Hutbe
Hutbe

Hutba 25. novembar 2016. godine – Iskrenost, pravda i dobra savjest


Hutba, 25. novembar 2016. godine

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

(Napomena: Naš tim ’Alislam’ preuzima punu odgovornost za bilo kakve greške ili

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Današnju hutbu halifatul Mesih V, neka Bog ojača njegove ruke, je obavio 25 novembra 2016 godine u Baitul Futuh džamiji, u Londonu. Nakon tašahuda I sure fatiha, Huzur je proučio slijedeći ajet iz Kurana:””

‘’O vjernici! Budite strogi u čuvanju pravde; svjedočite u ime Allaha, čak i ako to bude protiv vas, ili roditelja, ili bliže rodbine. Bilo da je taj bogat ili siromašan, Allah najbolje brine o njima oboma. Zato ne slijedite svoje niske želje, pa da budete nepravedni. A ako vi izokrećete ili izbjegavate (istinu), pa Allah je dobro obaviješten o onom što vi radite’’. (4:136).

Potom je Huzur nastavio: Mi govorimo svijetu da je islamsko učenje rješenje problema u svijetu. Zbog toga, mi predstavljamo Kuransko obrazovanje. U toku moje posjete Kanadi, jedan novinar me upitao kakvo rješenje mi dajemo za trenutne problem. Rekao sam mu :“Vi svjetski ljudi I velike globalne sile, sami ste isrcrpili vaše napore rješavanja problema, uspostavljanja mira I zaustavljanja terorizma. Problemi su još uvijek tu , na istom mjestu.Ako se smiri na jednom mjestu, vatra plane na drugom mjestu. Vi pokušavate da dovedete to pod kontrolu, a nemiri se javljaju na prvom mjestu. Svi materijalistički načini su korišteni kako bi se zaustavili ovi prevrati. Postoji još samo jedan način koji se još nije pokušao. A to je rješenje u svijetlu islamskog učenja”. Oni šute na to. Mi također možemo vidjeti to da, nažalost islamske zemlje govore islam, ali ne djeluju ili bar pokušavaju da djeluju u skladu sa Božijim učenjima, onim što islam želi, onom praksu koju je uspostavio Časni Poslanik, neka je mir na njega. Rezultat toga je da su najburnije zemlje ustvari islamske zemlje. Šta može biti žalosnije od toga?

Sve do sada, nijedan novinar nije mi direktno rekao da ukoliko se ove upute stave u praksu, onda islamske države bi se trebale reformisati. Ova pitanja se mogu javiti u njihovim mislima I možda se već javljaju. Zato, u mojim govorima pred drugima, ja predstavljam lica ovih moći, nakon spominjanja stanja muslimana.

 

 

 

I, prije novinara I u različitim intervjuima, rekao sam, da to što muslimani ne djeluju po njima je dokaz istina islama I Časnog Poslanika, neka je mir na njega. Časni Poslanik, je jasno rekao da će muslimani biti u takvom stanju, da će zaboraviti bit islamskog učenja I dati prednost njihovim ličnim željama I interesima. I kada se takva situacija dogodi, njegov iskreni sluga će biti rođen. Njegov dolazak je spomenut u Časnom Kuranu I znakovi njegovog dolaska su navedeni u Časnom Kuranu I jasno su objašnjena od strane Časnog Poslanika, neka je mir na njega.

Tako da, umjesto da budu zabrinuti, to je stvar sreće za Ahmadi muslimana.To je stvar zadovoljstva to stanje muslimana koje je rekao Časni Poslanik, neka je mir na njega, i posebno stanje učenjaka koje je on predvidio, se ostvarilo i mi smo postali svjedoci tome. Čak i neahmdi muslimani su počeli govoriti to, i podizati svoj glas protiv svojih učenjaka. Iako su glasovi prigušeni, ali mi Ahmadi muslimani smo sretni jer smo uključeni među one, koji će dokazati drugi dio proročanstva i među onima koji vjeruju u onoga koga je Bog poslao i koji je vjerni sluga Časnog Poslanika,neka je mir na njega- Obećanog Mesiju i Mehdija, neka je mir na njega. Kroz njega je započela renesansa islama. Ali, da li će nas samo spominjanje ovoga učiniti da ispunimo našu svrhu. Ovo je pitanje nad kojim se trebamo zamisliti!

