Hutbe 2015.

Hutba 15. maj 2015. – Obećani Mesija a.s.: Uzvišeni položaj Časnog Poslanika s.a.v.s.


Hutba, 15. maj 2015.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Vlada Pundžaba je nedavno zabranila neka izdanja i pokazivanje nekih izdanja Džemata. Upotrebom mobilne tehnologije i slanja poruka vijesti ovih dana putuju vrlo brzo. Ljudi iz Pakistana pišu Huzuru izražavajući svoju zabrinutost o ovoj stvari. Treba zapamtiti da ovo suprotstavljanje Džematu nije ništa novo. Kroz historiju Džemata takozvane vjerske vođe su iznosili prigovore i stvarali teškoće za Džemat i oni neće stati. Njihove zavjere nisu oštetile Džemat u prošlosti niti će ga oštetiti u budućnosti. Majka nije rodila dijete koje može zaustaviti misiju Obećanog Mesije za koju ga je Bog odredio.

Njihovo neprijateljstvo je ukorijenjeno u ljubomori nad napretkom Džemata i zbog jačine njihove ljubomore oni gube sluh. Prividno obrazovani ljudi ponašaju se gore od nepismenih, bez pokušaja da otkriju slavni način na koji je Obećani Mesija a.s. pisao o Časnom Poslaniku s.a.v.s. i o islamu. Pošteni ljudi su također začuđeni kad pogledaju kroz našu literaturu i vide potpuno lažni i izmišljeni način na koji su naši klevetnici prikazali pisanja Obećanog Mesije a.s. Oni izražavaju svoje divljenje programima uživo na MTA i također pišu i kažu da su tek sada shvatili visoki položaj pisanja Obećanog Mesije a.s. jer su ih njihove vjerske vođe držali u mraku.

Naši klevetnici čine ono što čine ali kao i uvijek, njihove zavjere će samo dalje usjajiti našu vjeru i obogatiti našu vezu sa Obećanim Mesijom a.s. Da ne govorimo o vladi u Pundžabu, čak ako cijeli svijet učini napor da stavi zapreke, naš posao neće stati zato što je to Božji posao. Zaista je Bog poslao Obećanog Mesiju a.s. s duhovnim blagom i obećan mu je uspjeh. Što više naši protivnici pokušavaju da nas potisnu, to je naš napredak veći i, inšaAllah, stvari će se ponovo završiti uzalud.

Nema potrebe za brigu jer su sada naše knjige također objavljene u drugim zemljama svijeta. One su također dostupne na kompjuteru i u zvučnom formatu. Bilo je vremena kad su zabrane štampanja izazivale brigu ali sada je ovo blago duhovnog znanja  rasprostranjeno u eteru i sada je na nama da to do maksimuma iskoristimo.

Huzur je odlučio da sada treba držati dersove (predavanja) o knjigama Obećanog Mesije a.s. više nego ikada. Tako će zabrane stavljene u jednoj provinciji Pundžaba završiti tako što će to biti korisno za svakoga. Ova predavanja će biti u izvornom jeziku knjiga ali će biti dostupan materijal na mnogim drugim jezicima. Oni koji su zabrinuti o ovoj situaciji trebaju se osloboditi svojih briga. Ova zabrana ponovo razjašnjava tačku: ovi ljudi koji tvrde da imaju revnu ljubav prema Časnom Poslaniku s.a.v.s. i kažu da je njihovo suprotstavljanje protiv nas rođeno iz ove revne ljubavi no, nikada nisu pročitali našu literaturu s poštenom namjerom. Današnja hutba je bila bazirana na isječcima iz pisanja Obećanog Mesije a.s., pisanjima o kojima naši protivnici tvrde da su, Bože sačuvaj, suprotna poštovanju i slavi Časnog Poslanika s.a.v.s. Začuđujuće je da bilo ko ko tvrdi da voli Časnog Poslanika s.a.v.s. može ostati nevoljan da shvati ili razumije poslije čitanja ili slušanja ovih pisanja!

