Hutbe 2016

Hutba 01. januar 2016. godine – Godina 2016 i naše odgovornosti


Hutba, 01. januar 2016- godine

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

(Napomena: Naš tim ’Alislam’ preuzima punu odgovornost za bilo kakve greške ili

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Danas je prvi dan Nove godine i godina počinje s petkom, blagoslovljenim danom. Tradicija je da jedan drugom zaželimo sretnu Novu godinu i tako ljudi šalju poruke s dobrim željama hazreti Halifatul Mesihu i također će zaželjeti jedan drugom. Nova godina se na Zapadu, u razvijenom svijetu proslavlja zabavama i pijančenjem cijelu noć i pokazivanjem vatrometa. Zapravo se sada ovako također proslavlja i u muslimanskim zemljama. Prošle noći su vijesti na televiziji izvijestile i pokazale zapaljenu zgradu od 63 sprata u Dubaiju pored prikaza vatrometa i ponavljajući je rečeno da će se, uprkos toga što ova zgrada gori vatromet ipak održati. Većina muslimanskih zemalja su ovih dana u lošem stanju ali to je način kako bogati pokazuju svoj materijalizam. Čak i da nije bilo vatre, bilo je potreba vremena za bogate muslimanske zemlje da kažu da trebaju pomoći pogođenim muslimanima umjesto da troše na rasipne stvari. Ali takvo je stanje stvari da je prije nekoliko dana bilo na vijestima da najluksuzniji hotel u Dubaiju ima za Božić najskuplju jelku u svijetu koja je koštala 11 miliona dolara. Ovo su sada prednosti bogatih muslimana.
Mnogi Ahmadi muslimani su proveli prošlu noć u ibadetu Bogu ili su se probudili ranije da klanjaju dobrovoljne namaze da započnu Novu godinu. U Džematu se klanjao tahadžud namaz na mnogim mjestima. Nas smatraju nemuslimanima dok su oni koji stvaraju urnebes muslimani. U svakom slučaju, mi smo, Božijom milošću muslimani i ne trebamo ničije svjedočenje za ovo. Ako želimo ikakvo svjedočenje to je da budemo istinski muslimani u Božijim očima. A ovo se ne događa obavljanjem pojedinačnih ili zajedničkih dobrovoljnih namaza samo prvog dana godine ili davanjem milostinje ili činjenjem nekog dobrog djela. Nema sumnje da pobožne prakse privlače Božiju milost ali tu treba biti stalnost i odlučnost u njima. Bog želi stalnost u pobožnosti. Skupa sa obavljanjem tahadžud namaza ono što je potrebno da Bog bude zadovoljan je da ostvarimo pobožnu promjenu srca. Ovo se ne može postići samo pobožnošću nekoliko dana. Mi trebamo razmišljati o tome koju vrstu prakse trebamo posvojiti koje će nam zaraditi Božije zadovoljstvo. Radi ovog cilja je hazreti Halifatul Mesih naveo neke savjetodavne isječke iz pisanja onoga koji je bio određen od Boga u ovo doba, Obećanog Mesije a.s. Ovi isječci objašnjavaju kako da neprestalno pokušavamo i s kojim uvjerenjem, da steknemo Božije zadovoljstvo, kako da učinimo da 12 mjeseci godine i 365 dana budu blagoslovljeni da okupe Božiju milost.
Obećani Mesija a.s. je rekao:
‘Pogledajte na stanje svijeta! Naš Časni Poslanik s.a.v.s. je pokazao kroz svoju praksu, kroz svoj život i sve drugo da je sve to radi Uzvišenog Allaha. Što se tiče muslimana u svijetu danas, ako jednog od njih upitate je li musliman on će odgovoriti izgovaranjem ‘Alhamdulillah’. Životni principi onoga za kojeg ispovijeda da ga slijedi bili su radi Boga, ali današnji musliman živi i umire radi svijeta do vremena kad bude u smrtnoj agoniji. Svijet ostaje njegov predmet želje. Kako on onda može reći da slijedi Časnog Poslanika s.a.v.s.?
Ova stvar izaziva razmišljanje i nemojte to smatrati beznačajnim. Nije lahko biti musliman. Nemojte biti zadovoljni dok u sebe ne usadite poslušnost Časnom Poslaniku s.a.v.s. i islamski uzor.