Ajet koji sam proučio, sam spominjao mnogo puta, u mojim govorima i obraćanjima drugima. Govorio sam da islam govori o poštivanju pravde i jednakosti, standard koji se želi uspostaviti se spominje u ovom ajetu. Mnogi ljudi su jako impresionirani time. Oni govore o tome u svojim uredima također. Ali naš posao nije da ih impresioniramo akademski. Kako bi nastavili misiju Obećanog Mesije, neka je mir na njega, moramo pokazati praktične primjere Kuranskih naloga kroz naša djela. Mi nemamo vladu kojoj možemo pokazati primjere ovih naredbi na vladinom nivou. Ako Bog da, kada dođe to vrijeme, mi ćemo morati naslikati ove uzore na višem nivou. Ali, trenutno, moramo uspostaviti ove uzore u zajednici i na društvenim nivoima. Svijet nas može ispitivati da iako nemamo nadležnosti upravljanja, ali imamo zajednički sustav.Vi ste zajednica. Vi tvrdite da ustajete i sjednete na jednu naredbu. Možete komunicirati u ekonomskim i društvenim pitanjima. Da li sklapate dogovor u skladu sa ovim dogovorima pravde i iskrenosti?

Bog je uprotrijebio riječ ‘pravda ’ na početku ovog ajeta I ‘jednakost’ na drugom mjestu, što znači jednakost, potpunu pravdu, I visoki moralni standard, biti jasan u pogledu bilo kakvih predrasuda, I raditi bez uticaja I naginjanja prema jednoj strani. Sada, svi od nas trebaju ispitati da li ako odlučimo da učinimo nešto, imamo ova pitanja u pogledu. Jesmo li spremni svjedočiti protiv nas kako bismo održali ove standarde? Jesmo li spremni svjedočiti protiv našeg roda kako bismo uspostavili ove norme? Kada se kaže ‘rod’ to se najprije misli na djecu. Imamo li hrabrosti da suzbijemo svoje želje kako bismo postigli ove norme? Možemo li praksom to dokazati? Ovo nisu beznačajne stvari.

U ovom dobu, iskreni sluga Časnog Poslanika, neka je mir na njega, je pokazao ove norme. Prenosi se, da kada je njegov otac bio posjednik tog prodručja u Kadianu, počela je porodična svađa sa radnicima sa farme I govoreći istinu u korist radnika,  on se nije brinuo o novčanom gubitku porodice. Iako su radnici sa farme znali da je on jednim dijelom vlasnik, tražili su od suda da donese odluku na osnovu njegove izjave, jer su znali da će on uvijek svjedočiti na osnovu istine I pravde. Tako da je on svjedočio u njihovu korist. On je želio da uspostavi takav standard među svojim sljedbenicima, jer je želio da stvori takvu zajednicu koja će djelovati po naredbama Časnog Kurana, I čija će dobra djela biti na visokom nivou. Zato je uzet zavjet od početka od nas da ćemo prihvatiti da ispunimo vlast Časnog Kurana.

Na drugom mjestu, U Časnom Kuranu, Bog kaže:””

‘i nemojte da vas neprijateljstvo nekog naroda navede da ne postupate pravedno. Budite pravedni, to je najbliže bogobojaznosti’’. (5:9).

