Hutbe 2015.

Hutba 10. juli 2015 – Allahova milost, oprost i nagrada


Hutba, 10. juli 2015.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Allahovom milošću  mi danas prolazimo kroz dvadeset drugi dan posta i u trećem smo ašra (deset dana) ramazana. Prema riječima Časnog Poslanika s.a.v.s. mi smo prošli deset ramazanskih dana koji su bili dani Božije milosti i drugih deset dana koji su bili dani Božijeg oprosta i sada idemo kroz deset dana koji su dani spasa od Džehennema. Božija je naklonost na nama da nam je On poklonio priliku da ovo doživimo. Međutim, istinski vjernik ima čvrstu vjeru u Boga, nastoji da se drži bogobojaznosti i ispunjen je strahom od Boga i nije samo radostan da će deset zadnjih dana ramazana biti izvor spasa. Nema sumnje, ovi dani ramazana jesu izvor milosti, oprosta i spasa od vatre Džehenema, ali jesmo li mi uistinu iskoristili njihovu dobrotvornost? Njihova dobrotvornost se ne može sakupiti bez pridržavanja Božijim naredbama i naredbama Časnog Poslanika s.a.v.s. Zaista dobrotvornost ovih dana ima svoje zahtjeve na koje trebamo paziti  s ciljem da Bog bude zadovoljan i da postignemo Njegovu milost.

Komentatori su mišljenja da su dvije vrste Božije milosti. Jedna je koju On dijeli kao naklonost i za koju čovjek ne treba učiniti nikakvo nastojanje jer je rečeno: ‘…Moja milost obuhvata sve stvari…’ (7:157) Čovječanstvo općenito koristi ovu milost.  Obećani Mesija a.s. je objasnio: ‘Ovaj ajet pokazuje da je Božija milost općenita i široka dok kazna zbog Božijeg atributa pravde stupa u dejstvo nakon što čovjek poduzme određenu radnju. To jest, ovaj atribut stupa u dejstvo kad Božiji zakon bude prekršen. Ovo čini nužnim da postoji Božiji zakon i da je grijeh počinjen njegovim kršenjem. Onda ovaj atribut stupa u dejstvo i ispunjava svoje zahtjeve.’ (Tafsir hazreti Musleh Mauda, tom II, str. 566)

Zaista, Bog je milostiv ali kad čovjek krši Njegov zakon i skrivi za kaznu, Božiji atribut pravde stupa u dejstvo. Općenito Božija milost obuhvata sve ali tamo gdje kršenje Božijeg zakona zahtijeva kaznu, ipak Bog može imati milosti i oprostiti. Takva situacija ne dolikuje muslimanu. Istinski vjernik ima poseban status i njegovo vjerovanje zahtijeva da stalno provjerava svoje duhovno stanje i drži se Božijih naredbi koliko najbolje može. Međutim, ako se dogodi da zbog ljudske slabosti počini gijeh, Božija milost ga pokriva. Takva situacija će biti drugačija od one objašnjene u ranijoj hutbi gdje je čovjek drzak u činjenju grijeha pod izgovorom da je Božija milost vrlo velika. Ovo je jednako izazivanju Božije srdžbe.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘U upozorenju nema obećanja. Ono je samo tu da zbog Njegove uzvišenosti, Uzvišeni Allah hoće da kazni osobu koja je kriva. Zbog ovoga On ponekad o ovoj stvari također obavijesti one kojima šalje objavu/Svoje poslanike. Pa ipak, kad se osoba koja je kriva oduži pokajanjem i traženjem  Božijeg oprosta kroz ponizne i krotke usrdne molbe, Božija milost nadvisuje zahtjev za kaznom i sakriva (taji) i prikriva kaznu u sebi. To se mislilo ajetom: ‘Ja ću dati Svoju kaznu kome Ja hoću; a Moja milost obuhvata sve stvari…’ To jest, milost  nadvisuje kaznu. Ako ovaj princip nije prihvaćen, svi religijski zakoni su negirani.’ (Tafsir hazreti Musleh Mauda, tom III, str. 566)

