Hutbe
Hutbe

Hutba 03. mart 2017. godine – Bračne veze i problemi


Hutba, 03. mart 2017. godine

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

(Napomena: Naš tim ’Alislam’ preuzima punu odgovornost za bilo kakve greške ili

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Huzur (aba) je održao današnju hutbu u pogledu bračnih problema, koji postaju rastuća zabrinutost, kao i o problemima koji se javljaju u potrazi za odgovarajućim partnerom, i on je dao savjet kako riješiti ove probleme.

Huzur je rekao da su obiteljske veze između momaka i djevojaka i porodični problemi koji se javljaju između muža i žene takvi da mogu uzrokovati tjeskobu i strah u kućnoj atmosferi. Ovo može postati uzrok brige ne samo za para, već također uzrok tjeskobe kod roditelja sa obje strane.

Huzur, je rekao da on prima pisma na dnevnoj bazi u kojima je napisano da neki roditelji ne uspjevaju da udaju svoju kćerku, navodeći razlog da ona trenutno studira, iako je u godinama za brak. Onda na kraju kada se uda za prosca, oni ne uspjevaju da se sporazumiju zbog njihovih zrelih godina i onda na kraju brak završi razvodom.

Drugi problem sa kojim se djevojke suočavaju jeste da njeni prijatelji, ili na nekim prilikama roditelji prijateljica uvjere djevojku da u ovim državama žene imaju mnogo prava, tako da djevojka treba natjerati svog muža da prihvati njene zahtjeve. Huzur, kaže da nažalost , vidjevši slobode i luksuz u ovim državama, čak djevojke koje dolaze iz Pakistana počinju postavljati nerazumne zahtjeve.
Huzur, kaže da neki momci koji imaju posebna prijateljstva i koji su zainteresovani za drugu osobu, su u strahu da spomenu ovu činjenicu svojim roditeljima i završe u braku sa nekim od njihovih rođaka ili porodičnih prijatelja iz Pakistana. Onda nakon nekog vremena oni počnu mučiti nedužnu djevojku i postanu nepravedni prema njoj.

Huzur, kaže da se ključ rješenja ovih problema može pronaći ukoliko se osoba okrene prema vjeri. Mi smo sretni da smo prihvatili islam i što imamo blagoslove učenja koje nam je dao Obećani Mesija a.s. Jedno od tih učenja jeste da damo prednost vjeri nad dunjalučkim stvarima. Kada se javi pitanje braka, čak i oni koji služe vjeru, zaborave ovaj ključni princip, dok nas je Časni Poslanik posebno savjetovao da u pitanju braka, osoba uvijek mora dati prednost nad dunjalučkim stvarima. Halifatul Masih I r.a. je rekao da prvi korak koji je islam spomenuo u obliku Nikaha, islamskog braka, jeste da svrha nikaha treba da bude da osoba ojača svoju vjeru umjesto traženja ljepote, bogatstva i statusa. Isto tako, prije nego što osoba stupi u brak treba obaviti istiharu namaz (namaz koji se klanja u traženju najboljeg ishoda u pogledu bilo čega).

Ajeti iz Časnog Kur’ana koji se uče u toku ceremonije nikaha, skreću našu pažnju prema namazu. Štaviše, u vrijeme nikaha, Časni Poslanik s.a.v.s. je učio molitvu za traženje blagoslova za mladence. Tako da, brakovi trebaju biti sklopljeni traženjem onoga što je najbolje za obje strane i traženjem blagoslova Uzvišenog Allaha. Međutim, neki ljudi iz Pakistana i Indije su još uvijek pod uticajem njihovih kulturoloških praksi i daju prednost kasti i porodici kada biraju partnere za brak, dok Uzvišeni Allah kaže da se da prednost vjeri osobe.
Doista, treba razmotriti prijedloge iz porodice ali i tada to nije obavezno. Obećani Mesija a.s. je upitan jedanput u vezi bračnih ponuda unutar porodice i Obećani Mesija je rekao da je bolje da se sklopi brak unutar porodice ukoliko postoji odgovarajuća osoba, ali da to nije obavezno.

S vremena na vrijeme,ženama se prigovaralo i podrugivalo što ne donose dovoljno miraza. Takvi ljudi trebaju da pogledaju blagoslovljeni model Časnog Poslanika u ovom pogledu i kako kako je udavao svoje kćeri usvajajući jednostavnost pri davanju miraza. Isto tako, porodica mlade ne treba stavljati pretjerani teret na sebe i trebaju darovati samo onoliko koliko mogu priuštiti.
Prije obavljanje istihara namaza, par treba vidjeti jedno drugo. Časni Poslanik je jednom prilikom savjetovao svoje sljedbenike da vide svoju buduću mladu prije pristajanja na brak. Tako da , ne postoji ništa loše ukoliko mladić zajedno sa svojom porodicom posjeti kuću djevojke i sretne se sa njom. Međutim, neke porodice sa mladićeve strane pokazuju veliku aroganciju kada posjećuju kuću djevojke i prave neugodne primjedbe. Oni također oklijevaju u odluci i ako u međuvremenu nađu bolji prijedlog, oni se okrenu njemu. Ovo je u potpunosti pogrešna praksa.

