Hutbe 2016

Hutba, 05. februar 2016. – Istina i laž


Hutba, 05. febraur 2016. godine

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

(Napomena: Naš tim ’Alislam’ preuzima punu odgovornost za bilo kakve greške ili

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

U toku života Obećanog Mesije a.s. neko je u svom govoru na đelsi spomenuo da je jedina razlika između misije Obećanog Mesije a.s. i drugih muslimana da su drugi prihvatili da se Isa a.s. uzdigao živ na nebesa dok mi vjerujemo da je on umro prirodnom smrću. Ovo nije razjasnilo cilj dolaska Obećanog Mesije a.s. i on je uprkos tome što je bio slabog zdravlja održao govor da u cjelosti objasni ovu stvar.

On je rekao da njegov dolazak nije značio da jednostavno razlikujemo između života i smrti Isa a.s. nego je to donosilo sa sobom mnoge druge činioce. On je dao detaljno izlaganje o stvarima koje su uzrokovale propadanje muslimana i za čije je popravljanje on bio poslan. Jedna od ovih stvari je bilo izbjegavanje laži i podržavanje istine. On je savjetovao svoj Džemat da uzdignu svoj standard istinoljubivosti dodajući da jednostavno prihvatanje njegovog dolaska nije dovoljno.

Kad poruka Obećanog Mesije a.s. bude prenesena u njegovim riječima (u ovoj hutbi petkom) oni koji sasvim ne zadovolje traženi standard, uvidjet će to.

Časni Kur’an kaže: ‘I oni koji ne svjedoče lažno…’ (25:73)

Širk (pripisivanje drugova Bogu) i laž su spomenuti zajedno u Časnom Kur’anu jer je laž toliko veliki grijeh kao što je širk. U naprijed spomenutom ajetu je upotrebljena Arapska riječ ‘zoor’ da označi laž. To znači laganje, pripisivanje drugova Bogu, skupovi ili mjesta gdje je raširena laž, skupovi gdje se pjeva i skupovi praznih i lakomislenih poslova itd. Božiji ljudi ne govore laži i ne prisustvuju na mjestima gdje je laž i lakomislenost uobičajena, niti idu na mjesta gdje se vrše idolopokloničke prakse i oni ne daju lažna svjedočenja. Oni koji izbjegavaju sve ove situacije su istinski vjernici.

U svom govoru je Obećani Mesija a.s. rekao da je uzrok unutrašnjeg razdora među muslimanima ljubav prema svijetu. On je rekao, da je Božije zadovoljstvo bio njihov cilj, oni bi lahko razumjeli koja vjera među svim sektama je ispravna i slijedili bi je. Pa ipak, kako ljudi koji nisu slijedili stopama Časnog poslanika s.a.v.s. mogu biti nazvani muslimanima? Bog je rekao: ‘Ako volite Allaha onda slijedite mene: onda će Allah vas voljeti i oprostit će vam vaše grijehe…’ (3:32) Ako je, umjesto toga data prednost svijetu, može li to biti slijeđenje Časnog Poslanika s.a.v.s.? Je li Časni Poslanik bio svjetski čovjek, je li on uzimao kamate? Je li on dao prednost svijetu nad vjerom? Treba se zamisliti nad ovim i treba slijediti stope Časnog Poslanika s.a.v.s. da otkrijemo kako će iza ovoga sliediti Božija milost! Ashabi Časnog Poslanika su sigurno poprimili ispravan put i Bog je promijenio njihove živote. Oni su postali potpuno udaljeni od svjetskih stvari. Uporedite svoju situaciju sa njihovom; radite li ono što su oni radili?