Zaista, Bog spašava i oprašta onima koji su krivi zbog njihovog pokajanja, i čak onim krivim  za koje je kazna bila određena može biti oprošteno zbog njihovih poniznih usrdnih molbi. Ovo nije mjesto na kojem istinski vjernik treba biti: da krši Božiji zakon i onda upućuje svesrdne molbe i traži Božiju milost. Druga vrsta milosti se odnosi na istinske vjernike, milost koja je uvjetovana dobrim djelima kao što je rečeno: ‘…Sigurno je Allahova milost blizu onih koji čine dobro.’ (7:57) (Arapska riječ koja je ovdje upotrebljena za one koji čine dobro je ‘muhsin’) Muhsin je onaj ko je dobar prema drugima, ima znanje i izvršava Božiji zadatak sa svim njegovim zahtjevima. Božija milost je za one koji ne čine grijeh svjesno (namjerno), koji uvijek prizivaju Boga i sjećaju Ga se i boje se činjenja grijeha. Ako svjesno počine neki grijeh oni prizivaju Boga s bogobojaznošću u svom srcu i ovo je to što privlači Božiju posebnu milost i njihove dove budu primljene. Zaista je Božija posebna milost da On prima naše dove. Božija milost je  sa muhsinom koji živi bogobojaznim životom i koji je dobar prema drugima i ispunjava njihova prava. Čovjek ne dolazi u kategoriju da bude muhsin običnim činjenjem dobrih djela. Ovo zahtijeva da čovjekova praksa bude vrlo visokog standarda.

Časni Poslanik s.a.v.s. je definisao muhsina na način da to daje veliki povod za zabrinutost. On je rekao da je muhsin osoba koja je, kad čini bilo šta dobro  svjesna da vidi Boga ili bar da Bog gleda na njega. Ako je čovjek svjestan ovoga cijelo vrijeme jednostavno neće raditi ništa pogrešno i neće skrenuti (udaljiti se od) od bogobojaznosti. Zapravo on čak ne može ni pomisliti da nekoga povredi. Naredbe islama su takve da, nije važno kako ih neko prakticira, one završe tako da obuhvataju ispunjavanje dužnosti prema Bogu (Božijih prava) i ispunjavanje dužnosti prema ljudima (ljudskih prava). Iako mi želimo da naše dove budu primljene i da primimo Božiju milost no, ogromna većina nas ne čini redovito napore koje istinski vjernik treba činiti s ciljem da postigne taj položaj.

Mi smo radosni da doživimo prvih deset dana ramazana koji su dani milosti ali da li također stanemo i zamislimo se da li ovih dana prakticiramo ono što trebamo prakticirati da tražimo Božiju milost? Da li činimo kratkotrajne usrdne molbe dovom kao griješnik ili jesmo li pokušali da svoj život oblikujemo držeći se bogobojaznosti kao oni muhsini koji ramazan učine istinskim izvorom proizvođenja trajnih pobožnih promjena u sebi? Časni Poslanik s.a.v.s. je dao riznicu načina rada (postupaka) za život na ovom svijetu. On nam je rekao da tražimo ovu milost u prvih deset dana ramazana i nakon što smo to tražili da obećamo da ćemo to učiniti trajnim dijelom svog života. Međutim, pošto šejtan uvijek traži da odvodi ljude s pravog puta, kad jednom steknemo Božiju milost onda trebamo pomoć da ostanemo čvrsti. Šta je to što trebamo raditi u pogledu ovoga? Potrošite narednih/slijedećih deset dana ramazana tražeći pomoć i snagu od Boga a ta snaga je istighfar (traženje oprosta od Boga). Istinski vjernik čini da Božija odlika prekrivanja propusta i Njegova milost budu dio njegovog života – i u smislu obožavanja Boga kao i u njegovim praksama. Ovo dovodi do Božijeg oprosta koji ga umota i prekrije ga i dalje otvara vrata Božije milosti.

