Hutbe 2016

Hutba 15. januar 2016. – Halifatul Mesih II: Biseri mudrosti


Hutba, 15. januar 2016. godine

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

(Napomena: Naš tim ’Alislam’ preuzima punu odgovornost za bilo kakve greške ili

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Video hutbe održane 15. januara bit će dostupan uskoro.

Audio hutbe održane 15. januara bit će dostupan uskoro.

Nakon što je sve pozdravio sa ‘Assalamo aleikum va Rahmatullah’ – neka je mir na vama i Allahova milost – i nakon proučenog šehadeta (svjedočenja da je Allah Jedan i da je Muhammed Njegov Poslanik i rob), i euzu bila hi minešejtani radžim i bismillahi (traženja Allahove zaštite protiv šejtana), Huzur aqdas (da ga Allah ojača Svojom moćnom pomoći) je proučio suru Al-Fatiha i onda rekao:

Allah, Uzvišeni čuva Svoje prijatelje i Svoje miljenike i njihove potomke generacijama i blagoslovljava ih sve dotle dok ova djeca također ostanu na putevima vrlina i istinitosti.

Hazreti Musleh Maud (Obećani Reformator, hazreti Mirza Bashirud Din Mahmud, Halifatul Mesih II r.a.), iznoseći primjer ovoga rekao je u pogledu hazreti Alija r.a.: ‘Pogledajte kad je Časni Poslanik s.a.v.s. u prvim danima svog poslanstva pozvao svoje bliske rođake da im uputi Poruku Istine, on ih je pozvao na jelo i kad je poslije toga jedva počeo da nešto kaže, njegov amidža, Abu Leheb je rastjerao sve od Časnog Poslanika s.a.v.s. i oni su otišli a da ga nisu čuli. Časni Poslanik s.a.v.s. je bio jako iznenađen na ovo ponašanje svog amidže ali nije izgubio nadu. Tako da je naredio hazreti Aliju r.a. da uredi još jedan skup i pozove njegove drage osobe na jelo.

Tako da je u ovom drugom skupu Časni Poslanik s.a.v.s. uputio poruku islama i kad je završio cijeli skup je bio nadvladan tišinom. Svi su šutili. Niko nije govorio. Na kraju je hazreti Ali r.a. ustao i rekao: ‘Iako sam u tim godinama da sam najmlađi od svih koji su se ovdje okupili, ja sam voljan da pristanem uz tebe i obećam da ću stajati uz tebe zauvijek u pogledu svega o čemu si govorio.’

Poslije toga je suprotstavljanje u Meki dostiglo vrhunac i Časni Poslanik s.a.v.s. se morao iseliti. Hazreti Aliju r.a. je data prilika da učini ovu žrtvu i Časni Poslanik s.a.v.s. mu je rekao da legne u njegov krevet u noći kad je on iselio tako da neprijatelj misli da je Časni Poslanik još u krevetu.

Hazreti Ali r.a. nije rekao Časnom Poslaniku s.a.v.s. ‘O Božiji Vjerovojesniče, neprijatelj je napolju i opkolili su kuću, zar nije moguće da me ubiju kad ujutro otkriju da si ti otišao?’  Nasuprot, hazreti Ali je otišao da spava na tom krevetu savršeno zadovoljan. I kad su nevjernici ujutro to otkrili hazreti Alija su pretukli ali je do tada Časni Poslanik s.a.v.s. već iselio.

U to vrijeme hazreti Ali r.a. nije znao koliko će ovo žrtvovanje biti blagoslovljeno i nagrađeno od Allaha. On ovu žrtvu nije učinio da stekne bilo kakvu nagradu. Njegova žrtva je bila samo radi ljubavi prema Časnom Poslaniku i da zasluži Allahovo zadovoljstvo.

U to vrijeme je samo Allah znao koju će čast hazreti Ali r.a. primiti za svoje žrtvovanje i ne samo on nego također njegovi čestiti potomci. Prva naklonost na hazreti Alija r.a. bila je da je bio blagoslovljen da bude zet Časnog Poslanika s.a.v.s. Onda ga je Časni Poslanik s.a.v.s. jako hvalio u raznim prilikama zbog njegovih čestitih postupaka i djela.

