Hutbe
Hutbe

Hutba 10. juni 2016. – Ramazan, popravljanje i pravednost


Hutba, 10. juni 2016. godine

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

(Napomena: Naš tim ’Alislam’ preuzima punu odgovornost za bilo kakve greške ili

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst
youtube
please specify correct url
Hutba u audio formatu će biti dostupna uskoro.

Današnju hutbu petkom Halifatul Mesih V (neka Allah bude njegov Pomoćnik) je obavio u Baitul Futuh džamiji, u Londonu. Nakon tašahuda i sure Fatiha Huzur je nastavio:

‘ O vi koji vjerujete, propisuje vam se post kao što je bio propisan onima prije vas, da biste postali bogobojazni.’ (2:184)

U ovom ajetu Časnog Kur’ana, Allah je skrenuo našu pažnju na takvu temu koja može uljepšat naš ovozemaljski život kao I život poslije. Važnost posta nije samo zbog toga što je bio dio I prijašnjih religija već zato što sljedbenici mogu postići ‘taqwu’’ to jeste pobožnost I pravednost.

 

Šta je post ? To je dužnost zarad Allahovog zadovoljstva, obaveza da se osoba mjesec dana uzdrži od stvari koje su inače dozvoljene u svakodnevnom životu. Tako da se u ovom svetom mjesecu, osoba samo zarad Allahovog zadovoljstva uzdržava od inače dozvoljenih radnji. Tako da u ovom stanju nije moguće da osoba radi neprihvatljiva djela ili da čini grijeh.

Ako neko ne posti sa ovim ciljem posta, da će provesti ove dane imajući Allahovo zadovoljstvo na umu, i da će se suzdržavati od svega što nije dozvoljeno I da će obavljati sve što je Allah naredio I propisao, onda je post bezvrijedan.

Časni Poslanik, neka je mir na njega, je rekao:

Allah ne želi da vas drži gladnim. Prava bit posta je da se osoba poboljša u takwi (bogobojaznost).

Dat nam je jedan mjesec discipline/obrazovanja/popravljanja. Tako da osoba treba pokušati da se poboljša u toku ovog vremena. Taqwa će poboljšati dobra djela, dovest će do održavanja dobrih radnji, pomoći će da dostignemo blizinu Allaha I osobi će biti oprošteni grijesi iz prošlosti.

Časni Poslanik, neka je mir na njega, je rekao :

“Ko god je ikada postio u toku Ramazana u stanju imana (vjerovanja) I pokušao da osvrne I bori svoju dušu protiv grijeha, svi njegovi prijašnji grijesi će biti oprošteni”

Tako da kada svi prijašnji grijesi budu oprošteni I kada osoba stalno prati put taqwe, svjedočimo činjenici da je osoba uspješno postigla cilj posta I razlog njenog života.

O prednostima Taqwe koje su predočene u Kur’anu, Allah kaže:

“O ljudi mudrosti, postignite pobožnost kako biste postigli uspjeh”

Dakle, ko je onaj ko ne želi postići uspjeh? Ovozemaljski uspjesi će ostati iza nas na ovom svijetu. Pravi uspjeh za osobu je uspjeh na ovom svijetu I na svijetu poslije. I to Allah objašnjava da ukoliko želite postići mudrost, onda shvatite da je prava pobjeda postignuta ukoliko pratimo put taqwe (pobožnosti)

U današnjem svijetu kada takozvane vjerske vođe navode muslimane da čine djela koja su uistinu protiv učenja islama, sljedbenici islama Ahmadija su blagoslovljeni što su imali priliku da prihvate Mesiju vremena koji je imao iskrenu ljubav prema islamu I Časnom Poslaniku, neka je mir na njega. Mi Ahmadi, smo sretni jer smo s Obećanim Mesijom dobili priliku da shvatimo svaki mali detalj učenja islama.

Huzur kaže da je uzeo neke od uputa iz života I učenja Obećanog Mesije, neka je mir na njega kako bi nam objasnio značenje taqve, ili kako je mi možemo postići I šta je očekivano od članova džemata u vezi ove teme. Ova učenja Obećanog Mesije, neka je mir na njega, će nam pomoći da poboljšamo naša vjerovanja, nastavimo putem ispravnosti I dat će nam sve radnje potrebne za samopopravljanje.