Obećani Mesija a.s. je objasnio: ‘Istinsko značenje istighfaara je da molimo Boga da nikakva ljudska slabost ne bude pokazana i da Bog pomogne ovu (ljudsku) prirodu Svojom snagom i da je opasa u krugu Svoje pomoći i zaštite. Korijen istighfara je ghafara, što znači prekriti. Tako, značenje riječi istighfar je da Bog Svojom moći prikriva prirodne slabosti onoga koji moli. Ovo značenje je onda prošireno da uključuje prekrivanje grijeha koji je počinjen, ali istinsko značenje je da Bog čuva molitelja od njegovih prirodnih slabosti i da će mu dati moć od Svoje moći, i znanje od Svog znanja, i svjetlo od Svog svjetla. Nakon što je stvorio čovjeka, Bog se nije odvojio od njega ali pošto je On čovjekov Stvaraoc i Stvaraoc svih njegovih vanjskih i unutrašnjih sposobnosti, On je također Sveodržavajući, to jest, On čuva Svojom potporom sve što je stvorio. Zato je neophodno za čovjeka, pošto ga je Bog stvorio, da  nastoji da čuva obilježja čovjekovog stvaranja kroz Božiji atribut  Sveodržavajući. Tako je ovo prirodna potreba čovjeka za koju je bio upućen da čini istighfar.‘ (Pregled religija – urdu, tom I, str. 187; Suština islama, tom III, str. 241-242)

Skretanje pažnje na Božiju milost u toku ramazana  znači da Božije naklonosti i milost posebno stupaju u dejstvo u toku ovog mjeseca i u toku deset dana milosti bude razdijeljena  Njegova posebna dobrotvornost koja je osobita za oprost. U toku ovog vremena trebamo tražiti moć da činimo dobro i tražiti svjetlo od Božijeg svjetla tako da se ne vratimo ponovo u mrak. Čovjek je urođeno slab i zato je, s ciljem da se čuva od ovog slabog stanja i da dobije moć od Božije moći, neophodan istighfar. Skrenuta je pažnja na Božiji atribut Sveodržavajući zato što, da se nešto utemelji – kao što je pobožnost, čovjek treba Božiju pomoć. Bog je vječno Živi i Sveodržavajući i najmoćnija pomoć je koja je tamo. Srednjih deset dana ramazana ne znače samo da činimo istighfar koliko god je moguće da ostvarimo cilj. Časni Poslanik s.a.v.s. je skrenuo našu pažnju kad dođe ramazan, da Bog dolazi bliže stvaranju i mi smo uveliko usredsređeni na ibadet. Zato, s ciljem da tražimo trajnu mjeru Njegovog oprosta trebamo se zauzeti u istighfar da dođemo u Božije utočište. Da Allah dadne da ogromna većina nas potroši svoj ramazan na ovaj način i da smo sada ušli u zadnjih deset dana s mišljenjem da nas svjetlo i moć koje smo stekli odvedu do sticanja Božijeg zadovoljstva!

Časni Poslanik s.a.v.s. nam je rekao da su zadnjih deset dana ramazana dani spasa od vatre Džehennema. Kad osoba jednom dođe pod Božiji oprost, stekne svjetlo i moć od Boga, očito je da će biti bliže Bogu. Bog nikoga ne ostavlja bez nagrade. Kad čovjek nastoji da čini dobra djela radi Allaha, Allah ga ne samo spašava od vatre Džehennema. Nazivajući zadnjih deset dana ramazana danima spasa od vatre Džehennema, Časni Poslanik s.a.v.s. nam je  zapravo rekao da nam Bog daje radosne vijesti o Džennetu za one koji ispune ove zahtjeve. Ako se iskreno pokajemo i tražimo Božiji oprost i nastojimo da ostanemo čvrsti na vrlinama, ovaj ibadet u trideset dana ramazana, zatim ispunjavanje dužnosti i stalna praksa pokajanja i istighfara će zastalno zatvoriti vrata Džehennema prema nama.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Cilj religije je samo ovo: da čovjek ima čvrstu vjeru u postojanje i atribute Svemogućeg Boga i bude oslobođen od sebičnih želja i usadi ličnu ljubav prema Bogu. Zapravo je ovo Džennet koji će se pokazati u raznim pojavama na Drugom svijetu. Isto tako, da ne znati i biti udaljen od istinskog Boga i nemati ljubavi prema Njemu zapravo je stanje Džehennema koje će se pojaviti u raznim formama na Drugom svijetu.’ (Chashma e Mesih, Ruhani Khaza’in, tom XX, str. 352)

