Hutbe 2016
Hutbe 2016

Hutba 29. juli 2016. godine – Širenje ispravne poruke islama


Hutba, 29.  juli 2016. godine

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

(Napomena: Naš tim ’Alislam’ preuzima punu odgovornost za bilo kakve greške ili

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

 

Današnju hutbu petkom, halifatul Mesih V, neka Allah bude njegov Pomoćnik, je obavio u Baitul Futuh džamiji, u Londonu. Nakon tašahuda I učenja sure fatiha, Huzur je rekao slijedeće:

Situacija u današnjem svijetu se pogoršava vrlo brzim tempom I nažalost razlog tome su neke muslimanske grupe. Čak I vođe islamskih država ne shvataju da protivislamske sile nastoje da ih zarobe. Okrutnosti koje se sprovode u ime islama i džihada nisu povezane sa učenjima islama. Slično tome, nepravde od strane vlada čak ni izdaleka nemaju nikakve veze sa islamskim učenjima. Gdje je to rečeno u islamu da je dozvoljeno ubijati nevine ljude? Ovi ljudi koji prikazuju pogrešno značenje islama ne da samo u ime religije ubijaju nemuslimane već štaviše oni ubijaju muslimane. Ovo uključuje nevine muslimane, kao što su djeca, stariji ljudi, muškarci I žene. Moć muslimanskih zemalja naglo opada I ovo je činjenica, što je želja protivislamskih sila. One žele da muslimanske države nikada ne postignu financijsku moć ili sa tačke gledišta mira I sklada.

Vođe muslimanskih država kao I ulema (koju oni podržavaju), ne razumiju prava učenja islama niti pokušavaju da ih razumiju. Oni u potpunosti negiraju Imama doba, koji je bio poslat u skladu sa Allahovim obećanjem I predskazanjem Časnog Poslanika, neka su blagoslovi na njega. Oni odbijaju čovjeka kojeg je Bog poslao, koji je određen za ovo doba kako bi predstavio islamska učenja u današnjem svijetu.

Rezultat je kao što sam spomenuo, da islam koji je religija mira I pravde, je najveći nosilac barjaka ove poruke I u islamskim zemljama treba upostaviti mir I pravdu (što je najveća odgovornost islamskih država), ovo su ljudi I ovo su vlade koje u potpunosti uništavaju mir u svijetu.

Nered koji vidite u svakoj islamskoj državi u današnjem svijetu I ljudi koji imaju neke svoje vlastite ciljeve nastoje da se okoriste od  tih neprijateljskih situacija, je pretežno radi vlada to što one više vole njihove vlastite motive umjesto da rade ya dobrobit zajednice.

Muslimani ubijaju muslimane. Nivo tolerancije među vođama nestaje. Nedavni državni udar u Turskoj se ne može opravdati prema islamskim učenjima čak I postupci koje sada sprovodi vlada su okrutni. Postupci se poduzimaju protiv svih protivnika vlade bilo da su bili dio ove pobune ili ne. Ovaj čin vlade će donijeti negativne učinke sada a I kasnije. Protivislamske sile će dati sve od sebe da to iskoriste.

Velike sile prodaju svoje naoružanje I postaju simpatizeri obje strane.Irak, Libija Sirija itd. Uprkos što vide sve ove primjere muslimanske vođe ne razumiju ovu stvar. Ako oni ne prate učenja Časnog Kurana I  ne žive život kao muslimani, onda barem mudrost zahtjeva da poduzmu sve mjere sa dubokim razmišljanjem I razmatranjem. I trebaju da vide ko ima koristi od razlike među muslimanima I nemira u njihovim državama. Ali oni ne razumiju ovu stvar. Tako da ovih dana trebamo mnogo da molimo za ove muslimanske zemlje, da im Allah da mudrost da razumiju.

