Hutbe

Hutba 01. april 2016. – Halifatul Mesih II: Biseri mudrosti


Hutba, 01. april 2016. godine

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

(Napomena: Naš tim ’Alislam’ preuzima punu odgovornost za bilo kakve greške ili

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Jedan odlomak iz knjige Obećanog Mesije, neka je mir na njega, koji je naveden prošlog petka u hutbi je rekao kako su sretni oni koji su rođeni u vrijeme Obećanog Mesije i da oni trebaju da budu jako radosni što je Bog izabrao njih da budu rođeni u ovo doba i što ih je priključio u grupu sretnih ljudi koji su doživjeli starost

Mi Ahmadi smo zaista među tim sretnim ljudima koji je uzeli bai’at Obećanog Mesije, neka je mir na njega, I na taj način postali dio onih koji praktikuju ono što je Bog naredio. Ima onih nesretnih ljudi koji nisu uzeli ovaj bai’at, uprkos što je on bio tu.

Tu su I neki nesretni ljudi koji su pretjerali u neprijateljstvu I protivljenju I postali uskraćeni vodstva kojeg je Bog poslao I ovi ljudi su raštrkani I rasuti. Ne možemo se dovoljno zahvaliti što nas je Bog uputio na pravi put.

Obećani Mesija, neka je mir na njega, je objasnio neka pitanja u svojim spisima, govorima I na skupovima kroz primjere I oni se mogu naći u običajima njegovih sljedbenika. Međutim, Hazreti Musleh Maud, neka je Allah zadovoljan njime, nam je učinio veliku uslugu spominjući stvari koje je on sam video ili čuo od bliskih sljedbenika na njegovim skupovima I obraćanjima.

Oni su već neko vrijeme spominjani u nedavnim hutbama petkom I ljudi pišu kako bi rekli da su im ovi običaji pomogli da razumiju stvari lakše. Današnja hutba je bazirana na istom.

Obećan Mesija, neka je mir na njega, je govorio o tome da li je ispravno štrajkovati ili ne. Glavni razlog zbog kojeg ljudi kreću u štrajk je kada im nisu data njihova prava. Ponekad poslodavac ne daje prava radniku a u drugim prilikama radnici ne daju prava poslodavcu. Vlada ne daje prava javnosti I obrnuto. Ozbiljne mjere su poduzete kada radnici I javnost ne ispunjavaju svoja prava. Tako je začarani krug ovozemaljskog života u koji je uključen ljudski rod. Islam nas uči da pokušamo I ispunimo prava jedno drugog kao što neko ispunjava prava jednog brata.

Hazreti Musleh Maud, neka je Allah zadovoljan njime, je rekao da je kultura islama izgrađena na pravdi I ljubavi. Ako bi Ahmadi učestvovali u štrajku u vrijeme života Obećanog Mesije,neka je mir na njega, on bi ih strogo ukorio.

Ovih dana dolazi do štrajka u muslimanskim državama pretežno zbog sukoba između vlade I javnosti. Da su muslimanske vlade bile pravedne, vanjske moći sa pokvarenim motivima ne bi imale priliku da stvore nemir među njima.

Neka Bog da razum muslimanskim vladama, naročito pakistanskoj vladi I da daju ljudima njihova prava. Ako su Ahmadi prisilno uključeni u te stvari, oni trebaju da mole da ne prouzrokuju nikakav gubitak vladinoj imovini.

Hazreti Musleh Maud, neka je Allah zadovoljan njime, je rekao kada se profesionalac odmara nakon poštenog radnog dana, bilo da je general vojske, advokat, sudija, trgovac, govornik ili vladin ministar, on kaže da je njegov posao bio naporan.Međutim, mi vidimo blagoslovljeni uzor Časnog Poslanika, neka su mir I Allahovi blagoslovi na njega, koji je obavljao sve poslove koji zemaljski sektor podrazumjeva. On je bio sudija, učitelj,  također je preduzeo upravljanje I objasnio zakone ali je također našao vremena da obavi kućne poslove I pomogne svojim suprugama I nikada nije rekao da je previše zauzet da pomogne u kući.

On je ispunjavao prava svojih žena do te mjere da je svaka žena osjećala da je ona centar njegove pažnje. Iako je imao devet žena, nijedna od njih se nije osjećala zanemareno. Njegov običaj je bio da posjeti sve svoje žene poslije ikindije namaza I da ih upita da li trebaju nešto ili samo da im pripomogne. Naravno da je imao mnoštvo drugih obaveza I nije imao nimalo slobodnog vremena.

