme tijelo od njega da ga nosi do groba, Obećani Mesija a.s. mu se okrenuo i rekao: ‘Ovo je moja kći’ i kao svojoj kćeri, zadnja usluga  koju mogu omogućiti za nju je da je lično nosim do groba. Hazreti Musleh Maud r.a. izvlači zaključak iz ovoga da, ako želite da postanete manifestacija Božijeg atributa ‘Rabbul Aalemiin’ (Gospodara svih svjetova) onda je za vas također neophodno da materijalno služite Božijem stvaranju. Ako dadnete sve što imate u služenju vjeri, i potrošite sav svoj prihod u širenju vjere islam, postat ćete oni koji su poprimili i pokazali u svojim ličnostima atribut ‘Malik’ –’Gospodar’ ali nećete postati oni koji su poprimili i pokazali u svojim ličnostima atribut ‘Rabbul Aalemiin’. Zato što je, s ciljem da ovo činite neophodno da radite vlastitim rukama i ostanete predani služenju siromašnim s punom pažnjom. Ovo je lijepo objašnjenje koje je hazreti Musleh Maud dao da nastojimo, vlastitim rukama da služimo ne samo one koji su vezani s nama nego također one koji nisu vezani.

Ako se zamislimo o ovome vidjet ćemo da ovo ima rezultate širokog raspona koji mogu ostvariti blizinu cijele nacije ili ljudi – oni mogu postati tako bliski jedan drugom kao rezultat ove vrste djelovanja koja se odnosi na služenje jedan drugog, i ako svaki dio društva postupa po ovome to može dovesti do vrlo lijepog društva.

Onda hazreti Musleh Maud r.a. spominje slučaj džamije u Kapoorthali koja je postala znak istinitosti Obećanog Mesije i pokazala je koliko je povjerenja imao u Allaha. Ovaj slučaj je otišao na sudove i članovi Džemata su bili zabrinut nad stavom sudije koji je vodio slučaj i zato su pisali Obećanom Mesiji a.s. za dove. On im je u odgovoru rekao: ‘Ako sam ja zasta istinit vama će biti data ta džamija’, dok je s druge strane sudija nastavio sa svojim suprotstavljanjem i napisao odluku protiv Ahmadi muslimana. Narednog dana je bio dan donošenja ove odluke i sudija se spremao da ide na sud kad je imao srčani napad i umro je. Sudija koji je preuzeo slučaj onda je donio odluku koja je bila u  korist Džemata. Ovo se pokazalo kao veliki povod jačanja vjere članova Džemata. Zato je praksa Uzvišenog Allaha da On preko Svojih Vjerovjesnika daje vijesti o nevidljivom. I ovo još više uvećava vjeru vjernika kad se ove objave pokažu istinitim.

Bila je vijest o nevidljivom koja srca onih koji vjeruju u Časnog Poslanika s.a.v.s. čine tako snažno uvjerenim da, iako drugi počnu plakati kad vide da ih smrt očekuje, ovi ashabi Časnog Poslanika s.a.v.s. su bili takvi da su, kad je bilo kojem od njih  bila data prilika da polože svoje živote, oni su skakali od radosti i rekli: ‘Kunem se u ime Gospodara Kabe da sam postigao uspjeh!’

Hazreti Musleh Maud r.a. spominje jednu viziju Obećanog Meisje a.s. koja se ispunila u minutama. On kaže o ovome da ponekad vizija bude pokazana u punom budnom stanju da joj ne treba tumačenje ali bude pokazana na tačno isti način kako je viđena. Tako primjere ovoga nalazimo u događajima iz života Obećanog Mesije a.s. i vizijama koje je vidio. Jedanput je Obećani Mesija a.s. vidio u viziji da Mubarak Ahmad leži pored strunjače i da je zadobio teže povrede. Nije prošlo više od tri minute od ove vizije kad je vidio Mubarak Ahmada koji je stajao uz strunjaču i okliznuo se i pao, zbog čega je zadobio oštru povredu i njegova odjeća je sva bila krvava.