Terorističke organizacije u zapadnim državama ubijaju nedužne ljude I poduzimaju izričito okrutne korake što nanosi loše ime islamu. Ove protivislamske sile u stranim državama su odgovorne za sve ove okrutnosti koje kaljaju islam. Ove države u ime pomoći I u ime zaštite ljudi od terorizma oni imaju imaju taj izgovor u rukama u islamskim državama. Da su se oni upoznali sa istinskim učenjima islama, onda bi znali da ne postoji takvo islamsko učenje koje dozvoljava ubijanje nevinih ljudi. Nije uopšte dozvoljeno ubijati putnike na aerodromima, autobuskim stanicama ili djecu, žene, starije ljude, bolesne ili one koji su u crkvi.

Kada bi Časni Poslanik, neka je mir na njega, slao svoju vojsku u džihad, on je dao strogu naredbu da se ne smiju ubijati djeca, žene, stari ljudi, putnici svećenici ili vjerski učenjaci. Također nije dozvoljeno ubiti svaku osobu koja se ne bori, ili ni u kakvoj formi ne učestvuje protiv muslimana. Ovo što oni rade, niti je Kuransko učenje niti učenje Časnog Poslanika, neka je mir na njega. Također to nisu radile halife niti ashabi.

Uzvišeni Allah je dao ime islam našoj religiji što odbacuje cijeli concept terorizma I ekstremizma. Umjesto toga, daje poruku mira I sklada kao što je I značenje riječi ‘islam’ da dajemo mir ili da živimo u miru.

Ljudi koji su postali nepravedni I koji ne vjeruju u učenja islama niti ih prate neće zaslužiti Allahove blagoslove. Oni su izmislili svoju vlastitu religiju I šerijat. U svakom slučaju, kada iskreni musliman vjeruje I moli za mir I sigurnost I obavlja namaz, on je zaštićen od smutnje I loših dešavanja.

Allah kaže da namaz zaustavlja od loših I zlih stvari. Islam nas uči da širimo poruku ‘selama’ I da je uputimo drugim ljudima. Nazvati selam, nije ograničeno samo na muslimane. Međutim, sutuacija u Pakistanu je drugačija. U skladu sa zakonom države koji je pod uticajem vjerskih vođa, oni drže pod svojom kontrolom da samo muslimani mogu nazvati selam a ostale manjine I Ahmadi ne smiju nazivati selam.

U vrijeme Časnog Poslanika, neka je mir na njega, selam se nazivao svima bez ikakve diskriminacije na osnovu religije I nacionalnosti. Neke od osobina koje su spomenute o islamu su zbog cilja uspostavljanja mira. Ako krenemo u detalje I pogledamo kroz svaki ugao I naredbe kako bi raspravljali o religiji islama, našli bismo da je to religija mira, sklada I dobre volje. Ona ne promoviše terorizam. Islam se može širiti u svijetu jedino kroz svoja lijepa učenja a ne kroz neka nova učenja ekstremista I vjerskih učitelja. Put može pokazati samo osoba koja je učinjena Imamom doba.Pravdu može uspostaviti jedino osoba koja je poslata kako bi uspostavila pravdu I ona je poslata kao prava I pravedna osoba da odluči. Ona može ojačati istinska učenja islama, jer je ona ta koja je odabrana za to. Mi Ahmadi muslimani smo jako sretni što vjerujemo u Imama I Mehdija ovog doba I na taj način smo zaštićeni od okrutnosti u svijetu.

Obećani Mesija kaže da je islam podijelio svoja učenja na dva djela. Prvi dio su dužnosti prema Bogu I dužnosti prema ljudima. Dužnost koju imamo prema Allahu jeste da vjerujemo u Njega I da smo Mu poslušni. Dok je pravo ljudi da osoba treba biti jako ljubazna prema drugim ljudskim bićima.Zasigurno nije ispravno da nekoga treba povrijediti  zbog razlike u religiji. Ljubaznost prema nekoj osobi je jedna stvar dok je razlika u religiji druga. Oni koji su pogrešno shvatili koncept džihada su također učinili dozvoljenim da se smije pljačkati imovina nevjernika.

