Hutbe
Hutbe

Hutba 02. decembar 2016. godine – Pronalaženje grešaka i žalbe


Hutba, 02. decembar 2016. godine

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

(Napomena: Naš tim ’Alislam’ preuzima punu odgovornost za bilo kakve greške ili

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Današnju hutbu halifatul Masih V, neka Allah bude njegov Pomoćnik, je obavio u Baitul Futuh džamiji, u Londonu. Nakon tašahuda I sure fatiha, Huzur je rekao da se neki ljudi žale na one koji rade u uredima I ostale članove, ističući posebno pogrešno I nedolično ponašanje koje je protivno šerijatu I osim toga oni traže da se sprovede brza akcija ili istraga u vezi toga, smatrajući da oni prikazuju lošu sliku džemata.Međutim, mnogi takvi nezadovoljnici ne spominju svoja imena u pismima ili samo napišu netačno lažno ime I adresu. Na takva nejasna pisma, ne može se sprovesti nikakva istraga niti se sprovodi. Kasnije kada prođe vrijeme,ponovo se podnosi tužba da se ništa nije učinilo na osnovu prethodnog pisma I ako se ništa ne učini to može dovesti do velikog gubitka. Žaljenje bez navedenog imena je često kod Pakistanaca I Indijaca. Teško da je došlo do nekih žalbi od strane članova iz drugih država svijeta. Ali Pakistanci koji žive u drugim državama imaju ovaj problem da se žale anonimno. Međutim, ovo nije nešto novo, I takvi ljudi koji iznose takve tužbe su se pojavljivali u svim erama. Takve anonimne žalbe su se dešavale I u vrijeme prethodnih halifa. Hazreti Musleh Maud, neka je Allah zadovoljan njime, je također održao hutbu u pogledu ovakvih žalbi, jer kako bi takvi ljudi zašutili, neophodno je doći do vrlo jasnog I čistog plana I tako da koristeći tu hutbu , odlučio sam da kažem nekoliko riječi.

Oni koji ne pokazuju svoje ime, ili izmisle ime u svojoj žalbi, takvi ljudi su ili licemjeri ili lažovi. Ako imaju snage I ako su dovoljno iskreni, onda oni ne trebaju brinuti ni o čemu. Oni su riječima dali zavjet da će uvijek biti spremni da žrtvuju svoj život, imetak, vrijeme I djecu zbog islama ali kada dođu u situaciju kada trebaju zaštititi čast džemata, oni odluče da postanu anonimni I da ne otkrivaju svoja imena, kako njihovo poštovanje ne bi bilo narušeno. Tako da, ko god je pokazao slabost na početku, najvjerovatnije je da se i u njihovim riječima nalazi malo istine I da ne vrijede mnogo. Časni Kuran nalaže da se sprovede istraga ako se javi problem I ako ti se predstavi o čemu se radi. Svaka osjećajna osoba je svjesna, da se za bilo koju žalbu, ne može započeti istog momenta istraga samo na osnovu nečijih riječi, već je bitno da se uzme u obzir karakter osobe koja se žali. Istraga o predmetu ustvari započinje posmatrajući karakter osobe koja je iznijela žalbu. Treba se provjeriti da je osoba koja se žali, bez ikakvih vrsta grijeha, isto tako da nije upletena ni u kakve bolesne radnje I da nije slaba u vjeri. Često se može vidjeti da ljudi koji podnose žalbu, imaju svoje vlastite prazne interese I da se plaše da će drugi (protiv kojih se žale) imati negativan uticaj na postizanje njihovih vlastitih koristi.

