Hutbe

Hutba, 11. mart 2016. – Dobro i zlo


Hutba, 11. mart 2016. godine

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

(Napomena: Naš tim ’Alislam’ preuzima punu odgovornost za bilo kakve greške ili

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

O vi, koji vjerujete! Ne slijedite korake šejtana, a ko god slijedi šejtanove korake ( neka zna da) on, zaista, naređuje bestidnost i ružne stvari. A da nije Allahove blagodati i Njegove milosti prema vama, nijedan od vas nikada se ne bi očistio; ali Allah čisti koga on hoće. A Allah je Onaj koji sve čuje, Sveznajući. (24:22)

Šejtan je bio čovjekov neprijatelj od početka i tako će i ostati. Nakon stvaranja ljudskog roda Bog je dao šejtanu mogućnost da bude slobodan jer je Bog znao da će Njegovi iskreni robovi biti zaštićeni od njegovih napada. Šejtan ne napada otvoreno, već radije on izvodi ljude iz pobožnosti putem lukavstva, pohlepe i pomoću naglašavanja egoističnih tendencija koje ih vode prema zlu.

Bog je također najavio dolazak Poslanika, koji su upućivali ljude ka dobrim stvarima i poučavali o načinima reformacije. Oni su objasnili da je šejtan čovjekov otvoreni neprijatelj koji napada pod maskom naklonosti što vodi osobu ka zlu i i štetnim putevima. U vrijeme obračuna on će jednostavno reći da iako je on pozivao ljude ka pokvarenosti zašto oni nisu koristili svoja čula i izbjegli ga.

Časni Kur’an se bavi pitanjem šejtanovih trikova na nekoliko mjesta, upozoravajući čovjeka o tome. Ranije spomenuti ajet također objašnjava da šejtan uvijek progoni čovjeka. On je rekao Bogu da će napadati čovjeka iz svakog ugla I da će ga tjerati sa pravog puta. Stoga, kada čovjek smatra da je pronašao pravi put I da se na taj način spasio, on je u zabludi. Kur’an spominje ranije ljude koji su dobili Allahovo nezadovoljstvo I koji su skrenuli sa pravog puta, to jeste ljude koji su prihvatili hazreti Musa a zatim I hazreti Isa , neka je mir na oboje, ali koji su izgubili svoj put I odbacili  Časnog Poslanika, neka su mir I Allahovi blagoslovi na njemu. Bog kaže da nas šejtane ne ostavlja na miru čak ni nakon što prihvatimo vjeru I počnemo vjerovati. Ovo je razlog zbog kojeg čak muslimani odlaze u otpadništvo. Posebna je Allahova milost kada je čovjek spašen od šejtanovih napada. Na kraju ranije spomenutog ajeta Bog obećava da On sve čuje. Ako čovjek odlučno pozove Boga I okrene se ka njemu I moli, Bog vidi da je čovjek iskren I On mu da snagu vjerovanja što čovjeka čuva od napada šejtana.

Šejtan kaže da će ga svi osim Božijih iskrenih robova pratiti, zbog toga vjernici trebaju biti mudri u razmišljanju kako da postanu takve iskreni Božiji robovi. Izbjegavanjem nemorala I zla, osoba se duhovno čisti uz pomoć Božije milosti I onaj ko je očišćen uz pomoć Boga, on je čist.

Šejtanovi napadi su postepeni, prvo se ubaci malo zlo misleći da je to samo maleno zlo I ovo malo zlo postaje poticaj za veći grijeh. Čovjek gubi osjećaj za dobro I loše I ne shvaća šta radi.

Bog kaže kako bi osoba bila čista ona se mora zaštititi od zla sa odlučnošću I postojanošću I onda kada dođe u Božije utočište, opet su odlučnost I postojanost potrebni kako bi ostala čvrsta u pobožnosti.