Obećani Mesija, neka je mir na njega, je rekao u ovom pogledu da neprijateljstvo prema protivničkim zajednicama ne spriječava od činjenja pravde. Budite postojani u pravednosti jer je ispravnost u njoj. Rekao je” Ja izričem da je sa čistom istinom lahko djelovati na štetu protivnika, ali je teško I dolikuje samo vrlo hrabroj osobi da zaštiti prava neprijatelja I ne dopusti da pravednost I jednakost odu iz ruku u tužbama protiv njih.” Dalje je rekao:” Mnogi ljudi vole rodbinu neprijatelja I odnose se prema njima sa lijepom riječi ali oduzimaju njihova prava. Brat voli svog brata a otima mu njegova prava kroz odjeću ljubavi”. Obećani Mesija, neka je mir na njega, očekuje od svoje zajednice da ima visoke standarde, I da djeluje u skladu sa učenjima Časnog Kurana. Ne pridružujte se redovima onih koji otimaju prava I čine nepravdu. Ako dobijete ovlast da proglasite presudu, odlučite bez obzira na veze, čak I ako to može vas povrijediti, vaše roditelje, bližu rodbinu ili djecu. Visoki standardi pravde moraju biti prihvaćeni bez iznimke. Tako da, kada uspostavimo ove visoke standarde među nama, samo tada ćemo moći reći svijetu da smo mi oni koji donoseći promjenu u samima sebi , djelujući prema islamskom učenju, imaju hrabrost da šire pravdu, I da to radimo čak I sa svojim neprijateljima. Mi svjedočimo iskreno čak I ako je to protiv nas, naših roditelja, naše djece ili onih koji su nam bliski.

Mi ovo radimo jer moramo voditi svijet u budućnosti. Ako ovi primjeri nisu tu, onda razbijamo povjerenje naših obveznica udaljavajući se od Božijih uputa. Tako da, svaki Ahmadi musliman, I ja bih rekao ovdje, naročito svi dužnosnici trebaju da razmisle kako stoje sa standardima pravde I jednakosti jer dostavljaju prava njihove iskrenosti I sve njihove odluke stižu visoke srandarde pravde. Kada sam posjetio Kanadu, tu su se također ljudi žalili o nekim dužnosnicima ili onima koje su povjerene neke službe, da ne djeluju pravedno. Neki nastoje ili čine usluge svojim bližnjima u njihovim odlukama. Tačno je da odluka treba biti data u korist jedne strane I protiv druge, ali obje strane trebaju biti sigurne da su bile saslušane I da je odluka donesena u skladu sa intelektualnim sposobnostima suca.

Među javnim službama, postoji odjel Qaza, koji odlučuje u slučajevima gdje ljudi imaju različitosti. Onda, Amore Aama, odjel ima neki uticaj. Onda je tu Tarbiyyat odjel I Islahi odbor, I postoje povjerenstva koja se bave istragom određenih predmeta I komisija koja drži rasprave. Tako da, svaki odjel mora odlučiti, nakon razmišljanja, razmatranja, korištenja svih svojih mogućnosti I uzimajući u obzir sve sitne detalje. Molite I tražite pomoć od Boga da da mogućnost da se postigne prava odluka. Morate moliti prije donošenja bilo koje odluke. Postoje neki koji kažu da ne odluče, dok ne obave molitvu prije donošenja odluke.  Postoje neki koji odluče neoprezno ili pod osobnim sklonostima. Slično tome, postoji ured generalnog sekretara koji je spojen sa uredom odnosa sa javnošću. Dužnost je generalnog sekretara I svih onih koji rade u njegovom uredu da se odnose prema svakom posjetiocu sa poštovanjem I dostojanstvom.

Ne da se prema onima koji vam se dopadaju ili su prijatelji postupa drugačije a da se prema onima koji su nepoznati ili koji nemaju dobre odnose postupa negativno. Ovo moraju nadzirati službenici svih ostalih odjeljenja – da svaki radnik i pomoćnik uz njih obavlja svoje dužnosti ispunjavanjem svih zahtjeva pravde. Ovo su povjerenja koja su data radnicima bilo da su u vrijeme kad im je dodijeljen posao dali zavjet ili ne da će svoje dužnosti ispuniti ispunjavanjem svih zahtjeva pravde. Prihvatanje bilo kojeg posla od strane bilo kojeg radnika je po sebi zavjet da će raditi ispunjavanjem zahtjeva pravde. Ovo je takvo povjerenje koje treba biti samo radi Boga.