U istom području u svijetu u kojem je živio, ljudi su pripisivali I dalje pripisuju lijenost bolestima kao što je malarija. Hazreti Musleh Maud, neka je Allah zadovoljan njime, je rekao da je vidio Obećanog Mesiju,neka je mir na njega, koji je bio odraz Časnog Poslanika, neka su mir I Allahovi blagoslovi na njega. Rekao je da se sjeća da kada bi krenuo spavati vidio bi Obećanog Mesiju da radi, I kada bi se probudio vidio bi kako je Obećani Mesija zauzet u radu. Ipak Obećani Mesija je cijenio svoje čitaoce (ljude koji su pregledali spise) do te mjere da ukoliko bi čitaoc došao kasno u vrijeme jacije namaza sa dokazom, Obećani Mesija, neka je mir na  njega, bi ustao da ga primi I više puta bi mu se zahvalio za neugodnost iako je zadatak koji je on obavio bio jako mali u poređenju sa onim što je Obećani Mesija uradio. Ponekad zbog lošeg zdravlja bi morao prošetati, ali bi on nastavio raditi I u toku šetnje.Čak I ako bi izašao u šetnju on bi raspravljao o problemima I odgovarao na pitanja.

Nemar I lijenost se ne bi trebale smatrati bolestima. Da ne govorimo o ljudima koji nastanjuju područja gdje je malarija I postoje mnogi među njima koji su imigrirali u Evropu, koji sjede kod kuće, gledaju TV ili se svađaju sa svojim ženama ili se ophode prema djeci na takav način da ona postanu umorna. Ovo nije bolest već nemar. Ima onih koji se ne brinu o zarađivanju za život jer mogu dobiti osnovni korisni dodatak. Oni koji žive ovdje na Zapadu se trebaju osloboditi ove prakse.

U islamskom braku postoji miraz koji je zove haq mehr. Ljudi misle da se on daje ženi jedino u slučaju razvoda ili odvajanja gdje je mehr pravo žene. To je određena suma novca za nju da čuva I troši kada je potrebno, kada oklijeva da pita za suprugovu pomoć ili ukoliko suprug ne može ispuniti neke potrebe.Njena potreba može biti bilo šta, kao što je pomaganje rodbini ili nekome drugom. Taj novac je za njeno korištenje, korištenje u hitnim slučajevima, kao I kad to ona želi. I ne samo haq mehr, ima I onih koji stavljaju ograničenja na zaradu supruge ili traže određeni dio ili da stave taj novac na njihov bankovni račun. Tu su I roditelji ugroženih porodica u nerazvijenim državama koji traže da mehr bude dat njima u vrijeme vjenčanja. To je pogrešno I svodi se na prodaju kćerki, a to je nešto što islam strogo zabranjuje. Supruga može predati svoj mehr ali samo u slučaju da je on prvo dat njoj. Hazreti Omer, neka je Allah zadovoljan njime, I neki drugi časni ljudi su rekli da se haq mehr mora platiti I jedino nakon godinu dana žena ga može, ako želi, predati.

Hazreti Musleh Maud, neka je Allah zadovoljan njime, je rekao da je Hakeem Fazl Din Sahib imao dvije žene I jednog dana je čuo Obećanog Mesiju, neka je mir na njega, kako govori da je plaćanje haq mehr obaveza koja se mora ispuniti. On je odgovorio da su njegove žene odustale od njihovog mehra. Obećani Mesija, neka je mir na njega , ga je upitao jesu li odustale nakon što ga je Hakeem Sahib stavio na dlanove njihovih ruku? On je rekao da ga mora prvo predati njima a one onda mogu odustati. Mehr Hakeem Sahibovih žena je bio 500 rs za svaku. On je pozajmio novac I objema isplatio, govoreći, kao što se sjećate vi ste odbile svoje pravo mehra, pa vas molim da ga vratite. Žene su odgovorile da nisu znale da će im ga on jednog dana isplatiti I sada kada ga imaju, ne žele da ga vrate. Obećani Mesija, neka je mir na njega, se dobro nasmijao kada mu je Hakeem Sahib ispričao ovu priču. Rekao mu je da je ispravni način da ga prvo isplate, a ako je vraćen nakon nekog vremena , onda je to uredu. Jednom kad žena primi mehr, ali sretna ga vrati, to je uredu, u suprotnom čak I da je mehr u vrijednosti od million ona će ga odbiti jer zna da joj niko ustvari neće isplatiti taj mehr I da je to samo verbalni dogovor. Zbog toga je bitno da se prvo isplati mehr, pa ako žena želi ona ga može odbiti kasnije.