Bitno je znati da da li je osoba koja se žali ‘Mumin’(iskreni vjernik) ili ‘fasiq’. Kada ne znamo ništa o osobi koja podnosi žalbu, onda ne možemo analizirati njen karakter, I staviti je u jednu ili drugu od gore navedenih kategorija. Moguće je da osoba piše o nečemu što će povrijediti interese džemata, onda su u skladu s tim sprovedene neke istrage. Isto tako, ako je poznato ko se žali, sprovest će se analiza njegovog ili njenog karaktera I kasnije će se se nastaviti sa žalbom. Hazreti Musleh Maud, neka Allah bude zadovoljan njime, kaže da Časni Kuran zapovjeda ‘Ako fasiq dođe kod tebe sa žalbom, prvo istraži o tome, onda poduzmi bilo koju radnju’. Ali osobe koje se anonimno žale, same postaju griješne. I onda očekuju da njihove žalbe trebaju biti prihvaćene onakve kakve jesu, I da se objavi kazna za drugu osobu što prije. Hazreti Musleh Maud, neka Allah bude zadovoljan njime, je rekao da fasiq ne znači samo bludnik već prema rječniku fasiq na arapskom također znači onaj koji žuri u odlučivanju,neposlušan, uvredljiv, I također znači onaj koji pretjeruje u porocima, I zahtjeva da onaj protiv kojeg je uručena žalba treba biti kažnjen do kraja. Hazreti Musleh Maud, neka je Allah zadovoljan njime, je rekao o jednom jako iskrenom Ahmadi prijatelju, da je on bio jako dobar u vjeri ali da je imao naviku pokretati islamske izjave na jako malim djelima također. On bi samo pogledao, I smatrao da su neka vrlo jednostavna djela protiv islama I da su dio nevjerovanja. Na primjer, on bi smatrao osobom nevjernikom ukoliko ne bi pravilno sjeo na lijevu nogu I stavio desno stopalu sa prstima prema Kibli, u toku tašahuda.

Hazreti Musleh Maud, neka je Allah zadovoljan njime, je rekao da zbog kostobolje nije mogao držati desno stopalo uspravljeno u toku tašahuda I da je hafiz sahib bio živ, on bi me zasigurno optužio da sam nevjernik. On bi smatrao da je ta radnja protiv učenja Časnog Poslanika, neka je mir na njega, I isto tako protiv učenja Kur’ana I na kraju protiv učenja Allaha. Tako da je Hazreti Musleh Maud, neka je Allah zadovoljan njime, predstavio I dao primjer takvih ljudi koji bi gledali u jako male stvari i dolazili do zaključka u žurbi, bez obzira koliko su bili dobri u njihovom vjerovanju. Tako da, sada  ti ljudi koji ne otkrivaju svoje identitete,koji su slabi u vjeri I štaviše ne ustručavaju se da smatraju djela drugih kao znakom nevjernika su zasigurno fasiq. Treba biti očito da svi ti koji se žale, da su te njihove radnje protiv učenja Kur’ana. To je zato jer Kur’an naređuje, da osmotrimo karakter osobe koja se žale. Kada bi se radnje poduzimale samo na osnovu takvih pisama, onda džemat ne bi napredovao I svaka druga osoba bi tražila da se poduzme neka radnja u skladu sa njegovom ili njenom željom I zahtjevom. Hazreti Musleh Maud, neka Allah bude zadovoljan njime, kaže čak I ako znamo da je osoba koja se žali jako svjesna, iskrena I pravedna čak I tada je neophodno da se provjeri njen karakter. To je zato što niko ne može nametnuti svoje zahtjeve kad su podnijeli tužbu.

Časni Poslanik, neka je mir na njega, je jednom predvodio molitvu I desilo se da je nešto zaboravio u toku učenja Kur’anskih ajeta. Hazreti Ali, neka je Allah zadovoljan njime, ga je ispravio ali se to nije svidjelo Časnom Poslaniku, neka je mir na njega. Hazreti Musleh Maud, neka je Allah zadovoljan njime, je rekao da se ovo negodovanje Časnog Poslanika, neka je mir na njega, može opisati činjenicom da osoba treba biti sama odgovorna za svoje vlastite bitne stvari I da ne treba brinuti o malim stvarima. Također može značiti da je dužnost ljudi koji su učili Kur’an od Časnog Poslanika, neka je mir na njega da ga ispravljaju a ne Hazreti Alija, neka je Allah zadovoljan njime.

