Hutbe
Hutbe

Hutba 30. septembar 2016. godine – Put ka duhovnoj evoluciji


Hutba, 30. septembar 2016. godine

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

(Napomena: Naš tim ’Alislam’ preuzima punu odgovornost za bilo kakve greške ili

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Današnju hutbu petkom, halifatul Mesih V , neka Allah bude njegov Pomoćnik, je obavio u Baitul Futuh džamiji, u Londonu. Nakon tašahuda I učenja sure fatiha, Huzur je rekao da od danas počinje skup Majlisa Ansrullah I lajna Imaillah Velike Britanije. Prava bit naših skupova je da napredujemo u našim odnosu sa Allahom I sa drugima. Duh ovih  religijskih I spotskih natjecanja treba biti s mišlju da trebamo napredovati u znanju I da ih trebamo učiniti dijelom naših života. Postoje neke vrste sporta koje su neophodne kako bi bili zdravi I bili u mogućnosti da ispunimo naše dužnosti prema Allahu I prema ljudima. Inače niti su godine Ansarija da ulaze u ovakve sportive, niti žene u ovim godinama imaju interes prema ovakvih aktivnostima. Međutim, ove vježbe su važne kako bi osoba bila u kondiciji I bila svjesna svog zdravlja. I kasnije osoba treba uključiti zdrave vježbe kao što je hodanje, kako bi bili aktivni. Ipak, glavna svrha ovih skupova je da se usredotočimo na naše vjerske I učenjačke vještine. Sadar Sahib majlisa Ansurallah Velike Britanije me je zamolio da savjetujem ansarije u vezi ovoga na hutbi. U dobi Ansarije, osoba postaje zrela I zato oni sami moraju biti vrlo svjesni svojih odgovornosti.

Dalje, oni se moraju skoncentrisati I ispuniti ove odgovornosti. Prvo da dostignu zrelost, I drugo da dođu do grupe ”Ansarullaha”, tj. grupe muškaraca koji su iznad 40 godina, to će biti dovoljno da se ostvare. Odgovornosti koje ovi muškarci trebaju ispuniti su sažete u zavjetu Ansarullaha. Prvo, da svaki čovjek  koji je uključen u u ovu grupu Ansarullaha, treba pokušati sa vrlo čistim srcemda učini islam jačim I da bude iskreni sljedbenik ahmadijata. I kako bi učinio islam jačim, teško se može desiti da je osoba bez ikakve snage I znanja. Islam je Allahova religija, I potpuna religija učenja. Individua ne može promijeniti vjeru islamskog učenja ali osoba može promijeniti sebe,kako bi stvorila vezu sa vjerom. I ovo se ne može postići bez uspostavljanja jake veze sa Allahom, za kojom svaki Ahmadi treba da žudi. Standard Ansarullaha u njihovoj vezi sa Allahom je takav da njihova vjera treba biti najjača. Prava veza sa Allahom ne može biti uspostavljena sve dok osoba ne stvori pravu vezu sa Časnim Poslanikom, neka je mir na njega, za kojeg je Allah naredio da prenesemo selame mira I da dozivamo blagoslobe na Časnog Poslanika, neka je mir na njega. Tako da je ovo jako važno. Onda da ispunimo prava zavjeta kojeg smo napravili sa Obećanim Mesijom. Kada shvatimo dužnost da ispunimo ova prava koja su neophodna za nas, samo tada možemo postati iskreni sljedbenici ahmadijata. U današnjem svijetu, Allah je poslao Obećanog Mesiju da širi učenja islama. Naša prava istinska privrženost ahmadijatu će biti očita kada budemo učestvovali u širenju učenja islama i riječi ahmadijata. Zatim druga zakletva koju članovi Ansurallaha izvršavaju jeste da stvore vezu odanosti sa hilafetom ahmedijata, koja može biti postignuta jedino kada članovi nastoje da šire riječi i programe hilafeta i daju sve od sebe da pomognu u ovom poslu.