Općenito, to je dužnost svakog vjernika koji je obavezan da zaštiti i ispuni svoje povjerenje i zavjet kao što Bog kaže u Časnom Kur’anu:

‘Oni koji paze na svoje amanete i na svoje obaveze’ (23:9)

Koliko tek oni koji rade samo radi Boga ili kažu da to rade radi Allaha moraju biti pažljivi? – oni kojima su posebno dodijeljene ove dužnosti; koliko još više moraju biti pažljivi od običnih vjernika. Ovdje ja želim da razjasnim da ne mislite da je ovo upućeno samo centralnim vršiocima dužnosti. Predsjednici i članovi svojih izvršnih tijela su takođe uključeni među one koji trebaju vidjeti da li zadovoljavaju sve zahtjeve pravde. Ovo nije samo o Kanadi; tu su prigovori iz Njemačke i takođe iz određenih drugih zemalja. Zato je potrebno da svoje vladanje postave pravilno svuda, inače, oni neće samo zanimarivati svoja povjerenja (amanete)  i zavjete nego će takođe kršiti svoja povjerenja. Allah kaže da neće pokazati naklonost onima koji krše svoja povjerenja. Umjesto služenja i zarađivanja blagoslova, oni navlače Božije nezadovoljstvo činjenjem nepravde i pokazivanje oholog ponašanja. Zato, gdje god su napravljene greške, umjesto da se nalaze loši izgovori oni trebaju tražiti oprost i nastojati da se poprave. Zato se naši vršioci dužnosti trebaju preispitati da li zadovoljavaju zahtjeve pravde slijeđenjem principa koje je Bog rekao. Obavljaju li svoj posao kako treba i provode li pravdu prema onima koji s njima rade? Biti predsjednik, sekretar ili amir samo po sebi nema nikakve zasluge. Ove službe nemogu nikome donijeti oprost niti daju naklonost Bogu ili Njegovoj zajednici. Nema dobiti ako oni ne ispunjavaju svoja povjerenja i zavjete kako Bog želi da ih ispunjavaju čistog srca. Zato svaki vršioc dužnosti treba raditi radi Boga i ispunjavati zahtjeve pravde. Ako bude iznesena stvar koja je pogrešno odlučena, onda, kao što sam rekao oni trebaju priznati svoje greške i ispraviti ove odluke. Popravite svoje načine i zapamtite Allahovu naredbu:

‘i govorit ćete ljudima lijepe riječi’ (2:84)

Kao što sam rekao, vršioci dužnosti trebaju ocijeniti svoje vladanje u svakoj zemlji svijeta. Ako sam neveo Kanadu ili se ova misao razvila otamo, razlog je da tamo kod drugih Zajednica više poznata i poznanstvo se uvećalo poslije moje posjete i mi smo više u centru pažnje u očima drugih. Iz tog razloga mi trebamo postaviti svoje norme u svakom polju. Naši vršioci dužnosti pogotovu i svaki Ahmadi općenito, trebaju služiti kao uzor pred svijetom. Gdje bude napravljen prizor nereda, i uzurpiravanje prava u svijetu, tu treba biti pokazana pravda i ispunjavanje prava u Džematu. S tim izgledom, svijet će ocijeniti Džemat s njegovim članovima kao uzorima. Zato, svaki Ahmadi treba zapamtiti da to nije dužnost smao vršioca dužnosti. Svi Ahmadi su odgovorni da u svojim odnosima zasnuju uzore, ispunjavaju zahtjeve pravde i svoje vladanje dovedu do višeg stepena. Oni trebaju očistiti sebe od svake vrste neobjektivnosti i naklonosti u svojim uzajamnim postupanjima. Oni ne smiju biti pristrasni prema bilo kojoj strani. Svjedočenje i iskaz Ahmadi muslimana trebaju biti primjereni u njihovoj pravičnosti i istinitosti i da svijet proglasi ako Ahmadi daje svjedočenje da to ne može biti stavljeno pod pitanje zato što je to svjedočenje na visokom standardu pravde. Ako mi to postignemo, onda smo istiniti u svojim govorima i propagiranju, inače smo samo kao drugi.