Obećani Mesija a.s. je napisao:

‘Plan Svemogućeg Boga u pogledu poslanika i evlija (Božijim prijateljima/svetim ljudima) je da svaka vrsta njihove moralne odlike treba biti pokazana i treba biti jasno utvrđena. Da ispuni ovaj plan Svemogući Bog dijeli njihov lični život u dva dijela. Jedan dio provedu u teškoći i pod nedaćama, u kojima  su mučeni i proganjani na svaki način, tako da mogu biti pokazane one visoke moralne odlike koje ne mogu biti pokazane osim u toku oštrih teškoća. Da oni nisu bili podvrgnuti oštrim teškoćama, kako bi moglo biti potvrđeno da su oni ljudi koji nisu nevjerni svom Gospodaru kad su suočeni sa nesrećama, nego zapravo, nastavljaju da marširaju naprijed. Oni su zahvalni Dobrotvornom Bogu da ih je on odabrao za Svoje naklonosti i smatrao ih vrijednim da budu proganjani na Njegovom putu. Zato ih Svemogući Bog  pogađa nedaćama s ciljem da pokaže njihovo strpljenje, njihovu čvrstinu, njihovu srčanost, njihovu ustrajnost, njihovu odanost i njihovu hrabrost svijetu, time oslikavajući u njima: (‘Čvrstina ima veći položaj od čuda’), jer savršena čvrstina ne može biti pokazana bez oštre teškoće, niti može savršeni stepen ustrajnosti i čvrstine biti pokazan osim u krajnje teškim okolnostima. Ove nesreće su zapravo Božije blagodati za poslanike i evlije, kroz koje njihov visok moral – u kojem su oni nenadmašni (besprimjerni) i bez premca – bude pkazan i njihovi položaji budu uzvišeni na Ahiretu. Da oni nisu bili podvrgnuti ovim teškoćama, oni ne bi postigli ove blagodati, niti bi njihove istinske odlike (najvišeg kvaliteta) bile pokazane običnim ljudima, i tako bi oni bili smatrani da su kao i drugi ljudi i ravni njima. I čak da su i živjeli svoje kratke živote u udobnosti i luksuzu, oni bi ipak jednog dana morali otići s ovog prolaznog svijeta. Na ovaj način bi njihova prijatnost (umilnost) ostala  s njima, i oni  ne bi postigli uzvišeni položaj na Ahiretu; niti bi njihova odlučnost, rješenost, vjernost i hrabrost bili svuda opće priznati, što im je omogućilo da budu istaknuti i razlikuju se u tome da nemaju ravnog, neuporedivi bez premca, jedinstveni od jedinstvenih, skriveni izvan skrivenih gdje ničija zamisao nije mogla stići, i tako savršeni i hrabri kao da je svaki od njih bio hiljade lavova u jednom tijelu i hiljade leoparda u jednom sklopu, čija moć i snaga se dižu iznad bilo čije zamisli i dostižu najuzvišenije položaje blizine (Bogu).

Drugi do života poslanika i evlija je onaj u kome oni uživaju najviši stepen pobjede, ugleda i imetka; tako da budu u stanju pokazati one neophodne moralne vrline koje može pokazati samo onaj ko uživa pobjedu, ugled, imetak, zapovjedništvo, vrhovnu vladavinu i moć. Posjedovanje imetka i moći je neophodan uvjet da dokaže da neko ima takve visoke morale kao što su oprost svojim mučiteljima, oprost onima koji su ga povrijedili, ljubav prema svojim neprijateljima, da želi dobro onima koji njemu ne žele ništa do zlo, da ne voli imetak, da ne dozvoli sebi da postane ohol na račun svog bogatstva, da ne bude tvrd i škrtica, da bude velikodušan i dobrotvoran, da ne koristi svoj imetak da zadovolji niske strasti, i da ne koriste ugled i vlast kao oruđe tiranije i agresije. Ove odlike budu pokazane samo kad osoba ima i imetak i vlast. Bez prolaska kroz vrijeme kušnje i nesreće i također kroz vrijeme blagostanja i ugleda, ove dvije vrste visokih moralnih odlika ne mogu biti pokazane. Zato savršena mudrost Svemogućeg Boga zahtijeva da poslanicima i evlijama trebaju biti omogućene obje ove vrste okolnosti, koje uključuju hiljade blagodati.