Ispravnost nije mala stvar. Kroz nju mi se borimo protiv šejtana koji pokušava da prevlada nad osobom. Sve ove stvari u stanju Nafs’e Ammara (zapovjedna duša) su jedna forma šejtana u nečijoj duši.

Moći ili misli koje koje tjeraju čovjeka prema grijehu i udaljavaju ga od činjenja dobrih djela su šejtanske.

Ako se ne borite protiv Nafs-e-Ammara da se poboljšate I popravite onda ćete biti rob loših misli I na kraju će se bolesna razmišljanja I bolesna mudrost pretvoriti u šejtana.

Znanje I mudrost su bez ikakve sumnje veoma plemente osobine. Ali ako je osoba ponosna na njene osobine I koristi ih kako bi radila nemoralna I loša djela I dovodi ih na natjecanje sa dobrim djelima, ove osobine se na kraju razviju u šejtana I zna djela.

Šta je to pravednost I koji je njen posao? Ona je tu kako bi se znanje, mudrost I druge moći/kvaliteti koje su date osobi od Allaha koriste za ispravnu namjeru.

Ove vrline mogu povrijediti I odvesti sa puta Svemogućeg Allaha ukoliko nisu upotrebljena u pravo vrijeme I  sa pravom namjerom.

Pravednost je izuzetak. Kako bi je postigli ulijte veličinu Allaha u svoja srca. Allah odbija rdanje koje imaju čak I malo licemjerstva u sebi. Teško je biti pravedan. Naprimjer, ako vas neko optuži da ste ukrali olovku, zašto se vi naljutite? Vaša suzdržljivost je samo radi Boga. Bilo kakva ljutnja koja se javi u tom trenutku je zato što se Bog ne nalazi u srcu osobe. Čovjek ne može postati pravedan sve dok ne prođe kroz stanja koja liče na smrt. Čuda I obajave su nastale od pravednosti, glavni aspekt je pravednost. Tako da ne budite previse zabrinut sa objavama I vizijama, već se potrudite da postignete pravednost. Jedino onaj ko je pravedan ima istinoljubive objave I svaka objava koja je primljena bez pravednosti nije pouzdana. Može imati šejtanskog uticaja. Ne cijenite nečiju pravednost prema tome što taj neko prima objavu, već analizirajte njegove objave na osnovu njegove pravednosti. Zatvorite svoje oči prema svemu ostalom, I prvo razmotrite faze pravednosti. Imajete na umu Božije Poslanike. Svi oni su došli sa namjerom da poduče ljude putevima pravednosti.

‘…Njegovi stvarni čuvari samo su oni koji su bogobojazni ‘(8:35).

Časni Kur’an nas uči dobrim načinima pravednosti. Izvanrednost Poslanika također zahtjeva od ljudi da postignu tu izvanrednost. Pošto je Časni Poslanik pečat poslanika, neka je mir I Allahov blagoslov na njemu, on je bio simbol izvanrednosti poslanstva. Njegov pečat poslanstva nosi simbol izvanrednosti poslanstva. Oni koji žele da udovolje Svemogućem Bogu I iskuse čuda na savršen način trebaju učiniti svoje živote savršenim.

Korijen svih vrlina je pravednost tako da pokušajte je steći. Značenje taqve (pravednosti) je da se suzdržavamo svakog čak I najmanjeg grijeha. Pravednost je suzdržavanje čak I od radnji koje su sumnjive ili koje vode prema grijehu. Srce je metaforični primjer kanala koji ima nekoliko drugih pritoka. Tako su naprimjer pritoci koji dolaze iz srca jezik, ruke itd. I ako njima obavljamo bolesne radnje onda samim tim I glavni kanal, što je srce u ovom slučaju, ima također loše namjere. A ako primjetite da nečiji jezik/ruke itd. ne obavljaju dobra djela onda znajte da se u njenom/njegovom srcu ne nalazi pravednost.