Ljudi misle da je ništa dati lažno svjedočenje u sudskim procesima u zamjenu za mali iznos novca. Mogu li advokati reći da su svi svjedoci koje predstavljaju u sudskim procesima istinoljubivi? Situacija u ovom pogledu je vrlo krhka. Nisu samo predočeni lažni svjedoci i podneseni lažni sudski predmeti nego su čak napravljeni lažni dokumenti i izbjegnuta je istina u svemu. Mogu li oni koji raspravljaju da ova misija (Obećanog Mesije) nije bila potrebna reći je li ovo učenje koje je Časni Poslanik s.a.v.s. donio? Bog je laž nazvao nečim prljavim i uporedio to sa idolopoklonstvom. Rečeno je: ‘…Zato se čuvajte prljavštine idola, i čuvajte se lažnog govora.’ (22:31). Baš kao što nerazumni napuste Boga i okrenu se idolopoklonstvu, slično oni koji odbace istinu oslanjaju se na laž i zato je Bog napravio vezu između idolopoklonstva i laži. Baš kao što idolopoklonik traži spas od idola, onaj ko se oslanja na laž traži rješenje u tome.

Ljudi kažu: kako možemo napustiti laž, jednostavno nije moguće da prođeš bez toga! Ali Obećani Mesija a.s. je rekao da samo istina vodi uspjehu. Obećani Mesija a.s. je naveo svoje lično iskustvo. Jedan kršćanin advokat po imenu Rayla Ram pokrenuo je sudski spor protiv Obećanog Mesije a.s. Obećani Mesija a.s. je napisao jedno izlaganje i poslao rukopis poštom u izdavačku kuću. Uz to je također stavio u paket pismo adresirano na upravitelja koje je sadržavalo upute.  Prema propisima pošte bilo je nezakonito uključiti pismo u paket i kazna za to je iznosila 500 rupija ili šest mjeseci zatvora. Obećani Mesija a.s. nije bio upoznat o takvom propisu. Po primitku paketa je Rayla Ram odmah obavijestio upravu pošte o ovoj nepravilnosti. Protiv Obećanog Mesije je pokrenut sudski spor i on je u snu vidio da mu je Rayla Ram poslao zmiju ali da ju je Obećani Mesija ispržio i vratio mu je nazad.

Kad je slučaj došao na sudski pretres, advokat Obećanog Mesije mu je savjetovao da je jedini način da izbjegne osudu bio da kaže sudu da on nije stavio pismo u paket nego da je pismo stavio u paket Rayla Ram s ciljem da ga stavi u teškoću. Obećani Mesija a.s. je odbio ovaj savjet i rekao da je činjenica da je on lično stavio pismo u paket i da to, zato, neće poricati. Njegov advokat mu je rekao da ovo neće ostaviti nikakve prilike za oslobađanje, na što je Obećani Mesija a.s. rekao: ‘Što god da s dogodi’, da on neće napustiti govoriti istinu.

Obećani Mesija a.s. se pojavio pred Britanskim sudijom. U toku saslušanja sudija je ispitivao da li je Obećani Mesija zapravo stavio pismo u paket na što je on odgovorio da jeste i dodao da nije bio upoznat da na taj način krši propise pošte, niti je imao namjeru da pronevjeri poštu. Objašnjavajući dalje rekao je da nije smatrao da je pismo odvojeno od napisanog govora. Bog je preokrenuo srce sudije u korist Obećanog Mesije i premda je predstavnik pošte dao dugačak govor, sudija je to odbio i rekao: ‘Ne, ne’ i časno oslobodio Obećanog Mesiju a.s. Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Kako ja mogu reći da nema izbora  nego da se kaže laž kad je činjenica da nema drugog načina osim istine. On je rekao da se ovog događaja sjeća s velikim zadovoljstvom da se držao onoga što Bog naređuje i Bog je za njega napravio ustupak na način da je to postalo znak! ‘…A onome koji se uzda u Allaha – On je njemu dovoljan…’ (65:4)

