Hutbe

Hutba 20. novembar 2015. – Baitul Ahad: Japanska džamija


Hutba, 20. novembar 2015.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

(Napomena: Naš tim ’Alislam’ preuzima punu odgovornost za bilo kakve greške ili

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Elhamdulillah, danas je Ahmadija džemat u Japanu bio u stanju da otvori svoju prvu džamiju. Da Allah blagoslovi ovu džamiju na svaki način i da oni koji prisustvuju u džamiji budu u stanju da ispune ciljeve za koje je džamija napravljena. Neahmadi su također napravili neke prelijepe džamije i potrošili su milione i stotine hiljada dolara. Ovo je prva Ahmadi džamija u Japanu ali nije prva džamija u ovoj zemlji, u Japanu ima oko 100 džamija. Jednostavna izgradnja džamije ne ispunjava naš cilj u Japanu. Shvatanje je da je naša džamija najveća u Japanu u smislu kapaciteta. Ovo također nije značajna činjenica i ne treba učiniti da mislimo da smo dostigli svoj krajnji cilj. Naša svrha će biti ostvarena kad, poslije davanja zavjeta bai’ata Obećanog Mesije a.s. nastojimo da postignemo njegove ciljeve a to je da osnujemo vezu s Bogom, da ispunimo dužnosti prema obožavanju Boga i ispunimo dužnosti prema Božijem stvaranju, da uzdignemo svoju praksu do visokih nivoa i da prelijepu poruku islama uputimo do svake osobe u ovom narodu.

Kad su Japanci stekli religijsku slobodu i njegov narod postao naklonjen vjeri, oni su također bili zainteresovani za islam. Kad je na ovu činjenicu skrenuta pažnja Obećanog Mesije a.s. on je izrazio snažnu želju da Japancima uputi poruku istinskog islama. On je objasnio, prije više od sto godina, ako su Japanci naklonjeni prema islamu, treba im biti upućena poruka istinskog islama. On je postavio pitanje: zašto da se oni okreću vjeri koja je mrtva? Objašnjavajući ovo on je rekao: ‘Kako mogu oni koji u sebi nemaju duh islama biti od bilo kakve koristi Japanskom narodu. Oni koji su zatvorili vrata objavi i svoju vjeru učinili beživotnom.’ Obećani Mesija a.s. je s bolom rekao da su drugi muslimani nepravedni ne samo prema sebi slijeđenjem ove vjere, oni također čine da drugi budu udaljeni od islama pokazivanjem ove pogrešne vjere. On je rekao ono što je potrebno je da ova zajednica pripremi neke ljude za ovaj zadatak koji su sposobni i hrabri. On je također izrazio želju da napiše knjigu za širenje poruke među Japancima. Obećani Mesija a.s. je došao u potčinjenosti Časnom Poslaniku s.a.v.s. da raširi njegovu poruku u svijetu, koji uključuje Japan i Okeaniju i druge dijelove svijeta. Božija je milost da su se Ahmadi muslimani iselili u Japan i Božija je milost da neki tamo imaju uspješne poslove. Skoro svi Ahmadi muslimani u Japanu su se okoristili poslije iseljavanja iz Pakistana. Mnogi među njima su oni čiji su preci prihvatili Ahmadijat i među njima ima nekih koji su, nakon što su čuli Obećanog Mesiju a.s. željeli i žudili za tim da posjete Japan i ostatak svijeta i rašire ovu poruku, ali je njihova čežnja ostala neispunjena. Ahmadi koji sada žive u Japanu i kojima je Bog dao priliku da budu tamo trebaju širiti ovu poruku. Oni sigurno nisu iselili samo iz ekonomskog razloga?