Pojava ovih dvaju uvjeta, međutim, ne slijedi isti redosljed za sve njih. Božija mudrost nalaže u slučaju nekih da period mira i udobnosti dođe u prvom dijelu njihovog života poslije čega slijedi period teškoće; dok život drugih počinje u teškoćama i Božija pomoć na kraju dolazi da ih spasi. U nekim, ove dvije faze su tako precizne i nije ih lahko odrediti; dok u drugima one su jasno označene i  očite. U ovom pogledu najistaknutiji je hazreti Hatamur-Resul (Pečat poslanika), s.a.v.s., jer je on iskusio oba ova uvjeta u njihovom savršenstvu i u takvom redosljedu da su sve visoke moralne vrline Časnog Poslanika s.a.v.s. bile osvijetljene kao sunce i tako se u cjelosti ispunilo značenje: ‘Ti zaista posjeduješ najviše moralne odličnosti.’ (68:5)

Nadalje, Časni Poslanik s.a.v.s. je, nakon što je dokazano da je bio savršen u obje vrste moralnih vrlina, također služio kao primjer moralnih odlika svih poslanika, jer je on svjedočio njihovom poslanstvu, potvrdio njihove knjige i pokazao svijetu da su oni zaista bili Allahovi odabrani ljudi. Ove analize također potpuno odbijaju prigovor koji se možda iznese o moralnim odlikama Mesiha (to jest, Isaa Mesije) – po imenu, da se visoke moralne odlike hazreti Mesiha a.s. ne mogu utvrditi do savršenog stepena u pogledu obje naprijed spomenute vrste; zapravo, da one ne mogu biti potvrđene čak u pogledu jedne vrste. Zato što je Mesih pokazao strpljenje pod nevoljom, savršenstvo ove odlike bi bilo pokazano samo da je Mesih stekao ugled i moć nad svojim progoniteljima i oprostio svojim tlačiteljima iz dubljine svog srca, kao što je učinio hazreti Hatamul-Anbija, s.a.v.s., koji je postigao potpunu pobjedu nad Mekanlijama i drugima, i nakon što je praktično  imao sablju prema njihovom vratu, oprostio im njihove prijestupe i kaznio je samo mali broj onih koje je Svemogući Allah osudio posebnom odredbom da budu kažnjeni. Pored ovih nekoliko vječno prokletih, svakom zakletom neprijatelju je bilo oprošteno. I nakon što je postigao pobjedu on im je proglasio: ‘Nikakve krivnje neće biti na vama ovog dana.’

Zbog ovog oprosta uvreda – koje su izgledale nemoguće u procjeni njegovih protivnika koji su, uzimajući u obzir svoja vlastita nedjela, smatrali za sebe da su osuđeni na smrt u rukama svojih osvetnika – hiljade ljudi su odmah prihvatili islam. Iskrena čvrstina Časnog Poslanika s.a.v.s., koju je pokazivao dug period vremena pod oštrim proganjanjem postala je osvijetljena u njihovim očima kao sunce.

Pošto je dio čovjekove prirode da veličina i veličanstvenost strpljenja bude savršeno prikazana  samo za osobu koja, nakon što vrijeme proganjanja budu raspršeno, oprašta svojim progoniteljima nakon što stekne moć da ih kazni; zato moralne odlike Mesiha u stvari strpljenja i blagosti i podnošljivosti nisu u cjelosti bile pokazane i nisu postale jasne da li su njegovo strpljenje i blagost bili po njegovom izboru ili je to bilo pod prinudom. Zato što Mesih (Isa) nije stekao moć i ugled tako da se može prosuditi da li bi on oprostio svojim neprijateljima ili bi im se osvetio.