Obećani Mesija, neka je mir na njega, kaže da su čak I u pogledu njega izdali zakon da je dozvoljeno pljačkati njegovu imovinu. Ova fetva I odluka se daje čak I danas u slučaju Ahmadi muslimana. Oni su izdali fetvu da je dozvoljeno oduzeti njihovu imovinu. Da je dozvoljeno uzimati njihove žene. Dok je ustvari činjenica da se takva nečista učenja ne nalaze u islamu. Islam je čista I pravedna religija. Primjer tome je isto kao otac kojem je drago da bude poglavar svoje porodice. Slično tome on želi da se prema svakoj osobi u porodici odnosi sa ljubaznošću. Allah ne voli ljude koji ubijaju druge.Islam kaže da se svim ljudima treba uputiti poruk uzajamne ljubavi I blagosti. Tako da se mora stvoriti ta uzajamna veza. Ovo su učenja islama koja sigurno mogu uspostaviti slavu islama u svijetu ukoliko ih muslimani budu slijedili.

 

Oni trebaju prepoznati dužnosti prema Bogu I također prava jednih prema drugima. Oni također trebaju uspostaviti sklad I ljubav među ljudima bez obzira na njihovu religiju. Umjesto činjenja nepravednih stvari I ubijanja nevinih ljudi, oni trebaju širiti ispravna učenja islama. Oni trebaju osvojiti srca ljudi I dovesti ih prema Allahu. Umjesto toga što dobijaju Allahovu srdžbu činjenjem nepravde I povrijeđivanjem drugih ljudi, oni trebaju da zadobiju Allahovu ljubav.

Ljubav I blagost prema Allahu treba da bude isto kao ljubav prema roditeljima. Ne treba da bude izvor tiranije I povrijeđivanja što kasnije daje više prilike protivnicima islama.

Ako oni ne odustanu od ovakvih zlodjela onda oni trebaju da zapamte da svjetske metode I prevare ne mogu širiti poruku islama u današnjem dobu. Mi Ahmadi muslimani trebamo također zapamtiti da svaki napad koji je izvršen u ime islama od takvih ljudi nas treba potaći da ispunjavamo naše dužnosti sa većim žarom.  Mi trebamo obavljati naše zadatke sa mnogo većim interesom nego ranije.

Nakon svakog takvog čina koji doprinosi ozlaglošenju islama, mi trebamo reći svijetu da je temelj naše vjere mir. Ako među sljedbencima islama ima neko ko čini nešto što uništava mir I sklad religije onda ta osoba ili ta zajednica pokušava postići njenu vlastitu korist. To ni izdaleka nije povezano sa učenjima islama. Ta odgovornost pada na te ljude koji tako postupaju I za to ne treba kriviti islam.

Allahov je blagolsov da Ahmedija džemat radi baš naporno za ovaj cilj u svim zemljama I sada Allahovom milošću kroz medije se stvara vrlo dobar dojam, što pišu također I razni pisci. Nakon okrutnog ubijanja kršćanskog svećenika u Francuskoj jedan pisac je napisao da ovo djelo skreće pažnju na činjenicu da je religijski rat već započeo u svijetu. Onda on lično piše, da ovo nije stvarnost. Ovo je ustvari rat koji su započeli ljudi koji u ime islama nastoje da ostvare korist I koji imaju neki mentalni poremećaj.

Papa je također rekao da nema sumnje da je ovo međunarodni rat ali da ovo nije religijski rat. Umjesto toga, ovo je rat gdje se nastoji izvuči vlastita korist, I rat onih ljudi koji žele postići vlastite ciljeve. Ovo je zato što ne postoji vjera koja podučava nepravdi.

 

 

Međutim, sada su se naše odgovornosti  mnogostruko uvećale s obzirom na povećanje nepravde koja bez ikakve sumnje stvara reakcije. Mi trebamo širiti poruku islama svugdje i svakoj osobi. U svakom slučaju, s jedne strane ovakva je situacija. Neki ljudi su dobili našu poruku ali ljudi joj pokušavaju dati negativno značenje.

Neko mi je pisao, da neko ko je napustio islam pozivajući se na mene je postavio poruku na Twitteru i možda stavio i moju sliku kao i to da je islam religija mira i da je Časni Poslanik, neka je mir na njega zabranio nepravdu i okrutnosti. Ali je onda također dodao komentar tome da ovo nije uputa za žene ili za one koji su napustili islam.Postoje takve ljudi koji čine takva djela kako bi oslabili taj dobar dojam koji mi ostavljamo i kada svjedoče tome da su drugi pod uticajem naše mirne poruke islama.