Obećani Mesija a.s. je bio rastužen da su drugi muslimani, nakon što su zatvorili vrata objave učinili vjeru mrtvom; koju poruku islama oni mogu uputiti Japancima jer Japanci nemaju potrebe za beživotnom vjerom. Sada Ahmadi koji žive u Japanu mogu dati dokaz islama da je živa vjera. Kad vrata prema Bogu budu jednom zatvorena, koja razlika ostaje između islama i drugih religija? Ako treba dokazati islamsku nadmoćnost ona se treba dokazati time da svijetu

kažemo da Bog islama i dalje govori onima koje On voli. Ekonomska korist ne smije biti jedini cilj dolaska u Japan, zapravo svaki pojedinac treba osnovati vezu s Bogom. Islam ne treba nikakvu silu ili moć da se širi. On treba ljude koji imaju potpunu vjeru u Boga, čiji standardi obožavanja Boga su visoki i koji se, umjesto činjenja ubistava i ubijanja zauzimaju u sveti rat (džihad) protiv samih sebe da od sebe naprave bolje ljude. Ogromna je tragedija stanja muslimana da su s jedne strane odbili da Bog još može poslati objavu a s druge strane nastoje da šire islam silom, tlačenjem i ubijanjem nevinih ljudi. Nedavni napadi u Parizu su bili jako divljački. Ovi ljudi ne gomilaju Božiju milost nego Božju srdžbu. U ovom pogledu je na Ahmadi muslimanima ogromna odgovornst da uzdignu nivoe svog ibadeta Bogu kao i širenja poruke učenja islama. Njihova odgovornost je da ispune dužnosti prema novoj džamiji, da je ispune u vrijeme pet dnevnih namaza, da uzdignu svoj nivo ibadeta Bogu, da razmisle i analiziraju svoju praksu i da prošire polja širenja poruke. Zaista je Obećani Mesija a.s. rekao ako želite da u nekoj oblasti predstavite islam, izgradite tamo džamiju. Putevi širenja poruke i predstavljanja će se otvoriti.

Džamija u Japanu stavlja odgovornost na Ahmadi koji tamo žive u pogledu standarda njihovog ibadeta Bogu i širenja poruke. Mediji su prilično naširoko izvještavali o otvaranju džamije kao i o predstavljanju miroljubivog islama. Na Ahmadi muslimanima Japana je da se okoriste od ovog predstavljanja. Naravno izgradnja džamije nije ništa novo u Japanu. Tamo ima nekih 100 džamija u ovoj zemlji. Značaj naše džamije je da za razliku od drugih muslimana mi dajemo istinsku sliku islama, sliku koju je dao Časni Poslanik s.a.v.s. i radi koje je u ovo doba bio poslan njegov istinski i revni poklonik. Također je odgovornost Ahmadi muslimana da predstave ovu sliku i za ovo nije dovoljna jačina vjere i vjerovanja, nego se zapravo traže dobar standard prakse kao i duh bratstva. Mi trebamo okrenuti svoje vidike tamo gdje je vidik našeg učitelja kao i vidik njegovog istinskog i revnog predanika. Ovo otkriće možemo naći u Časnom Kur’anu. Nije dovoljno reći: Elhamdulillah, mi smo prihvatili Imama ovog doba i u ovo doba jedino se na Ahmadi muslimane odnosi ajet koji je proučen na početku hutbe, koi su prihvatili Imama ovog doba i među kojima je uveden Halifat radi čvrstog utemeljenja vjere. I da je Bog postavio neke principe za one koji su povezani sa sistemom Halifata. Prvo je skrenuta pažnja na obavljanje namaza. Ako nedostaje pažnje u ovom pogledu onda je neispravno tvrditi da smo istinski muslimani i reći da ćemo mi proizvesti revolucionarnu promjenu u svijetu i da smo prihvatili istinskog i revnog poklonika Časnog Poslanika s.a.v.s. Zato što je upravo cilj dolaska Obećanog Mesije bio da čovjeka poveže s Bogom, drugi cilj je da ljude poveže jedne s drugim.

Naprijed spomenuti ajet kaže da oni koji se boje Boga ispunjavaju dužnosti ibadeta Bogu i također troše za dobro drugih. Oni ovo slijede ne samo u toku svog života nego također iza sebe ostavljaju uzore za druge da ih oponašaju; uzore o tome kako pomoći stvarni cilj (svrhu) života i zaštititi se od šejtana. Ako prihvatimo onoga ko je određen od Boga u ovo doba, mi ovo moramo smatrati Božijom milošću zato što su drugi muslimani rasuti. Mi smo prihvatili Obećanog Mesiju i poslije njega njegov Halifat je bio čvrsto utemeljen, kroz koji se mi krećemo na znak/pokret jedne ruke. Zaista, položaj da neko bude čvrsto utemeljen/počastvovan ne postiže se jednostavno kroz vladavinu ili moć, nego se također postiže kroz unutrašnji mir. InšaAllah uskoro će doći to vrijeme kad će vlade također prihvatiti Obećanog Mesiju a.s. Svijet sada gleda na nas da dadnemo istinska učenja islama, ovo je također čast koja potiče od nas što smo čvrsto utemeljeni. Bog kaže da je biti primaoc ove milosti ostati čvrst na pobožnosti i

širiti je i izbjegavati ono što je loše i također spasiti druge od toga i ova praksa će nam dati napredak.