Obećani Mesija a.s. je rekao da nema ništa tako opako kao laž. Svjetovni ljudi kažu da oni koji govore istinu završe tako da budu kažnjeni. On je rekao: ‘Kako ja ovo mogu prihvatiti jer sam bio na nekoliko sudskih sporova i nisam koristio laž čak ni u jednom od njih i Božijom milošću nisam izgubio ni jedan slučaj. Kako Bog može kazniti istinoljubivu osobu! On je objasnio kad neki ljudi budu kažnjeni zato što govore isitnu, njihova kazna nije zato što su bili iskreni. Zapravo je uzrok za to neki skriveni, nepoznat grijeh ili njihova nevaljaština o kojoj Bog zna. Na primjer jedanput je neki čovjek istukao svog kuhara zato što je stavio previše začina. Kad su mu skrenuli pažnju da je to nesrazmjerna kazna on je rekao da je ovaj kuhar s njim dugo vremena i da su ga vrlo dobro pazili. Takođe, ponekad veliko mnoštvo čovjekovih nevaljaština dovedu do toga da jednom bude uhvaćen i kažnjen.

Oni koji se uvijek drže istine ne budu poniženi zato što su u Božijoj zaštiti. Međutim, djelimična dobrota ne koristi i ukoliko praksa osobe nije krajnje izvanredna to ne može požnjeti željene plodove. Bog nije zadovoljan s manjkavom praksom. Sigurno je pogrešno da ljudi kažu da je laž nužna. Ovo su zamišljene ideje koje potiču iz nedostatka duhovne pronicljvosti i proizilaze iz nevaljaština. Ako neka osoba napravi nekoliko šavova na običnom komadu platna on ne postaje krojač i ne znači da takođe može šiti finu svilu. Krivotvorena pobožnost nije od koristi. Zaista Bog ne odbacuje čak ni minute dobra koje je bazirano na iskrenosti. ‘Pa ko god bude uradio i trun dobra vidjet će ga’ (99:8). Prema tome kad nešto ne dostigne ostvarenje to je zato što tome nedostaje iskrenosti jer je iskrenost uvjet za dobra djela: ‘… pokazujući se iskrenim prema Njemu u vjeri…’ (7:30)

Obećani Mesija a.s. je s velikim bolom dao ovaj savjet. On je želio da utuvi činjenicu da je vjerovanje o tome da je, osim hoće li se Isa a.s. vratiti ili neće (fizički) na svijet, najznačajnije da potpuno sebe oslobodimo širka i svoje prakse učinimo takvim da nemaju čak ni nagovještaja širka. On je naglasio da osnivamo istinu i da mrzimo laž.

Svaki Ahmadi treba razmisliti o sebi i vidjeti koliko odgovaraju onome  što se od njih očekuje. Da li koristimo laž u sudskim sporovima ili govorimo li laž radi novčane dobiti? Govorimo li istinu kad dogovaramo bračne parove i ne slijedimo qawl e sadeek (ispravnu riječ)? Koristimo li laž da izvučemo socijalnu pomoć od države? Mnogi ljudi se pokažu u lošem svjetlu u ovom pogledu. Također ne prikazuju prihod da bi ostvarili državne olakšice ili naknadu i ovako ne plaćaju taksu/pronevjere plaćanje takse. Treba biti jasno da svaka vlada doživljava probleme zbog općenitog pada finanacijskih kretanja i bilo koja vlada koja možda upravo sada nije u takvoj situaciji bit će u budućnosti. Tako da vlade detaljno prate stvari socijalne pomoći i dobiti. Sve negativno u ovom pogledu stvara ne samo lične teškoće nego takođe može biti povod lošeg imena za Džemat. Oni koji koriste laži za ovakve svrhe ne smiju imati u vidu svjetovne prednosti nego trebaju nastojati da Bog bude zadovoljan izbjegavanjem laži i životom na malim sredstvima. Vodite računa da se laž ne koristi u molbama za azil. Sigurno advokati uvijek potiču na takve prakse, kao što je Obećani Mesija a.s. također rekao. Vršioci dužnosti takođe trebaju razmisliti o sebi da li izvještavaju lažno. Oni možda ne govore laži ali da li se drže qawl e sadeed (ispravnne riječi) i da li izvještavaju/govore ono što je nedvosmislena istina? Sa stvarima se treba baviti sa ispravnošću. Svaka osoba treba postupati sa stvarima bez lične dobiti, bez egoizma i samo sa strahom od Boga u vidu. Ako ovo nije slučaj, onda, kao što je Obećani Mesija a.s. rekao sve je samo izraz ljubavi prema svijetu! A ovo vodi podjelama i neredu, i jedinstvo i sklad ili barem u određenom dijelu zajednice bude izgubljen. A jedinstvo koje je Obećani Mesija a.s. došao osnovati bude izgubljeno. Islam je bio podijeljen u sekte zbog ljubavi prema svijetu i ovo također može  dalje voditi takvoj podjeli. Prema tome, jedno zlo rađa mnoga zla. Mi imamo velike odgovornosti kao Ahmadi muslimani i istinski Ahmadi su oni koji nastoje da slijede blagoslovljeni uzor Časnog Poslanika s.a.v.s.