Ako osoba zaista razumije svrhu braka onda žena nikada neće biti emocionalno mučena I niti će muškarci pokazivati takvu aroganciju. Obećani Mesija a.s.kaže da je svrha braka da sačuvamo čednost, održimo fizičko blagostanje I postignemo pravedno potomstvo.
Ponekad, uzrok nesloge u braku jeste zato što muž nema vlastitu kuću I živi sa roditeljima. Možda je to zato što muž ima neke financijske teškoće ili još uvijek studira I zbog toga nije u mogućnosti da kupi vlastitu kuću. U takvim trenutcima, supruga ga treba podržati i živjeti sa njegovim roditeljima dok on ne stekne uslove da kupi svoju vlastitu kuću. U nekim slučajevima, žena I njeni roditelji završe sa brakom, I tako da su te prakse potpuno pogrešne. Ako djevojka ne može živjeti sa roditeljima muža, onda to treba objasniti od samog početka. Međutim, postoje neki muškarci koji žive u kući sa svojim roditeljima zbog svojih neodgovornih djela I kao izgovor navode da jednostavno žele podržati svoje stare roditelje.

Hazreti Halifatul Masih I r.a. je rekao da se takvi ljudi, naročito oni koji žive na podkontinentu, žale o svađi između snahe I svekrve u kući. Međutim, ako se ljudi ispravno pridržavaju Kur’anskih učenja onda se takvi problemi neće nikada javiti jer Časni Kur’an jasno navodi da svako treba živjeti u svojoj kući.

Huzur je dodao da djevojkina strana porodice često pita prije sklapanja braka da li momak ima svoju kuću i ako nema oni ne idu dalje s prijedlogom za brak. Ovo je takođe pogrešno zato što na kraju momak bude u stanju da kupi svoju kuću ali brak treba biti sklopljen davanjem prednosti bogobojaznosti (Takvi) a ne svjetovnim standardima. Slično tome, određene porodice ne daju svoje kćeri u brak za misionare zato što su oni posvetili život religiji (i skromno žive).

Onda, Svemogući Allah je naredio muškarcima u Časnom Kur’anu da ne reaguju iz žurbe ako njihove žene kažu nešto i da prema njima ne postupaju neljubazno. Svemogući Allah kaže:

‘…i družite se s njima na lijep način; a ako vi njih ne volite, može biti da vi ne volite jednu stvar u koju je Allah stavio mnoga dobra.’ (4:20)

Objašnjavajući ovaj ajet, hazreti Halifatul Mesih I r.a. kaže da je Svemogući Allah savjetovao muškarce na mnogobrojne načine da prema svojim ženama postupaju lijepo i muškarci ovo moraju uvijek imati na umu.

Druga činjenica koja je povod stvaranja problema je kad muškarci odluče da ožene drugu ženu. Međutim, iako je islam odobrio da se oženi više od jednom, no tu su određeni uvjeti i okolnosti. To zasigurno nije da ispune svoje tjelesne strasti.

U pogledu ovoga, Obećani Mesija a.s. kaže da se Zakon Svemogućeg Boga ne smije uzimati suprotno njegovoj svrhi, niti da se priziva da služi kao štit za samo-uživanje. Takav postupak će biti veliki grijeh. Svemogući Bog je stalno upozoravao protiv prepuštanja tjelesnim strastima. Vaš motiv treba biti samo bogobojaznost. Iako je Svemogući Bog odobrio za nas mnoge svjetovne stvari, to ne izvodi zaključak da cijeli život provedemo samo u tome. Na primjer, ne trebamo dati u potpunosti sve svoje vrijeme, energiju i pažnju trošeći vrijeme samo sa svojim ženama. Jer to bi značilo da naš brak postavlja drugove Allahu kao ravne Njemu, jer Kur’an kaže da je odlika Allahovih robova da: ‘oni troše noć pred svojim Gospodarom, saginjući se i stojeći.’ Ukratko mi trebamo izbjeći da svu svoju energiju stavljamo u ispunjavanje samo svjetovnih želja po cijenu razvijanja bliskije veze s Allahom. Iako je Časni Poslanik s.a.v.s. imao mnogo žena on je svoje cijele noći provodio u ibadetu.
Obećani Mesija a.s. je rekao:

‘Zapamtite dobro da je zapravo Božija volja da ne budete potpuno savladani požudom i da usavršite svoju bogobojaznost, ako se pojavi istinska potreba, oženite se ponovo (stvarna osnova za ženidbu drugi put je bogobojaznost). Prema tome, odobrivo je da se oženite ponovo. Međutim, svi oni koji žele da se ožene po drugi put trebaju procijeniti da li to čine bazirano na bogobojaznosti ili samo iz svojih požudnih želja?’