Ovo može biti jedino moguće kada ansaar ćlanovi obraćaju veliku pažnju na halifu vremena. Za ovo, nas je Allah blagoslovio sa MTA TV kroz koju možemo slušati halifu bez obzira na velike udaljenosti. Također trebate povezati svoju djecu sa hilafetom, kao I sa drugim duhovnim učenjima, kako bi se veze vjernosti hilafetu prenosile iz generacije u generaciju. Također ovo će pomoći u širenju islama, da kroz Obećanog Mesije idemo naprijed kroz instituciju hilafeta. Tako da zbog ovoga, pazite na svaki zakletve koja zahtjeva žrtvu. Neka nam Allah svima omogući da postignemo ove ciljeve.

Lajna Imaillah također ima zavjet, kojeg uvijek trebaju biti svjesne! Zaista je veliki Allahov blagoslov da Njegovom milošću, većina lajna ma shaa Allah slijede vjeru sa krajnjom iskrenošću. One su jake čak I kada se tiče njihovog vjerovanja. Ali svaka članica lajne I svaka ahmadi žena treba povećati svoju duhovnost prema naredbama Allaha I Časnog Poslanika, neka je mir na njega. Lajna članice također imaju zavjet kojeg ponavljaju na svojim skupovima I programima, a koji glasi da su spremne za bilo koju žrtvu zarad vjere. Tako da prva žrtva koju religija zahtjeva jeste da praktična stanja trebaju biti u skladu sa islamskim kodeksom I trebaju biti iznad ovosvjetskih stvari. Jedna ahmadi žena treba imati visok standard iskrenosti, treba pratiti sve naredbe povezane sa tim, treba biti poštena u ponašanju I ispuniti važna učenja u pogledu marame. Ako je bilo koja ahmadi žena slaba u bilo čemu unaprijed navedenom onda nažalost ona praktički ne živi svoj zavjet. Tako da, niti strah od društva niti samovolja ne trebaju odvesti ahmadi ženu od njene vjere. Umjesto toga život svake ahmadi žene treba biti u skladu sa Allahovim učenjima.

Drugi jako bitan zavjet tiče se istinitosti. Svako od nas se treba preispitati da li uistinu slijedimo naredbe ili ne. Isto tako, tu je zalog o odgoju naše djece, koji bi treba biti sjajan sa najvećim mogućnostima. Najbolja škola za učenje za jedno dijete je njegova/njena majka. Tako da majke trebaju jako raditi na putu prema tome. Ako sve naše žene I li kao što je rekao hazreti Musleh Maud , ako 50% žena osigura ispravan odgoj njihovih potomaka onda ovo potvrđuje zaštiti generacija I društvenih reformi. Oni će biti izvor uređenja njihove religije I bit će oni koji se povezuju sa Allahom. Isto tako, dužnost majki je da razviju zrno žrtve prema naciji /državi kod svoje djece. Također su odgovorne da oblikuju dječiji um prema svim obavezama I potrebama kako bi se ispoštovao zakon. Također je bitno za njih da pomognu svojoj djeci da razlikuju dobro od lošeg I da im pomognu da shvate svoju ulogu prema razvoju države. Također im trebaju pomoći da se povežu sa hilafetom. Tako da svaka majka treba raditi na ispunjavanju odgovornosti I neka im Allah da snage za to. Amin

Nasiraat također imaju svoj skup zajedno sa leđnom I oni također moraju ispuniti svoje zavjete. Negdje između 14 I 15 godina osoba može razlikovati dobro od lošeg. I čak u ovim godinama imamo dosta želja. Ako neko skrene pažnju više na ovosvjetske stvari, onda se kreće stalno prema njima. Tako da, svaka ahmadi djevojka treba biti dobro svjesna toga. Također je potrebno isticati zavjet kako bi svaka ahmadi djevojka bila skoncentrisana na postizanje duhovnih ciljeva koji su spomenuti u njihovom zavjetu, da uvijek budu spremne da pomognu u pitanju vjere, države I nacije, ostajući čvrste u iskrenosti, da budu spremne za bilo koju žrtvu koja je potrebna za hilafet. Tako da ako ovaj zavjet bude centar života naših djevojaka one ne da će zaštiti same sebe na ovom svijetu već će ustvari zaštiti generacije koje dolaze. Neka im Allah pomogne da ostvare ovo I da skup bude uspješan. Amin