Ovaj metod koji je jako uobičajan ovih dana kao što su Twitter i Facebook i na razne druge načine se širi poruka. Mi moramo držati na oku te ljude i također im odgovoriti. Toliko je posla kojeg treba uraditi kako bi se prenijela poruka islama u svijetu. Iako je dobar uvod napravljen od strane džemata, ali još uvijek ne možemo reći da je to na zadovoljavajućem nivou. Ovaj period suprostavljanja, što je suprostavljanje islamu od strane nemuslimana i suprostavljanje Džematu, u ovoj situaciji mi moramo koristiti mudrost i razumjevanje. Nema sumnje da je islam religija za koju je određeno da će se proširiti u svijetu inšAllah. Nema sumnje da će se ovo oživljavanje islama dogoditi kroz Ahmadija džemat i zajednicu.Ovo je ono što je Allah odredio i presudio. Ali je naša dužnost i odgovornost da molimo da se ovi primjeri popravljanja pokažu u našim životima i da nas naši nemari i slabosti ne udalje od ove pobjede i uspjeha.

Radi našeg vlastitog oprosta i da dobijemo Allahove blagoslove trebamo sve više činiti dove (moliti Boga). Protiv-islamske sile skupa sa takozvanim sljedbenicima vjerskih učitelja su protiv nas ali mi moramo ukloniti svaku vrstu straha iz svojih umova i moramo dovršiti i upotpuniti misiju Obećanog Mesije a.s. čineći od sebe sve što je moguće.

Sada na nekim mjestima novinari i izvještači pitaju o ovoj stvari. U toku zadnje posjete Švedskoj  postavljeno je ovo pitanje: vama se suprotstavljaju ekstremisti i vaši su životi u opanosti, kako ćete onda obaviti svoje dužnosti? Mada nema sumnje da postoji ovaj strah i članovi Zajednice imaju isti strah ali ovi strahovi ne mogu nas zaustaviti od obavljanja naših dužnosti. Ova opanost je svuda i za svakoga. Kao što ste rekli to je opasnost i za vas. Nema razlike između Ahmadi i ne-Ahmadi. Svako ko ne radi u skladu s voljom ovih ekstremista, koji rade za svoje sebične ciljeve, i ko se ne slaže s njima sigurno je u opasnosti. Ali Ahmadi muslimanima se suprotstavljaju čak nacionalisti ili oni koji su protiv islama. Tako da mi imamo strah s obadvije strane. Ali u svakam slučaju istinskog vjernika nije briga o ovim stvarima i on je vrlo čvrsto utemeljen u vjeri. InšaAllah svaki Ahmadi će ostati tako!

Imajući u vidu sadašnju situaciju u svijetu, svaki Ahmadi treba da bude zaštićen od zla. Zato trebamo dati ogromnu važnost dovama (ibadetu) i davanju milostinje da bi bili zaštićeni zajednički kao Zajednica od smutljivih djela ovih ljudi. Pogotovu u ovim danima trebamo posvetiti pažnju zato što ovo stanje postaje svakim danom gore. Da nas Svemogući Allah zaštiti od ovih smutnji i od onih koji čine nepravdu u ime islama. Čineći tako oni ozloglašavaju islam. Da Allah zgrabi ove ljude i kazni ih.

Da Allah ukloni sve naše kušnje i teškoće. Časni Poslanik s.a.v.s. je skretao pažnju na ibadet. Jednom prilikom je rekao da osoba za koju su vrata ibadeta otvorena, onda su za njega sigurno takođe otvorena vrata milosti. Šta god tražite od Boga, od svih ovih stvari najveća stvar s kojom je Allah zadovoljan je da dođete u Allahovu zaštitu.