Onda je Obećani Mesija a.s. rekao:

‘Zapamtite da onaj koji oženi više žena čisto iz razbludnih i tjelesnih želja je udaljen od istinske suštine islama. To je znak čovjekove propasti ako se svaki dan koji se rađa i noć koja pada, on ne suočava sa teškoćama i patnjom i nije spreman da preuzme nikakav bol i samo želi ružičast život i ‘malo plače a puno se smije.’

Obećani Mesija a.s. je savjetovao ženama ako njihov muž želi da se ponovo oženi iz pravih razloga, one ne trebaju protestvovati. Međutim, ženama je dozvoljeno da mole Allaha Svemogućeg da im ne dadne da se uopće suoče sa takvom teškoćom na prvom mjestu. Muškarcima je takođe savjetovano da se ne trebaju ponovo ženiti samo iz požudne želje, nego samo bazirano na bogobojaznosti.

Obećani Mesija a.s. dalje objašnjava da žene često vide u negativnom svjetlu islamski koncept ženjenja više žena i ne vjeruju u ovaj koncept. Međutim, oni nisu upoznati da islam pruža rješenja za sve okolnosti i probleme. Na primjer ako se žena umno poremeti (duhovno bude bolesna) ili se razboli od neke bolesti zbog koje bude nesposobna da ispunjava dužnosti i muž ne može ostati strpljiv da živi bez žene, bilo bi nepravedno prema sposobnosti muškarca da mu se ne dozvoli da se ponovo oženi.

Dok je Allah ostavio otvorenim ovaj put za muškarce na temelju određenih okolnosti, Allah je takođe zadržao otvorenim puteve za žene da u neodoljivim okolnostima mogu tražiti khula kroz odgovarajuće ovlaštenje (pokrenuti razvod braka) ako na primjer muž ne bude u stanju da ispunjava dužnosti.

Božiji zakon je kao ostava lijekova za sve bolesti. Da Božji Zakon nije imao ovu mogućnost drugog braka da riješi određene situacije, to ne bi bilo djelotvorna ostava.

Gospel samo dozvoljava razvod radi preljube ali ne prepoznaje bezbroj drugih sukoba koji se mogu pojaviti između muža i žene koji zadaju smrtni udarac bračnom odnosu. Međutim, Obećani Mesija a.s. uvjerava žene i kaže da se ne brinu jer se Knjiga koju slijede ne oslanja samo na tumačenje i da čuva prava žena baš kao i prava muškaraca.

Obećani Mesija a.s. objašnjava da žena može dobiti rastavu zbog nesposobnosti muškarca. Međutim, umjesto prigovaranja Bogu kad njen muž namjerava da se ponovo oženi ona treba postupati pobožno i ovako će Bog učiniti njenog muža pobožnim. Šerijat je dozvolio drugi brak za muževe radi određenih istinskih razloga, međutim, ako žena ne može podnijeti slijeđenje ove naredbe Šerijata, ona ne treba prigovarati Bogu nego umjesto toga se Božijoj odredbi treba žaliti dovama jer Božija odredba ima prevlast nad Šerijatom. Ona treba činiti dove da Božija odredba bude odvraćena i da sve takve misli o ponovnoj ženidbi budu otklonjene iz uma njenog muža. Obećani Mesija a.s. kaže ako ona bude činila dove od srca onda se možda mogućnost da se njen muž ponovo oženi neće nikada ni pojaviti.

Huzur je završio dugom dovom čiji kratki sadržaj je: da Allah dadne da članovi Džemata, muškarci i žene riješe porodične probleme na temelju Božijih naredbi. Dalje, da svi problemi budu uklonjeni iz novih bračnih odnosa jer se rađaju mnogi problemi. I da svi razumijemo istinsku svrhu braka da ta svrha nije da se ispune materijalne želje nego da se dadne prednost vjeri i da se sačuvaju buduće generacije.
Huzur je klanjao dženazu namaz za četvoro umrlih, od kojih su dva tijela prisutna a dva nisu.