Onda, govoreći o prvim danima Kadiana i govoreći o napretku Kadiana i Džemata hazreti Musleh Maud r.a. kaže da je bilo došlo vrijeme da nije bilo nikoga uz Obećanog Mesiju a.s. i onda je došlo vrijeme kad su hiljade bili uz njega i sada su ovi brojevi narasli na stotine hiljada.

Onda, bilo je vrijeme kad nije bilo nijedne osobe koja je vjerovala u njega u Pundžabu; ali sada su se njegovi sljedbenici raširili ne samo u Indiji nego na svim kontinentima svijeta.

Ako je ovo istina da svijet ne vjeruje u njega onda odakle su svi ovi ljudi došli?

I sad cijele zemlje postaju Ahmadi ili se u njima širi Ahmadijat. On kaže, pogledajte na ovaj prizor upravo ovdje. Između ljudi koji sjede ispred mene, koliko je njih koji su prihvatili Obećanog Mesiju  a.s. u ranim danima? Ja mislim da bi ih bilo vrlo malo u ovom skupu koji su lično vidjeli lice Obećanog Mesije a.s. Oni su većinom bili ti koji su vidjeli samo njegovu sliku. Onda ima nekih koji su vidjeli njegovo lice ali kojima nije pružena prilika da sjede u njegovom društvu. I bio bi vrlo mali broj, koji ne prelazi nekoliko desetina onih koji su ga čuli da govori i bili blagoslovljeni prilikom da se okoriste od njegovog društva.

Zato je pitanje, na kraju, odakle su svi ovi ljudi došli? Hazreti Musleh Maud r.a. kaže: ‘Moje rođenje i počinjanje bai’ata je započelo skoro u isto vrijeme. I kad sam ja postao svjestan svog okruženja i boravišta i kad sam narastao do ovih godina, prošlo je već nekoliko godina od propovijedanja među ljudima. Ja se sjećam od tog vremena kad bi Obećani Mesija a.s. išao napolje radi šetnje, samo je hafiz Hamid Ali sahib bio s njim.

Jedanput je Obećani Mesija a.s. radi šetnje došao u određeni predio i zato što sam ja u to vrijeme bio malo dijete insistirao sam da idem s njim… u to vrijeme je tamo bilo samo nekoliko grmova i u cijelom ovom području gdje se sada nalazi Talimul islam visoka škola i kuće za boravak učenika i džamija itd, tamo je bila džungla i nije bilo ništa osim grmlja…Obećani Mesija a.s. je došao na ovo mjesto radi šetnje i na moje insistitanje me poveo sa sobom. Ali malo kasnije ja sam rekao da sam umoran i tako su me Obećani Mesija a.s. i hafiz  Mirza Ali sahib na smjenu nosili. Ja se ovog prizora sjećam do danas. Ovo je bilo vrijeme kad je Obećani Mesija a.s. iznio svoju tvrdnju ali je zaista bilo vrlo malo onih koji su ga prihvatili. I rijetko je bilo vrijeme da bi neko došao u Kadian.

Ali danas (ovo je bilo 1937 kad je hazreti Musleh Maud r.a. ovo govorio), ovo je vrijeme da mi stalno moramo najavljivati da prije nego što dosele u Kadian ljudi moraju dobiti odobrenje ali ako neko doseli u Kadian bez odobrenja možda bude obavezan da se vrati.

Zaista su svi ovi događaji povod uvećanja naše vjere i uvjerenja. Da Allah nastavi uvećavati našu vjeru i uvjerenje. I da budemo osobe koje su korist Džematu. Amin!

Poslije džume namaza ja ću klanjati dženazu u odsustvu za poštovanu Naseem Mahmood sahibu, ženu Syed Mahmood Ahmad Shaha sahiba iz Karačija koja je umrla 27. aprila 2015 sa 58 godina u Karačiju, Pakistan, zbog raka. Inna lillahi ve inna ilejhi radžiuun.