Sada bih iskoristio priliku da govorim o dragoj osobi koja nas je nedavno napustila. Prije nekoliko dana napustila nas je jedna draga osoba zbog nesreće a sada i druga osoba zbog bolesti. Ovaj mladić je skoro pa završio džamija obrazovanje i nakon borbe sa bolešću nas napustio. (‘Ina Lilah e Waina Alla-e-Rajeehoon’). Mladić o kojem govorim se zove Mazhar Ahsan Sahib. Nije završio zadnji ispit zbog boleszi ali kroz svoj blagoslovljeni primjer dokazao je da je misionar. Allah je usadio u njega veliki entuzijazam u služenju islamu. Kako se on morao uskladiti sa Allahovim naredbama. Svaka duša koja dođe na ovaj svijet, napustit će ga ali je sretan onaj koji želi da reformiše svoj život u skladu sa Božijim učenjima.Svako ko je bio povezan sa njim u džamiji, njegovi drugovi iz razreda, ostali prijatelji, učitelji su mi pisali, I to nisu bile samo uobičajne poruke saučešća, već ga I ja znam lično I da je on bio primjer iskrenosti, predanosti I duhovnih radnji. Neka Allah uzdigne njegov položaj. Amin. On je bio jedini sin njegovih roditelja, I imao je dvije sestre. Njegova majka je pokazala veliki stepen strpljenja I prihvaćanja Allahove odluke. Nek im Allah pomogne da podnesu ovaj gubitak. Obećani Mesija kaže da nijedan lijek nije od pomoći I briga u vrijeme bola osim povjerenja u Allaha. Ovaj mladić je otišao sa ovog svijeta podučavajući o strpljenju I toleranciji. Tuga I tjeskoba su tu ali ovaj bol treba okrenuti prema molitvama za dušu koja nas je napustila, da Allah uzdigne njegov položaj.

Ovaj mladić je bolovao od raka I prvobitno je liječen lijekovima. Ali onda je imao bolest pluća, koju nisu uspjeli dijagnosticirati I zbog čega je umro.’Ina Lilah e Waina Alla-e-Rajeehoon’. Njegov djed, hazreti Misri Nizaam-ud-din sahib je bio pratilac Obećanog Mesije. Njegov djed sa majčine strane Chaudhary Mohammad Munawar Ali Khan Sahib I djed sa očeve strane Haji Mazoor Ahmad Sahib, obojica su bili iz Kadijana. Mladić je bio student džamije I bio je musi.

Njegova majka kaže da joj je uvijek davao prijedloge, čuvao njene tajne I bio njen učitelj. Osim ove veze sina I majke, imali smo ogromno razumjevanje. Bio je vrlo svjestan stvari koje me čine sretnom I one koje me ljute. Često mi je pričao o hilafetu, džematu, nizaamu, halifi vremena, Časnom Poslaniku (neka je mir na njega) I njegovim sljedbenicima I Obećanom Mesiji I volio je ove teme. Ako bi teme vodile ovosvjetskim raspravama on bi tražio da ih napustimo jer nemamo ništa sa njima. Njegova želja je bila da prisustvuje dželsa salani ove godine ali je shvatio da će to biti teško za njega ali je odlučio sa cijelom porodicom da zajedno gledaju dželsu u njihovom domu u Glasgowu. Navikao je da radi sve svoje sitne poslove sam I postao je još pažljiviji u bolesti I nikada nije pokazavao da je uznemiren ili ljut. Kada se oporavio od leukemije, tražio je od Amir sahiba da mu da da nešto radi u džematu, iako je još bio slab.Tako da je krenuo raditi za novine I savjetovao sve radnike sa svojim dragocjenim prijedlozima. Također je dizajnirao certifikat za skup leđne I nasirata u Škotskoj. Bio je redovni čitatelj knjiga Obećanog Mesije. Njegova majka kaže da kada je 12 septembra dobio infekciju pluća, tražio je od nje da sjedne do njega I da broji Allahove blagoslove na prstima. Radeći tako, rekla sam da ih je mnogo, I da se ne mogu izbrojati. Rekao je ovo je ono što ja govorim, osoba se treba sjećati nebrojenih Allahovih blagoslova. Njegova majka je rekla da tada to nije shvatali ali ustvari on ju je mentalno pripremao za ovaj gubitak.

