Hutbe

Hutba, 08. april 2016. – Halifatul Mesih II: Biseri mudrosti


Hutba, 08. april 2016. godine

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

(Napomena: Naš tim ’Alislam’ preuzima punu odgovornost za bilo kakve greške ili

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst
Video će biti dostupan uskoro.[/su_youtube]
[
Hazreti Musleh Maud, neka je Allah zadovoljan njime, je objasnio kako stalno moramo razmišljati o tome da li su naša praksa i odluke u skladu sa Časnim Kur’anom i hadisom. I za stvari čije rješenje ne možemo naći u Časnom Kur’anu ili hadisu je rekao da trebamo usvojiti izreke i prakse ranijih muslimanskih vjerskih učenjaka.
Obećani Mesija, neka je mir na njega, je bio upitan u vezi ovoga i on je odgovorio da je njegov način prvo i prije svega da slijedi Časni Kur’an i ukoliko uputa za određeni problem ne može biti nađena u Kur’anu, onda osoba treba da pogleda u hadisu i ukoliko je ne može naći ni tamo, onda odluka treba biti bazirana na onome što su raniji učenjaci ummeta rekli. Također treba biti jasno da je Obećani Mesija, neka je mir na njega, rekao da sunnet ima prednost nad hadisom. Sunnet je naravno praksa Časnog Poslanika, neka su mir i Allahovi blagoslovi na njega, koju su njegovi sljedbenici naučili od njega i što su naizmjenice naučili Tabiuni ( muslimani koji su rođeni nakon smrti Časnog Poslanika ali koji su bili savremenici sljedbenika) i nakon njih Tabi ul Tabiuni (generacija muslimana koji su došli nakon Tabiuna).
Mi bismo trebali imati na umu da praktikujemo samo ono što su Bog i Časni Poslanik, neka su mir i Allahovi blagoslovi na njemu, dozvolili. Ponekad su ljudi toliko zauzeti u pobožnosti, da idu van granica. Dok se većina ljudi ophodi prema Božijim zapovjedima i Časnom Poslaniku na površan način. Stav obje vrste ljudi vodi stvari ka krajnosti. Primjer je jedna žena koja je htjela da učini nešto pobožno, što nije bilo opravdano i dozvoljeno od strane Boga i Časnog Poslanika, neka su mir i Allahovi blagoslovi na njega. Tu je i lekcija za one koji daju prevelik značaj svojim snovima a nemaju duhovni položaj gdje svaki njihov san može biti istinit ili označavati nešto.
Hazreti Musleh Maud, neka je Allah zadovoljan njime, je rekao kako je žena koja je imala mentalnih problema posjetila njegov dom i rekla da je vidjela Obećanog Mesiju u snu koji joj je rekao da će joj halifatul Mesih povratiti zdravlje ukoliko bude neprekidno postila šest mjeseci. Rekla je da kojeg god učenjaka je posjetila, on bi joj rekao da takva praksa nije ispravna.
Mian Bashir Ahmad Sahib joj je savjetovao da posti ponedjeljkom I četvrtkom. Ona je rekla da je imala drugi san u kojem ju je Obećani Mesija upitao zašto još uvijek nije počela da posti neprekidno šest mjeseci. Hazreti Musleh Maudov, neka je Allah zadovoljan njime, odgovor je bio da je čak Obećani Mesija, neka je mir na njega, rekao da kada je bilo kakvu Božansku objavu a da nije u skladu sa Časnim Kur’anom I sunetom, on bi ju u potpunosti odbacio. Kada je jasno iz učenja Časnog Poslanika, neka su mir i Allahovi blagoslovi na njega, da neprekidan post nije dozvoljen, onda je ženin san oprečan tome. Sve što je oprečno je šejtansko I nije od Boga. Svaki san koji se proturječi sa Časnim Kur’anom I sunetom ne može biti istinit san.