Ako ste poznati kao musliman bez prakticiranja poslušnosti onda je vaša vjera samo ljuska (omotač) a mudrima nije dovoljna samo ljuska (omotač) i epiteti. Neki musliman je pitao Jevreja da postane musliman. Jevrej je odgovorio da nije dovoljno samo ime. Rekao je kako je svom sinu dao ime Halid (dugog života) ali ga je sahranio prije nego što je pala noć. Zato traži stvarnost i nemoj samo biti sretan tek na epitetima. Kako je nečasno da čovjek bude poznat da je iz ummeta veličanstvenog Poslanika s.a.v.s. a troši život kao nevjernici. Pokazujte uzor Časnog Poslanika s.a.v.s u svom životu i stvorite isto stanje. Vodite računa ako ne budete imali isto stanje da ste sljedbenik šejtana.
Ukratko, možete razumjeti da cilj i svrha čovjekovog života treba biti da bude miljenik Uzvišenog Allaha jer ukoliko osoba nije miljenik Uzvišenog Allaha i ne prima Božiju ljubav, ne može biti uspješan u životu. A ovo se ne može postići dok istinski ne bude poslušan i ne slijedi Časnog Poslanika s.a.v.s. koji je kroz svoj blagoslovljeni uzor pokazao šta je islam. Usadite taj islam u sebe tako da postanete Božiji miljenici.’ (Malfuzat, tom II, str. 187-188)
Obećani Mesija a.s. je također rekao:
‘Islam ne dozvoljava manastirski život. To je za kukavice. Nije važno do koje mjere jedan vjernik bude upleten u svijet, njegova upletenost je izvor njegovog višeg duhovnog položaja jer je njegov stvarni cilj vjera. I svijet i imetak svijeta i raskoš su sredstva da služi vjeri. Glavna stvar je da svijet ne smije biti njegov krajnji cilj, zapravo stvarni cilj postizanja svjetovnih ciljeva treba biti da služi vjeri. I svjetovni ciljevi trebaju biti postignuti na način da služe vjeri. Baš kao kad putujete koristite sredstva prevoza i neku opskrbu s ciljem da stignete na odredište. Prevoz i opskrba su slučajni. Osoba treba tražiti svijet na sličan način – kao sredstva da služi vjeri.’ (Malfuzat, tom II, str. 91)
‘…Naš Gospodaru, podari nam dobro na ovom svijetu i dobro na budućem svijetu i spasi nas od patnje u vatri’ (2:202) također daje prednost svijetu. Ali kojem svijetu? ‘Dobro na ovom svijetu’ koje je izvor dobra na Drugom svijetu. Učenje u ovom ajetu (dovi) jasno pokazuje da vjernik treba voditi računa o dobru na Drugom svijetu kad traži svjetovne ciljeve. Termin ‘dobro na ovom svijetu’ obuhvata sve najbolje načine traženja svijeta koje vjernik treba posvojiti da ostvari svjetovne ciljeve. Tražiti svjetovne ciljeve svim takvim sredstvima koja samo imaju za ishod dobro a ne takva sredstva koja su izvor bola za drugo ljudsko biće ili izvor sramote za bilo koga. Sticanje takvog svijeta će nesumnjivo biti izvor postizanja dobra na Drugom svijetu.’ (Malfozat, tom II, str. 91-92)
Treba da razumijete šta se mislilo riječju ‘Džehennem’? Jedan Džehennem je onaj koji je Uzvišeni Allah obećao poslije smrti a drugi je u ovom životu; ako život nije radi Svemogućeg Boga onda je zaista džehennem. Uzvišeni Allha ne gleda da ukloni bol takve osobe ili mu donese udobnost. Nemojte zamišljati da prividno bogatstvo i moć, imetak i poštovanje ili što imate mnogo djece postaje izvor užitka, zadovoljstva ili spokoja za nekoga i on je u džennetu zbog ovoga. Zaisgurno nije. Užitak, zadovoljstvo i spokoj koji su nagrada Dženneta ne mogu se naći u ovim stvarima. Oni se samo mogu postići živeći i umirući radi Boga. Jer ovi Božiji Poslanici a.s, pogotovu Ibrahim i Jakub su savjetovali: ‘… ne umirite osim kad ste pokorni.’ (2:133) Zadovoljstva ovog svijeta stvaraju patnju od (nekih bolesti) do takvog vremena kad osoba umire. Vatra nepotrebnih želja i žudnji je kao vatra Džehennema koja neda čovjekovom srcu da nađe udobnost. Nasuprot, ona ga drži da se previja i migolji u sumnji i nervozi. Zato ovaj aspekt uopće ne smije ostati skriven od mojih prijatelja – da čovjek ne smije biti tako bjesomučan i zaljubljen u sebe, u ljubavi i opijenosti ljubavlju bogatstva i imetka ili porodice da bude stvorena razdaljina između njega i Svemogućeg Boga.’ (Malfuzat, tom II, str. 101-102) Obećani Mesija a.s. je rekao:
‘Ja sam shvatio da ‘Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, Milostivom, Darovaocu bez traženja, Samilosnom, Gospodaru Sudnjeg dana’ (1:2-4) dokazuje da čovjek treba usaditi ove odlike, to jest sve odlike Uzvišenog Allaha… Kad čovjek kaže: Mi samo Tebe obožavamo..’ (1:5) on treba na način odražavanja, posvojiti odlike Rabubijjata (Božije odlike da hrani i održava), Rahmanijjata (Božije odlike da je Gospodar). Visina izvanrednosti u čovjeku je da se natopi bojama Allaha i da se ne umara dok ne dostigne ovaj položaj. Slijeđenjem ovoga, u čovjeka budu usađeni privlačnost i pomoć koji ga vode ka obožavanja Boga i on je u stanju pomoću kojeg: ‘… i rade ono što im je naređeno.’ (Malfuzat, tom II, str. 132-133)
Obećani Mesija a.s. je rekao:
‘Ko je taj ko zna hoće li preživjeti od vremena između zuhr i asr namaza? Ponekad se dogodi da osoba iznenada umre. Ponekad naizgled zdravi ljudi odjednom umru. Vezir Muhammed Hasan Khan sahib se vratio iz šetnje i zadovoljno krenuo uza stepenice. Uspeo se dva ili tri stepenika kad je osjetio nesvjesticu pa je sjeo. Njegov pratioc mu je ponudio pomoć ali je on odbio. Popeo se još nekoliko koraka i ponovo je osjećao nesvjesticu i odjednom umro. Zaista mi ne znamo kad će nas smrt zateći. Zato je važno da ne budemo zadovoljni o tome. Empatija ( suosjećanje, povezanost) sa vjerom je značajna stvar koja počasti osobu u agoniji smrti. U Časnom Kur’anu je rečeno: ‘… zaista će potres (određenog) Sahata biti jedna velika stvar.. ‘ (22:2) Mi ne poričemo da ovdje ‘sahat’ također znači Sudnji dan, međutim, to znači agonija smrti zato što je to vrijeme potpunog odsijecanja i čovjek bude odvojen od svih stvari koje je volio i bude impresioniran i jedna vrsta drhtavice ga savlada kao da je duboko u sebi uhvaćen u zamku. Zato je čovjekova korist da vodi računa o smrti i svijet i njegovi materijalni ciljevi mu ne smiju biti dragi jer to mu izaziva teškoće u vrijeme rastanka.’ (Malfuzat, tom II, str. 146-147)
Obećani Mesija a.s. je o ostvarivanju pobožnih promjena rekao:
‘Nemojte živjeti svoj život bez straha od Boga. Zauzmite se u ibadetu i istighfaru (traženju oprosta od Allaha) i ostvarite pobožnu promjenu. Nije vrijeme da ostanete nemarni. Čovjek je prevaren u mišljenju da će živjeti dug život. Smatrajte da je smrt blizu. Božije Biće je sigurnost i ko god kroz bezbožnost daje drugima prava koja pripadaju Bogu doživjet će ponižavajuću smrt. Sura Fatiha spominje tri grupe ljudi.. u (ranom) islamu ako se jedna osoba odmetne, reakcija bi bila katastrofalna. Sada je 200.000 postalo kršćani i nakon što su postali nečisti oni vrijeđaju čisto biće Časnog Poslanika. Primjer onih koji navlače Božije nezadovoljstvo je pokazan kroz kugu. Iza ovog će slijediti grupa onih kojima je Bog dao blagoslove.