Ona kaže da je rekla Murabi sahibu da Mayhar voli da radi za džemat I da uvijek pravi planove o svom poslu nakon što postane misionar. Kada mu je dijagnosticiran rad u oktobru 2015, savjetovao je svoju sestru da kaže majci oprezno jer je on ne može vidjeti da plače. Klanjao bi,učio Kuran I gledao hutbe petkom redovno u bolnici. Slušao bi ilahije I gledao slike džemata na internetu. Uvijek bi podučavao doktore I medicinske sestre o skupovima mira, dželsi I drugim džemtskim aktivnostima. Tražio je od svojih drugova da mu pošalju sadržaj misionarski sastanaka nakon dželse salane. Volio je hilafet I njegova majka kaže da ga je prvi put vidjela da jako plače kada je čuo I smrti Raza Sahiba. Također je bio zabrinut zbog tuge koja će uticati na Razine roditelje I na halifu vremena. Ona kaže, mi smo zadovoljni Allahovim odlukama. Zaista je Njegova odluka, On zna bolje I naša je dužnost da molimo. Ona kaže da ih je Mazhar promijenio svojim odlaskom.

Njegova majka kaže da je 13 septembra, na dan Bajrama, imao ozbiljan kašalj I tražio od nje da mu napravi zeleni čaj. Kada sam otišla do njega, vidjela sam da ima visoku temperaturu. Pozvali smo hitnu I pri odlasku tražio je da svi idemo klanjati Bajram namaz jer nema potrebe da ga pratimo do bolnice. Rekao je da će nazvati I da će slušati bajramsku hutbu na telefonu u bolnici. Imao je jako lijep glas pa je njegova sestra snimila kako uči ezan I koristila ga kao alarm za sabah namaz.Njegova majka kaže da je u svojim zadnjim uzdasima, se čuo taj zvuk ezana. To ih je još više dotaklo ali je bila Allahova odluka.

Koštana srž njegove sestre se podudarala sa njegovom I išao je na tretman. Doktori su isto tako bili iznenađeni jer su isprva mislili da je to nemoguće. U toku kemoterapije stalno je podučavao doktore. Imao je čvrstu vjeru u Allaha i govorio bi da će ga Allah sačuvati. Neka Allah ispuni njegove želje na drugom svijetu. Amin.

Doktor Hafeet Sahib kaže da kada je otišao upoznati Mazhara u Glasgowu nakon što mu je dijagnosticiran rak, vidio sam da on ima savršeni povjerenje u Boga. Njegova majka kaže da je Mazhar uvijek od njih tražio da budu zahvalni na Allahovim blagoslovima.

Benazir Rafay sahiba iz Glazgova kaže da je iz Sri Lanke i da se sprijateljila sa Mazharovom majkom i sestrama. Kad je otišla da vidi Mazhara u bolnici on im je vrlo strpljivo rekao o svojoj bolesti. Kad se oporavio od te bolesti učestvovao je u hodanju na 5 km u dobrotvorne svrhe i tvrdio da je to uradio vrlo lahko.