Pogrešno je i nije pobožno da učinimo nečiji san kao osnovu nečega i da stavimo sebe kroz nepotrebne nevolje i ovo također može biti grešno. Zaista, ljudi koji su poslati od Boga nisu kao obični ljudi i odnos Boga prema njima je drugačiji. Trebalo bi svima biti jasno, ko ima bilo kakva razmišljanja ovdje, da je Obećani Mesija, neka je mir na njega, također neprekidno postio šest mjeseci, jer ga je Bog htio darovati poslanstvom.
Obećani Mesija, neka je mir na njega, je objasnio da nije postio neprekidno svojom voljom. On je rekao da je to uradio nakon što je dobio Božanske objave I nakon što mu je bilo rečeno da posti, što je I uradio. Rekao je da je imao izvanredna duhovna iskustva nakon posta ali da ne bi svima da krenu istim putem. Rekao je da je to uradio, nakon što mu je Bog rekao.
Neki kritikuju Obećanog Mesiju, neka je mir na njega, da nakon što je napravio odvojeni džemat, on je formirao 73 sektu I stvorio neslogu a nije smanjio razdor.Ovakve stvari su se redovno događale u vrijeme dolaska Božijih poslanika. Mekanlije su tvrdile da je Časni Poslanik, neka su mir I Allahovi blagoslovi na njega, razorio obitelji I braću iako je bilo toliko postojećeg razdora u vrijeme njegovog dolaska. Situacija među muslimanima je ista I danas. Bog šalje poslanike kako bi uklonio nered, kao I oni koji ga prihvate dolaze u miru. Bez obzira koliko ujedinjeni naši protivnici (među muslimanima) mogu biti kada nam se suprostavljaju, nema ljubavi među njima. I sve dok ne prihvate Imama doba, ova situacija će se nastaviti bilo da nas zovu nemuslimanima ili ne. U skladu sa definicijom Boga I Časnog Poslanika, neka su mir I Allahovi blagoslovi na njega, mi smo pravi muslimani I niko nam to ne može oduzeti.
Hazreti Musleh Maud, neka je Allah zadovoljan njime je rekao da je jedna osoba iz Ahl Hadisa obavljala namaz sa ljudima hanefijske vjere u njihovoj džamiji. Kada je podigla svoj prst u vrijeme tashahuda (sedžde), ostali su prekinuli namaz I okomili se na njega kao tona cigli I počeli ga verbalno zlostavljati. Nisu čak ni pomislili da su usred namaza. Tako da, ovakav nered je postojao čak I kada je Obećani Mesija, neka je mir na njega, došao. Ono što je on uradio jeste da ga je ispravio. Ko stvara nered? Onaj ko povrijedi nekoga ili doktor koji liječi povrede iako njegovo liječenje može izazvati bol. Ko može reći da je doktor okrutan ako propiše kinin (kinin je lijek koji se dobiva od kore drveta cinchona ) nekome ko ima temperaturu.
Neko je pitao Obećanog Mesiju, neka je mir na njega, o stvaranju nereda, I on je odgovorio kada ne želimo da se mlijeko ukiseli, držimo ga dalje od jogurta, jer kada mlijeko dođe u dodir sa jogurtom, ono se ukiseli. Zbog toga je bilo bitno za zajednicu koja je poslata od Boga da bude odvojena od drugih, koji su izgubili svoj put. Zdravi ljudi obole od bolesnih ako nisu oprezni. Božiji je način da zajednica poslata od Boga stoji odvojeno od duhovno bolesnih. Zbog toga je naredba za odvojene dženaze, brakove, namaz itd.
Obećani Mesija, neka je mir na njega, je savjetovao žene u to vrijeme, rekao je da je njegov savjet ženama koje su obično kritične da baš kao što život zdrave osobe može biti u opasnosti kada dođe u kontakt sa bolesnom osobom tako treba imati na umu da se radi o sličnom stanju kada je veza stvorena sa neahmadi osobom.
Često žene kažu da se ne može ostaviti nečiji brat ili nečija sestra u ovom pogledu. Hazreti Musleh Maud, neka je Allah zadovoljan njime, je rekao da bi u slučaju zemljotresa ili požara sestra trčala za svoj život bez brige za svog brata. Pa zašto ne imati isti stav u slučaju vjere? Ovo je zbog nedostatka uvida o vjeri I na taj način osoba je preplavljena osjećajem udobnosti.Ako bi melek smrti došao ženi I rekao joj da je naredba da oduzme život njenog brata ili nekog drugog člana porodice ali da će oduzeti njen život, niko to ne bi nikada prihvatio. Bog kaže: ‘ O vi koji vjerujete ! čuvajte sebe I svoje porodice od Vatre…’ (66:7)
Ako bi se sljedbenik Obećanog Mesije,neka je mir na njega, oženio sa neahmadi, ona bi se udaljila od ahmadijata ili bi umrla u bijedi jer bi bila udaljena od porodice. Može li žena baciti svoju kćerku u vatru vlastitim rukama? Praksa Ahmadi muslimana da ne žene neahmadi ne stvara razdor,to je vlastita zaštita I davanje prednosti vjeri nad svjetskim stvarima. Mladi ljudi bi trebali shvatiti da ako sebe zovu ahmadima I smatraju da su iskreni ahmadi onda ne bi bi trebalo da jednostavno prate svoje vlastite želje I trebaju da žene Ahmadi djevojke I obrate pažnju na vjeru nad svjetskim željama.