Nasuprot tome, dobre odlike Časnog Poslanika s.a.v.s. su bile pokazane i stavljene na ispit u hiljadama prilika i njihova istina isijava kao sunce. Dobre odlike ljubaznosti, velike velikodušnosti, darežljivosti, nesebičnosti, muškosti, hrabrosti, čestitosti, zadovoljstva i povučenosti od svijeta bile su tako jasno i sjajno pokazane u slučaju Časnog Poslanika s.a.v.s. da  nikada nije prije njega bio nijedan Poslanik, da i ne spominjemo Mesiha (Isaa), koji im je pokazao takva savršenstva. Zato što je Svemogući Allah otvorio za Časnog Poslanika s.a.v.s. vrata bezbrojnim (svjetovnim) riznicama, on ih je sve potrošio na Božijem putu i nije potrošio ni feniga na bilo koju vrstu samozadovoljavanja. On nije stvorio zgrade i nije izgradio palače, on je  cijeli svoj život proveo u maloj, od blata napravljenoj kolibi koja nije imala ništa što bi je razlikovalo od koliba siromašnih. On je ljubaznošću odagnao  zlo i pomagao svojim mučiteljima u njihovoj nevolji od svog vlastitog imetka. Često je spavao na podu, živio u maloj kolibi, i jedva je imao hljeba da jede – i ponekad uopće ništa. Njemu je dat obilan imetak  svijeta, ali on njime nije uprljao svoje časne ruke i uvijek je više volio siromaštvo nego bogatstvo i blagost nego moć. Od dana njegovog dolaska do dana kad se vratio svom Uzvišenom Gospodaru, on nije pridavao važnost ničemu osim svom Blagotvornom Bogu. Samo radi Boga, on je dao dokaz svoje hrabrosti, vjernosti i čvrstine na bojnom polju protiv hiljada neprijatelja kad je smrt izgledala sigurnom. Slično tome je Dobrotvorni Bog učinio da sve druge moralne odličnosti, povezane s velikom velikodušnošću, zadovoljstvom, hrabrošću i ljubavi prema Bogu budu pokazane u osobi hazreti Hatamul-Anbija na takav način kakav nije bio pokazan nikada prije niti će ikada biti.

U slučaju hazreti Mesiha a.s. ove moralne odlike nisu bile jasno utvrđene jer se one mogu dokazati samo u periodu ugleda i bogatstva a Mesih nije doživio period ugleda i bogatstva. Tako u njegovom slučaju obje vrste moralnih odlika ostaju skrivene; jer ovi uvjeti nisu bili prisutni. Međutim, ovaj naprijed spomenuti prigovor koji se može iznijeti protiv manjkavosti u slučaju Mesiha raspršen je  savršenim primjerom Časnog Poslnaika s.a.v.s., utoliko koliko  njegov dobrotvorni primjer usavršava i upotpunjuje slučaj svakog poslanika i kroz njega je, sve šta je ostalo skriveno ili sumnjivo u slučaju Mesije i drugih poslanika, svijetlo zasijalo. Objava i poslanstvo su se završili u njegovoj osobi u smislu da su sve izvanrednosti u njemu dostigle svoj vrhunac. ‘(I ovo je Allahova milost; On je daje kome god On želi.)’ (Barahin e Ahmadija, dio III, str. 177-181)

Obećani Mesija a.s. je također napisao:

‘Moje lično iskustvo je da poslušnost Časnom Poslaniku s.a.v.s. s iskrenim srcem i ljubavi prema njemu na kraju čini osobu Božijim miljenikom. Bog u njegovom srcu stvara gorenje radi Njegove ljubavi i takva osoba, povlačeći svoje srce od svega drugog, naklanja se prema Bogu i njegova ljubav i želja ostaju samo radi Svemogućeg Boga. Na to na njega pada posebna manifestacija Božije ljubavi i davanje potpune boje ljubavi i predanosti, vuče ga prema samom sebi s velikom silom. Onda on nadvlada svoje strasti i iz svakog pravca izvanredan posao Svemogućeg Boga se pojavljuje kao znakovi u njegovu potporu i da mu pomognu.’ (Suština islama, tom I, str. 210 – Hakikat-ul-Vahi, Ruhani Khaza’in, tom 22, str. 67-68)