Hafiz Fazl-e rabi sahib kaže da je ovaj mladić bio vrlo zainteresovan za učenje Kur’ana i učio je ajete vrlo lijepim mehkim glasom. Čak i prije nego što je bio primljen u školu Đamija on je redovno putovao iz Glazgova u London skupa sa svojom porodicom da bi prisustvovao Ahsan Taleem ul časovima Kur’ana. On kaže kako je Mashar morao putovati natrag u Glazgov svake dvije sedmice zbog predmeta vezanih za dozvolu o boravku i kad ga je Hafiz sahib pitao hoće li biti teško putovati tako često na tako daleku udaljenost on je odgovorio da ovi mali problemi nisu važni kad osoba ima za cilj da postigne nešto važno i duhovno.

Wasim Fazal sahib, učitelj u školi Đamija tvrdi o Mazhar sahibu da je bio vrlo hrabar, ozbiljan student pun poštovanja s vrlo postojanim karakterom. Bio je među nekoliko onih studenata koji su svoje dužnosti uzimali vrlo ozbiljo i ispunjavali ih s najvećom ljubavlju.  Bio je vrlo dobar u aranžiranju aktivnosti Džemata. Takođe je služio kao ‘savršen’ u hostelu Đamije mnogo godina. Jedanput kad je mu je bio predan važan posao, neko je ispitivao hoće li Mazhar sahib biti u stanju da upotpuni ishode ovog posla. Na ovo je jedan od njegovih učitelja rekao da se nakon što mu se preda posao, oni  moraju sakriti od Mazhara jer on to uzima s tolikom odgovornošću, ozbiljnošću i dosljednošću.

Prije nekoliko godina u vrijeme godišnjeg sportskog programa Đamije, od njega se tražilo da radi u odjeljenju gostoprimstva. Zadnjeg dana je došlo mnogo gosta tako da se Mazhar sahib zauzeo u poslu cijelu noć i ni trenutka se nije odmarao. Narednog dana je pokazao isto oduševljenje za rad i poslije ovog događaja podnio vrlo obuhvatan izvještaj koji je u zabilješkama do danas i pokazao se od velike pomoći.

Hafiz Mashroor sahib kaže da je prije nekoliko dana razgovarao sa Mazharom preko telefona i on je izrazio da nakon što se oporavi od bolesti želi da služi kao misionar. I sada kad je poduzeto ovo liječenje on služi u svom lokalnom džematu.

Malik Ekrem sahib (murabi džemata u Glazgovu) je rekao da su na dan kad je Muzhar porodica došla iz Dubaia u Veliku Britaniju, održavali neki Džematski program. Cijela porodica je prisustvovala ovom programu i Mazhar je otišao u kuhinju i odmah počeo pomagati timu koji je tamo radio. Počinjući od tog dana kad je došao do dana kad je primljen u školu Đamija on je pomagao lokalni džemat i džamiju koliko god je mogao.  Bio je vrlo tih, prefinjen, izuzetan i uredan mladić koji nikada ne bi gubio svoje vrijeme u beskorisnom govoru. On je znao vrijednost vremena i koristio ga je prikladno. Imao je izvanredan karakter i bio osoba blagog govora.  Svakoga je poštovao i njegova najveća želja je bila da njegovo žrtvovanje bude primljeno i da bude u stanju da postane misionar nakon što završi potrebno obrazovanje u Đamiji. Na dan kad je primljen u Đamiju bio je tako sretan kao da je primio jedinstvene blagoslove. Imao je ogromnu ljubav i poštovanje prema Halifatu.

Arshad Mehmood sahib (Qaid u Glazgovu) piše da je Mazhar sahib učestvovao u svim talmičenjima. Oni su organizovali Ištemu i druge programe na mjestu udaljenom od glavnog grada tako da je to zahtijevalo mnogo posla prije održavanja programa. Mazhar je, premda je bio mlad dječak uvijek bio spreman za bilo koju vrstu posla. Bio je vrlo hrabar što je očito iz ovog događaja: jedanput je tamo bilo takmičenje u držanju govora i tema je bila vrlo teška. Mazhar je uzeo učešće u tome i omladinci (članovi Khudama) su se smijali kad su čuli njegov govor ali on je završio svoj govor i nije izgubio sigurnost. Zapravo je rekao ako ne uzmemo učešće nećemo prevazići svoj stid i Khudam treba biti ozbiljan u toku takmičenja u održavanju govora.