Zekat je obaveza u islamu za sve one koji ispunjavaju njegove kriterije a postojali su časni ljudi koji su davali svu svoju zaradu na Božijem putu. Hazreti Musleh Maud, neka je Allah zadovoljan njime je rekao da je Bog stvorio neke ljude kao uzor ostalima. Rekao je da je čuo od Obećanog Mesije, neka je mir na njega, da je neko upitao časnu osobu na koliko rupija je zekat obavezan. Odgovorio je, za tebe jedan rupi za svaki četrdeseti rupi. Čovjek je upitao, šta misli pod ‘za tebe’? Da li postoje različite tarife? Odgovorio je, da postoje. Ako imam četrdeset rupija, obavezno je da platim četrdeset jedan rupi. S obzirom na tvoj status, Bog je naredio da zaradiš I uživaš u zaradi a s obzirom na moj status, Bog obezbjeđuje za mene, tako da ako bi budalasto želio sačuvati 40 rupija, morao bih dati 40 rupija I dodatno jedan rupi kao kaznu.

Neki ljudi su poslovnog uma ili rade stvari imitirajući druge što je protiv običaja Džemata I učenja islama. Ljudi koji rade u uredima, također mogu biti ova vrsta ljudi. Jednom je lokalni radnik u Kadianu objavio obrazac I počeo ga prodavati ljudima za nekoliko penija. Savjetovanjem ljudi u džematu u to vrijeme Hazreti Musleh Maud, neka je Allah zadovoljan njime je rekao da oni trebaju pratiti šerijat i Časnog Poslanika, neka su mir I Allahovi blagoslovi na njega, u svemu, I da trebaju pratiti Obećanog Mesiju, neka je mir na njega.

Rekao je da mu je pokazan papir koji je izgledao kao obrazac koji je prodat po maloj cijeni od strane lokalnog radnika. Pitao je kakav je to naš posao da kopiramo vladu ? Dodao je da ovakve stvari daju protivnicima priliku da nas kritikuju. Dao je primjer osobe koja je radila na sudu za prekršaje kao pisac aplikacija I bio je zadužen za rad sa dokumentima I fajlovima. On je požeio da oponaša, kao što je lokalni anjuman oponašao, I poželio je da bude sudija I pošto nije uspio da ispuni ovu svoju želju, našao je način kod kuće. On je pripremio mnogo dokumenata kod kuće, jedan za so, jedan za ulje, jedan za gorivo, jedan za ljute papričice itd.

Po povratku sa posla on bi prevrnuo zemljanu čašu vode I sjeo na nju I kada bi žena rekla da je nestalo soli , on bi rekao čitaču da donese taj I taj document. Nakon što bi pročitao dokument, rekao bi, zapiši da sam naručio tu I tu količinu soli. Nažalost, jedan dan nekoliko dokumenata je ukradeno sa suda. Njegov susjed, koji ga je čuo kako priča svaki dan o dokumentima, je rekao da može dati ime osobe koja je ukrala dokumente, I odmah je dao ime čovjeka. Policija je došla u njegov dom I nakon pretrage su našli jedino dokumente o soli, ljutim papričicama, ulju I gorivu.

Pouka ovoga je da trebamo izbjegavati oponašanje koje je protiv naših učenja I tradicija. Ako se nešto treba oponašati to je onda blagoslovljeni uzor Časni Poslanik, neka su mir I Allahovi blagoslovi na njega, ili u ovom dobu uzor Obećanog Mesije, neka je mir na njega, koji nam je pokazao on što je naučio od njegovog učitelja.

Hazreti Musleh Maud, neka je Allah zadovoljan njime, je rekao da se sjeća da je u zadnjoj godini života Obećanog Mesije ili prvim godinama halifata u toku ramazana osjećao veliku žeđ. Bilo je to ili zbog jake vrućine ili zato što nije pio vodu na sehuru. Sat prije zalaska sunca, osjećao je kao da će se onesvjestiti.Iscrpljen je pao na krevet I imao viziju kako mu neko stavlja posudu na usta iz koje on skrkuće vodu I njegova žeđ se gasi. Kada se žeđ ugasila, osjetio je da mu ne treba više vode. Glavna stvar je da ispunimo nečiju potrebu bilo da damo ono što je potrebno ili da učinimo da neko izgubi želju za tu stvar.