Stvar je principa i Božijeg načina od nezapamćenog vremena kad se On obraća ljudima i govori im da nešto ne rade, grupa među ovim ljudima uvijek krše Božiju naredbu. Nikada nije bilo da je ljudima nešto zabranjeno a da niko među njima to nije počinio. Bog je rekao jevrejima da ne prave umetanja u Tevrat ali oni su umetali. Bog ovo nije rekao u pogledu Kur’ana, nego zapravo kaže: Zaista smo Mi objavili ovu opomenu i zaista ćemo je čuvati.’ (15:10) Zato ostanite zauzeti u ibadetu tako da vas Svemogući Bog uključi u grupu onih kojima je dao Svoje blagoslove.’ (Malfuzat, tom II, str. 265-266)
Obećani Mesija a.s. je o bogobojaznosti rekao slijedeće:
‘Bogobojaznim bude data Božija manifestacija i oni su pod Božijom zaštitom. Ali ono što je potrebno je da je osoba istinski bogobojazna bez ikakve mjere šejtanskog uticaja. Bog ne voli širk (pripisivanje drugova Bogu) i ako neko ima neku mjeru šejtanskog uticaja Svemogući Bog smatra da je sve to od šejtana. Bol koji doživljavaju Božiji miljenici prolazi Božijom voljom. Inače cijeli svijet sastavljen zajedno ne mogu im zadati ni najmanju bol. Zato što su ovi ljudi uzori za cijeli svijet i zato je važno da oni pokažu primjere kako izdržati teškoće. Inače Uzvišeni Allah kaže da se On ne brine ni o čemu toliko koliko se brine o oduzimanju života onoga ko je Njegov prijatelj. Svemogući Bog ne želi da Njegovi prijatelji dožive bilo kakav bol. Ali njima bude data bol zbog potrebe i probitačnosti. U tome leži njihovo vlastito dobro jer njihov visoki moral u toku bola postaje očit. Poslanici i Božiji prijatelji ne doživljavaju bol na način, kako su na primjer jevreji bili poniženi pokazivanjem Božijeg nezadovoljstva i kazne. Zapravo, Božiji poslanici pokazuju primjere hrabrosti. Svemogući Bog nema mržnje prema islamu pa ipak je Časni Poslanik s.a.v.s. bio ostavljen sam u toku Bitke na Uhudu. Svrha koja je iza ovoga je bila da otkrije hrabrost Časnog Poslanika s.a.v.s. On je stajao sam suočen sa 10.000 ljudi zato što je bio Božiji poslanik. Nijedan drugi poslanik nije imao prilike da pokaže takav primjer. Mi kažemo našem Džematu da se ne osjećaju ponosni tek zbog obavljanja namaza, posta ili izbjegavanja glavnih grijeha kao što su preljuba, krađa itd. Većina ljudi izvan Džemata, idolopoklonici itd, su kao vi u ovim odlikama.
Pripovijest o bogobojaznosti je izvrsna, postignite je. Usadite Božiju veličanstvenost u srca. Bog odbija prakse koje imaju čak i malo licemjerstva. Teško je biti bogobojazan. Na primjer ako vas neko optuži da ste ukrali njegovu olovku, zašto se naljutite? Vaša uzdržljivost (trezvenost) treba biti samo radi Boga. Bilo kakva ljutnja koju osjećate u takvim primjerima bit će zbog nedostatka razumijevanja istine. Čovjek ne postaje bogobojazan ukoliko ne prođe kroz mnoge faze stanja nalik smrti. Čuda i objave proizilaze iz bogobojaznosti ali je glavni aspekt bogobojaznost. Zato nemojte biti zabrinuti s objavama i vizijama, nego tražite postizanje bogobojaznosti. Samo bogobojaznost ima vjerodostojne objave i bilo koje objave koje primi neko bez bogobojaznosti nisu pouzdane. One mogu imati mjeru šejtanskog uticaja. Nemojte cijeniti ničiju bogobojaznost odlikom toga što primaju objave nego analizirajte njegove objave na temelju stanja njegove bogobojaznosti. Zatvorite oči prema svemu drugom i prvo pregovarajte stepene bogobojaznosti. Održavajte uzore svih Božijih poslanika. Svi su oni došli u svrhu poučavanja putevima bogobojaznosti. ‘…njegovi istinski čuvari su samo oni koji su bogobojazni…’ (8:35). Časni Kur’an poučava finim putevima bogobojaznosti. Izvanrednosti poslanika zahtijevaju od njegovih ljudi da također imaju izvanrednosti. Pošto je Časni Poslanik bio Pečat svih poslanika a.s. on je