Isto tako, hazreti Musleh Maud, neka je Allah zadovoljan njime, kaže u vezi anonimnih žalbenih pisama da je moguće da pismo dolazi od osobe koja ima vrlo bitnu poziciju u uredu, pa je molim da brine o ispunjavanju vlastitih odgovornosti a da ne ulazi u stvari drugih ljudi. Osoba koja je napisala anonimno pismo hazreti Musleh Maudu, neka je Allah zadovoljan njime, je pokušala otkriti o drugima, uključujući mnoge leđna članove neislamsko djelovanje. Huzur, neka Allah bude njegov Pomoćnik,  kaže da u jednom trenutku osoba koja se žali pokušava da predstavi neislamsko djelovanje drugih a u drugom trenutku ona sama čini djelo protiv učenja Časnog Kurana i Časnog Poslanika, neka je mir na njega. Ta osoba se sama ne pridržava islamskih učenja u pogledu uvjeta podnošenja žalbe. Kada mi pišu o tome, oni zaista ne poštuju te uvjete.Ispravna stvar jeste da pratimo učenja Časnog Kur’ana i sunnet Časnog Poslanika, neka je mir na njega. Časni Kuran podučava da ako je podnesena žalba, potrebno je pravilno istražiti i analizirati prije poduzimanja ispravnih mjera. Tako da, ako je žalba anonimna, kako se onda može sprovesti istraga i zaista je to u potpunosti protivno učenju Časnog Kur’ana. Treba uvijek imati na umu da je prava vrlina praćenje naredbi Časnog Kur’ana i Časnog Poslanika, neka je mir na njega,bez obzira na zakonski status u društvu. Ako prema društvu, to nije cijenjeno a islamska učenja to smatraju ispravnim onda moramo pratiti učenja Časnog Kur’ana i Časnog Poslanika, neka je mir na njega, i trebamo vjerovati da ne postoji nikakvo odstupanje.

Neki ljudi su pod uticajem svojih karaktera i društvene prakse i zbog toga pokazuju strogost u nekim stvarima. Ali njihova mišljenja iako se zasnivaju na vjeri nemaju istinitosti ili sigurnosti. U pogledu ovoga Hazreti Musleh Maud, neka je Allah zadovoljan njime, je naveo primjer iz života Obećanog Mesije, neka je mir na njega, da je jednom Obećani Mesija hodao na stanici zajedno sa Hazreti Umm-ul-Momineen, neka je Allah zadovoljan njome.

U to vrijeme, strogo se praktikovalo nošenje hidžaba. Na stanici, žene iz imućne porodice bi dolazile u kočijama koje bi bile pravilno prekrivene zavjesom. Ove kočije bi ih odvele do odjela za voz I kada bi sjele, prozori bi se zatvorili kako ih niko ne bi vidio. . Nivo hidžaba je bio takoreći bolan I protiv učenja islama. Obećani Mesija, neka je mir na njega, je pratio ispravna učenja islama I zbog toga bi Hazreti Ummu-ul- Momineen, neka je Allah zadovoljan njome, stavljala maramu I izlazila vani. Tog dana također, Hazreti Umm-ul- Momineen, neka je Allah zadovoljan njome,je imala hidžab I hodala je zajedno sa Obećanim Mesijom, neka je mir na njega. Maulvi Abdul Kareen I hazreti halifatul Masih I , neka je Allah zadovoljan njime, su bili također sa njima. Maulvi Abdul Kareem sahib je imao strogu ličnost I smatrao je da je to pogrešno. Nije imao hrabrosti da ode kod Obećanog Mesije, neka je mir na njega I da se žali o tome, tako da je otišao hazreti halifatul Mesihu I , neka je Allah zadovoljan njime, I rekao da nije dobro što hazreti Ummu-ul- Momineen , neka je Allah zadovoljan njome šeta I da će se ova vijest proširiti I da će je objaviti različiti mediji, da hazreti Mirza Sahib šeta sa svojom suprugom,pa ga je zamolio da ode i obavjesti o tome Mirzu sahiba. Hazreti halifatul Masih I , neka je Allah zadovoljan njime, je odgovorio, šta loše ti vidiš u ovome kada ja u tome ne nalazim ništa neislamsko. Ako misliš da je to pogrešno, onda možeš sam otići I pričati sa Obećanim Mesijom, neka je mir na njega, o tome. Tako da je on otišao, I po povratku je imao sagnutu glavu od stida. Kada ga je hazreti halifatul Masih I, neka je Allah zadovoljan njime upitao koji je odgovor, Maulvi Sahib je rekao da je Obećani Mesija, neka je mir na njega, odgovorio šta će ljudi reći? Oni će samo reći da je Mirza sahib šetao sa svojom suprugom. Maulvi Abdul Kareem se čuvši  ovaj odgovor osjećao krajnje neugodno. Hazreti Umm-ul- Momineen, neka je Allah zadovoljan njome se ispravno pokrila maramom, I nema ništa neislamsko u tome da hoda sa svojom suprugom.