Neko je pisao Obećanom Meisji a.s. i tražio dove da bude u stanju da oženi tu i tu ženu. Obećani Mesija mu je odgovorio i rekao da treba činiti dove ali pod uvjetom da nije neophodno da ženidba tom ženom bude ishod dove nego da bude u stanju da je oženi ili da počne osjećati da je više ne voli. Obećani Mesija a.s. je činio dove i ovaj čovjek je poslije nekoliko dana napisao da je počeo osjećati nesklonost prema ovoj ženi. Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da je i njemu također neko pisao u istom smislu i on je odgovorio u slijeđenju tradicije Obećanog Mesije. Ovaj čovjek je obavijestio hazreti Musleh Mauda da je izgubio interes da oženi tu ženu.

Hazreti Halifatul Mesih je rekao da on također prima takva pisma u kojima ljudi izražavaju želju da sklope brak negdje, i traže dove, i osoba traži da se obavi razgovor sa roditeljima druge strane, da Džemat razgovara s njima ili će inače umrijeti i druga strana će također umrijeti. Ovo je besmislen govor. Stvarna svrha braka je da se nađe mir i radi produžetka vrste. U ovoj stvari treba tražiti Božiju milost i blagoslov. Ako je određeni par dobar u Božijim očima, neka se tako dogodi, ili da inače  osoba izgubi interes. Svjetovnu ljubav također treba tražiti radi Božije ljubavi.

Objašnjavajući da ništa nije u sebi štetno, hazreti Musleh Maud r.a. je dao primjer otrova koji može ubiti ali, rekao je, stotine hiljada ljudi ga uzimaju kao lijek. Opijum je nešto pogubno ali njegove koristi pretežu njegovu štetnost. Obećani Mesija a.s. je govorio da polovina lijekova imaju u sebi opijum. Njegove koristi su ogromne. Kad je osoba izuzetno uznemirena i ne može spavati, i kad ima tolike bolove da je sklon samoubistvu, dadne mu se morfij koji donosi olakšanje. Ništa nije štetno u sebi, šteta dolazi iz njegove pogrešne upotrebe koja je čovjekov vlastiti nemar. Zato je hazreti Ibrahim a.s. dovodio bolest u vezi sa sobom a liječenje je pripisivao Bogu. Ljudi kažu da su učinili svaki napor na nečemu ali im Bog nije dao uspjeh. Kao da ono što je dobro pripisuju sebi a ono što je loše pripisuju Bogu. Vjernik kaže da sva hvala pripada Bogu Koji mu daje uspjeh i kad stvari krenu pogrešno on kaže: ‘Inna lillahi ve inna ilejhi radžiuun’ (Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti’) i  neuspjeh pripisuju vlastitom nemaru.

Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da je čuo od Obećanog Mesije a.s. kad je jedini sin neke žene krenuo u rat pitao je majku koji poklon da joj donese, koji će je obradovati. Ona je odgovorila sinu da je sve što želi da se on vrati zdrav i živ. Ali sin je bio uporan i tražio da mu majka kaže šta da joj donese. Zato je rekla: ‘Dobro, donesi mi koliko god možeš izgorenih komadića hljeba, ovo će me obradovati.’ Sin je mislio da ovo nije dovoljno dobro i tražio je da kaže šta drugo želi ali je majka insistirala da je ovo bilo sve što je željela. Dok je bio daleko od kuće njen sin je, svaki put kad je pekao hljeb osigurao bi da hljeb malo zagori tako da može skupiti dosta komadića za svoju majku. On bi jeo dio hljeba a zagorene komadiće bi stavljao u vreće. Kad se vratio kući dao je majci mnogo vreća zagorenog hljeba i rekao joj, iako je prihvatio njen savjet da u stvari nije razumio kakva je bila mudrost iza toga. Majka je odgovorila da nije bilo prikladno da mu kaže ranije ali mnoge bolesti budu izazvane uzimanjem hrane koja nije kako treba skuhana. Razlog zašto je ona od njega tražila da joj donese izgorene komadiće hljeba bio je da bude sigurna da će kako treba ispeći hljeb i premda će nešto od toga zagoriti on će jesti ostatak a izgorene dijelove će ostaviti i bit će u dobrom zdravlju. Sada, da je majka rekla svom sinu da izbjegava da jede napola ispečen hljeb možda bi on rekao da nije glupav da jede napola ispečen hljeb! Hazreti Musleh Maud je rekao da je naveo ovu priču da objasni da, kad se govori o prihvatanju dove ljudi misle da su spomenute male stvari, stvari o kojima su upoznati. Zaista, oni su upoznati o ovim stvarima ali da li ih prakticiraju?