bio sažet prikaz izvanrednosti poslanstva. Njegov pečat poslanstva je bio rođen iz njegovog sažetog prikaza izvanrednosti poslanstva. Oni koji žele da steknu Božije zadovoljstvo i dožive čuda na izvanredan način trebaju svoje živote učiniti izvanrednim. Oni koji sjede na ispitima rade izuzetno naporno i razbole se (kao oni koji obole od tuberkoloze) i postanu slabi u ovom teškom procesu. Tako, budite pripravni da izdržite svaku bol da prođete kroz ispit bogobojaznosti. Kad čovjek krene na ovaj put, šejtan ga najsnažnije napada. Međutim, dođe stanje kad na kraju šejtan stane. Ovo je stanje kad čovjekov niski život pretrpi smrt i on dolazi pod Božiju zaštitu. On postaje odraz Božijih atributa i nasljednik je Božijih atributa. Ukratko, naše učenje je da čovjek treba potrošiti sve svoje sposobnosti/energiju na Božijem putu.’ (Malfuzat, tom II, str. 301-302)
Obećani Mesija a.s. je rekao:

‘Uvjetovano je za bogobojazne da svoje živote potroše u krotkosti (blagosti) i poniznosti. Ovo je ogranak bogobojaznosti kroz koju se trebamo boriti protiv neopravdane ljutnje. Mnogi visoko predani i istinoljubivi ljudi nalaze da je odbacivanje ljutnje krajnji i najizazovniji stepen. Iz ljutnje budu stvoreni oholost i ponos i ponekad sama ljutnja bude stvorena iz oholosti i ponosa zato što osoba bude ljuta kad dadne prednost sebi nad drugima. Ja ne želim da ljudi mog Džemata smatraju druge višim ili manjim od njih. Ili da osjećaju ponos jedan prema drugom ili da gledaju s prezirom na njih. Samo Bog zna ko je častan (cijenjen) a ko je nizak. Ovo je vrsta poruge bazirana na preziru i u ovom preziru postoji opasnost da raste kao što sjeme raste i uzrokuje propast pojedinca. Neki ljudi su krajnje uljudni kad se sretnu sa onima koji su važni i uticajni ali zapravo je važna ona osoba koja sluša krotku osobu sa blagošću, prijatan je prema njemu, poštuje ono što on kaže i ne kaže nešto da mu se ruga što može biti uvredljivo. Uzvišeni Allah kaže: ‘… Neka se jedan narod ne ruga drugom narodu, Ne klevećite svoj narod, i ne zovite jedan drugog ružnim nadimcima. Loša je neposlušnost nakon vjerovanja; a oni koji se ne pokaju, silnici su .’ (49:12) Nemojte jedan drugog nazivati podrugljivim nadimcima, ovo je praksa nevaljalih (griješnih). Onaj ko se podruguje drugima neće umrijeti dok sam ne bude patio na sličan način. Nemojte biti prezrivi o svojoj braći. Vi pijete sa istog izvora, ko je taj ko će znati u čijoj je sudbini da pije više. Niko ne postiže uvaženost kroz svjetovne principe. U očima Svemogućeg Allaha onaj ko je bogobojazan je najuvaženiji: ‘… Uistinu, kod Allaha je najplemenitiji onaj među vama ko je najbogobojazniji. Sigurno, Allah sve zna (i) uvijek je obaviješten..’ (49:14) (Malfuzat, tom I, str. 36)
Obećani Mesija a.s. je rekao:
‘Sve sposobnosti koje je Allah podario ne smiju biti izgubljene, one budu razvijene kroz ispravnu i prikladnu upotrebu.. Rečeno je: Zaista, vjernici su uspjeli.’ (23:2) I poslije prikazivanja života bogobojaznog rečeno je u zaključku: ‘… I oni su ti koji će napredovati.’ (3:105) To jest, oni koji prakticiraju bogobojaznost, vjeruju u neviđeno. Oni koji, kad izgube koncentraciju u namazu ali onda je ponovo steknu i troše od onoga što im je Allah dao. Uprkos ličnih opasnih poduhvata oni po nagonu vjeruju u prošle i sadašnje Božije Knjige i na kraju postignu stepen sigurnog vjerovanja. Ovo su ljudi koji su na putu upute. Na putu koji se proteže pravo ispred i koji čovjeka odvodi do položaja uspjeha/blagostanja. Ovo su uspješni ljudi koji će doseći svoje odredište i oni su izbavljeni iz opasnosti ovog putovanja. Zato nam Uzvišeni Allah daje učenje bogobojaznosti na početku i dao nam je Knjigu koja nosi naredbe u pogledu bogobojaznosti.