Svaki Ahmadi treba voditi računa da se nastavi usredsređivati na popravljanje naše prakse i ovo će i dalje biti izvor da naš Džemat bude čvrsto utemeljen i počašćen i vlade će također doći pod ovaj uticaj i postati potčinjeni Časnom Poslaniku s.a.v.s. Ovo je zaista veličanstvena radosna vijest za istinske muslimane koji nisu tlačitelji, koji su pošteni i pravedni, koji ne zaboravljaju Boga, koji Ga obožavaju i ne prisvajaju druge nego koji zapravo ispunjavaju prava drugih. Koji nisu sebični nego su nesebični i koji imaju iskrenu vezu sa Halifatom Ahmadija i ne ponavljaju jednostavno zavjet na raznim programima nego zapravo šire dobre vrijednosti i zaustavljaju od onog što je zlo i koji, prije nego što tako budu radili, razmišljaju o sebi. Koji žrtvuju svoj ego radi upravnog sistema Džemata. Ovi aspekti čine da budu bliže Bogu i također im olakšavaju da ispune prava ljudi i čine ih istinskim Ahmadi muslimanima kako je Obećani Mesija a.s. očekivao od njih da budu.

Ima nekih u Džematu koji kažu da će sve svoje žrtvovati radi Halifata Ahmadija,međutim, kad se od njih traži da riješe svoje uzajamne pritužbe oni traže beskonačne izgovore. Ako želite biti istinski vjernici, budite oni koji daju mir i sigurnost. Povezanost s novom džamijom u Japanu ne treba biti u terminima samo povezivanja sa zgradom od cigli i maltera. Zapravo, to treba biti povezivanje sa onom osobom koju je Bog poslao da poveže čovjeka s Bogom i nakon napuštanja svih ličnih žalbi, želja i egoizma da poveže ljude u sistem koji zahtijeva žrtvovanje. I ovo žrtvovanje ne znači jednostavno davanje nego također znači žrtvovanje egoizma. Naređivanje dobra ne treba samo biti radi drugih nego također treba vrijediti i za vas i prije nego što drugima zabranjujete zlo trebate razmisliti o sebi.

Velika većina Ahmadi muslimana u Japanu su iz Pakistana gdje su se suočavali sa proganjanjem, suočavali su se sa proganjanjem da svoju džamiju nazovu džamijom, gdje izgovaranje selama može završiti u trogodišnjem zatvoru. Neki Ahmadi u Japanu su tražili azil i oni trebaju razmisliti o tome koliko ih je Allah blagoslovio. U Japanu nema proganjanja u pogledu ibadeta Bogu, nema kazne zato što svoju džamiju nazivate džamijom i umjesto zatvora pozdrav mira i sigurnosti (selam) je cijenjen. Zar sve ovo ne zahtijeva da proizvedemo revolucionarne promjene u sebi i prepoznamo cilj svog stvaranja? Da trebamo živjeti sa međusobnom ljubavlju i naklonošću i proširiti ovu ljubav i naklonost u širem društvu i u sebe ugraditi ove odlike koje Bog želi da imamo. Za ovo je potreban napor.

Bog kaže u Časnom Kur’anu: ‘Oni koji se kaju, koji se mole, koji (Njega) hvale, koji putuju (na Božijem putu), koji se saginju (radi Allaha), koji padaju na sedždu, koji naređuju dobro i zabranjuju zlo, i koji čuvaju Allahove granice, (svi su oni istinski vjernici). I podaj radosne vijesti onima koji vjeruju.’ (9:112)

Prvi uvjet da se postane istinski vjernik je da se pokajemo od grijeha i obećamo da ćemo to potpuno izbjegavati. Ovo ne znači velikih grijeha nego su pogreške i propusti koji stvaraju poremećaj u sistemu Džemata također grijeh. Zaista je Božija volja da čovjek obožava Boga kao što je rečeno: ‘A Ja nisam stvorio džinove i ljude osim da Mene obožavaju.’ (51:57) Niko nije izuzet od obožavanja Boga: i bogati, i siromašni,kao i poslovni ljudi jednako ne smiju biti nemarni o tome.