Kao odgovor na pitanje koje se ponekad postavlja a to je zašto je Bog stvorio šejtana I dozvolio mu da bude odvažan, Obećani Mesija, neka je mir na njega je objasnio da svi priznaju da postoje dvije sklonosti/privlačnosti; privlačnost dobra I privlačnost zla. Kada je privučen ka zlu čovjekove misli postaju zle a kada je privučen ka dobru njegove misli postaju dobre. Nekada čovjek učini neko zlo a onda se vrati dobrom. Ove dvojne snage postoje kod svih.

Bog je nazvao nadahnuće ka dobrom melecima ili časnim duhom a nadahnuće ka zlu šejtanom. Svaka osoba posjeduje ove obje karakteristike a razlog zašto ih je Bog obje stavio u čovjeka je kako bi on radio dobra dijela I zaslužio nagradu.Da je čovjek stvoren samo sa mogučnošću da čini dobro, onda pobožnost ne bi bila ništa posebno za njega. Sada kada čovjek ima izbor između dvije sklonosti ili dvije privlačnosti dobra I zla, skladno tome odgovarat će za izbor jednog ili drugog.Sve religije su prihvatile dvojno postojanje šejtana I meleka (anđela). I svaka osoba koja se ne udalji od zla postaje šejtan.

Kao odgovor na pitanje zašto Bog ne kazni šejtana, Obećani Mesija, neka je mir na njega, kaže da nam Časni Kur’an kaže da je Bog odredio vrijeme kada će kazniti šejtana. Bog je kaznio mnoge ljude šejtanske naravi dok će mnogi ostali biti kažnjeni u budućnosti.

Obećani Mesija, neka je mir na njega, kaže da je šejtan poticao prema laži, okrutnosti, nepravdi, strasti, ubijanju, licemjerju I aroganciji. S druge strane Bog nas poziva prema strpljenju, pobožnosti, iskrenosti, vjeri I duhovnom prosperitetu. Uprkos mnogim podsticajima šejtana, blagoslovi posjedovanja pobožne prirode vode čovjeka prema Bogu.

Veza između arogancije I šejtana je ta da su I Adam I šejtan oboje zgriješili. Adam nije bio arogantan I priznao je svoj grijeg i zbog toga u čovjeku vječno cvijeta nada da će mu Bog oprostiti. Šejtan, sa druge strane je bio arogantan I zbog toga je proklet. Božiji poslanici imaju mnogo vrlina a jedna od njih je poricanje I rušenje  svojeg ‘ja’. Arogancija neprimjetno utiče na osobu I zbog toga osoba treba pažljivo da razmisli o svom ponašanju I vjerovanju.

Ako čovjek pokuša I ukloni grijehe iz svoje prakse, šejtan želi da utiče na njegova čula I pokuša da na taj način ponovo dobije kontrolu. Ako ništa drugo ne uspijeva on pokušava da ubaci grijeh u čovjekovo srce. Šejtanova moć ne može dijelovati na srce koje ima strah od Boga.  To dovodi šejtana do krajnjeg očaja I on odlazi.

Ponekad šejtan navede ljude da ga prate ubacujući pobožne misli. Neki ljudi ne mogu razlikovati između onoga što je od Boga I  onoga što je možda plod mašte ili šejtanske misli, kao objave. Meleci podstiči ka dobrom a šejtan potiče ka zlu.

Ono što je od Boga je ugodno I veliko u udari u srce teško kao gvožđe. Kao što je rečeno :” Zaista ćemo mi tebi poslati težak Govor ”(73:6)

Plod mašte nečije misli I šejtanska motivacija su jedno te ista stvar. Čovjek je praćen dvijema moćima, melecima I šejtanom. Meleci navode na dobro a šejtan potiče na zlo. Ove dvije moći se ne mogu poreći. Svijetlo I mrak postoje jedno do drugog. Ako nemamo znanje o nečemu ne mora značiti da to ne postoji jer postoji hiljade čuda pored univerzuma koje znamo.

