Hutbe 2015.

Hutba 11. decembar 2015. – Obećani Mesija i istinski islam


Hutba, 11. decembar 2015.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

(Napomena: Naš tim ’Alislam’ preuzima punu odgovornost za bilo kakve greške ili

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Nedavno je jedan novinar napisao i također je jedan australijski političar rekao da muslimani postaju teroristi zbog islamskih učenja o džihadu i drugih naredbi islama. Jedan političar koji ovdje služi u vladi VB također je rekao da u islamu ima jednih ili drugih naredbi koje naklanjaju ljude terorizmu.

ISIS je zauzeo neke oblasti u Iraku i Siriji i napravili su svoju državu. Oni prijete Zapadnom svijetu i također su ih napali na okrutan način ubijajući nevine ljude. Ovo je prepalo  ljude i nekim vođama, zbog njihovog neznanja ili anti-muslimanskog mišljenja dalo priliku da govore protiv islama. Napisano je da druge religije također imaju neka gruba učenja ali  njihove pristalice ne slijede ta učenja ili su ih promijenili u skladu s vremenom. Oni pozivaju da Kur’an također treba podvrgnuti promjenama u skladu s vremenom. Ovo pokazuje/dokazuje da ovi ljudi priznaju da učenja koja oni slijede nisu više učenja koja su poslana od Boga nego su ih ljudi napravili. Ovo je bilo određeno da se dogodi zato što nije bilo Božijeg obećanja za ova učenja da će trajati do kraja vremena. Kad je Bog rekao o Časnom Kur’anu: ‘Zaista smo Mi objavili ovu Opomenu i zaista ćemo je (Mi) čuvati.’ (15:10) On je također uredio za njeno čuvanje.

U raznim komentarima ovog ajeta Obećani Mesija a.s. je rekao slijedeće:

‘Od nezapamćenog vremena je bio način Uzvišenog Allaha kad On zabrani ljudima neki postupak da je sigurno u sudbini ovih ljudi da će neko među njima počiniti taj postupak. Baš kao što je On zabranio Jevrejima u Tevratu da ne prave umetanja u Tevrat i druge Božije knjige. Na kraju, neki od njih su umetali izmjene u ove knjige. Međutim, Časni Kur’an ne kaže da ne treba praviti umetanja u njega. Zapravo on kaže: ‘Zaista smo Mi objavili ovu Opomenu i zaista ćemo je (Mi) čuvati.’ (15:10) (Tafseer hazreti Musleh Mauda, tom II, str. 769)

‘Jasno je (iz ovog ajeta) kad budu uzdignuti ljudi da ovu Opomenu uklone sa svijeta, Bog će je čuvati sa nebesa kroz jednog od Njegovih odabranika.’ (Tafseer hazreti Musleh Mauda, tom II, str. 768)

Ljudi stalno prigovaraju o učenjima Časnog Kur’ana i nastoje da ga unište zato što su njihova vlastita učenja bila ili izbrisana ili su samo ostala u knjigama. Nedavno je na Whatsapp messaging kružio kratki isječak gdje su dva čovjeka pokazivali ljudima odlomke iz knjige na čijim je koricama pisalo ‘Kur’an’. Oni su ljudima čitali ovaj odlomak na ulici i svako se slagao da je tako okrutno učenje islama to što muslimane vodi ekstremizmu. Poslije nekog vremena ovi mladi ljudi su uklonili korice knjige da otkriju da je to zapravo bila Biblija i da su iz nje uzeli taj navod. Niko nije rekao ništa negativno i jednostavno su se smijali, i muškarci i žene. Neka žena je rekla da je to iznenađujuće zato što je ona bila u kršćanskoj školi i čitala je Bibliju ali nije imala pojma o ovim odlomcima. Takvi su njihovi načini; ako musliman uradi nešto pogrešno to bude povezano sa njegovom religijom ali ako osoba druge religije uradi nešto pogrešno on se smatra mentalno nestabilnim ili ima poteškoće u učenju.

Mi priznajemo da su pogrešni postupci nekih muslimanskih grupa dali islamu loše ime. Međutim, zlobno je i pakosno uzeti za metu učenja Časnog Kur’ana na poleđini toga i zanijeti se u tome. Jedan takav izuzetan slučaj anti-islamskog govora ovih dana dolazi od kandidata za predsjednika Amerike. U svakom slučaju oni mogu reći šta žele o islamu, nijedna druga religija se ne može nadmetati sa lijepim učenjima islama niti njihovi prerađeni (vjerski) zakoni koje je čovjek napravio.