I onda je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da je dova u vrijeme kušnje koja je već upućena i takođe protiv one kušnje koja će doći u budućnosti uvijek vrlo korisna. Allahovi robovi, za vas je obavezno da uvijek posvojite put dove. Jednom prilikom je rekao da u Allahovim očima ništa nema veće časti od dove. Dova je najpočasnije djelo u Allahovim očima.

Časni Poslanik s.a.v.s. je u pogledu milostinje rekao da za zaštitu od vatre morate davati milostinju i da je davanje milostinje na Allahovom putu (sadaka) obaveza za muslimane. Jedan ashab je pitao: Ako neko nema ništa šta onda treba dati u ime milostinje. Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da taj onda mora postupati po učenjima islama. Živjeti u skladu sa propisima islama i činiti dobre stvari i uzdržati se od loših djela. Ovo će biti milostinja od njega u njegovo ime.

Ali ovo ne znači da to neko treba uzeti u kontekstu da on ili ona, ako je dao novčanu milostinju oni oni nisu obavezni da čine dobra djela. I da se ne uzdrže od loših stvari. Ma kako bilo, ovo ne treba biti slučaj. Ovo je milost Svemogućeg Allaha prema Njegovim robovima ako je nešto izvan njihove kontrole i nemaju novca da daju milostinju onda ako ta osoba čini dobra djela i uzdrži se od pogrešnih djela, to će se smatrati milostinjom u njegovo ime. Inače, ako ne postupa po tome i ne uzdrži se od poroka onda će njegova finansiska milostinja biti beznačajna baš kao što dove i namazi učinjeni radi pokazivanja nemaju nikakve važnosti i bačeni su u lice osobe koja ih čini. Slično tome, takva novčana milostinja nije primljena i za Allaha nema vrijednosti. Od istinskog vjernika se očekuje kad daje milostinju i moli se Allahu onda treba nastojati da živi u skladu sa Allahovim naredbama. Kad je prisutno ovo stanje onda je osoba u stanju da upije Allahove blagoslove i zaštićena je od kušnji i teškoća. U pogledu ovoga je Obećani Mesija a.s. rekao u jednoj prilici da milostinja i dove uklanjaju teškoće. I u pogledu stanja dova on kaže da je za primanje dove neophodno da osoba napravi u sebi pobožne promjene. Ako se nemože uzdržati od poroka i krši granice Svemogućeg Allaha onda neće biti  nikakve koristi u dovama te osobe. Tako, ostajući u granicama koje je Allah propisao mi trebamo posvetiti pažnju dovama i milostinji tako da budemo u stanju da dobijemo Allahove blagoslove.

Obećani Mesija a.s. kaže, skrećući pažnju na dove: Ja uvijek činim dove ali vi takođe trebate činiti isto to. Da se što više zauzmemo u dovama i činimo dobro radi pokajanja i Allah će nas zaštititi. Ako u kući ima jedna osoba koja tako čini, Allah će zaštititi druge članove porodice. On je rekao da ljudi koji imaju vrlo posebnu vjeru, Allah se okreće prema njima i Lično ih štiti i Svemogući Allah uopće ne izdaje istinoljubivu osobu! I On ga ne ostavlja samog. Ako ga svi ljudi ostave na cjedilu oni mu ne mogu nanijeti nikavu štetu. Svemogući Allah je svemoćan. Osoba s blagoslovom vjere dolazi pod Allahovu zaštitu i vidjet će čuda Njegove moći i nikada  neće biti osramoćena. Zapamtite da je Allah Najmoćniji i moćniji od bilo koga drugog. Allha ima kontrolu nad Svojim naredbama. Obavljajte namaz svesrdno i zauzmite se u tome i dajte isto učenje članovima svoje porodice i rodbini, i okrenite se Allahu cijelim srcem i potpuno, jer niko nikada ne strada ko tako radi. Okrenite se Bogu potpuno i nikada nećete podnijeti nikakvu štetu. Mjesto gubitka je nedostatak vjere i potrebno je da osoba moli Allaha Svemogućeg i Allah će ukloniti sve teškoće i osujetiti neprijatelje i učiniti ih neuspješnim.