Slijedeća generacija nije uništena samo time što se djevojke udaju izvan ahmadijata, već I zbog mladih muškaraca koji se žene van džemata. Svaki ahmadi treba obratiti pažnju da osoba nije ahmadi samo zbog društvenog pritiska ili zbog veza. Osoba treba biti ahmadi zbog toga što na umu ima vjeru. Ako ahmadi muškarci nastave ženiti djevojke van džemata, šta će se onda desiti sa ahmadi djevojkama? Ako se ne obrati pažnja, možda ahmedijat neće opstati u porodicama.

Hazreti halifatul Mesih je rekao da on često kaže mladim ljudima koji se žene van džemata da ako su se oženili izvan zbog nekog razloga, trebaju raditi na tome da neki mladi muškarac postane
ahmadi, da bude iskreni ahmadi I onda da sklopi brak sa ahmadi djevojkom. Ovo će im dati priliku da rade tabligh (prenose poruku vjere) I skrenut će njihovu pažnju na važnost udaje sa ahmadi djevojkama.

Na početku svog halifata 1914. Hazreti Musleh Maud, neka je Allah zadovoljan njime, je rekao da mu je poznato da ljudi iz džemata imaju problem u vezi brakova između ahmadi I neahmadi osoba, ali nakon halifata on je shvatio koliko poteškoća ljudi doživljavaju. Obećani Mesija, neka je mir na njega, je preporučio da se napravi spisak mladih muškaraca I žena koji su u godinama za brak, po prijedlogu jedne osobe koja je rekla da postoji velika poteškoća u vezi braka mladih muškaraca I djevojaka.
On je rekao da savjet Obećanog Mesije nije bio da se podržava veza van džemata a ljudi u džematu su bili razni,pa šta se trebalo uraditi! Tako da je on preporučio spisak sa imenima mladih ahmadi muškaraca I žena na koji se moglo uputiti svaki put kada bi neko upitao Obećanog Mesiju o braku, jer rekao je, niko u džematu neće uzeti savjet Obećanog Mesije. Neki ljudi daju prijedloge na osnovu vlastitog interesa I uvijek završe u nevolji zbog toga. Izgleda da namjera osobe koja je napravila prijedlog, nije bila toliko dobra.Otprilike u isto vrijeme jedna jako iskrena ahmadi osoba je upitala Obećanog Mesiju, neka je mir na njega, za savjet o braku I Obećani Mesija ju je uputio ka kćerki osobe koja je predložila da se napravi spisak. Međutim, on je napravio mnogo nelogičan izgovor I udao svoju kćer sa neamadi osobom. Kada je Obećani Mesija, neka je mir na njega saznao za ovo on je rekao da se neće više uključivati u bračne prijedloge. Da to nije bio slučaj, džemat se ne bi suočavao sa problemima u ovom pogledu.Nečije poricanje onoga što je Božiji Poslanik rekao može postati izvor stalnog suđenja za zajednicu.
Ljudi koji udaju svoje kćerke van džemata ubrzo shvate grešku. Ljudi još uvijek pišu, priznajući da pate zbog odluke koju su napravili. Nekim djevojkama je zabranjeno da viđaju svoju porodicu I također su lišene vjere. Postoje I roditelji koji zbog egoističnih tendencija ne odobravaju dobre ahmadi bračne ponude iako su mladi muškarac I žena sretni. Hazreti halifatul Mesih je rekao da ponekad ljudi ne prihvataju njegove prijedloge za bračne ponude. On je dodao, da ako postoje osobe, koje nisu prihvatile prijedloge Obećanog Mesije, neka je mir na njega, onda to što ljudi nisu prihvatili njegov prijedlog nije toliko značajno. Međutim, takvi ljudi završe u groznim situacijama. Takav događaj se desio u Njemačkoj gdje roditelji nisu dali djevojci da oženi koga želi I ubili su je I sada su u zatvoru. Roditelji ne bi trebali biti nepopustljivi kada se mladić I djevojka žene vjenčati, praveći veliki problem u razlici kaste I puštajući svoj ego da ih nadjača.