Abdul Rahman (misionar Gambije koji je prošle godine završio školu Đamija) kaže da je  u toku školovanja provodio vrijeme sa Mazharom. Nakon što je završio ostali su u vezi kroz Watsap. On je prenio jednu poruku koju mu je Mazhar poslao nakon što mu je određena dijagnoza da ima rak. On je napisao: ‘Iako ja prolazim kroz ovu bolest ali me je Allah, umjesto toga blagoslovio s mnogo stvari i zato Mu se ja obilato zahvaljujem i prema tome ne smatram teškim što prolazim kroz ovaj bol.’ Također je napisao: ‘Ja ne msilim o svojoj bolesti i umjesto toga razmišljam o tome kako mogu služiti Džemat na najbolji mogući način.’

Sheikh Samar (jedan od njegovih školskih kolega) kaže da je Mazhar uvijek bio nasmijan i činio ljude sretnim. On je prema svakome postupao jednako i ne bi dopustio da se bilo koji prijatelj osjeća da mu je manje važan. Nikada se nije uplitao ni u kakvu vrstu svađe i bio je osoba vrlo velikog srca. Nikada nije propuštao bilo kakvu priliku da propovijeda. U bolnici je takođe bio poznat da je musliman koji propovijeda svakome unaokolo. Nikada nikome nije nanio bol. Nikada nije iznio nešto loše o bilo kome. Svakome je pomagao koliko god je mogao i vodio je brigu čak o najmanjim stvarima. Volio je svakoga.

Sahir Mahmood (murabi i njegov školski drug) kaže da je imao čast da provede sedam godina s tako plemenitom osobom koja je imala obilje vrlina. Bio je vrlo gostoprimljiv, ponizan, skroman, pozitivnog razmišljanja i bio je vrlo iskren prema svom radu. On je bio savršen u toku ranih godina u Đamiji i savjetovao je svoje kolege studente da na vrijeme spavaju i da čiste svoje sobe, budio bi druge radi namaza i rješavao bi prepirke ako ih je bilo. Drugovi studenti su uživali da ga izazivaju. Sahir sahib kaže da je jednom napravio neku grešku na što me je Mazhar sahib prekorio . Ali uskoro poslije toga je došao kod mene i izvinuo se i počeo plakati. On je bio osoba vrlo mehkog srca.  On kaže kad god bi se razbolio i tog dana bi ostao duže u krevetu, Mazhar sahib bi došao i stavio doručak pored njegovog kreveta. Ako bi bio prehlađen on bi ga liječio toplom vodom s medom. Vrlo interesantno bi spominjao svoje susrete s Huzurom. Ukratko, bio je osoba vrlo otvorenog srca, vjeran, iskren, ponizan, pobožan, skroman, vrijedan radnik i istinski sljedbenik islama. Druga dobra odlika koju je imao bila je da je, sve što je volio za sebe isto izabirao za svoje prijatelje. Uvijek je donosio nešto za jelo svojim prijateljima. Živio je vrlo skromnim životom i nikada nije viđen da troši rasipno. Vodio je uveliko računa o čistoći i redovito je klanjao tahadžud namaz. Njegovi prijatelji su rekli da su ga mnogo puta vidjeli da klanja dobrovoljni namaz u toku noći. Imao je naviku da posti svake sedmice.  Davao je u dobrotvorne svrhe i bio vrlo organizovan. Osim obrazovanja u Đamiji on bi učio Časni Kur’an i čitao vjerske knjige svaki dan. Bez obzira kakvo bi vrijeme bilo on bi po običaju radio vježbe. Svaki dan prije spavanja bi čitao novine, zakunjao i  pisao dnevnik. Redovno je uzimao bilješke o hutbi petkom i diskutovao bi o tome sa svojim prijateljima. On je bio istinski poklonik Hilafeta i nikada nije htio da čuje ništa protiv toga. Bio je spreman za svaku novu inicijativu. Sebe je smatrao vojnikom Halife vremena i uvijek je bio spreman da svoj život žrtvuje za halifat. On to nije samo govorio riječima nego je jezik njegovog tijela odražavao emotivnu vezanost. Nakon što mu je data dijagnoza o raku on je tješio svoje kolege i tražio od  njih da imaju vjeru u Allaha. Svoju bolest je prihvatio kao kušnju od Allaha i nikada nije izrazio nikakvu vrstu brige ili nemir pred bilo kim.