Jedanput je Časni Poslanik s.a.v.s. krenuo u bitku i naredio je hazreti Aliju r.a. da ostane u Medini. Hazreti Ali r.a. je rekao: `O Božiji Poslaniče, ti mene ostavljaš iza sa ženama i djecom?` Časni Poslanik s.a.v.s. je odgovorio: `O Ali zar ti ne bi želio da imaš položaj sa mnom kakav je hazreti Harun a.s. imao sa hazreti Musaom a.s.?’ Položaj hazreti Haruna se nije umanjio time što ga je hazreti Musa a.s. ostavio iza. Isti je bio slučaj sa hazreti Alijem r.a. Njegov položaj se uvećao. Ali ne samo to, također su mnogi pobožni ljudi islama bili od potomaka hazreti Alija r.a. i mnogima od ovih čestitih ljudi su bili pokazani Allahovi znakovi i primili su Allahovu pomoć i potporu.

Hazreti Musleh Maud r.a. prenosi da je Obećani Mesija a.s. govorio kako je Haroon Rashid zatvorio jednog čovjeka po imenu Imam Musa Raza i konopcem mu vezao ruke i noge. Za to vrijeme se Haroon Rashid udobno odmarao kad je u snu vidio da mu je došao Časni Poslanik s.a.v.s. i njegovo lice je pokazivalo izuzetno nezadovoljstvo. Časni Poslanik s.a.v.s. mu je rekao: `O Haroon Rashid, ti tvrdiš da si onaj ko mene voli a zar te nije stid da ti duboko spavaš okružen udobnošću dok Moj miljenik leži sav vezan u izuzetnoj vrelini u zatvoru?

Vidjevši ovaj prizor Haroon Rashid je trenutno ustao uznemiren i odmah otišao u zatvor sa svojim komandirom i vlastitim rukama odvezao ruke i noge imam Musa Raza. Imam Musa Raza mu je rekao: `Ti si se toliko meni suprotstavljao, šta se dogodilo pa te natjeralo da uđeš ovdje u zatvor?’ Haroon Rashid mu je naveo svoj san i rekao da traži oprost od njega jer nije znao stvarnost stvari.

Hazreti Musleh Maud r.a. kaže: `Pogledajte koliko je vremena prošlo od vremena hazreti Alija i ovog vremena Haroona Rashida. Mi smo vidjeli potomke mnogih kraljeva kako idu ulicom proseći. On kaže da je u Delhiju lično vidio vodonošu koji je bio potomak Mughal kraljeva. Njegov posao je bio da ide okolo i daje ljudima vodu da piju. Ali je imao barem još  toliko osjećaja stida  da nije išao unaokolo da prosi od ljudi. A pogledajte s druge strane na potomke hazreti Alija r.a. Uprokos tome što je prošlo mnogo generacija, ipak je Bog upozorio jednog kralja o potomku hazreti Alija i naredio mu da postupa ljubazno prema njemu.

Da je hazreti Ali r.a. znao o časti koju će dobiti, i da je znao o nevidljivom i učinio žrtvu radi svega ovoga, njegova vjera ne bi bila ništa više od kupovine i prodaje i tek nagodba. I to ne bi bilo zaslužno bilo kakve nagrade.

Na jednom mjestu hazreti Obećani Mesija a.s. spominje slučaj jednog evlije (Božijeg prijatelja) kako je bio na brodu kojeg je na moru zadesila strašna oluja i brod je bio vrlo blizu da bude potopljen. Ali su dove te pobožne osobe postale razlog njegove sigurnosti. Dok je molio Boga bilo mu je objavljeno da su samo radi njega svi putnici bili spašeni. Obećani Mesija a.s. je rekao: `Vidite, ove stvari se ne mogu postići samo riječima nego je neophodno da osoba poduzme revne napore da to postigne i mora biti osnovana i održavana veza sa Allahom Uzvišenim. Osoba treba da održi dobar i čestit položaj roditelja.

Tako da osoba može da se okoristi od toga što je potomak bogobojaznih roditelja samo kad je lično čestit.

Ja ću spomenuti druge stvari koje je hazreti Musleh Maud r.a. spomenuo a koje je čuo od Obećanog Mesije a.s.