Obećani Mesija a.s. je rekao da dova: ‘Tražim utočište kod Gospodara ljudi’ (114:2) ukazuje na šejtansko poticanje koje on širi među ljudima. Najveće poticanje od svih je  da stvori pogrešno razumijevanje o Božijem atributu da On hrani i održava (Rabubijjat). Govoreći o predmetu šejtanskog poticanja, Obećani Mesija a.s. kaže da trebamo činiti dove da dođemo pod zaštitu istinskog Vladara ljudi. Zaista ima nekih koji smatraju da su uticajni i bogati ljudi sve, i zato je poučavano: ‘Vladar ljudi’ (114:3). Kao rezultat šejtanskih poticaja ljudi prave ravne Bogu, i zato je poučavano: ‘Gospodar ljudi’ (114:4). Ova tri poticanja su od šejtana i sredstvo protiv njih se nalazi u ove tri dove.

Obećani Mesija a.s. je rekao da imaju dvije vrste ljudi. Oni koji prihvate islam ali postanu upleteni u svjetovne stvari i trgovinu. Šejtan se dočepa ovih ljudi. Zaista su ashabi Časnog Poslanika s.a.v.s. također obavljali trgovinu ali su poslije primanja islama stekli istinsko znanje koje  je dovelo do sigurnosti i oni nikada nisu posrnuli na šejtanske napade. Dok oni koji su postali svjetovni i samo su naklonjeni svjetovnim stvarima, oni su pod uticajem i kontrolom šejtana. Dok su druga vrsta ljudi uvijek zabrinuta za pobjedu vjere i savladaju svu silu šejtana. Kako imetak raste trgovinom, Bog je traženje vjere nazvao trgovinom koja će biti od koristi na Ahiretu. Zaista je to najbolja trgovina od svih koja osoba izbavlja od Božije kazne.

Objašnjavajući koncept skrivenog/nevidljivog grijeha, Obećani Mesija a.s. je rekao da čovjek doživljava teškoće zbog vlastitih grešaka a ne zbog Boga. Neki ljudi izgledaju vrlo pobožni i ljudi su u čudu kad ih vide u teškoćama. Dok je istinska činjenica da su njihove teškoće potekle iz njihovih nevidljivih i skrivenih grijeha. Božije je saosjećanje da drugi ne znaju čovjekove skrivene grijehe. Baš kao što su nečije bolesti vrlo očite dok su bolesti drugih tako skrivene da čak ni bolesnik ne zna o njima. Slično tome, čovjekovi unutrašnji grijesi uzrokuju njegovu propast.

Čišćenje sebe je kao da na sebe nametnemo jednu vrstu smrti. Ukoliko sav niski moral ne bude napušten, ne može se dogoditi čiščenje sebe. Svako ima jedan ili drugi  element zla u sebi i ukoliko to ne bude iskorijenjeno (ukoliko se toga ne oslobodi) šejtan nastavlja napadati.

Obećani Mesija a.s. je rekao da je istinski musliman onaj koji želi da bude manifestacija Božijih poslanika. Ashabi Časnog Poslanika s.a.v.s. su razumjeli ovu tajnu zagonetku i slijedili su je tako da su slijedili blagoslovljeni uzor Časnog Poslanika do takve savršenosti da nije ostalo ništa njihovo. Oni su bili potpuno predani Bogu i prihvatili su ovaj blagoslovljeni uzor. Ukoliko ova vrsta predanosti i poslušnosti ne bude usađena, besmisleno je tvrditi da je neko sljedbenik. Trebate zapamtiti da do vremena dok se Bog ne spusti na srce osobe i Njegovi znakovi ne budu vidljivi u osobi, šejtanovo poticanje će se nastaviti.

Da Allah dadne da uvijek gledamo na Bogu i da On bude naš Gospodar i da nas zaštiti da ne  idemo stopama šejtana!