U skladu sa Božijim obećanjem, u ovo doba je poslan  Njegov odabranik da čuva učenja islama i on nas je upoznao o njegovim ljepotama. Obećani Mesija a.s. kaže:

‘Časni Kur’an koji je također poznat kao Zikr (Podsticanje, Savjetovanje) poslan je u ranim danima da podsjeti o istinama i zbiljama koje su tijesno povezane u čovjeku ali su zaboravljene. Zbog ovog čvrstog obećanja Uzvišenog Allaha: ‘…zaista ćemo je (Mi) čuvati’ od Boga je došao čuvar u ovo doba također. On je manifestacija ‘I drugima (je njega poslao) među njima koji im se još nisu pridružili…’ (62:4) i njegov dolazak je bio obećan. I on je taj koji sada govori među vama.’ (Tafseer hazreti Musleh Mauda, tom II, str. 770)

‘Allah Uzvišeni obećava: ‘Zaista smo Mi poslali ovu Opomenu i zaista ćemo je (Mi) čuvati’ i preuzima na Sebe odgovornost čuvanja islama i Časnog Kur’ana. On je tako spasio muslimane teškoće i nije dao da se petljaju u prepravljanje. Sretni su oni koji cijene ovaj pokret i izvlače korist od njega.’ (Tafseer hazreti Musleh Mauda, tom II, str. 770)

‘U skladu sa Njegovim obećanjem: ‘Zaista smo Mi poslali ovu Opomenu i zaista ćemo je (Mi) čuvati’, Allah Uzvišeni je mene poslao na početku četrnaestog stoljeća da utemeljim veličanstvenost Časnog Kur’ana.’ (Tafseer hazreti Musleh Mauda tom II, str. 770)

‘Ni jedan drugi religijski vođa danas ne uživa Božiju potporu i pomoć koja je s nama.’ (Tafseer hazreti Musleha Mauda, tom II, str. 770)

Tu su odgovori na prigovore iznesene protiv islama. Priznanje ljudi drugih religija da su oni promijenili svoja učenja da bi odgovarala vremenu je priznanje da su njihove religije beživotne. Ali ove riječi Obećanog Mesije a.s. su za muslimanski svijet. Oni se trebaju povezati s njim i ušutkati protivnike koji izjavljuju za islam da je religija nasilja. A oni koji tvrde (za sebe) da islam šire kroz silu zapravo su oružje anti-islamskih sila. Obećani Mesija a.s. je objasnio da ovo nije doba džihada sablje. Odobrenje za džihad sablje samo je bilo dato pod određenim uvjetima ranog islama kad je neprijatelj želio da islam uništi sabljom. Islam je pun učenja ljubavi i mira, i danas treba unaprijeđivati ova učenja. Svaki Ahmadi treba da razumije i prakticira ovo učenje i osnuje živu vezu s Bogom. Danas je Ahmadi musliman taj koji treba dati (saopštiti) ovo znanje muslimanima i nemuslimanima. Oni koji kritikuju islam ne znaju i mi ih moramo obavijestiti o njihovom neznanju. Učenje islama je učenje o miru i sigurnosti i mi ovo učenje trebamo saopštiti u svjetlu Časnog Kur’ana. Mi trebamo pitati druge kako mogu reći da je islam religija nasilja a nemaju znanja o islamu? Mi trebamo reći muslimanima da ubijanjem jedan drugog kroz sektaške svađe donose islamu loše ime.

Iako su naša sredstva ograničena mi ipak trebamo provoditi ovaj zadatak koliko god je moguće kroz štampu, medije i druga sredstva u svakoj zemlji i svakom gradu. Izuzetno je važno da svijet obavijestimo o istinskoj slici islama. Božijom milošću naš Džemat se usredsređuje na ovo skoro svuda ali vrijeme zahtijeva da neprestalno koristimo medije za ovu svrhu. Treba održavati kontakte sa medijima i javnost treba biti obaviještena (o činjenicama) kroz medije. Božijom milošću mi imamo dobre veze sa medijima u Americi i također imamo neke veze ovdje u Njemačkoj. Ali ove veze trebaju biti proširene.