Hazreti Musleh Maud r.a. kaže o strogoći Obećanog Mesije a.s. u pogledu klanjanja namaza u džematu da je namaz bio tako drag Obećanom Mesiji a.s. da je, kad god nije mogao doći da klanja u džematu zbog neke bolesti, on klanjao namaz u kući i pozvao bi svoju ženu i djecu da se pridruže i klanjaju namaz u džematu. On ne bi sam klanjao namaz nego bi ga klanjao u džematu.

Hazreti Obećani Mesija a.s. lično kaže o važnosti namaza u džematu da je želja Uzvišenog Allaha da sve ljude učini kao jednim bićem – ovo je to što se naziva demokratskim jedinstvom. On dalje kaže da je ovo to što vjera također želi: da svaki pojedinac postane ujedinjen kao  zrno jednog niza. Religija je samo ona koja može ujediniti sve i učiniti da  budu jedno.

Klanjanje u džematu je radi iste svrhe: da se utemelji jedinstvo tako da se svi klanjači  mogu smatrati jednim.

I naredba da stanemo jedno uz drugo je u svrhu pomaganja da se ojača vjera onih slabijih. S ciljem da utemelji ovo demokratsko jedinstvo, Allah je naredio da se ljudi koji žive u jednoj ulici trebaju okupiti zajedno da klanjaju pet dnevnih namaza tako da moralne odlike poprime oblik između jednog i drugog i nađu snagu jedan od drugog. Tako da poznavajući jedan drugog može rasti ljubav među njima. On kaže da je upoznavanje jedan drugog vrlo dobra stvar zato što kroz to raste ljubav koja je temelj jedinstva.

Prema tome dok je u namazu u džematu lična korist tu je također i ovo. Tako da oni koji ne dođu na namaz u džematu ili dođu i ne upoznaju jedan drugog i ne uvećaju ljubav jedan prema drugom i ne uklone neprijateljstvo jedan prema drugom, njihovi namazi im ne koriste. Zato što je svrha namaza – osim obožavanja – da stvori jedinstvo i izazove da ljubav i naklonost rastu između jednog i drugog, i to se ne postiže ako ljudi ne upoznaju jedan drugog i ne uklone uzajamno neprijateljstvo itd.

Mi trebamo čuvati svoje namaze sa mišlju da moramo ukloniti sve oblike negativnih osjećanja. I trebamo doći u džamiju s ovim razmišljanjem. Tako da postanemo ujedinjeni i tako budemo u stanju da obavljamo namaz koji će biti primljen kod Allaha i postanemo od onih koji stiču Njegovo zadovoljstvo.

Ima jedan događaj o Amir Muaviji koji se odnosi na to da se namaz ne smije propustiti. Hazreti Musleh Maud r.a. kaže navodeći hazreti Obećanog Mesiju a.s. da je govorio kako se jednom hazreti Muavija nije mogao probuditi radi jutarnjeg namaza i kad se probudio uvidio je da je propustio namaz. Plakao je cijeli dan zato što je propustio jutarnji namaz. Narednog dana je vidio čovjeka da je došao da ga probudi radi namaza i on ga je pitao ko je on? Ovaj mu je rekao da je šejtan i da je on taj koji ga je spriječio da se probudi prethodnog dana. Rekao je da se melekima toliko dopalo njegovo vladanje nakon što je propustio namaz da mu je zato data daleko veća nagrada za propušteni namaz. Šejtan je rekao da je bio potišten vidjevši da je primio toliko dodatnih blagoslova. Zato je šejtan rekao da je danas došao da ga probudi tako da ne dobije veću nagradu. Tako on kaže da  šejtan napušta svoje napore kad čovjek nađe način da prekine njegova nastojanja i ovo mu izazove potištenost i pobjegne.

Zato uvijek trebamo nastojati da obeshrabrimo šejtana u svakoj prilici i nastojati da postignemo Božije zadovoljstvo koliko god je moguće unutar svojih sposobnosti i nastojati da slijedimo sve Njegove naredbe i čuvati svoje namaze i nastojati da ih klanjamo na vrijeme.