Obećani Mesija a.s. je rekao da vrlo dobro trebamo zapamtiti da ko god postaje Božiji, Bog postaje njegov. I niko ne može prevariti Boga. Posve je glupavo ako neko misli da pretvaranjem može izmaći Bogu. Ovo je prevara samog sebe. Ljubav i ukrasi svijeta su korijen svih prijestupa. To zaslijepi čovjeka i čini da zaboravi ljudskost i on ne uviđa šta radi i šta treba raditi. Najveći uzrok rasula muslimanskog svijeta je grijeh ljubavi prema svijetu. Ljudi su zadubljeni u ljubavi prema svijetu i sva njihova buđenja i sati spavanja su uopće bez pomisli o onome šta će se dogoditi poslije smrti. Oni su oprezni i svjesni u pogledu svojih zaposlenja ali su lijeni kad je u pitanju ibadet Bogu. Ovo je zato što su njihova srca lišena Božije veličanstvenosti. Zaista čovjek se uvijek treba bojati Boga. On predvidi mnoga od naših pogrešaka ali kad kažnjava On je oštar, kao što je rečeno: ‘I On se nije brinuo o njihovim posljedicama.’ (91:16)

Oni koji žele da se okrenu Bogu i steknu Božiju blizinu često žure i ne uviđaju da stvari vjere zahtijevaju veliko strpljenje i ustrajnost. Ljudi rade dan i noć radi svjetovnih ciljeva i čekaju godinama da vide rezultate ali kad su u pitanju stvari vjere, oni žele da postanu evlije samo da se puhne dahom i žele da trenutno dožive visoko duhovno iskustvo. I da ovo postignu bez ulaganja ikakvog napornog rada ili da ne dožive ikakve teškoće i kušnje. Duhovni razvoj je zaista postepen i osoba ne može steći Božije zadovoljstvo samo riječima. Rečeno je: ‘Da li ljudi misle da će biti ostavljeni zato što kažu: ‘Mi vjerujemo,’ i da neće biti iskušavani?’ (29:3) Zaista, svaki blagoslov zahtijeva naporan rad. I islam ne pravi takve naporne zahtjeve, na primjer, kao što su oni kroz koje kaluđeri i pustinjaci u drugim vjerama moraju ići. Učenje islama je: ‘Zaista, uspjet će samo onaj ko je (tj bogobojaznost) uveća’,  (91:10), to jest, onaj ko napusti svaku štetnu novotariju i sebične želje i poprimi Božiji put!

Da Allah dadne da napravimo promjenu u svojoj praksi, razumijemo značaj istine i dadnemo prednost vjeri nad svjetovnim stvarima. Poslije davanja zavjeta bai’ata, da istinski a ne samo riječima razumijemo dolazak Obećanog Mesije a.s. i nastojimo koliko god možemo da slijedimo blagoslovljen uzor Časnog Poslanika s.a.v.s. i smatramo Božije zadovoljstvo najvažnijim od svega.

Najavljena je dženaza za Kasim Toure sahiba, misionara sa Obale slonovače. On je umro 25. januara. Bio je Muusi i služio je Džemat od 1986. Među njegovim služenjima je bio prevod hutbi na Joomla jezik.