Nedavno je jedna gospođa član Parlamenta iz Glazgova govorila u Parlamentu VB o stvarnosti islama pozivajući se na Ahmadija džemat. Ona je rekla da Ahmadi muslimani prakticiraju ova učenja islama. Rekla je da je prisustvovala našem mirovnom simpozijumu u Glazgovu i bila je puna hvale.

Gospođa, Državni sekretar koja je također bila u skupštini odgovorila je da je zaista islam koji prakticiraju Ahmadi muslimani drugačiji od onog po kojem postupaju ekstremisti. Ona je dodala da su Ahmadi miroljubivi stanovnici, ‘naravno činjenica je da Ahmadi ne predstavljaju nikakvu novu religiju nego samo predstavljaju učenja Časnog Kur’ana.’

Tako, ako ovo ne nastavimo ljudi će uskoro zaboraviti. Napomena je data u Parlamentu VB ali je onda zaboravljena. Ono što je potrebno je da u umovima ljudi nastavimo oživljavati  o tome šta je učenje islama. Poslije našeg povremenog spominjanja u medijima, slijedi tišina. Dogodi se teroristički napad i to zauzme naslove i bude stvorena prilika da se dižu anti-muslimanska osjećanja.

U toku nedavnog putovanja u Japan, mnogi su razgovarali sa hazreti Halifatul Mesihom uključujući dobro obrazovane ljude. Zapravo je jedan kršćanski svećanik rekao da sve što je Huzur rekao u svjetlu učenja islama treba prenijeti ne samo ljudima Japana nego svijeta. On je rekao da ova poruka ne treba biti ograničena na događaj u kojem je data nego je, kroz neprestalne napore treba uputiti širom Japana. Sada nam pošteni ljudi izvan Džemata  također govore da ne zašutimo nego da ova učenja neprestalno predstavljamo svijetu, da će samo onda to biti od koristi. Sada je zadatak Džemata u Japanu da planira i da ovo nastavi. Slično tome, ovdje u VB i drugim zemljama svijeta ova poruka lijepog učenja islama, za koju smo stekli uvid od Obećanog Mesije a.s. treba biti rasprostranjena. Ništa ne može biti ravno ovom lijepom učenju koje je u cjelosti objašnjeno u svjetlu Časnog Kur’ana.

Bog je poslao Obećanog Mesiju a.s. da predstavi ispravnu interpretaciju i komentar Časnog Kur’ana i tako ga čuva. On je ovo obavio izuzetno dobro kroz svoje knjige, Malfuzat i govore. Bog je u ovo doba uzeo zadatak čuvanja Časnog Kur’ana kroz njega i to je također zadatak svakog Ahmadi da ovu poruku uputi ljudima svakog sloja društva i svakog uvjerenja (vjere).

Obećani Mesija a.s. je napisao o miroljubivom učenju islama:

‘Jer je činjenica da islam nikada nije zagovarao prinudu u religiji. Ako detaljno proučavate Časni Kur’an, knjige hadisa i historijske bilješke i ispitate ih i zamislite se nad njima koliko god je to moguće, otkrit ćete da je optužba da je islam svaki put koristio silu i upotrebljavao sablju da širi vjeru, potpuno neosnovana i bestidna. Takvu optužbu iznose ljudi koji nisu bili u stanju da čitaju Kur’an, hadise i vjerodostojne zapise u objektivnom i nepristranom duhu, i koriste klevetu i laži. Ja znam da ubrzo dolazi vrijeme kad će oni koji su gladni i žedni za istinom  saznati stvarnost ovih klevetničkih optužbi. Kako možemo islam opisati kao religiju prinude kad njegova Časna Knjiga, Časni Kur’an nedvosmisleno naređuje: ‘Nema prisile u religiji…’ (2:257)? Ovo znači da vam jednostavno nije dozvoljeno da ljude preobraćate silom. Možemo li ikada optužiti ovog velikog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. za upotrebu sile, dok je trinaest dugih godina života u Meki nastavio savjetovati svoje ashabe da  na zlo ne uzvraćaju zlom nego da podnose i oproste? Kad je smutnja prešla sve granice i svi su se udružili u nastojanju da unište islam, Božija srdžba je zahtijevala da oni koji ubijaju sabljom budu ubijeni sabljom. Osim radi ovoga, Časni Kur’an uopće ne odobrava prinudu. Da je tako bilo, ashabi našeg Časnog Poslanika s.a.v.s. ne bi u momentima kušnje uspjeli dokazati svoju iskrenost kao istinski vjernici. Dok je odanost ashaba našeg Učitelja, Časnog Poslanika s.a.v.s. (poznata) stvar na kojoj se ne trebam zadržavati. (Isus u Indiji, str. 10-11)