Za prihvatanje dova su potrebna dva gledišta. ‘…odazovite se Meni i vjerujte u Mene…’ (2.187) Ima mnogo drugih gledišta i ljudi kažu da su upoznati o njima. Zaista, oni jesu upoznati o ovim gledištima, ali da li ih prakticiraju? Ljudi pišu i kažu da su činili mnoge dove ali da njihove dove nisu prihvaćene. Ovo je iznošenje optužbe protiv Boga i pokazuje slabost vjere.

Hazreti Halifatul Mesih je rekao kako je neko došao da ga vidi i rekao da je činio mnoge dove ali, pitao je zašto njegove dove nisu bile primljene. Huzur ga je pitao: ‘Bog kaže da se držimo Njegovih naredbi, držiš li ih se?’ Ovaj čovjek je odgovorio: ‘Ne.’ Mi prvo trebamo vidjeti vlastito stanje, da li je naša vjera slaba ili ne. Ono što je potrebno je vjera kao hazreti Ibrahima a.s., koji je slabost pripisivao sebi a uspjeh je pripisivao Bogu. Da nas Allah osposobi da se držimo Njegovih naredbi i da naše dove postignu prihvatanje.

Zatim je najvaljena dženaza u odsustvu za Syed Asadul Islam Shaha iz Glazgova, sina Syed Naeem Shaha. Njegova porodica je dugo godina Ahmadi i služili su Džemat.

On je umro 24. marta 2016. zbog dejstva ekstremista. ‘Zasta, Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti.’

Našli su ga ozbiljno povrijeđenog ispred njegove radnje u Glazgovu 24. marta i odvezli u bolnicu ali je umro po stizanju u bolnicu. On je ubijen zato što je bio Ahmadi musliman. On je žrtvovao svoj život i stekao položaj šehida. Štampa kao i vladina odjeljenja su izrazili šok i saosjećanje. Na vladi je da poduzme korake da zaustave ekstremiste ovdje. Ako se ovim ljudima ovdje dadne slobodna vladavina, oni će stvoriti isti nered u ovoj zemlji kako su stvorili u drugim muslimanskim zemljama.

Asad Shah je rođen u februaru 1974 u Rabvi. Stekao je FSc sa Nusrat Jahan akademije. Doselio je u Glazgov 1998 i pridružio se svom ocu u poslu. Učlanio se u program Oporuke i bio je redovan u financijskim doprinosima. Prema izvještajima Khuddamul Ahmadija on je bio pravi član i prisustvovao je Ištemama. Redovno je prisustvovao džumi namazu petkom.

Ponekad je prolazio kroz razne faze problema sa mentalnim zdravljem zbog čega bi se donekle uklonio ali oblasni Amir sahib je rekao kad su se zadnji put sreli on je izrazio svoju vezu s Halifatom. Bilo je nekog nerazumijevanja od nekoga da je on napustio Džemat, ali nije. On je bio Ahmadi i ubijen je zato što je bio Ahmadi. Bio je do kraja redovan u prisustvovanju programima Khudama i Džemata.

Shams ud Din sahib, misionar iz Kababira piše da je žena Asad sahiba iz Kadiana i da je rodica Shams sahibove žene. Prije nekoliko godina Shams sahib je posjetio Shah sahibovu kuću dva puta i jednom je ostao preko noći. U toku obje ove posjete Asad sahib je pitao o širenju poruke i o Džematskim stvarima i nisu razgovarali ni o kakvim svjetovnim stvarima. Sham sahib ga je također vidio da je oba puta obavljao tahadžud namaz. Da mu Allah dž.š. oprosti i ima milosti prema njemu i podari čvrstinu i mir ucvijeljnim, njegovim roditeljima i ženi.