Jedan od njegovih prijatelja Sharjeel sahib piše da je Mazhar sahib imao veliku ličnost i bio vrlo drag prijatelj. Imao je obilje dobrih vrlina. Bio je vrlo brižljiv i uvijke se oslanjao i imao povjerenje u  Allahove planove. Bio je istinski poklonik islama i žrtvovao bi sve radi toga. Nikada nije povrijedio bilo koga ili nanio bilo kakvu uznemirenost bilo kome i uvijek je bio nasmijan. Nikada se nije ljutio ili uplitao u beskorissnu diskusiju. Nikada ga nije vidio da govori loše ili ogovara bilo koga. Svaki posao bi radio s navećim strpljenjem, optimizmom i revnošću. Nikada nikakav posao nije smatrao malim i pomagao je svakome. Nije pokazivao nikakve lijenosti i bio je osoba vrlo snažne volje. Imao je vrlo veliku vezanost s Đamijom. Nije gubio nadu uprkos velike borbe i borio se sa svojom bolešću vrlo hrabro. Nikada nikoga nije ismijavao i čak bi zaustavljao druge da to ne čine. Bio je blagoslovljen odlikama koji su prisutni kod jednog misionara. Bio je vrlo bogobojazan. Vodio je brigu o vrlo malim stvarima tako da nikada nije koristio svoj brijač (kao što je bilo dozvoljeno) dok su drugi spavali. On nije bio osoba sa dva lica, bio je redovit u slijeđenju učenja Kur’ana i pravio je bilješke prevoda Kur’ana zbog kojih je njegov prevod Kur’ana bio izvanredan.

Aafaq sahib koji je bio primljen u Đamiju nakon što je doselio iz Pakistana kaže da su ljudi dolazili da se sretnu s njim kad je doselio. On kaže da je Mazhar sahib takođe došao da ga sretne i poslije nekog vremena je ponovo došao sa jastukom za spavanje i dušekom. On kaže da je cijeli razred otišao u Glazgov da se sretne sa Mazhar sahibom i on je izgledao vrlo zadovoljan. Uredio je ručak za sve nas i nepopustljivo insistirao d a svi dobro jedemo. Bio je gospodin koji je razumio suštinu žrtvovanja. Iako je umro vrlo mlad, sa 26 godina ali kad god bi imao priliku poučavao je svoje prijatelje, propovijedao o islamu na vrlo otvoren način. Na prednji zid svoje sobe je postavio neki materijal za propovijedanje tako da je osoblje koje ga je posjećivalo mogli da ga čitaju.

Huzur kaže kad god je imao priliku da razgovara sa Mazhar sahibom preko telefona on je igledao vrlo sabran. Njegova majka kaže da su mu usta, zbog lijekova koje je primao imala gljivice ali kad god bi govorio sa Huzurom to je bilo vrlo jasno. Bio je vrlo odana i predana osoba koja je shvatila svrhu svog stvaranja. Da Allah uvijek prospe Svoje blagoslove na njega (Amin), uzdigne njegov standard i dadne mu mjesto među Svojim miljenicima (Amin). Da nam Allah podari više predanih ljudi kao što je on koji revnosno razumiju odgovornosti (Amin). Činite dove osobito za njegovu porodicu da im Allah dž.š. dadne strpljenje da podnesu ovaj gubitak (Amin).

Huzur je najavio da će poslije džume namaza klanjati dženazu za Mazhar sahiba.