Uvjetovano je za bogobojazne da svoje živote potroše u krotkosti (blagosti) i poniznosti. Ovo je ogranak bogobojaznosti kroz koju se trebamo boriti protiv neopravdane ljutnje. Mnogi visoko predani i istinoljubivi ljudi nalaze da je odbacivanje ljutnje krajnji i najizazovniji stepen. Iz ljutnje budu stvoreni oholost i ponos i ponekad sama ljutnja bude stvorena iz oholosti i ponosa zato što osoba bude ljuta kad dadne prednost sebi nad drugima. Ja ne želim da ljudi mog Džemata smatraju druge višim ili manjim od njih. Ili da osjećaju ponos jedan prema drugom ili da gledaju s prezirom na njih. Samo Bog zna ko je častan (cijenjen) a ko je nizak. Ovo je vrsta poruge bazirana na preziru i u ovom preziru postoji opasnost da raste kao što sjeme raste i uzrokuje propast pojedinca. Neki ljudi su krajnje uljudni kad se sretnu sa onima koji su važni i uticajni ali zapravo je važna ona osoba koja sluša krotku osobu sa blagošću, prijatan je prema njemu, poštuje ono što on kaže i ne kaže nešto da mu se ruga što može biti uvredljivo. Uzvišeni Allah kaže: ‘… Neka se jedan narod ne ruga drugom narodu, Ne klevećite svoj narod, i ne zovite jedan drugog ružnim nadimcima. Loša je neposlušnost nakon vjerovanja; a oni koji se ne pokaju, silnici su .’ (49:12) Nemojte jedan drugog nazivati podrugljivim nadimcima, ovo je praksa nevaljalih (griješnih). Onaj ko se podruguje drugima neće umrijeti dok sam ne bude patio na sličan način. Nemojte biti prezrivi o svojoj braći. Vi pijete sa istog izvora, ko je taj ko će znati u čijoj je sudbini da pije više. Niko ne postiže uvaženost kroz svjetovne principe. U očima Svemogućeg Allaha onaj ko je bogobojazan je najuvaženiji: ‘… Uistinu, kod Allaha je najplemenitiji onaj među vama ko je najbogobojazniji. Sigurno, Allah sve zna (i) uvijek je obaviješten..’ (49:14) (Malfuzat, tom I, str. 36)

‘Sve sposobnosti koje je Allah podario ne smiju biti izgubljene, one budu razvijene kroz ispravnu i prikladnu upotrebu.. Rečeno je: Zaista, vjernici su uspjeli.’ (23:2) I poslije prikazivanja života bogobojaznog rečeno je u zaključku: ‘… I oni su ti koji će napredovati.’ (3:105) To jest, oni koji prakticiraju bogobojaznost, vjeruju u neviđeno. Oni koji, kad izgube koncentraciju u namazu ali onda je ponovo steknu i troše od onoga što im je Allah dao. Uprkos ličnih opasnih poduhvata oni po nagonu vjeruju u prošle i sadašnje Božije Knjige i na kraju postignu stepen sigurnog vjerovanja. Ovo su ljudi koji su na putu upute. Na putu koji se proteže pravo ispred i koji čovjeka odvodi do položaja uspjeha/blagostanja. Ovo su uspješni ljudi koji će doseći svoje odredište i oni su izbavljeni iz opasnosti ovog putovanja. Zato nam Uzvišeni Allah daje učenje bogobojaznosti na početku i dao nam je Knjigu koja nosi naredbe u pogledu bogobojaznosti.
Tako naš Džemat treba biti vrlo zabrinut i još više zabrinut od bilo koje druge zabrinutosti svijeta, bilo da imaju bogobojaznost ili ne.’ (Malfuzat, tom I, str. 35)

 

Časni Poslanik ili hazreti Ibrahim, neka je mir na njih, nisu dobili čast ili ugled preko naslijeđa. Tako da je naše vjerovanje da otac Časnog Poslanika, Abdulah nije bio mnogobožac. To su samo Allahovi blagoslovi na njihovu pobožnu prirodu. Bila je to uzvišena pobožnost I pravednost hazreti Ibrahima, neka je mir na njega, što nije previse razmišljao kada je trebao da žrtvuje svog sina.