Druga stvar koja bi trebala biti jasna u pogledu braka je da se u islamu ženin izbor gdje će se udati računa. Časni Poslanik, neka su mir iAllahovi blagoslovi na njega, je dao ženama pravo izbora. Međutim, islam također ograničava to da svaki nikah bez prisustva walija (staratelja) djevojke nije važeći. Hazreti Musleh Maud, neka je Allah zadovoljan njime, je rekao da ako je Bog poslao Obećanog Mesiju, neka je mir na njega I ako je on zaista od Boga onda osim izuzetaka koji islamski šerijat pravi, nijedan nikah nije važeći bez walija. Naša je odgovornost da objasnimo ove stvari ljudima I ako oni to ne prihvate onda trebamo prekinuti vezu sa njima. Jedan događaj se desio u vrijeme života Obećanog Mesije, neka je mir na njega. Djevojka je željela da se uda za nekoga koga njen otac nije odobravao. Djevojka je otišla u drugi grad I obavila nikah koji je predvodio neki hodža I proglasila da je udata. Kada se par vratio u Kadian Obećani Mesija, neka je mir na njega, ih je protjerao iz Kadiana jer su obavili nikah protiv pravila šerijata.
Hazreti Musleh Maud, neka je Allah zadovoljan njime, je rekao da je naišao na situaciju u kojoj je majka željela da njen sin oženi djevojku bez prisustva walija. Ona je mislila sve dok je djevojka sretna zbog čega je potrebna saglasnost walija.Hazreti Musleh Maud joj je rekao kako bi se ona osjećala kada bi jedna od njenih kćerki ili kćerka njene kćerke otišla za nekim izvana! Nijedan roditelj ne bi trebao biti nepravedno strog I ne dopustiti udaju kćeri zbog lažnog ponosa niti islam dozvoljava djevojkama da idu na sudove ili hodžama da sprovedu nikah. Ako imaju određeni problem mogu pisati halifi vremena I on će napraviti dobru odluku u skladu sa situacijom. Božiji blagoslovi su tu, kada se držimo principa davanja prednosti vjeri nad svjetskim stvarima.
U jednoj od svojih hutbi hazreti Musleh maud r.a. je rekao ako hoćemo da usadimo ljubav prema Bogu važno je da se zamislimo nad raznim Božijim atributima kad se zauzmemo u spominjanje Boga. On je rekao da je sveopći zakon prirode da čak za svjetovnu ljubav osoba treba biti blizu svog voljenog ili imati sliku. Na primjer islam kaže da osoba može prije braka pogledati na mogućeg budućeg bračnog druga i tamo gdje je teško da vide jedno drugo onda treba poslati sliku. Hazreti Musleh Maud se sjeća kad je bilo vrijeme za njegovu ženidbu da je bio vrlo mlad i tražili su sliku njegove buduće mlade i nakon što mu se djevojka dopala na slici, brak je sklopljen. On je rekao u formi pitanja: Kako neko može osjećati ljubav a da nije vidio! U pogledu ljubavi prema Bogu, ako je Bog pred vama a vi pokrivate svoje oči rukama i onda očekujete da volite Boga. Kako to može biti! U jednoj od svojih urdu poetičnih strofa Obećani Mesija a.s. kaže ako neko nije u stanju da vidi Voljenog, možda Ga može čuti. Možda doživjeti neke tragove ljepote i milosti voljenog. To jest, ako ne može opaziti Voljenog, barem može čuti Njegov glas, doživjeti neke znakove Njegove ljepote. A šta bi bila slika Boga? On je Gospodar (Rabb), On je Najmilostiviji (Rahman), On je Najsamilosniji (Rahiim), On je Gospodar Sudnjeg dana (Maliki Jeum i Din), On je taj Koji prekriva mahane (Sattar), On je sveti (Kudus), On daje sigurnost (Mumin), On je Zasštitnk (Muheimin), On je izvor mira (Selam), On je Krotitelj (Džabar) i On je Najviši (Kahhar) i ima mnoge druge atribute. Kad osoba ponavljajući drži na umu ove atribute skupa sa njihovim značenjem onda svaki od ovih atributa postaje Božiji sluh, drugi postaje Njegov vid, drugi postaje