Mi trebamo razumjeti prefinjenu tačku da spas od Džehennema i sticanje Dženneta počinje na ovom svijetu. Sa istinskom vezom s Bogom, pokajanjem i istighfarom čovjek može doživjeti Džennet na ovom svijetu, čije će veće nagrade biti date na Drugom svijetu. A ne traženje istinske veze s Bogom, Njegove ljubavi, milosti i oprosta cijelo vrijeme, namjerno je kršenje Božijih naredbi.

Obećani Mesija a.s. je rekao da nijedna druga knjiga nije objasnila o Džennetu i Džehennemu (Raju i Paklu) kao što je objasnio Kur’an. Objašnjavajući ajet: ‘A za onoga ko se bojao položaja Gospodara svoga dva su Dženneta.’ (55:47) on je rekao: ‘To jest, jedan Džennet bude postignut na ovom svijetu samo zato što čovjeka strah od Allaha zaustavlja od zla. Slijeđenje onog što je loše ispunjava ga zabrinutošću i tjeskobom što je po sebi opasan Džehennem. Osoba koja se boji Boga izbjegava zlo i odmah je spašena od muke i bola  koji su stvoreni zadovoljavanjem tjelesnih i sebičnih želja. On napreduje u vjernosti i okreće se Bogu koji mu poklanja radost i oduševljenje i tako za njega počinje džennetski život na ovom svijetu. Isto tako, kretanjem suprotno ovome, počinje džehennemski život.’ (Tafsir hazreti Musleh Mauda, tom IV, str. 300)

Islamski koncept Dženneta i Džehennema nije samo za Drugi svijet. Na ovom svijetu također postoje Džennet i Džehennem. Kao što je hadis Časnog Poslanika s.a.v.s. objasnio. Ako  mislimo da možemo vidjeti Boga ili da Bog gleda nas cijelo vrijeme, to će nas zaustaviti od skretanja s pravog puta.  Oni koji čine krivo (griješe) uvijek su u strahu da će biti uhvaćeni i ovo ih samo po sebi istvalja u džehennemsko stanje. Onaj ko se boji Boga stiče Džennet na ovom svijetu i na Drugom svijetu a onaj ko je upleten u zlo sebičnih i niskih želja upleten je u Džehennem na ovom svijetu i na Drugom svijetu. Biti vjeran i iskren prema Bogu je Džennet samo po sebi a biti udaljen od Njegovih naredbi je Džehennem sam po sebi. Ovaj hadis spominje tri stvari i skreće našu pažnju na Božiju milost, da se osoba zauzme u istighfar da ostane čvrsta i kad jednom ovo postigne da svaka njena riječ i djelo budu radi Boga. Trajna dobrobit ramazana postaje dio života te osobe i ona stiče Božiji Džennet na ovom svijetu i na Drugom svijetu.