 

Časni Poslanik, neka je mir na njega, nije bilo svjedno za teškoće koje su nailazile dok se borio protiv loše prakse koja je vladala u to vrijeme kroz iskrenost I istinitost čiji rezultat su bili mnogi blagoslovi Svemogućeg Allaha. Tako da je ovo dobar primjer kojeg svi trebamo pratiti.

Prava vizija I mudrost ne mogu biti postignute bez Allahove odluke I sve dok pravednost ne dostigne svoju pravu bit. Ako osoba želi biti uspješna onda ona treba da moli za tu bit kako bi razvila duhovnost. Osoba mora čitati Časni Kur’an I pokušati da dobije I razumije mudrost koja se krije u njemu.

Sklop čistog srca, prave mudrosti I pravednosti će dovesti:

“Naš Gospodaru, Ti ovo nisu uzalud stvorio;slavljen neka si Ti; spasi nas onda od kazne Vatre” (3:192)

Kur’an otkriva da razmišljanjem I mudrošću do krajnjih sposobnosti vodi ka razumjevanju postojanja Allaha. U današnjem svijetu, ljudi izjavljuju da Bog ne postoji. Ovo je zbog nedostatka mudrosti I ograničenu upotrebu znanja prema svjestkim stvarima. Nemar takvih prema religiji je doveo do toga da su njohove religije zastarjele. Oni su lišeni Allahove upute.

Za nas je Časni Kuran kompletna knjiga za uputu I znanje koja nam daje šifre za život. Stalno istraživanje I razumjevanje Časnog Kurana na kraju vodi do pravednosti. Ukratko pravednost potvrđuje vjerovanje da postoji Allah I osigurava Allahovu prisustnost u veličinama planine, dubinama okeana I u galaksiji. Pravi vjernik razvija odnost sa Allahom I I djeluje u skladu sa Njegovom uputom. Tako da, u toku ovog mjeseca Ramazana ne trebamo se samo suzdržavati od hrane već tražiti za Allahovu iskrenu uputu kako je to predstavljeno u Časnom Kuranu.

Obećani Mesija, neka je mir na njega, je rekao da trebamo očistiti naše duše I sposobnosti u ovom blagoslovljenom mjesecu tako da se možemo na najbolji način okoristiti od njih. Upravo je ta pravednost I pobožnost ono što Svemogući Allah očekuje od nas.

Ako je neko ušao u džemat I želi služiti islamu onda je uvjet da se osoba mora odreći loših navika I postići pobožnost. Ne možemo služiti islam kroz puke razgovore, dakle moramo postići čistoću I pravednost kako bi obavljali ovu stvar.

Obećani Mesija, neka je mir na njega je rekao:

Kao što je ključno imari konje/armiju na granicama u ratu protiv neprijatelja, tako isti trebamo biti opremljeni ako želimo zaštiti svoju religiju od loših djela neprijatelja islama. Ako se zaista želite da služite islam onda prvo morate postići visoke nivoe čistoće I pravednosti. Ovo će vam pomoći da postignete Allahovu ljubav I blagoslove koji su neophodni za ovu žrtvu. Muslimani su izgubili svoju suvišnu energiju I druge nacije izražavaju nepoštovanje I mržnju prema njima. Ako I vi također izgubite svoje unutarnje moći onda će vas to dovesti do duhovne smrti. Nemojte posjedovati morale I radnje koji predstavljaju loš odraz vaše religije islama. U današnjem svijetu, nekoliko grupa muslimana koji poduzimaju nasilne radnje također daju lošu sliku islama. Ne krive se samo pojedinci za njihova loša djela već I cijela religija izgleda loše.

Tako da usvojite I praktikujte način života koji ne dozvoljava drugima da poveže išta loše za tvoju religiju.

Suzdržavanje od bahatosti, egoizma samozaštite, lošeg ponašanja I zarađivanja bogatstva na zabranjen način je također I Pravda I pobožnost. Osoba koja predstavlja dobro ponašanje na kraju od neprijatelja stvori prijatelja.

Allah dž.š. je propisao ako nas neko vrijeđa da ne odgovaramo nego da ostanemo strpljivi. Ovo će prisiliti onog ko vas vrijeđa da razmisli nad ovim lošim postupkom i bude kriv za to. Ova kazna će biti daleko bolnija od osvete poduzete u tom određenom momentu.