Tako naš Džemat treba biti vrlo zabrinut i još više zabrinut od bilo koje druge zabrinutosti svijeta, bilo da imaju bogobojaznost ili ne.’ (Malfuzat, tom I, str. 35)
‘Ako želite da postignete uspjeh na ovom svijetu i na budućem i da pridobijete srca onda posvojite čistoću. Koristite svoja čula i slijedite naloge Božije Riječi. Popravite se i razvijte se i također budite dobar primjer za druge. Samo onda ćete uspjeti… tako razvijte svoje srce. Ako želite da utičete na srca usadite snagu prakse zato što bez snage prakse verbalna snaga ili fizička snaga ne mogu ništa pomoći. Tu je stotine hiljada pretjerano govorljivih ljudi. Mnogi se zovu vjerski učenjaci ili ulema koji stoje na govornicama i nakon što sami sebi dadnu titule, održavaju hutbe. Oni kažu: odbacite oholost, ponos i loša djela. Međutim, doznajte šta je njihova vlastita praksa i njihova vlastita djela po činjenici koliko mnogo njihove riječi utiču na vaša srca.’ (Malfuzat, tom I, str. 67)
‘Da takvi ljudi imaju snagu prakse i da su prakticirali prije nego što su propovijedali, kakva bi bila potreba da se kaže u Časnom Kur’anu: ‘…zašto vi govorite ono što ne radite.’ (61:3)
Ovaj ajet objašnjava da je bilo ljudi na ovom svijetu koji su propovijedali ono što nisu radili, kao što zaista ima takvih ljudi i bit će ih u budućnosti.’ (Malfuzat, tom I, str. 67)
Slušajte ono što ja kažem i dobro to zapamtite: ako čovjekove riječi nisu iskrene i on nema snagu prakse njegove riječi neće imati uticaja. Ovo dokazuje ogromnu istinitost našeg Časnog Poslanika s.a.v.s. zato što njegov uspješan način kako je pridobijao srca nema sličnog u historiji čovječanstva. Sve ovo se dogodilo zato što je u njegovim riječima i djelima bila potpuna podudarnost.’ (Malfuzat, tom I, str. 67-68)
Obećani Mesija a.s. je rekao:
‘Druga velika teškoća koja ovih dana pogađa obrazovane ljude je da oni nemaju pojma o religijskom znanju. Kad pročitaju kritike naučnika i filozofa, kod njih se stvore sumnje i bojazni o islamu. Ovo ih vodi kršćanstvu ili ateizmu. U takvim primjerima uloga njihovih roditelja je također jedno od velikih nepravednosti jer im oni nisu uopće posvetili vrijeme da steknu religijsko znanje i da ih od samog početka uključe u aktivnosti što ih je lišilo čiste vjere.’ (Malfuzat, tom I, str. 70)
‘Ja sam prije mnogo puta govorio o uzajamnoj ljubavi i skladu u Džematu. Imajte uzajamni sklad i ostanite ujedinjeni. Uzvišeni Allah je dao učenje muslimanima da ostanu kao jedan inače će biti umanjeni. Naredba da stanete rame uz rame u toku namaza unapređuje uzajamno jedinstvo i zato da dobronamjernost i naklonost mogu prodrijeti kao električna struja od jednog do drugog. Ako imate nesklad i nedostatak jedinstva nećete biti uspješni. Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da volimo jedan drugog i činimo dove jedan za drugog u tajnosti. Ako osoba čini dove za drugog u tajnosti meleki isto žele za njega. Kako je to divno. Ako čovjekova dova ne bude primljena sigurno će dova meleka biti. Ja vam savjetujem i želim da vam kažem da nemate nesklada jedan s drugim.