Ponekad neki ljudi u žurbi da ne razumiju neke naročite stvari i formiraju mišljenje bez dubljeg istraživanja stvari u cjelosti. I onda to, kao rezultat, štetno utiče na vjeru osobe slabe prirode. Hazreti Musleh Maud spominje jedan događaj i kaže da je jednom na nekom skupu neki čovjek pio vodu lijevom rukom i on mu je rekao da tako ne radi. Rečeno mu je da pije desnom rukom ukoliko nema neki valjan razlog. On je rekao da je Obećani Mesija a.s. također pio vodu lijevom rukom dok je Obećani Mesija imao razlog za ovo. Naime, to je bilo zato što je Obećani Mesija a.s. pao u mladosti i njegova desna ruka je bila povrijeđena tako da, iako je mogao uzeti čašu tom rukom on je nije mogao donijeti do usta da pije. U svakom slučaju da udovolji zahtjevima sunneta (prakse Časnog Poslanika  s.a.v.s.) iako je pio lijevom rukom on ju je podupirao desnom rukom.

Obećani Mesija a.s. je također lično spomenuo slabost svoje desne ruke. On kaže da je jednom, pred nekim ljudima koji su bili protivnici i došli su radi razgovora, uzeo čašu ili šolju čaja lijevom rukom i kad su oni ovo vidjeli iznijeli su kritiku da on ne prakticira sunnet i da nastoji da pije držeći posudu lijevom rukom.

Obećani Mesija a.s. lično kaže da žurba i loše mišljenje primorava osobu da iznese ove kritike na mene dok je moja ruka slaba zbog povrede koju sam imao i ja ne mogu donijeti čašu do usta da pijem iz nje svojom desnom rukom. No ja sigurno uvijek stavim svoju desnu ruku ispod ruke kojom držim posudu iz koje pijem.

Tako, dok žurba čini da neprijatelji loše misle, oni koji pripadaju nama njihov nedostatak razumijevanja i žurba čine da misle da Obećani Mesija a.s. to radi namjerno. Dok trebaju pokušati da nađu razlog iza ovoga i kad ih je hazreti Musleh Maud r.a. zaustavio oni su trebali prestati. Ove ishitrene odluke vode novotarijama i neispravnim komentarima.

Sada u pogledu povjerenja u Boga, ja želim spomenuti drugi događaj. Hazreti Musleh Maud prenosi da je ovo čuo od Obećanog Mesije a.s. i kaže da je ovo čuo od njega mnogo puta.

On spominje da je bila jedna stvar koju je Obećani Mesija rekao da mu se jako dopadalo o sultan Abdul Hamid Khanu iz Turske. Kad je bilo pitanje o ratu sa Grčkom njegovi veziri su iznijeli mnoge prigovore i izgovore. Zapravo je bila želja sultana da se rat dogodi ali veziri nisu željeli da se to dogodi. Zato su mu rekli da, premda je ovo i ono i druge stvari bile spremne, jedna vrlo važna stvar nije na pravom mjestu i da zato ne mogu ići u rat. Najvjerovatnije su rekli da su sve Evropske sile spremne da pomognu Grčkoj i da nemaju lijeka za ovo. Obećani Mesija a.s. je govorio kad je Sultan predstavio njihov savjet i izbrojao teškoće da takva i takva stvar nije dostupna ili uređena, i Sultan Abdul Majid je odgovorio da također trebamo ostaviti prostora za Boga.  Obećani Mesija a.s. je s velikim zadovoljstvom spominjao ove rečenice Sultan Abdul Hamida i govorio je  da mu se jako dopadala ova njegova izjava. Zato je neophodno za vjernika da ostavi prostora u svojim planovima za Boga također. U stvarnosti istina je  da vjernik ili bilo koji pojedinac nikada ne stiže na stanje gdje može reći da su potpuno spremni i savršeni i da ne ostaje nikakve oblasti slabosti. Ako neko misli da je napravio tako savršene planove da ne ostaje nikakve slabosti ili rupe to će biti znak gluposti.

Slično hazreti Musleh Maud r.a. kaže da je također glupost potpuno napustiti sva sredstva radi postizanja stvari. To će također biti stvar propasti ako neko napušta sve Božije blagoslove i sve sposobnosti. Zapadne nacije, kaže Musleh Maud, su upletene u prvu spomenutu glupost i zaboravili su Boga i samo se oslanjaju na svoju tehnologiju dok su muslimani duboko ogrezli  u drugu glupost i posvojili potpuno pogrešan koncept oslanjanja na Boga i napustili su korištenje svojih ruku i stopa.