Neki Ahmadi su dali velike financijske žrtve za izgradnju džamije u Japanu, drugi su podnijeli teškoće da se žrtvuju i djeca su također doprinijela u davanju. Iako je tu bio ogroman duh žrtvovanja to nikoga ne oslobađa da bude nemaran u pogledu ibadeta Bogu. Žrtvovanje stiče prihvatanje skupa sa ispunjavanjem dužnosti obožavanja Boga. Ovaj ajet nastavlja dalje i kaže: hvalite Boga. Mi trebamo hvaliti Boga da nam je, poklanjajući nam džamiju u Japanu On za nas otvorio puteve prenošenja poruke, mi trebamo hvaliti Boga da nam je otvorio nove puteve da širimo učenja islama, trebamo hvaliti Boga što nas je učinio ekonomski imućnijim – ovo nije ni zbog kakve pameti na našoj strani nego je samo kroz Njegovu milost. Trebamo pamtiti Božije blagoslove na nama. Hvala Bogu također obuhvata da Mu budemo zahvalni čak u nepovoljnim okolnostima. Mi trebamo hvaliti Boga što nas je osposobio da prihvatimo Imama ovog doba. Bog kaže u ovom ajetu da istinski vjernici putuju da traže Božije zadovoljstvo i iseljavanje Amadi muslimana u Japan treba biti u ovom smislu. Ajet dalje nastavlja i kaže da se istinski vjernici saginju radi Boga. Ovo označava saginjanje u namazu kao i trošenje imetka i svoje energije/vještine/znanja radi vjere. Mi ne trebamo samo ponavljati svoj zavjet na način obreda nego to trebamo staviti u praksu. Bog kaže u ovom ajetu da istinski vjernici također padaju na tlo pred Bogom i naklonjeni su ibadetu.

Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da je istinski vjernik najbliže Bogu kad je na sedždi. Treba tražiti sedžde blizine Bogu. Samo stavljanje svog čela na tlo ne znači sedždu. Zapravo trebamo također padati na sedždu u duhu najponiznije i nastojati i tražiti Božije zadovoljstvo. Ono što je potrebno je da žrtvujemo sve pred Bogom, da stavimo u stranu svoj ego, da se držimo naredbi i slijedimo upravni sistem Džemata. Zaista je također Božija naredba da budemo poslušni upravnom sistemu zajednice i to donosi blizinu Bogu. Položaj na sedždi dovodi osobu bliže Bogu i učinjena je u stanju poniznosti. Kad smo u stanju da činimo sedžde u potpunoj poniznosti i učinimo cjelovite napore da steknemo Božiju blizinu, također trebamo koristiti sve svoje mogućnosti da druge dovedemo bliže Bogu; one koji su se zadubili u svjetovne puteve. Ovo je zadatak i odgovornost svakog Ahmadi muslimana da spasi svijet od Božijeg nezadovoljstva. Bog kaže u ovom ajetu da istinski vjernici paze na granice koje je Bog postavio, to jest, treba učiniti cjelovit napor da stavimo u praksu granice koje je Bog postavio kao što je rečeno u Časnom Kur’anu i koje je Časni Poslanik s.a.v.s. objasnio i koje je također rekao Obećani Mesija a.s. koji je od nas očekivao da ih se držimo. Nastojte i i stavite u praksu riječi Halife vremena. Mi trebam čuvati svoju vjeru i svoju praksu i cijeniti blagoslov Halifata koji nam je Bog dao u ovo vrijeme. Bog je rekao da je to (Halifat) važan element da budemo čvrsto utemeljeni i počašćeni i dao je radosne vijesti onim iskrenim vjernicima koji ove stvari stave u praksu.