On je također napisao slijedeće o Časnom Poslaniku s.a.v.s.:

‘Čovjek koji je u svom biću i svojim atributima i postupcima, i kroz svoje duhovne i pobožne sposobnosti postavio primjer savršenosti, u znanju i postupcima i u iskrenosti i čvrstini, i bio nazvan savršenim čovjekom bio je Muhammed s.a.v.s… Taj čovjek koji je bio najsavršeniji kao čovjek i kao poslanik, i došao je s potpunim blagoslovima, i koji  je kroz duhovni preporod i oživljavanje pokazao prvo rasuđivanje u svijetu i oživio mrtvi svijet, taj blagoslovljeni poslanik, Pečat poslanika, vođa ispravnih, ponos poslanika, bio je Muhammed, odabrani s.a.v.s. Naš Gospodaru, pošalji na tog voljenog Poslanika onu milost i blagoslov koju nisi poslao ni na koga od početka svijeta. Da se taj veličanstveni Poslanik nije pojavio u svijetu ne bi imali dokaz o istinitosti manjih poslanika kao što su Junuz, Jakub, Isa sin Merjemin, Malači, Jahija, Zekerija itd. Iako su oni bili miljenici i počastvovani i bili su dragi Svemogućem Bogu, koji duguju ovom Poslaniku što su bili prihvaćeni u svijetu kao istinski poslanici. O Allahu, pošalji Svoje blagoslove na njega i na njegov narod i njegove ashabe, sve njih. Naša zadnja riječ je da sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova.’

(Suština islama, tom I, str. 199 – Itman-ul-Hujjah, Ruhani Khaza’in, tom 8, str. 308)

Obećani Mesija a.s. je također napisao:

‘Pod nebesima ne postoji ni poslanik koji se može uporediti s Časnim Poslanikom s.a.v.s. niti postoji knjiga koja se može uporediti sa Časnim Kur’anom. Bog nije želio ni za koga da živi zauvijek samo ovaj poštovani Poslanik živi zauvijek. Kao temelj njegovog vječnog života Bog je učinio da se dobrotvornost vjerskog zakona koji je ovaj Poslanik donio kao i njegova duhovnost nastavi do Sudnjeg dana. To je bilo zbog odlike njegove duhovne dobrotvornosti da je na kraju Bog poslao svijetu Obećanog Mesiju. Dolazak Mesije bio je neophodan za upotpunjenje islamske građevine. Bilo je neophodno da bude poslan duhovni Mesija Muhammedovog poretka (Božijeg zakona) prije kraja ovog svijeta baš kao što je bio poslan za Musaov poredak (Božiji zakon). Ovo je to na što ukazuje ajet: ‘Uputi nas na Pravi put –Put onih kojima si dao Svoje blagoslove..’ (1:6-7). Musau a.s. je bila data zakonska odredba  koju su raniji narodi izgubili a Časnom Poslaniku s.a.v.s. je data zakonska odredba koju je Musaova misija izgubila. Sada je tu misija  Muhammeda umjesto Musaove misije i hiljade puta je  veličanstvenija od uzora Musaa i uzora Sina Merjeminog.’ (Kišti Nuh, Ruhani Khaza’in, tom 19, str. 14)

Najavljene su dvije dženaze u odsustvu za: Muhammed Musa sahiba, derviša Kadiana, koji je umro 10. maja sa 95 godina i za Sahibzadi Amatul Rafik sahibu, kćer hazreeti Mir Muhammed Islamil sahiba, koja je umrla 6. maja sa 80 godina.