Moguće je da neka osoba bude vođena da počini grijeh ubistva ali ovo nije uputstvo ljudskosti i bogobojaznosti. Odlika dobrog vladanja može lahko biti prenesena od osobe do osobe i ovo može dojmiti strance da budu poznanici te osobe.

Čovjek treba usaditi bogobojaznost i pobožnost u sebe i slijediti put napretka i sreće s ciljem da nešto stekne na ovom životu i na Ahiretu.

‘Allah ne mijenja stanje naroda dok oni ne promijene sebe.’ (13:12)

Stvarati beznačajno predmet rasprave i ići s tim do krajnosti je vrlo sraman čin. Najvažniji je i neophodan postupak da se okrenemo Allahu za uputu, obavljamo namaz, dajemo zekat i uzdržimo se od pronevjere i loših djela. Očigledno je da griješni postupci jedne osobe mogu voditi kazni cijelog kućanstva i grada. Zato prestanite činiti nemoralne i poročne radnje jer to vodi strašnom kraju. Ako vaš komšija ima nesuglasicu s vama, nastojte sve što možete da to otklonite. U hadisu se kaže da je upućivanje dova prije vremena kad dođe problem bude primljeno jer kad pogodi teško vrijeme svako se okreće dovi. Zato činite dove u vrijeme mira i sklada.

Bogobojaznost uvijek ostavlja dojam na druge ljude i Allah neće dati da budu izgubljeni Njegovi ljudi koji su bogobojazni i pobožni. Obećani Mesija a.s. kaže da nikada nije pročitao u knjizi da je Syed Abdul Kadir Shah Gillani imao vrlo čednu dušu. On je jednom rekao svojoj majci da njegovo srce nije zadovoljno i nije sretan s preovlađujućim postupcima svijeta. Rekao je da želi naći pobožnog čovjeka koji ga može uputiti miroljubivom putu vrlina. Slušajući ovu želju svog sina, majka Syed Abdul Kadira mu je dozvolila da poduzme putovanje u potrazi za istinom i ušila mu je novac (Perziske kovanice) u postavu njegovog kaputa ispod pazuha i tako ga ispratila i naredila mu da ih upotrijebi kad bude potrebno. Syed Abdul Kadir Shah Gillani je onda tražio od svoje majke da mu dadne neki savjet. Njegova majka mu je naredila da uvijek govori istinu jer ga to može spasiti od velike brige. Na svom putu iz džungle, lopovi su napali karavan. Kad su vidjeli Syed Abdul Kadira Shah Gillanija u siromašnom stanju jedan od lopova ga je podrugljivo pitao nosi li neke vrijednosti. Slijedeći savjete svoje majke Syed Abdul Kadir je rekao lopovima u novcu ušivenom u postavu njegovog kaputa. Kad su ga pretresli našli su Perziske kovanice. Lopovi su bili iznenađeni i kad su ga pitali za razlog zašto je govorio istinu, Syed Abduk Kadir je rekao: ‘Ja putujem u potrazi za istinitim putem i kad sam odlazio moja majka mi je naredila da uvijek govorim istinu. Tako da je ovo bio moj prvi ispit i ja nisam želio lagati.’ Vođa lopova je bio tako dojmljen dobrim djelom Syed Kadir Shah Gillanija da se pokajao zbog svojih neispravnih djela i tražio oprost skupa sa cijelom grupom lopova.

Tako ova priča ističe činjenicu da mi sebe trebamo analizirati. Mi smo takođe prihvatili istinitost Obećanog Mesije a.s. zato što je religija islam bila u padu i niko nije slijedio njena istinska učenja. Ako osoba želi da slijedi istinska učenja islama, neophodno je da prihvati i proglašava dolazak Obećanog Mesije a.s.

Laž izgleda vrlo malo pogrešno djelo koje je vrlo uobičajeno ali u stvarnosti je vrlo strašan grijeh. Zahtjev je zavjeta bai’ata i bogobojaznosti da se uzdržimo od laži.