Božija je naklonost prema nama da koristimo moderne izume za svoju korist. Džemat troši stotine hiljada dolara svake godine na MTA. To je veliki izvor prenošenja poruke kao i odgoja i iznad svega to je sredstvo da budemo povezani sa Halifom vremena. Jedna majka je nedavno prigovarala o nedostatku Džematskih resursa u Japanu. Veći dio sedmice djeca su ili u školi ili kod kuće s roditeljima. Kad su kod kuće roditelji im barem trebaju pokazati programe Halife vremena. Ako im vi dadnete odgoj (moralnu obuku) oni će razumjeti koncept jedinstva Džemata. Roditelji se trebaju držati uz MTA programe Halife vremena i također učiniti da ih se djeca drže. Čak ljudi izvan našeg Džemata pišu hazreti Halifatul Mesihu i kažu mu kako ih je slušanje njegove hutbe upoznalo o stvarnosti religije. Koliko više trebamo gledati ove

programe? Ako je problem u razlici u vremenu tu su mnogi programi koji se ponavljaju u različito vrijeme.

Onda je tu bolest nalaženja propusta drugih umjesto trošenja vremena u korisnim stvarima. Vršioci dužnosti također trebaju provoditi odgoj s ljubavlju i umjesto povećanja pritužbi trebaju uvećati uzajamnu ljubav. Mi dajemo poruku ljubavi za sve, mržnje ni za koga ali kakvog to smisla ima ako mi sami imamo zlobu u svojim srcima? Oni koji sebe nalaze u takvim situacijama trebaju napraviti promjene da traže Božije zadovoljstvo i budu uključeni među one kojima su date radosne vijesti kao istinskim vjernicima. Neke porodice kod kuće govore negativno o Džematu i vršiocima dužnosti. Oni podsvjesno uništavaju svoju buduću generaciju. Mi tvrdimo da naređujemo dobro i zabranjujemo zlo i kao takvi mi prvo i prije svega trebamo ove aspekte usmjeriti na sebe i na svoje porodice. Ako ovo ne uspijemo, naši napori u prenošenju poruke će biti neuspješni. Sada kad je džamija izgrađena, treba ispuniti dužnosti prema džamiji. Obraćajući se rođenim Japancima Ahmadi muslimanima, hazreti halifatul Mesih je rekao da oni trebaju učiti o vjeri i napredovati u vjerovanju. Oni ne trebaju gledati kakvi su ti i ti dugogodišnji, rođeni Ahmadi. Kao što je spomenuto mnogo puta ranije, Bog nije nikome rodbina, Njegova pomoć i potpora će biti sa onima koji su pobožni. Da Allah dadne da svaki Ahmadi živi svoj život po ovom principu i da ova džamija dovede do revolucionarne promjene u vjerovanju i praksi svakog Ahmadi muslimana. Umjesto privremenog oduševljenja i interesa za džamiju, da dužnosti prema njoj budu ispunjene u stvarnosti.

U pogledu činjenica i brojeva o džamji oni su: zemlja na kojoj stoji je veličine 1000 kvadratnih metara. Džamija ima prizemlje i prvi sprat i smještena je na glavnom putu koji je također raskršće koje ima izlaze dvaju autoputeva u blizini. Također je u blizini željeznička stanica odakle idu direktni vozovi za Nagoya međunarodni aerodrom. Kao blagoslov su u džamiju ugrađene cigle iz džamije Mesdžid Mubarak iz Kadiana i DarulMasih, Kadian. Prizemlje džamije ima glavnu salu sa kapacitetom za više od pet stotina klanjača. Sala za žene je na spratu i tu je također tarasa. Uz mali šator podignut na terasi džamije, kapacitet se može uvećati od sedam do osam stotina. Tu su također kancelarije i biblioteka na prvom spratu. Tu je također kuća za misionara i sobe za goste. Kupljena je zgrada i napravljene su prepravke da je preokrenemo u džamiju uključujući četiri minareta i kupolu. Pošto je džamija na glavnj cesti privlači mnogo pažnje. To je naša prva džamija u cijeloj oblasti Dalekog istoka, da (Allah dadne da) ona navijesti još mnoge. Zgrada je kupljena u junu 2013 i koštala je oko 137,000,000 Japanskih jena (1,115,591 dolara). Malo manje od polovine ovog iznosa dao je Centar kao pomoć a ostatak je izmiren kroz veliko žrtvovanje Japanskog Džemata. Da ih Allah sve nagradi! Prvo se mislilo da ćemo lahko dobiti dozvolu za gradnju ali je došlo vrijeme kad je sve izgledalo vrlo teško. Na jednom stepenu su advokati savjetovali da ne idemo dalje zato što Džemat nije bio registrovan i predlagali su da se odreknemo ugovora. Ali je Bog uklonio sve prepreke. Također je bila prisutna zabrinutost da će možda lokalno stanovništvo protestvovati ali je sazvan sastanak i Allah je ispunio njihova srca uvjerenjem i oni su se odmah složili. Neki od njih će biti predstavljeni u vrijeme džume namaza. Sve ove stvari trebaju uvećati vjeru Ahmadi muslimana koji žive u Japanu i oni trebaju posvetiti pažnju na svoje odgovornosti.