Općenito su Zapadne nacije  zaboravile Boga. A muslimani općenito su prestali pokušavati da urade bilo šta i ulože bilo kakve napore u ime svog lažnog koncepta oslanjanja na Boga. Tako da se u umovima mladih nastavljaju rađati dvojbe da ove nacije koje napreduju, taj napredak je zato što su se odmakli od Boga a muslimani propadaju zbog svoje religije.

Činjenica je  da su muslimani postali lijeni i posvojili su pogrešan koncept oslanjanja na Boga i izgubili su svoj ugled i stajalište i postali žrtva slabosti. I čak gdje pokušaju nešto njihov pristup je potpuno pogrešan.

Obećani Mesija a.s. kaže da je u ajetu Časnog Kur`ana:

`Na nebu je vaša opskrba, i ono o čemu vam je dato obećanje.` (51:23)

On kaže da ovim glupav bude zaveden i napušta svako nastojanje da postigne stvari. Muslimani misle da ovaj ajet znači da je Allah odredio njihovu opskrbu u nebesima i zato  nema potrebe da rade bilo šta. Dok Allah kaže u suri Džuma, sura 62:

…onda se raširite po Zemlji i tražite Allahovu milost…` (62:11)

Šta je značenje izraza `raširite se po zemlji i tražite Allahovu milost…` ako nije da idete i uložite napor i koristite svoje moći i sposobnosti. On kaže da je ovo vrlo prefinjena tačka da je tu s jedne strane odobrenje da koristimo svoje sposobnosti i napor, a s druge strane trebaju taođer biti ispunjeni zahtjevi tavaquul, oslanjanja na Boga. Ovo je istinska prepoznatljivost vjernika. I unutar svega ovoga šejtan nalazi mnogo prostora da podigne sumnje. Važno je napraviti razliku između svjetovnih stvari i Boga. Šejtan pokušava da oslabi vjeru dolazeći usred.

Neki ljudi padnu žrtvom kušnje i postanu obožavaoci sredstava i sposobnosti dok drugi počnu misliti bezvrijedno o moćima koje im je Bog dao. Kad je Časni Poslanik išao u borbu on je napravio pripreme: oružje, konji, štitove… on bi sve ovo uzeo sa sobom. Zaista ponekad bi nosio dva sloja oklopa za zaštitu tijela. Također je nosio sablju na leđima dok je Bog obećao da će ga zaštititi. (5:68)

Tako tavaqqul počinje nakon što osoba uradi sve što može koristeći Bogom date mogućnosti i sredstva.Božija pomoć dolazi poslije ovoga.

Jedna objava kaže: Kraljevi će tražiti blagoslove od tvog odijela (onoga čime si ti zaodjenut).

Hazreti Musleh Maud r.a. je spomenuo vrlo lijepo objašnjenje ovoga koje ću ja sada iznijeti. On kaže da je Allah objavio Obećanom Mesiji a.s. da će kraljevi tražiti blagoslove od njegovog odijela. I kad takvo vrijeme dođe da će kraljevi tražiti blagoslove od odijela Obećanog Mesije a.s., Koja vrsta glupana će biti oni koji neće tražiti da prime blagoslove od vas (obraćajući se onima koji su sjedili ispred njega)? Odijela su samo beživotni predmeti a vi  ste (prisutni) živi. Kraljevi će tražiti blagoslove od bogobojaznih pojedinaca unutar Džemata. Zar niste vidjeli koliko je daleko bio Imam Abu Hanifa od Časnog Poslanika s.a.v.s.,koliko je dugo poslije njega bio rođen, ali su kraljevi Bagdada tražili blagoslove od njega. Oni nisu tražili blagoslove samo od njega nego su zapravo tražili blagoslove čak od njegovih studenata. Zato trebate nastaviti upućivati dove Allahu da, nakon što vam bude data moć ne  počnete biti tirani i počnete činiti prijestupe.

Ako postanete tlačitelji nakon što steknete moć, onda će vaše ljubazno postupanje prema drugima danas također postati bezvrijedno i Bog će reći da prije niste imali moć da nanesete povredu a ‘sada kad sam vam Ja dao moć vi ste počeli postupati nepravedno.’ Tako da se, nakon sticanja moći, dok proslavljate također zaokupite traženjem oprosta od Boga i činite dove za sebe i za druge. Ovo je najneophodnija stvar.