‘Ratovi u islamu podpadaju u tri kategorije: odbrambeni ratovi – rat na način samoodbrane, kazneni ratovi – krv za krv, i rat da se utemelji sloboda – da se slomi uticaj onih koji ubijaju one koji prime islam.’ (Isus u Indiji, str. 11)

‘Kur’an jasno naređuje da ne dižemo sablju s ciljem da širimo islam i da trebaju biti predstavljene urođene odlike ove religije i da drugi trebaju biti privučeni kroz pobožne uzore. Nemojte misliti da je u ranim danima islama upotreba sablje bila naređena, jer sablja nikada nije korištena da se širi islam. Posve suprotno, ona je bila izvučena u samoodbrani protiv napada neprijatelja ili s ciljem da se utemelji mir.’ (Usud Carice (star of Empress), str. 11)

‘Oni koji su poznati kao muslimani i samo znaju da se islam treba širiti upotrebom sile nisu svjesni urođenih odlika islama i njihovi postupci su postupci zvijeri.’ (Tafseer hazreti Mesih Mauda, tom I, str. 747)

Obećani Mesija a.s. je tako skrenuo našu pažnju da predstavljamo urođene ljepote islama  uvećavanjem svog znanja i da onda privlačimo ljude kroz dobru praksu. Zaista je velika odgovornost na Ahmadi muslimanima da uvećaju svoje znanje o Kur’anu, predstavljaju dobar uzor i privlače svijet. Ovo je način na koji možemo, u potčinjenosti Obećanom Mesiji a.s. služiti islamu i Časnom Kur’anu i obavijestiti svijet o tome.

Kur’an kaže o onima koji ne prihvataju njegovu poruku: ‘A oni kažu: ‘Ako budemo slijedili Uputu s tobom, bit ćemo istjerani iz svoje zemlje…’ (28:58) Ovdje se ne kritikuje učenje islama na temelju da je religija nasilja. Oni koji  ga ne prihvataju kritikuju, ako se budu držali učenja mira i sigurnosti, da će ih ljudi oko njih uništiti. Islam poučava miru, ako se neke  muslimanske grupe ne drže toga to je njihova nesreća. Zaista, oni ne čuvaju naredbe Časnog Kur’ana. To je nešto što  će Obećani Mesija a.s. i ovaj Džemat raditi. Mi trebamo pokazati svijetu i onima protiv islama svojom riječi i praksom da islam nije opasan. Kao što je Obećani Mesija a.s. rekao da su laž i kleveta anti-islamskih elemenata to što svijet stavlja u opasnost. Velike sile također imaju ruke u ovom haotičnom stanju stvari u muslimanskim zemljama. Neki od njih sada priznaju da su muslimanski ekstremisti proizvod situacije koju su Zapadne vlade stvorile u Iraku. Oni koji počine terorizam u ime islama sigurno nisu izuzeti ali velike svjetske sile su odigrale ulogu u loženju (podsticanju) vatre. Sve ovo se dogodilo zato što se nije slijedila pravda i poštenje.

Vremena su se promijenila i sada svijet ne prihvata tiho tvrdnje koje daju velike sile. Kroz razna sredstva komunikacije svaki analitičar može stići do svijeta i izraziti mišljenje. S jedne strane je govor uklanjanja terorista kroz zračne napade a s druge strane oni koji ih naoružavaju ili provode nezakonite financijske transakcije (poslove) s njima potpuno su zanemareni. Svjetski mir nisu uništile samo muslimanske ekstremističke grupe koje naravno stvaraju nered jer idu protiv učenja islama, nego su zapravo velike svjetske sile također uključene u ovo. Samointeres je za njih glavni dok je svjetski mir uzgredan i sporedan.