Tu su mnoga iznošenja o financijskom žrtvovanju za izgradnju džamije. Jedan Ahmadi je odveo kući vršioca dužnosti koji je tražio doprinos i rekao da će dati sve što ima. Njegova žena Japanka iznijela je neke kutije iz kojih je izvadila gotovinu u vrijednosti od 10,000 dolara i dala za doprinos. Sadr sahib Japana kaže o drugim porodicama koji nisu finanscijski imućne ali su ograničili svoje lične troškove i dali doprinose. Na jednom stepenu bio je manjak od 250,000 funti koji su izmirili Ahmadi iz Japana čineći velike žrtve iako su već dali doprinose. Jedan mladi student koji radi pola radnog vremena daje ili je davao redovno svaki mjesec do vremena kad smo primili izvještaje. Djeca su dala svoje džeparce, jedna djevojčica skupila je sve darove koje je primila u raznim prilikama i dala doprinos od skoro 9.000 dolara. Žene su dale svoj nakit uključujući jednu koja je dala 24 zlatne narukvice. Jedna žena je dala nakit koji joj je dala njena majka i žena koja je nedavno došla iz Pakistana dala je svoj zlatni nakit (garnituru) kupljenu u januaru ove godine.

Da Allah blagoslovi sve ove ljude nastavi uvećavati njihovu vjeru i da oni ispune prava i dužnosti ove džamije i žive zajedno u ljubavi i naklonosti. Susjedni Japanci su učinili mnogo iskrenih stvari. Kad je jedan komšija otkrio da gosti dolaze iz inostranstva radi otvaranja džamije on je dao na korištenje svoju veliku trospratnu kuću za smještaj gostiju. Druge komšije su ponudile mjesto za parkiranje. Za Japance je tradicionalno da nove zgrade ukrase sa raskošnim cvijećem. Dvojica prijatelja Japanaca su izrazili želju da ukrase džamiju za otvaranje i bili su od pomoći. Jedan neahmadi advokat je bio od izuzetne pomoći u procesu registracije i svih stvari vezano za zakon u izgradnji džamije. Cijena njegove usluge je narasla do 20,000 dolara koje se on odrekao jer je smatrao da je Ahmadija džemat učinio mnoge usluge Japanu. O otvaranju su mediji naširoko izvještavali.

Druge najveće novine ove zemlje objavile su izvještaj 11. novembra i rekli da su džamija i centar miroljubive Ahmadija muslimanske zajednice spremni. Ona ima minarete i kapacitet za 500 klanjača. Ahmadija zajednica se ponosi u širenju mira i ljubavi i održava programe koji unapređuju društveno međudjelovanje. Tu je oko 200 članova ove zajednice u Japanu od kojih je većina porijeklom iz Pakistana dok su drugi iz raznih nacionalnosti. Ova zajednica je na čelu dobrovoljnih aktivnosti. Oni su dijelili hranu među onima koji su bili pogođeni Kobe zemljotresom i cunamijem, kao i zemljotresom u sjevernom Japanu i poplavom ove godine.

Ovo je dojam koji Džemat ima na druge, da su predstavnici islama koji unapređuju mir i sigurnost, koji služe ljudima. Zadatak je svakog Ahmadi u Japanu da ovo nastavi i da uveća ovaj dojam. Da Allah osposobi svakog Ahmadi da unapređuje stvarnost da je islam religija mira i sigurnosti i da su naše džamije simboli ovoga tako da putevi širenja islama u ovoj naciji postanu još širi i da ovaj narod također bude dovoljno sretan da prepozna Stvaraoca i razumije položaj dobročinitelja čovječanstva, Časnog Polsnaika s.a.v.s.