Časni Poslanik, neka je mir na njega, je šetao sa svojim ženama. Jednom se Časni Poslanik, neka je mir na njega, trkao sa hazreti  Ajšom, neka je Allah zadovoljan njome, u prisustvu drugih ljudi. Časni Poslanik je ostao iza prvi put, I hazreti Ajša, neka je Allah zadovoljan njome je pobijedila u trci. Drugi put, kada su se trkali Časni Poslanik, neka je mir na njega, je pobjedio. Na ovo je on, neka je mir na njega, rekao “Ajša sada smo jednaki”. Časni Poslanik, nije smatrao bolesnim činom šetnju sa suprugama I ako je islam dao dozvolu za nešto, onda se to ne može smatrati sramotnim I neispravnim. Tako da ako osoba kritikuje nekoga, onda to znači da po njemu ta druga osoba ne prati ispravna učenja islama I onda on kaže u pogledu osobe koja podnosi žalbu da je ona napisala da je osoba o kojoj piše niskog statusa I onda na toj osnovi  započinje sa ličnim kritizovanjem. I također je napisala da kako se mogu povjeriti službene dužnosti osobi tako niskog karaktera. Štaviše, postojali su takvi navodi za koja učenja Časnog Kur’ana kažu da zahtjevaju 4 vrlo jasna svjedoka ili žalba ne može biti ispunjena. Neki ljudi tvrde da postoji neka veza između djevojke I momka, ali ako je to tačno onda su potrebna 4 svjedoka. Začuđujuće je, da se takvo poštivanje vjere javlja kod osobe koja je protiv učenja Kur’ana I koja navodi takve optužbe u vezi drugih osoba da ne samo da to nije dozvoljeno prema Kur’anskim naredbama  već postoje granice u takvim navodima. Kazna od osamdeset udaraca se daje onome ko iznese pogrešne optužbe. Tako da, kada je šerijat dao tako stroge zakone u pogledu ovog problema, I osoba koja ih ne poštuje, okrivi nekoga u pogledu neislamske prakse, zasigurno je on sam koji ne slijedi  iskrena učenja islama. Hazreti Musleh Maud, neka je Allah zadovoljan njime, kaže da se može vidjeti šta se dogodi sa položajem onog koji se žali. Prvo on nije otkrio svoj identitet, onda nije potkrijepio svoju žalbu sa potrebnim dokazom I ja niti Obećani Mesija, neka je mir na njega nismo oslobođeni od poštivanja zakona šerijata. Časni Poslanik , neka je mir na njega, je bio primoran slijediti pravila šerijata. Tako da, ta osoba je podnijela takve žalbe na koje je šerijat stavio granice I za koje neophodno pratiti metodu svjedoka koja je preporučena u tom slučaju. Ali ta osoba koja se žali želi da druge osobe budu kažnjene, za koje on misli da ne prate naredbe islama, ali da nikakva kazna ne treba biti data njemu. Hazreti Musleh Maud, neka je Allah zadovoljan njime, je rekao da ga to podsjeća na šalu iz djetinjstva, u kojoj sam mnogo uživao. Tada sam bio u petom li šestom razredu.