Mi danas govorimo o miru ali kad kraljevi postanu Ahmadi muslimani u to vrijeme će biti važno da širimo mir, sigurnost i ljubav, inače  će se sve što sada govorimo  smatrati da je samo ono što trebamo reći na temelju okolnosti.

Hazreti Musleh Maud r.a. kaže da nije daleko dan kad će kraljevi tražiti blagoslove od tvoje odjeće. Kraljevstva nestaju ali su predsjenici također kraljevi. Ako predsjednik Rusije također postane musliman njegov položaj neće biti manji od položaja kralja i on će tražiti blagoslove od odjeće Obećanog Mesije a.s. Ali oni, kraljevi, će samo tražiti blagoslove od odjeće Obećanog Mesije a.s. kad vi, Ahmadi muslimani počnete tražiti blagoslove iz knjiga Obećanog Mesije a.s.

Ovo je kritična tačka. Čitajte knjige Mesije, uvećajte znanje. Shvatite principe istinskog islama.

On kaže kad počnete tražiti blagoslove iz knjiga Obećanog Mesije a.s., Bog Lično će napraviti takve aranžmane da će kraljevi početi tražiti blagoslove od njegove odjeće.

Onda je hazreti Musleh Maud r.a. zapovjedio Anjumanu da naprave prikladne aranžmane da sačuvaju blagoslovljene predmete kao što je odjeća i drugi predmeti Obećanog Mesije a.s. Sada se, Elhamdulillah mnogo posla obavlja u Rabvi i Kadianu.

On je zapovjedio da trebaju biti pozvani određeni učenjaci da razumiju kako da se odjeća  Obećanog Mesije očuva stoljećima. Ili je rekao da se oni mogu poslati u zemlje gdje odjeću ne napadaju bakterije, na primjer mogu biti poslani u Ameriku tako da se buduće generacije okoriste od blagoslova povezanih s ovim predmetima.

Hazreti Musleh Maud r.a. kaže da je poslije smrti Obećnog Mesije a.s., hazreti Ammajan r.a. željela da glavni prsten sa natpisom ‘Zar Allah nije dovoljan robu Svom’ (‘Alejsallahu…’) bude dat meni zato što sam ja bio najstariji. Nas je bilo trojica braće a bila su tri prstena ali uprkos njene želje hazreti Ammajan je odabrala bacanjem novčića i neobično je bilo da je tri puta, svaki put rezultat bio da glavni prsten ide meni. Drugi prsten je došao Mirzi Bashir Ahmadu r.a. a za treći koji je bio na ruci Obećanog Mesije kad je umro – ‘Maula Bass’ (Bog je dovoljan) tri puta je novćić pokazao da ide Mirzi Sharif Ahmadu r.a. Pogledajte, jednom se to može dogoditi ali kako je moguće da tri puta bude pokazano da prsten ‘Zar Allah nije dovoljan Svom robu ‘ bude dat meni?

Halifatul Mesih II r.a. je želio da prsten ‘Alaisallah..’ dadne Džematu ali on kaže: kako ja to mogu dati kad vi nemate načina da to sačuvate? Moja djeca će barem voditi brigu o tome smatrajući da je to njihov imetak. Ali moje srce želi da ovaj prsten ne dadnem mojoj djeci nego zapravo Džematu. Hazreti Halifatul Mesih II r.a. je želio da ovaj prsten bude raširen kroz Džemat. Prsten ‘Zar Allah nije dovoljan robu Svom?’ treba biti raznesen do svih nacija. Na kraju je odlučeno da će Halifat zadržati glavni prsten i ovaj prsten će se prenositi od jednog Halife narednom.

On kaže kako je nedavno vidio stari rukopis Obećanog Mesije a.s. i poslao ga u Indoneziju tako da se tamo može sigurno sačuvati i tako da Džemat tamo stekne blagoslove od toga.

Sada nam samo oni u Indoneziji mogu reći je li to pisanje sačuvano kod njih ili nije. Hazreti Musleh Maud r.a. kaže da riječi ove objave spominju odijelo i Allah je rekao Obećanom Mesiji a.s: ‘Kraljevi će tražiti blagoslove od tvoje odjeće’. Zato mi trebamo sačuvati odjeću Obećanog Mesije a.s. i poslati je tamo gdje ona neće izgubiti kvalitet i tako da ostane sigurna za mnogo duži period vremena.