Prva dženaza je za Muhammed Nawaz Momin sahiba, vakf-e zindagi (koji je život posvetio služenju vjeri), zetu ashaba Obećanog Mesije a.s. Njegov otac je dao zavjet bai’ata u 1922, na rukama hazreti Musleh mauda r.a. Na početku su njegovom ocu djeca umirala na rođenju i ne-Ahmadi su mu se rugali radi ovoga. Kad je Nawaz Momin bio rođen, njegov otac je obećao Bogu da će život ovog djeteta, ako preživi, posvetiti islamu. On je preživio i njegov cijeli život je potrošen na ovom putu. On je diplomirao u školi Đamija Ahmadija i služio u službi Al-Fazl, Darul Qaza i Oporuke. Godine 1969 je otišao u Njemačku i tamo služio. Imao je veliku ljubav za propovijedanje, bio je redovan u namazu i postu, vrlo strpljiv i zahvalan. Imao je neograničenu ljubav prema Časnom Kur’anu. Iza sebe je ostavio jednu kćer i sina. Bio je moosi.

Druga dženaza je za Syed Rafik Safir Ahmad sahiba iz VB koji je bio predsjednik Surbiton džemata. Njegov otac je bio dr. Safirudin koji je bio prvi direktor Ahmadija drugostepene škole Kumasi, Gana. Refik Safir sahib je od djetinjstva služio Džematu i u toku života je obavljao službe u svojstvu sekretara atfal, kaid Khudam i na centralnom nivou u Ansarullah kao qaid Seht-o-Jasmani i Qaid Amoomi. Njegova posljednja služba je bila služba predsjednika Surbiton džemata. Bio je muusi, imao je duboku vezu sa Halifatom, obavljao je tahadžud namaz, bio je prijateljski i društven i imao vrlo nježnu, pobožnu i iskrenu prirodu. Njegova žena piše da je od vremena ženidbe do smrti bio zauzet služeći Džemat. Podsjećao bi svoju djecu o namazu s ljubavlju i privrženošću. Rješavao je probleme ljudi i pomagao im financijski. Čovjek koji trenutno obavlja dužnost Amira kaže da je jedna od njegovih dobrih navika bila da je poslije iša (jacije) namaza ispitivao djecu o svakoj hutbi petkom, i davao bi im nagradu za ispravne odgovore, i na taj način je kod omladine usađivao zanimanje za hutbe. Iza sebe je ostavio dva sina i dvije kćeri.

Treća dženaza (tijelo umrlog nije prisutno) je za dr. Mirzu Laiq Ahmad sahiba, sina Sahibzade Hafiz Ahmad sahiba. On je bio unuk po ocu hazreti Musleh Mauda r.a. Da Allah dadne snagu njegovoj majci koja je još živa. Osim drugog obrazovanja on je stekao magistarski sa medicinskog fakulteta u Multanu. Radio je u Rabvi i vodio veliku brogu o siromašnim. One koji su siromašni sami su rekli da im je pokazivao mnogo saosjećanja. Potpuno bi posvetio jedan dan u sedmici da besplatno liječi siromašne. Njegov prvi brak je bio sa syed Faiza Sahia od koje ima dva sina. Njegov drugi brak je sa Amatul Shakoor sahibom, kćerkom hazreti Halifatul Mesiha III r.a. Da Allah dž.š. podari umrlom milost i oprost.

Druga dženaza (čije tijelo nije prisutno) je za uvaženog Ameenullah Khan sahiba, bivšeg misionara SAD. Umrli je bio u stanju da služi kao misionar u SAD, Liberiji i Engleskoj. Od djetinjstva su njegovi roditelji posvetili njegov život služenju Džemata, na temelju molbe hazreti Halifatul Mesiha III r.a. Godine 1949, poslije završetka srednjeg obrazovanja upisao se u školu Đamia Ahmadija. U 1955 je završio maulvi Faazail obrazovanje. Od 29. februara 1960. do aprila 1963. bio je u stanju da služi kao misionar u SAD. Njegova prva služba u SAD je bila 1960. kad je imao 23 godine. Bio je vrlo strastan vatren misionar. Imao je mnoge prilike za prenošenje poruke preko novina i radija. U toku služenja u Liberiji pozivali bi ga na mjesečni sastanak i tražili da uči dovu. Kad je hazreti Halifatul Mesih bio u obilasku Liberije održana je večera u čast Halife i domaćin je rekao u pogledu Ameenullah Khan ‘on je vrlo silan.’ Halifa je odgovorio: ‘On je silan bez upotrebe bilo kakve sile.’ Ameenullah Khan sahib je takođe poslan u Englesku gdje je služio do 1970. Onda se penzionisao zbog slabog zdravlja. Bio je oženjen sa Bushra Shah sahibom, kćerkom Ikbal Shah sahiba, i unuke Walayat Shah sahiba, ashaba Obećanog Mesije a.s.

Huzur je molio Allaha da uzdigne položaj svih umrlih.