‘Ja sam donio samo dvije stvari. Prvo, posvojite Božiju Jedinstvenost i drugo pokazujte ljubav naklonost jedan prema drugom. Budite takav uzor da to stvara čudesa čak na drugima. Ovo je uvjerenje koje je bilo stvoreno kod ashaba r.a. Zapamtite: ‘…bili ste neprijatelj i On je ujedinio vaša srca u ljubavi…’ (3.104) Zapamtite, zajedništvo je čudo. Ukoliko svaki od vas ne želi za svog brata ono što želi za sebe, on nije od mog Džemata. On je u teškoći i nevolji.’ (Malfuzat, tom II, str. 48)
Obećani Mesija a.s. je rekao:
‘InšaAllah, od mene će poteći bogobojazna zajednica. Kakav je razlog za uzajamni nesklad? To je zloba, uobraženost, samoljublje i emocije. Ja sam rekao da ću uskoro napisati knjigu i da ću izbaciti sve one koji ne mogu kontrolisati svoje emocije i ne mogu živjeti u skladu i u jedinstvu. Oni koji su na ovaj način naklonjeni trebaju razumjeti da neće trajati dugo ukoliko ne pokažu dobre primjere. Ja ne želim da doživim bilo kakvu ličnu kritiku zbog nekoga drugog. Osoba koja nije u skladu sa mojim željama a u mom je Džematu, je kao suha grana. Šta drugo može baštovan uraditi nego odsječi je? Suha grana uzima vodu skupa sa onom koja cvjeta ali baštovan je ne može učiniti zelenom. Zapravo ona sa sobom vuče druge grane dole. Zato budite upozoreni. Onaj ko se ne popravi neće ostati sa mnom.’ (Malfuzat, tom II, str. 49)
‘Uzvišeni Allah kaže u Časnom Kur’anu: ‘…i stavit će one koji tebe slijede iznad onih koji ne vjeruju, do Sudnjeg dana…’ (3:56) Ovo umirujuće obećanje je dato sinu Merjeminom rođenom u Nazaretu. Ali ja vam dajem radosne vijesti da je Uzvišeni Allah u ovim riječima također dao radosnu vijest obraćajući se sinu Merjeminom koji je došao sa imenom Mesije. Zamislite sada mogu li oni koji žele da budu uključeni u ovu veličanstvenu radosnu vijest povezujući se sa mnom, biti ljudi koji su na stupnju duše koja ‘podstiče na zlo’ i postupaju po bezbožnim načinima? Zasigurno ne. Oni koji uistinu cijene ovo istinsko obećanje Uzvišenog Allaha ne smatraju moje riječi pričama, zapamtite i slušajte sa iskrenošću, ja se ponovo obraćam onima koji su povezani sa mnom i ovo nije kao obična veza, zapravo je to uzvišena veza. Uticaj ove veze nije ograničen na mene nego doseže Biće koje me je dovelo do uglednog, savršenog čovjeka koji je svijetu donio duh istine i iskrenosti. Da je ova stvar uticala samo na mene, mene ne bi bilo briga niti bih bio zabrinut. Ali ovo nije tako. Uticaj ove veze doseže do Časnog Poslanika s.a.v.s. i Uzvišenog Allaha Lično! Zato, u takvoj situaciji, slušajte krajnje pažljivo ako želite da imate udjela u ovoj radosnoj vijesti i želite da budete njena potvrda i imate istinsku žeđ za tako velikim uspjehom (da ćete pobijediti nad nevjernicima do Sudnjeg dana) ja vam kažem toliko da ovaj uspjeh neće biti ostvaren dok ne pređete stanje duše koja prijekorava do stanja duše u miru.