Onda je zapovjedio omladini i rekao da mladi trebaju istupiti naprijed i shvatiti svoje odgovornosti i trebaju koristiti svoje znanje i obrazovanje i razumjevanje radi pomoći islamu tako da možete biti svjedoci da nacija za nacijom prihvataju Časnog Poslanika s.a.v.s.

U stara vremena je trebalo dugo vremena da se sastave knjige i morale su se napraviti mnoge ispravke a sredstva su bila vrlo ograničena. Hazreti Musleh Maud r.a. spominje kako su stvari stajale u ovo vrijeme i kako je Obećani Mesija a.s. želio visoki kvalitet. On govori o tome kako je sa strpljenjem podnosio zahtjeve pisara. Govoreći o Mir Mahdi Hassan sahibu kad još nije bio Ahmadi on kaže da je Mir sahib bio na dužnosti štampanja u vrijeme Obećanog Mesije a.s. Kad bi knjiga Obećanog Mesije a.s. bila objavljena on bi je pročitao s velikom brigom.

Obećani Mesija a.s. bi odbio knjigu čak ako bi se našla i najmanja greška u njoj i napisao bi novu.  Onda bi tu novu ponovo pregledao i ako bi i ona sadržavala greške on bi je također odbio. I ne bi odobrio da se objavi knjiga dok ne bi bio zadovoljan da u njoj nema greške.

Obećani Mesija a.s. bi ispitivao zašto treba toliko dugo vremena za objavljivanje i oni bi rekli da tu još ima mnogo grešaka u dokazima. Obećani Mesija a.s. je također želio da bude proizvedena čista i dobra stvar i zato se nikada nije brinuo da radnici  samo sjede unaokolo i ne rade ništa i čekaju, a uzimaju zaradu ne radeći ništa. Također je bila njegova praksa, ako bi bio mali nedostatak u knjizi on bi je pocijepao i tražio da bude ponovo napisana. I pisar bi pisao i dok kvalitet nije bio dobar on ne bi dao knjigu za objavljivanje.

Na početku pisari nisu bili Ahmadi ali su na kraju postali Ahmadi i dobra stvar o njima je bila da su prepoznali i ispravno ocijenili položaj Obećanog Mesije a.s. a on je prepoznao njihovu vrijednost. Premda nisu bili Ahmadi, kad god ih je Obećani Mesija trebao oni bi bili pozvani u Kadian. U ovo vrijeme je zarada bila niska, 25 rupija za mjesec i dodatak za hranu.

Jedan pisar je imao naviku kad bi bio blizu završetka posla, otišao bi Obećanom Mesiji a.s. i rekao: ‘Ja sam došao da uputim svoje selame i da tražim dozvolu da odem kući.’ Obećani Mesija a.s. bi ga pitao zašto žuri, da je posao štampanja knjiga još u toku; mi trebamo pisare. Pisar bi rekao da zaista treba da ide. Obećani Mesija a.s. bi rekao da još ima materijala koji treba biti zapisan. Pisar bi rekao kako ovdje mora sam praviti sebi hranu i da mu to oduzima cijeli dan i da ne zna da li treba praviti hranu ili pisati. Obećani Mesija a.s. bi mu rekao da ostane i omogućio mu je hranu iz javne kuhinje Obećanog Mesije. Tako je dobio 35 rupija kao zaradu i hranu.

Poslije nekoliko dana on bi ponovo došao Obećanom Mesiji i rekao da treba ići kući i kad je bio upitan zašto, on bi rekao da hrana u javnoj kuhinji nije dobra i da čovjek ne može raditi posao jedući ovu hranu. Tako da bi Obećani Mesija a.s. pitao  šta treba da uradi. On bi rekao da ga moli da mu dadne nešto para osim ovoga. Obećani Mesija a.s. bi podigao platu za deset rupija i rekao: ‘u redu sada ćeš primiti 45 rupija.’

 

Onda bi se vratio poslije deset dana i rekao da je došao da uputi svoje selame i tražio odobrenje da ode kući, da je potrošio cijeli dan kuhajući hranu kako onda može raditi posao. Obećani Mesija a.s. bi ponovo pitao šta treba uraditi. On je rekao da nešto uredi u kuhinji.  Obećani Mesija a.s.  bi rekao: ‘u redu ti ćeš i dalje primati 45 rupija i također ćeš početi primati hranu iz otvorene kuhinje.’ On bi se vratio da ponovo počne posao.