Njegova ruka, drugi postaje Njegovo biće i tako osoba ima potpunu sliku o Bogu. Držanje svih ovih atributa uvijek na umu daje čovjeku ljubav prema Bogu.

Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da je čuo Obećanog Mesiju a.s. da je mnogo puta rekao, i stotine njegovih ashaba su ga također čuli da kaže da zbog ranjivosti svoje prirode neki ljudi ne mogu prihvatiti neki ispravan put uprkos dobrim namjerama i dobrim ciljevima. Obećani Mesija a.s. je govorio kako je neki čovjek tražio od svog prijatelja da nađe odgovarajućeg para za njegovu kćer. Ovaj prijatelj mu je našao prikladnog para i rekao da je taj mladić vrlo pošten. Kad je otac tražio još informacija prijatelj je rekao da je ovaj mladić vrlo dobre naravi. Otac je dalje ispitivao ali je njegov prijatelj rekao: Zar ti nisam rekao da je on osoba dobre naravi? Otac je kazao da ne može ići dalje sa tom ponudom samo na osnovu toga da je ovaj mladić dobre naravi. Ako bi neko oteo njegovu kćer ovaj mladić ne bi ništa uradio i samo da je dobre naravi bez osjećaja časti za vjeru. Vjernici imaju dobre namjere ali skupa s tim što su dobre naravi također trebaju imati osjećaj časti.