Naš učitelj je odredio pravilo ko god odgovori na njegovo pitanje u okviru propisnog vremena da će biti uključen među gornji broj. Mi smo stajali i postavljeno je pitanje. Jedan od studenata je odgovorio na pitanje dok je drugi podigao ruku i rekao da je njegov odgovor neispravan. Učitelj je tražio od studenta koji je odgovorio na pitanje da siđe dole a od ovog drugog da se pomjeri gore. Čim je prvi dječak došao dole, koji je na početku bio na višem broju rekao je učitelju da je ovaj drugi mladić, ukazujući na  njegovu grešku izgovorio nepravilno riječ ‘neispravan’. Čuvši ovo učitelj je ponovo zamijenio njihov položaj. Hazreti Musleh Maud r.a. kaže da je ovo stanje kritičara koji druge optužuju o pogrešnim radnjama i njihov način kritikovanja je prestupan. Nalik ovome, prigovarač u procesu optuživanja drugih bude sam kažnjen. I onda plaču kako niko ne kažnjava prestupnika a onaj ko skreće pažnju na njih bude kažnjen. Ali ljudi koji imaju ovlaštenje za kažnjavanje zaista su obvezani zakonom Šerijata. Ako želite da utemeljite zakon Časnog Kur’ana onda to morate nametnuti na sebe. Ako želite za druge da budu pod Allahovom naredbom a ne za sebe, onda ovo nije ispravno. Zato ja kažem slijedeće onima koji prigovaraju: da opozovete  svoj ugled i onda procijenite. Oni koji skrivaju svoja imena i koji iznose optužbe na druge ljude kažu da ovi ljudi nemaju nikakvog ugleda ni položaja i dokaz koji oni predstavljaju odnosi se na ugled njihove porodice što u stvarnosti nema nikakvog značaja ili važnosti. Oni koji prigovaraju zaista su sami ti koji su bez ugleda.  Mi moramo slijediti Allahove naredbe i Allah je taj Koji je naš Stvaraoc i Gospodar svega, Koji obezbjeđuje hranu i hrani Svoja stvorenja.  I pošto nam Allah daje sve zato mi moramo slijediti Njegove naredbe a ne slušati ove prigovore. Kao što sam rekao, ovi koji prigovaraju žele da drugi budu kažnjeni prema Šerijatu i sebe smatraju slobodnim od Šerijata. I postaju vlastite sudije. Međutim kad bude napravljeno istraživanje, oni će takođe biti kažnjeni prema zakonu Šerijata. Ima nekih primjera gdje su neophodni svjedoci i ako neko ne omogući svjedoke onda se ove optužbe ne smatraju vjerodostojnim. Onda će odluke biti donesene u skladu sa zakonima Šerijata. Ponekad, kažu da je neko dao lažnu zakletvu i zaštitio se od kazne. Jednom, kad je takva stvar donesena pred Časnog Poslanika s.a.v.a. i došla su dvojica ljudi koji su bili upleteni u svađu tako da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da po Allahovim zakonima jedan od njih će se zakleti. Jedan od njih je optuživao drugog da je lažov i da za njega nije važno čak i ako se lažno zakune. Na ovo je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Ja moram donijeti odluku prema Allahovim učenjima. Ako se on lažno zakune onda je njegova stvar kod Allaha koji će ga kazniti za to.’ Prema tome, uvijek zapamtite da odluke neće biti donesena prema volji onog ko prigovara. Odluka će biti donesena prema Allahovim zakonima. Gdje god su potrebna dva svjedoka oni moraju biti predstavljeni i gdje god se traže četiri svjedoka onda oni moraju biti predstavljeni. Takođe će biti provedena istraga i u skladu s tim će biti donesena ispravna odluka. Naš  uspjeh leži u činjenici da slijedimo Allahove naredbe u pogledu naših ličnih stvari i odluka. I ne trebamo biti među onim ljudima koji na bazi svog ličnog ega i prioriteta prisiljavaju upravu ili Halifu vremena da donesu odluke prema njihovim željama. Da Allah dadne mudrost svim ovim ljudima koji iznose takve prigovore. Ako neko smatra da je prigovor  iskren i ispravan onda oni za to trebaju iznijeti sve potrebne dokaze i svjedočenja skupa sa svojim pravim imenom i adresom. Oni će biti jednako uključeni u proces istraživanja. Isto tako, ljudi koji vide da je u administraciji nešto uistinu pogrešno onda trebaju hrabro istupiti i istaknuti to otvoreno i iskreno i biti spremni da se suoče sa svim posljedicama. Slično, da Allah dadne mudrost i hrabrost da svi ljudi koje je Halifa vremena odredio, odlučuju o takvim stvarima uvijek to rade ispravno imajući u vidu sve zahtjeve pravde i slijedeći Allahove naredbe i Sunnet. Amin.