Onda bi se poslije nekoliko dana vratio i rekao da je došao da uputi selame i traži odobrenje da ode kući. Obećani Mesija bi pitao u čemu je stvar a on je rekao da ne može jesti hranu iz kuhinje i da mu treba uvećati zaradu za još deset rupija i tako mu je zarada povećana na 55 rupija.

Slično tome on je upotrijebio druge načine da dobije više para od Obećanog Mesije ali njemu se dopadalo njegovo pisanje i tolerisao je sve ovo ali ga je pridobio da piše. Ovo pokazuje  koliko je mnogo obzira i brige Obećani Mesija imao za svoje knjige. On je želio da učenja islama budu predstavljena na najbolji mogući način.

Mi se trebamo boriti da osobito čitamo knjige Obećanog Mesije a.s. Naše religijsko znanje će se time uvećati i u nama će provriti revnost za prenošenje poruke drugima i naše znanje će također postati blagoslovljeno i bit ćemo u stanju da svijet dovedemo pod zastavu islama Ahmadijata.

Stvarni blagoslov je, naravno u tome da će kraljevi postići znanje o istinskom islamu i da poprave svoje živote u skladu s tim. U stvarnosti svi kraljevi i vođe muslimanskih nacija rade protiv interesa islama sa rijetkim izuzetkom tu i tamo. Oni govore o islamu ali njihova srca su zaokupljena u traženju i unapređivanju njihovih ličnih interesa. Oni su upleteni u tiraniju. Tako,  kad je predviđeno da se islam raširi kroz Obećanog Mesiju a.s., i ljudi će tražiti blagoslove kroz njegovu odjeću, to će biti kroz razumijevanje istinskih učenja islama. Ovo su istinski blagoslovi i mi također trebamo znati o ovom istinskom učenju i trebamo svoje propovijedanje voditi u skladu s ovim učenjima i mladi također moraju posvetiti pažnju ovome. Samo na ovaj način će se ostvariti činjenica da će kraljevi tražiti blagoslove od tvoje odjeće.

Da nas Allah osposobi da razumijemo ovaj princip. Amiin.

Hazreti Halifatul Mesih a.t.b.a. je klanjao dženazu za nekoliko osoba. Dva tijela su prisutna a jedno je odsutno.

Jedna dženaza je za Ch Abdul Aziz Dogar sahiba koji je živio ovdje u Coventry od prije nekog vremena. On je umro 11. Januara 2016 sa 87 godina. Inna lillahi ve inna ilejhi radžium. On je bio sin hazreti Master Charagh Din sahiba r.a., ashaba Obećanog Mesije a.s. Hazreti Master Charagh Din sahib r.a. je imao čast da bude školski kolega hazreti Mirze Bashir Ahmad sahiba r.a. Ch Abdul Aziz Dogar sahib je bio blagoslovljen da služi Džemat cijeli svoj život. Da mu Allah dadne Svoju ljubav i oprost.

Druga dženaza je za Ikbal Naseem Azmat Butt sahibu koja je umrla 13. Januara 2016. Bila je muusi. Da joj Allah dadne oprost i milost.

Dženaza u odsustvu je za Mukarrama Sidika sahibu ženu derviša Kadiana koja je umrla 6. Januara 2016. Inna lillahi ve inna ilejhi radžiuun. Da Allah uzdigne njen položaj u Džennetu.

Sva hvala pripada Allahu,  mi njega hvalimo, mi Njega molimo za pomoć i tražimo Njegovu zaštitu; Mi se Njemu povjeravamo, mi se samo u Njega uzdamo i tražimo zaštitu protiv zala. Koga god On uputi na Pravi put niko ga ne može zavesti. On je Jedan i nema druga. Mi svjedočimo da je Muhammed Njegov rob i Poslanik. O Allahovi robovi! Da Allah bude milostiv prema vama. Zaista, Allah vam naređuje da postupate pravedno. Zabranjujte zlo počinjeno protiv vas samih i zla koja loše utiču na druge. On vas upozorava da ne budete nemarni. Sjećajte se Allaha i On će se također sjećati vas. Pozivajte Ga i On će odgovoriti na vaš poziv. Zaista je spominjanje Allaha najveća vrlina.