Da Allah učini da se izjalove svi planovi protivnika Ahmadija zajednice i da ih onemoća. Allah nas je poučio dovi u Časnom Kur’anu koja se mora učiti i morate je učiti sa potpunim razumijevanjem. Obećani Mesija  nas je uputio u pogledu Kur’anskih dova i istaknut je premet da smo u Časnom Kur’anu poučeni ovim dovama u svrhu da istinski vjernik, kad svesrdno moli Allaha ovim riječima, Allah će ih primiti. S ciljem da nam budu oprošteni naši grijesi i da budemo zaštićeni od poroka i povreda moramo staviti naglasak na ove dove. U Časnom Kur’anu ima dova koju normalno učimo u toku namaza i Obećani Mesija je takođe podsjetio i skrenuo našu pažnju na to da je uvijek moramo učiti; a ona glasi:

‘O naš Allahu! Podari nam dobro na ovom svijetu i dobro na budućem svijetu, i spasi nas od patnje u Vatri.’ (2:202)

Obećani Mesija kaže da osoba traži dvije stvari da bi postigla lično blagostanje. Jedna je da u ograničenom životu bude zaštićen od problema i teškoća s kojima se suočava u ovom životu i drugo da bude oslobođena od duhovne smrti i zlih djela koje osobu udaljavaju od Boga. Dobro ovog života, bilo da je to fizičko ili duhovno, je da bude zaštićen od svih kušnji i nečistog života i da ista stvar bude u pogledu života poslije smrti. Ako osobi bude podarena svjetovna dobrota onda će mu ovo koristiti u budućem životu a u pogledu zaštite od vatre on je rekao da to nije vatra koja će biti na Sudnjem danu nego su tu mnoge druge vatre u svijetu ako što su brige, strahovi, postupanje sa članovima porodice ili neke druge teškoće. Tako istinski vjernik moli da bude zaštićen od svih vrsta vatri.

I onda smo poučeni dovi da steknemo čvrstinu u toku vremena kušnje i za čvrstinu protiv neprijatelja i da steknemo Allahovu ljubav, a ona glasi:

‘O naš Gospodaru! Oprosti nam naše grijehe i prijestupe u ovoj našoj stvari, i učvrsti korake naše i pomozi nas protiv nevjerničkog naroda.’  (3:148)

Obećani Mesija je rekao: ‘Naravno, da Svemogući Allah nije onaj Koji će nam oprostiti onda nas ne bi poučio ovoj dovi.’ Ovdje je Kur’anska dova:

‘Rabbi inni lima enzelte ilejje min hajrin fakir’

‘O Gospodaru moj, zaista, ja sam prosjak za bilo kakvo dobro koje mi dadneš.’ (28:25)

Ovu dovu treba redovno učiti. Tu je toliko mnogo dova u Časnom Kur’anu koje treba učiti da steknemo milost od Allaha. Kao što sam rekao, Obećani Mesija je kazao da je Allah ove dove spomenuo u Časnom Kur’anu sa svrhom da ih redovno učimo i svesrdno tako da ih Allah primi.

Onda imamo dove Časnog Poslanika s.a.v.s. i dove Obećanog Mesije. U pogledu jedne dove Obećani Mesija kaže: ‘Ovo mi je bilo objavljeno od Allaha; On me poučio ovoj dovi:

‘Rabbi kuli šein hadimuke, Rabbi faf azni, versurni, verhamni.’

On je rekao da je Allah to stavio u njegovo srce da je ovo čarobna riječ i svako ko bude učio ovu dovu bit će oslobođen od svih vrsta kušnji i teškoća. Da Allah zaštiti Džemat, zajednicu i skupa svakog pojedinca od svih vrsta šteta i da se sva nastojanja neprijatelja vrate njima i da budu u stanju da čuju poziv Obećanog Mesije kojeg je Allah poslao i da, postajući jedna zajednica budu u stanju da uspostave i šire istisku poruku islama u cijelom svijetu.

Poslije džume namaza Huzur je klanjao dženazu za tri osobe čija tijela nisu prisutna: za Evon Bernaan sahiba, Syed Nadir Sayeedain sahiba i Nazir Ahmad Ayaz sahiba (predsjednika Džemata u Nju Jorku). Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un.