Takvi ljudi dobre naravi također završe tako da prisustvuju na skupovima ljudi koji se upuštaju u neprikladno kritikovanje. Dobra narav sama od sebe nije sve. Na primjer prisustvovanje na takvim skupovima može značiti gubljenje svog osjećaja časti. Barem treba biti dovoljno osjećaja časti da se napuste takvi skupovi. I ako je takvo kritikovanje redovna pojava onda uprava

Džemata treba biti obaviještena i uprava treba obavijestiti Halifu vremena tako da mogu biti poduzeti neophodni koraci.
Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da su ljudi nazivali Obećanog Mesiju magičarom. On kaže da se sjeća da mu je neki prijatelj govorio kako je čuo jednog hodžu kako nagovara ljude da nikada ne čitaju nikakvu knjigu Ahmadi i da nikada ne posjećuju Kadian. Dalje je ispričao izmišljenu priču koja je ovako glasila: ‘Jednom sam otišao u Kadian sa svojim prijateljem. Boravili smo u kući za goste i izrazili smo želju da vidimo Mirzu sahiba. Došao je maulavi Nurudin sahib i s nama ljubazno razgovarao. Ponuđena nam je halva da jedemo i ja sam tada razumio da je na halvi napravljena neka magija. Moj drug je jeo halvu ali pošto sam ja bio upoznat o svemu ja nisam jeo i šmugnuo sam pod nekim izgovorom. Maulavi Nur ud Din sahib nije uvidio da ja nisam jeo halvu. Kratko poslije toga je moj prijatelj koji je jeo halvu rekao da se osjeća privučenim onome što je čuo i osjeća da dadne zavjet bai’ata ali pošto ja to nisam jeo na mene nije bilo dejstva. Kratko vremena poslije je Mirza sahib tražio da mu bude spremna nosiljka i sjeo je u nju sa maulavi Nur ud Din sahibom i također pozvao i mene da sjednum u nju. Mirza sahib je počeo razgovarati sa mnom i ja sam samo nastavio klimati glavom. On je mislio da sam ja jeo halvu i da ću ga prihvatiti. Mirza sahib je rekao da je poslanik, onda je rekao, Bože sačuvaj, da je bio veći od Časnog Poslanika i onda je rekao da je, Bože sačuvaj, bog. Kad sam ga ja odbio on je pitao maulavi Nur ud Din sahiba zar mi nije dao halvu da jedem. On je odgovorio da mi je halva bila ponuđena ali da izgleda nije imala dejstva.

Ponekad se dogodi da laži ovih ljudi budu na licu mjesta otkrivene. U istom skupu je bio jedan neahmadi advokat koji je išao u Kadian da vidi hazreti halifatul Mesiha I r.a. radi liječenja. On je rekao da je već i prije imao negativno mišljenje o ovim hodžama i smatrao ih je lažovima ali sada smatra da nema većih lažova od njih. On je rekao da lično nije Ahmadi ali da je bio u Kadianu radi liječenja i da je sve što je ovaj hodža rekao bila laž. Dodao je da u Kadianu nema čak ni jednostavnih nosiljki koje voze konji a kamoli takvih raskošnih nosiljki. Dogodilo se tako da je u vrijeme kad je hazreti Musleh Maud ovo pisao, što je bilo godinu dana kasnije, da tamo u Kadianu još uvijek nije bilo takvih raskošnih nosiljki.
Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da ljudi još misle da se u Kadianu prave čarke kad vide da ljudi koji prihvate Ahmadijat ostaju čvrsti i odlučni u svojoj vjeri uprkos tome što se suočavaju s oštrim proganjanjem. Ljudi ovu neustrašivu odlučnost pripisuju magiji.

Zatim je najavljena dženaza za dvije osobe.

Prva dženaza je za Sakinu Naheed sahibu, koja je umrla 3. Aprila sa 90 godina. Njeno tijelo je prisutno.
Dženaza u odsustvu (tijela) je za Shaukat Ghani Shahiid koji je dao svoj život u poduhvatu 3. Aprila. On je bio vojnik u Pakistanskoj vojsci i bio je u Gwadoe oblasti u Baluchistanu i učestvovao u vojnoj operaciji. On je dao život kao rezultat terorističke otvorene vatre. Imao je 21 godinu i sahranjen je u Rabvi uz cjelovitu vojnu počast. Bio je muusi.