Poslije džume i asr (ikindije) namaza ja ću klanjati dženazu za troje ljudi u odsustvu (tijela). Prva je za šehida, Sheikh Sajiid Mehmood sahiba, sina Sheikh Majeed Ahmad sahiba. On je imao 55 godina i pripadao je Džematu Gulzar Hijri Karachi. Protivnici su pucali u njega dok je sjedio u autu izvan svoje kuće, 27. novembra 2016. u vrijeme magrib (akšam) namaza. Ina Lilah e We ina Ilejhi Radžiuun. Prema detaljima, Sheikh sahib  je nabavljao rezervne dijelove za mlinove koji melju žito u Gulsan e Mahmar Karachi. 27. novembra je izašao napolje da kupi neku zelen. Dok je još sjedio u autu neki nepoznati ljudi na motoru su u njega ispalili metke.  Dok su išli ispalili su još četiri metka u njega i pobjegli sa mjesta prekršaja. Bio je pogođen u desnu stranu prsa jednim metkom koji je izašao odostraga. Zadobio je još jedan pogodak u nogu. Hitno su ga odvezli u obližnju bolnicu odakle je prebačen u Agha Khan bolnicu. Ali se nije mogao oporaviti od povreda i prije nego što mu je dato liječenje on je postao šehid, ina lillahi ve ina ilejhi radžiuun. U njihovoj porodici Ahmadijat je prvo primio njegov pradjed Mukkaram Sheikh Fazal Kareem sahib koji je dao ba’iat u 1920 na ruci hazreti Halifatul Mesiha II r.a. Otac šehida Sheikh Majeed Ahmad sahib je preselio iz Kanpura u Lahore u vrijeme nezavisnosti Pakistana. U 1961, on je započeo posao u Karachiju. Pradjed šehida Khawaja Muhammed Sharif sahib je dugo vremena bio predsjednik Delhi darwaza Džemata u Lahoru. Njegov pradjed po majci Alaudin sahib je bio ashab Obećanog Mesije a.s. i slično Mukkaram saith Muhammed Siddique Baani sahib iz Kalkute je bio njegov djed po majci šehidove žene. Rahmetli šehid je stekao B.A. obrazovanje i proveo pet godina u vrlo teškim uvjetima. Poslije toga je započeo posao nabaljanja rezervnih dijelova za mlinove koji je Allah uveliko blagoslovio. Njegov sin, Haris Mahmood sahib je zamjenik predsjednika ogranka i sekretar programa Oporuke u Gulshan Ikbal Karachiju. Njegov sin mu se takođe pridružio u poslu nakon završetka ACCA. Rahmetli šehid je imao brojne vrline. Njegova kći Sana Mubeshira je trenutno stedent u Karachiju. Ponuđen joj je i ona je prihvatila i završila šestomjesečni kurs u SAD uz školarinu. Rahmetli šehid je imao ogromnu ljubav prema Halifatu i zato je održavao snažnu vezu s njim. Uvijek je savjetovao svoju djecu da se drže vezano uz Džemat i instituciju halifata. Bio je uvijek vrlo aktivan u plaćanju članarine i uvijek se brinuo da ih plati na vrijeme. Isto je nalagao svom sinu. Čuvao je odvojeno kutiju za novac za članarinu. Bio je vrlo iskren i odan u svojim poslovnim odnosima. Uvijek je opraštao, pokazivao sažaljenje prema svojoj braći i sestrama i nikada ni sa kim nije bio u zavadi.    On je bio vrlo fin i utjelovljenje čistih misli. Jako je poštovao svoju rodbinu. Dvijema od svojih radnji je dao ime po svom ocu i puncu. Prema porodici svoje žene je postupao primjereno. Svoje prijatelje i porodicu je sretao s čistim srcem. On nije imao nikakve zlobe prema bilo kome. Ja sam ukratko iznio mišljenja sviju koji su mi pisali u pogledu šehida. Njegova majka je jako bolesna i izgledalo je teško obavijestiti je o smrti njenog sina. Ali kad je saznala i kad je vidjela njegovo tijelo ponavljajući je hrabro uzvikivala: Moj sin je šehid i neka niko ne plače nad tim. Njegova žena je takođe vrlo hrabro primila ovu tužnu vijest i pokazala je visoki standard strpljenja. Njegov sin je rekao: ‘ Moj otac je imao primjerenu smirenost u svojoj ličnosti i imao je ogromno povjerenje u Allaha. Uvijek je uzvikivao da mu je Allah dao  najviše poštovanje o kojem nije mogao čak ni misliti. Bio je vrlo tačan u svom ibadetu. Bio je vrlo jednostavan i saosjećajan.’ Imao je jedanaest braće i sestara i brinuo se o svakome. U oblasti Sukkur kad je situacija postala vrlo zategnuta, to je dovelo do brojnih ubistava, i on je mnogo puta putovao tamo da obavi dužnost. Njegova kći kaže da je poslije njegove smrti u snu vidjela veliku bašču gdje je bilo okupljeno mnogo ljudi sa svijetlim licima. Svaki od njih je na sebi imao bijelu i čistu odjeću. Ona je vidjela da je njen otac tamo i da je okružen ljudima koji su vrlo sretni zbog njegovog prisustva tamo. Onda je njen otac počeo hodati i svi su mu se pridružili. Majka šehida je vrlo stara i bolesna i privezana je za krevet. Poslije ubistva svog sina vidjela je u snu da joj je rahmetli šehid rekao da je vrlo sretan i da mu je tamo udobno i da ne treba da se brine o njemu.