Mnogi ljudi su se iselili u druge zemlje zato što im nije bilo dozvoljeno da slobodno prakticiraju svoju religiju u svojoj domovini. Zato svi ljudi koji žive u Zapadnom svijetu i koji su našli utočište u ovim zemljama radi religije, nikada ne smiju lagati i trebaju biti vrlo pažljivi o svojim postupcima.

Allah je u ljude usadio dobra djela tako da mogu biti iskorištena na prikladan način da postignu najveću moguću korist umjesto da budu izgubljena. Islam ne propovijeda strogost. Bogobojazni ljudi su oni koji su uzvišeni u svom vjerovanju i nastoje sve što mogu da poprave svoj namaz. Oni nastoje da nadjačaju ne samo beznačajne misli u toku namaza nego da takođe osiguraju da klanjaju na vrijeme i da troše na Allahovom putu. Uzvišena vjerovanja vode istinskoj vjeri. Takvi ljudi su oni koji slijede ispravan put koji vodi uspjehu. Oni će stići do svog konačnog odredišta i riješiti se svjetovnih problema. Tako da nam je Allah omogućio konačno znanje u Časnom Kur’anu da postignemo bogobojaznost.

Zato naš Džemat treba biti najviše zabrinut o postojanju bogobojaznosti u njima. Strah od Allaha je ugrađen u činjenicu da osoba treba da sebe analizira da li mu se poklapaju djela i riječi. I ako djela nisu u skladu s onim što govori, ova osoba će se morati suočiti sa Allahovom srdžbom. Srca koja su nečista nemaju važnosti za Allaha, nije važno kako je slatko i čisto usmeno saopštenje. Da nas Allah spasi od Allahove srdžbe. Amin.

Obećani Mesija a.s. je rekao:

‘Prema tome, moj Džemat treba da razumije da su došli meni zato da budu uzvišeni u plodonosno drvo. Svaki od vas treba analizirati sebe i iznutra i s vana. Ako, Bože sačuvaj naš Džemat takođe bude licemjeran onda nećemo postići dobar kraj. Kad Allah vidi da Džemat nema ništa u svojim srcima nego mnogo proglašava svojim riječima, Allah se ne brine jer je On svemu dovoljan. Iako je Allah predkazao pobjedu u bici na Bedru, Časni Poslanik s.a.v.s. je ipak molio za pobjedu. Tada je hazreti Abu Bekir r.a. pitao: ‘Kad nam je Allah već obećao pobjedu kakva je onda potreba za dovom?’ U odgovoru je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da je Allah svemu dovoljan. Moguće je da obećanje koje je dato ima neke skrivene uvjete. Tako da je ovo takođe za nas vrlo strašljiv stadij. Iako je Allah uvjerio Obećanog Mesiju o obilnim blagoslovima i uspjehu ali mi trebamo analizirati sebe da budemo dio ovih obećanih blagoslova.

Najvažnije što naš Džemat treba je bogobojaznost jer oni su prihvatili Mesiju vremena. Tako, ljudi koji su se upustili u bilo koju vrstu loših djela prihvatili su hazreti Mesih Mauda kao Obećanog Mesiju a.s. i sada su povezani s njim tako da se mogu osloboditi svih ovih grijeha. Ako se neko razboli i ne poduzme liječenje, bolest ne nestaje. Baš kao što mladež na licu izaziva zabrinutost da možda ne naraste vrlo velik da zacrni cijelo lice. Isto tako, griješna djela takođe proizvode crni mladež na srcima. Ako beznačajni grijesi ne budu popravljeni oni se mogu nakupiti i voditi velikim grijesima i na kraju zacrniti cijelo srce (figurativno rečeneno).

Da nam Allah pomogne da postignemo bogobojaznost u toku blagoslovljenog mjeseca ramazana (Amin) i pomogne nam da budemo članovi Džemata koji nastoje koliko god mogu da se uzdrže od loših djela i koji čine djela s ciljem da steknu Allahovo zadovoljstvo i ljubav (Amin). Da iz ovog blagoslovljenog mjeseca izađemo na način da se nikada ne upustimo u grijehe koje smo počinili u prošlosti (Amin). Da nam Allah pomogne da ostvarimo svoje ciljeve (Amin).

Huzur je najavio da će poslije džume namaza klanjati dženazu za dvije umrle osobe.