Ja neću reći ništa više do ovo: vi ste povezani sa nekim ko je bio određen od Boga. Slušajte srcem njegove riječi i budite uvijek spremni da ih stavite u praksu. Tako da ne budete od onih koji su poslije prihvatanja pali u nečistoću odbijanja i razmijenili prihvatanje za trajnu kaznu.’ (Malfuzat, tom I, str. 103-105)
‘Ovo također trebate poslušati sa iskrenim srcem da ima nekoliko uvjeta za primanje dova. Neki od njih su u pogledu osobe koja čini dove dok se neki odnose na osobu koja je tražila dove. Neophodno je da osoba koja je tražila da se za nju čine dove ima u vidu strah od Uzvišenog Allaha.. i čini pomirenje i strah od Boga svojim putevima. Ona treba steći Božije zadovoljstvo bogobojzanošću i iskrenošću. U takvom primjeru vrata primanja dove budu otvorena. Ako osoba izazove Božije nezadovoljstvo i u sukobu je s Njim, njegova nevaljaština i pogrešni putevi postaju prepreka u primanju dove i vrata primanja za njega budu zatvorena. Važno je za naše prijatelje da ne dopuste da naše dove budu izgubljene i da ne stvore nikakvu zapreku na našem putu koja možda bude stvorena zbog njihovih nečistih postupaka.’ (Malfuzat, tom I, str. 108)
‘Ono što je potrebno je da poprimite put bogobojaznosti jer je samo bogobojaznost nešto što se može nazvati jezgrom Šerijata. Ako bi se Šerijat trebao ukratko objasniti onda srž Šerijata samo može biti bogobojaznost. Tu su mnogi stepeni i položaji bogobojaznosti. Međutim, ako tragač prve stepene i položaje proputuje istinski i sa odlučnošću i iskrenošću, zbog njegove iskrene i istinite želje da traži, on postiže visoke položaje. Uzvišeni Allah kaže: ‘…Allah prima samo od bogobojaznih.’ (5:28) To jest, Allah, Uzvišeni sluša dove bogobojaznih, to je Njegovo obećanje. A Njegova obećanja ne budu prekršena, kao što On kaže: ‘..Zaista, Allah ne krši obećanje’ (13:32) Prema tome, pošto je uvjet bogobojaznosti čvrst uvjet za primanje dova, zar neće biti glupava osoba ako želi primanje dove a ostane nemarna i izgubljena na putevima? Zato je neophodno za naš Džemat da koliko god je moguće svaki od vas ide putevima bogobojaznosti tako da iskusi ushićenje primanja dove i napreduje u vjeri.’ (Malfuzat, tom I, str. 108-109)
Obećani Mesija a.s. je rekao:
Nemojte misliti da je Bog zadovoljan samo davanjem bai’ata. Ovo je samo koža dok jezgro leži unutra. Prema većini zakona prirode tu postoji školjka koja sadrži jezgru (temeljnu stvar). Ova školjka nema koristi nego je jezgro to što se koristi. Slično tome osoba koja tvrdi da je dala bai’at i ima vjeru ali u sebi nema ovo jezgro oba ova aspekta, treba da bude u strahu. Dođe vrijeme kad ga najmanja lupa svede na razbijene komadiće i on bude odbačen.
Slično tome onaj ko polaže tvrdnju na bai’at i vjeru treba se ozbiljno prihvatiti i vidjeti da li je samo školjka ili ima jezgro. Ukoliko tu nema jezgra, ljubavi za vjeru, poslušnosti, bai’ata, oslanjanja i slijeđenja, sljedbenik islama nije istinski sljedbenik. Zapamtite, istina je da Allah, Uzvišeni ne pridaje vrijednost prema školjki bez jezgre. Dobro zapamtite da smrt može doći u bilo koje vrijeme ali je sigurno da će doći. Zato se nemojte zadovoljiti samo tvrdnjama i biti sretni. Zasigurno to nije korisna stvar i ukoliko čovjek ne poprimi mnoga stanja nalik smrti i ne prođe kroz mnoge promjene i preobražaje, on ne može postići stvarnu svrhu čovjeka.’ (Malfuzat, tom II, str. 167)
Da Allah dadne da svoje živote oblikujemo u skladu sa željama Obećanog Mesije a.s. i krećemo se naprijed ka pobožnosti. Da ne dozvolimo da dove Obećanog Mesije a.s. budu izgubljene, nego da uvijek budemo primaoci dova koje je on činio za svoj Džemat. Huzur je zaželio sretnu Novu godinu i molio Allaha da Novu godinu učini izvorom brojnih ličnih i zajedničkih blagoslova.