Iza sebe je ostavio svoju majku, ženu Mansooru Jasmin sahibu, sina Sheikh Haris Mahmood, kćerku Sana Mubashiru, četvoricu braće i šest sestara. Da Allah uzdigne standarde ovog šehida i uputi njegovu djecu da slijede njegovim stopama. Amin.

Druga dženaza je za Mukkarama Sheikh Abdul Qadir sahiba sina Abdul Kariim sahiba  koji je bio derviš Kadiana. On je umro sa 92 godine zbog srčanog udara  26. novembra 2016, Ina lilah ve ina ilejhi radžiuun. Ahmadijat je  došao u njegovu porodicu kroz Abdullah Sinori sahib koji je bio ashab Obećanog Mesije a.s. U novembru 1947 kad je zadnji konvoj krenuo iz Kadiana za Pakistan on je sjedio u kamionu skupa sa bolesnom majkom. Blizu granice Kadiana, njegova majka je  zaustavila kamion i tražila od njega da ostane radi zaštite ‘Centra’ i zato je dobio počast ‘derviša’ Kadiana. Imao je ogromnu ljubav prema instituciji Džemata i Halifatu. Imao je duboku vjeru i oslanjanje u Allaha. Svaki uspjeh i poraz je uvijek prihvatao kao Allahovu volju. Bio je vrlo pažljiv prema svojoj ženi, djeci i drugoj rodbini. Premda je imao toliko godina, sam je obavljao sav svoj posao. Služio je u raznim službama Sadr Anđumana Ahmadija, Kadian. Njegov sin je rekao da je u pripremanju za đelsu već kupio kreč za svoju kuću. Te osobite noći je pozvao svog sina i rekao da misli da je njegov kraj blizu, da ima 500 rupija od nekoga i da to treba biti plaćeno natrag. Kasnije je takođe rekao o drugim poslovanjima i tada je umro. Ina lillahi ve ina ilejhi radžiun. Iza sebe je ostavio tri kćeri i jednog sina. Njegov sin, Nasir Waheed sahib služi Džemat u Kadianu.

Treća dženaza je  za Tanveer Ahmad Loon sahiba iz Nasirabad Kashmira. On je bio u odjeljenju policije i 25 novembra, dok je bio na dužnosti neki nepoznati naoružani čovjek je pucao u njega. Ina lillahi ve ina ilejhi radžiuun. On se takođe uzdigao na nivo šehida inna lillahi ve ina ilejhi radžiuun. Bio je vrlo tačan u svojim namazima, ljubaznog srca, saosjećajan prema siromašnim, društven, prirodan, vjeran i hrabar i uvijek se pokoravao Allahovoj volji. Bio je uvijek aktivan u financijskom žrtvovanju i vrlo je redovno davao članarinu sa uvećanim iznosom. Uvijek je pomagao i podsticao svoju mlađu braću i sestre. Takođe je vodio brigu o njihovom obrazovanju. Njegove komšije su rekli da je u doslovnom smislu ispunjavao prava svojih komšija. Njegove kolege kažu da je bio vrlo odgovoran prema svojim dužnostima i nikada nije pokazivao  bilo kakav nemar prema radu. Iza sebe je ostavio majku, ženu, dvije sestre, šestoricu braće i troje male djece. Jedno njegovo dijete je u vakf e nau programu. Da Allah uzvisi njegove standarde i uvijek čuva njegovu djecu vezanim uz Džemat i instituciju Halifata. Amin. Da ih čuva na putu dobrote i da za njih bude dovoljan. Amin.