S ciljem da steknemo Božije zadovoljstvo i da osiguramo svoju vjeru, tu je drugi aspekt o zadnjih deset dana ramazana o kojem nam je Časni Poslanik s.a.v.s. dao radosnu vijest a to je Lejletul Kadr (Noć odredbe). Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da prošli grijesi osobe koja posti u toku ramazana u stanju vjerovanja i dok za sebe smatra da je odgovorna, budu oprošteni. A prošli grijesi osobe koja doživi Lejletul Kadr u stanju vjerovanja i dok sebe smatra odgovornom također budu oprošteni. Lejletu Kadr ima veliku važnost ali drugi dani ramazana također imaju sličan značaj. Ono što je važno su činjenice o stanju vjerovanja i da sebe smatramo odgovornim. Ako je tu bilo ikakvih neprimjerenosti i nedostataka u ranijim danima ramazana, treba učiniti napore u kasnijim danima da ove propuste i manjkavosti učinimo dobrim. Časni Poslanik s.a.v.s. nije rekao da će biti oprošteni grijesi onoga ko doživi Lejletul Kadr nego je to smatrao uvjetovanim da osoba bude u stanju vjerovanja dok sebe smatra odgovornom. Vjerovanje je bilo povezano sa dobrim djelima i mi uvijek trebamo ovo imati u vidu.

Jedan od mnogih znakova istinskih vjernika spomenut u Časnom Kur’anu je: ‘Samo su oni vjernici čija srca zatrepere kad se Allah spomene, i kad im se njegovi ajeti uče, povećava se njihovo vjerovanje, i koji se uzdaju u Gospodara svoga.’ (8:3) Kad se naša pažnja stalno skreće na dobra djela i ispunjavanje dužnosti prema drugima u pogledu na Boga, mi ih trebamo držati u vidu. Kad se od čovjeka traži da ispuni ove dužnosti (ova prava drugih) u pogledu na  Boga ali ako neko ne posveti pažnju onda, da li taj čovjek dolazi pod razjašnjenje istinskih vjernika u skladu s ovim ajetom? Rečeno je  da ako bilo ko posti u toku mjeseca ramazana dok sebe smatra odgovornim i doživi Lejletul Kadr, onda su njegovi grijesi oprošteni. Blagoslovi ramazana i Lejletul Kadra su uvjetovani baš kao što su Božije naredbe i naredbe Njegovog Poslanika uvjetovane. Na primjer, ako osoba ima slabu vjeru i nezakonito iskorištava druge ali kaže da je doživjela Lejletul Kadr onda je ili Bog tome dao izuzetnu milost koja zahtijeva da on ostane čvrst na onome što je ispravno i da se drži Božijih naredbi a ako ne, onda ono što je on mislio da je Lejletul Kadr može biti izmišljotina njegove zamisli.

Objašnjavajući ovu tačku, Obećani Mesija a.s. je rekao da Lejletul Kadr nije  samo posebna noć koja dolazi u toku ramazana. Ona ima tri forme: noć u toku ramazana, vrijeme Božijeg poslanika i Lejletul Kadr pojedinca je također kad on bude očišćen i ima čvrstu vjeru i oslobodi sebe sveg zla dok sebe smatra odgovornim. Ako se doživi ova Lejletul Kadr i mi postanemo iskreno Božiji, držimo se Njegovih naredbi i uzdignemo svoj standard ibadeta mi smo našli cilj koji je Bog naredio. Slijedeći ovo svaki dan i svaka noć postaju sahat primanja dove. Mi, sljedbenici istinskog i revnog poklonika Časnog Poslanika, Obećanog Mesije, trebamo izvesti revolucionarnu promjenu u sebi i uzdići svoje stanje vjere do nivoa gdje će svaka naša riječ i djelo biti da steknu Božije zadovoljstvo i gdje ćemo trošiti svoj život smatrajući sebe odgovornim. Da Allah dadne da blagoslovi ramazana ostanu uvijek uz nas! Da Allah učini da mnogi od nas doživimo Lejletul Kadr koja je poseban primjer primanja dova i o kojoj nam je  Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da ona dolazi jedne noći u toku zadnjih deset dana ramazana. Da nas iskustvo toga drži u pobožnosti i bogobojaznosti i uveća ih. Da svi naši prošli grijesi budu oprošteni i da nam Božijom milošću bude data posebna moć da u budućnosti izbjegavamo grijeh!