Svaki Ahmadi treba zapamtiti da smo, u svom zavjetu bai’ata obećali da ćemo se uzdržati od svake vrste poroka i da je zanemarivanje ovog zavjeta i nepostupanja po tome ravno i svodi se na kršenje povjerenja. Dok govori o znaku istinskog vjernika, Časni Poslanik s.a.v.s. kaže da vjera i nevjerovanje, istina i laž nemogu postojati u srcu bilo koje osobe. Onda, u hadisu on kaže, i svi vršioci dužnosti trebaju zapamtiti, da vjernik nemože prekršiti povjerenje u tri stvari. Ovdje su te tri stvari: 1) istinnitost namjere u Božijim stvarima; 2) uzajamna i zajednička dobra volja za svakog muslimana; 3) življenje zajedno s muslimanskom zajendicom. Tako, kao što sam rekao, pravedno ispunjavanje dužnosti Božije vjere i činiti to s dobrom namjerom je da ispunite Allahovo povjerenje. I slično tome,  svaki pojedinac mora paziti na prava drugih. Kad svaki pojedinac bude pazio na prava drugih, automatski će se završiti utrka za postizanje prava. Ljudi će ispunjavati prava umjesto da ih zahtijevaju. Ovo je istinski znak muslimana kao što je rekao Časni Poslanik s.a.v.s. Zatim,  svaki Ahmadi treba zapamtiti da je to što ste jedan od Džemata muslimana ono što vas čini istinskim muslimanom.

U ovo vrijeme postoji jedan i samo jedan Džemat koji se zove Ahmadija muslimani. I ovo je jedini Džemat koji je poznat po jednom imenu širom svijeta. Ne postoji drugi međunarodni Džemat koji je poznat po jednom imenu svuda u svijetu. Parema tome, ono što vas, prema govoru Časnog poslanika s.a.v.s. čini istinskim muslimanima je da se držite zajedno uz to i postanete dio sistema Džemata. Budući da je tako sretan, svaki Ahmadi se nemože dovoljno zahvaliti Bogu. Istinska zahvalnost je potpuna vjernost sistemu Džemata i da budete poslušni Halifatu. Da Allah podari svakom Ahmadi sposobnost da bude zahvalan i da podari sposobnost da ispunimo zahtjeve pravde. Onda, ako je potrebna bila kakva vrsta svjedočenja, oni neće prekršiti povjerenje. Da (Allah dadne da) svaki službenik Džemata razumije svoje odgovornosti, da bude u stanju da ispuni svoje zavjete i povjerenja i da svoje dužnosti ispunjava u skladu sa zahtjevima pravde.

Da ovo lijepo učenje se nastavi u našim generacijama i da radimo ka tome takođe; tako da, kad vrijeme dođe, budemo u stanju da pokažemo da je u svijetu utemeljena isitnska pravda. Pravda koju je utemeljio Časni Poslanik s.a.v.s., i ova pravila i mjerila koje je takođe postavio njegov istinski sluga u ovo doba, su oni koji se takođe očekuju od njegovih sljedbenika. Da nam Allah dadne sposobnost da tako činimo. Amin.

Huzur je najavio dženazu za Adnana Muhammed sahiba iz Sirije, Bashir Begum sahibu, ženu Manzoor Ahmad Cheemu sahibu i Rana Mubarak Ahmad sahiba.