Istinski musliman zna da je Bog Selam (Izvor mira) i želi sigurnost za Svoje stvaranje. Među istinskim muslimanima sigurno Ahmadi imaju shvatanje o Božijim naredbama i uputi u pogledu davanja mira i sigurnosti ljudima i da se utemelji mir u svijetu. On kaže: ‘I sjetite se njegovog (ponavljanog) govora: ‘O Gospodaru moj! Ovi ljudi nikako neće vjerovati.’ Zato se oprosti od njih i reci: ‘Selam’, a uskoro će oni znati.’ (43:89-90) Ovo je učenje Časnog Kur’ana. Kad je Časni Poslanik s.a.v.s. pozivao ljude Bogu oni su odbili njegovu poruku. Oni su ne samo odbili njegovu poruku mira, nego su pokušali da unište njegov mir. Pa ipak je Bog naredio da im oprosti zato što nisu imali svijesti i bili glupavi i tražio je od Časnog Poslanika s.a.v.s. da im nastavi govoriti da je njegova poruka poruka mira i sigurnosti. Kad vidimo da je ovo Bog naredio Časnom Poslaniku s.a.v.s.  kad je bio suočen sa proganjanjem od strane protivnika, koliko je još važnije za svakog muslimana da i oni to slijede  i rade u današnjoj klimi i da poruku islama upute drugima na ovaj način.

Naš zadatak je da raznesemo ovu poruku mira i sigurnosti. Kao što je Obećani Mesija a.s. rekao, ako je ikada sila bila upotrebljena u islamu to je bilo u samoodbrani i da se utemelji mir, nikada da se počine okrutnosti. Izvan je pitanja da bi Časni Kur’an ikada, bilo gdje naredio da se podigne sablja/upotrijebi sila protiv onih koji ne prihvate ono što mi kažemo. Ako muslimanske grupe ili muslimanske vođe ovo proturječe svojom praksom, to nije rođeno iz islama, to je rođeno iz samointeresa ili interesa velikih svjetskih sila koje su ove ljude učinile svojim oruđem. Povrh ovoga je navedeno da islam ima učenja o nasilju. Istinski vjernici i robovi Milostivog Boga su u Kur’anu ovako prepoznati: ‘…i kad im se neznalice obrate, oni kažu: ‘Selam!’ (25:64) Ovo je to čemu Kur’an poučava. Niko do nas, pogotovo mladi, ne treba imati nikakvu vrstu kompleksa. Islam je taj i jedini islam koji garantuje mir u svijetu danas i Časni Kur’an daje učenje da se dokrajči ekstremizam. Mi svi trebamo steći shvatanje o ovom učenju i staviti ga u praksu i baš kao što je Obećani Mesija a.s. rekao pokazati svijetu svojom praksom da je nas danas Bog osposobio da čuvamo Kur’an i to je Božija milost. Ispravna interpretacija i komentar Časnog Kur’ana je čuvanje njegovih značenja i Bog je poslao Obećanog Mesiju a.s. radi ovoga. Bog nas je osposobio da prihvatimo Obećanog Mesiju i tako nas odabrao da širimo ovo lijepo učenje u svijetu. To je odgovornost svakog Ahmadi muslimana, svaki Ahmadi dječak, djevojčica, muškarac i žena treba učiniti napore u ovom pravcu.

Svijet se nalazi na ivici vatre. U svako doba može izbiti situacija koja će ga strmoglaviti u vatrenu provaliju. Odgovornost je Ahmadi muslimana da nastoje da spase svijet da ne padne u vatru i da rade u pravcu mira i sigurnosti i jedino Ahmadi mogu obaviti ovaj zadatak. Za ovaj zadatak je potreban napor. Glavni aspekt da se postigne ovaj cilj je da utvrdimo posebnu vezu s Bogom, da se okrenemo Njemu i sagnemo se Njemu i da u srcima usadimo bogobojaznost. Samo onda možemo dati mir sebi, svojoj budućoj generaciji i svijetu. Za ovu priliku je Obećani Mesija a.s. rekao u jednoj strofi:

To je vatra ali će biti spašeni od vatre svi oni

Koji vole Boga, Posjednika čuda!

Ono što je potrebno je da svoju vezu sa Svemogućim Bogom učinimo još jačom i uvećamo ljubav prema Njemu, da nas Allah osposobi da ovo nastojimo i da On dadne svijest svjetovnim ljudima da poslušaju Boga i poprave se tako da budu spašeni od pada u provaliju razaranja.

Najavljene su tri dženaze. Jedna je za umrlog čije je tijelo prisutno, za Inayat Ullah Ahmadi sahiba koji je umro 9. decembra. On je služio kao misionar dugo vremena. Dvije dženaze su za umrle čija tijela nisu prisutna: maulavi Bashir Ahmad sahib, derviša Kadiana koji je umro 7. decembra i za Syedu Kanitu Begum sahibu iz Orissa koja je umrla 16. oktobra.