Ahmadijat

Islamski stav o Dženetu i Džehenemu ( Život poslije smrti)


 

Assalamo Alejkum
– Wa Alejkum Salam – Robin Gibson iz Čestera.

Moje pitanje tiče se trajanja pakla(Džehenema). Izgleda kao kontradikcija između hadisa i Ku’rana, ako smijem pročitati hadise koji kažu da će doći dan u paklu(Džehenemu)  kada će se kapci zatvoriti i niko neće ostati u njemu, to će se desiti kada zatvorenici pakla (Džehenema)  budu proživjeli u njemu vjekovima (Musnad), ali u Ku’ranu riječ Abada (Vječnost) koristi se na tri mjesta u pogledu pakla (Džehenema). Ja ne znam arapski, ali razumijem da to znači zauvijek.

Hvala velika, molim vas možete li sjesti dok vam odgovorim. Pitanje pakla (Džehenema)  i raja(Dženeta) prvo treba razumijeti u smislu prirode pakla (Džehenema) i prirode raja Dženeta). Da je to samo malo vatre kao što je to predstavljeno u našoj fikciji kao što je Miltonov pakao (Džehenem ) i Miltonov raj  (Dženet)  ili Inferno nekih drugih učenjaka, mislim da je to bio talijanski autor koji je napisao Inferno, Dante se zvao (Danteov pakao). To nije religijski koncept, zapravo religijski koncept je veoma različit od uobičajeno prihvaćenog pogleda na pakao(Džehenem)i također na raj(Dženet).Stoga da li vječno traju ili ne, koliko dugo mogu vječno trajati? Kakvo je opravdanje dati kaznu na ograničeni grijeh – ograničen vremenski, ograničen u obimu i primjeni? Koja kazna je silno velika, van svih proporcija i vječna, to je nezamislivo. Ali koji su mehanizmi, koja je filozofija svega toga, bez razumijevanja tih pitanja ni moj odgovor neće biti razumljiv. Ali moram biti veoma kratak.

To je veoma veliko pitanje koje sam prihvatio.

Prema islamu, prema proučavanju Časnog Kur’ana, pakao i raj (Džehenem i Dženet)  stvoreni su ovdje na zemlji, ljudskim djelima. I pakao (Džehenem) jednog čovjeka je drugačiji od pakla (Džehenema ) druge osobe. Mi stvaramo svoj vlastiti pakao(Džehenem) i svoj vlastiti raj  (Dženeta). Kako to radimo? O tom pitanju bilo je detaljnog govora u Časnom Kur’anu ponovo i ponovo iz raličitih uglova. Sad nije prikladno vrijeme da o tome detaljno govorimo, ali mogu vam predstaviti srž mojeg proučavanja. Prema Časnom Kur’anu, kada djelujemo protivno svojoj savjesti prvi put kada to uradimo primjećujemo oklijevanje, čujemo glas unutar sebe koji govori da je to pogrešno i da to ne trebamo raditi. Ali kada to opetovano radimo, onda glas protesta iznutra se na kraju umiri i onda imamo slobodne ruke da radimo šta god nam se sviđa, ali znamo da je to pogrešno čak i ako ne čitamo mnogo religiju ili religijske doktrine. To je povezano s ljudskom psihom, kako ju je stvorio Bog. Stoga sve što je pogrešno u vezi ljudskih bića ili vašeg ponašanja prema ljudskim bićima, poznato je jednako svim ljudskim bićima.

To nije pitanje vjerske obuke ili nedostatka iste, jer ono što dugujete drugima i čak i životinjama vam je poznato zato što je to ugrađeno u vas. I jednom kada počnete odbacivati proces svoje savjesti i to ponavljate onda vaša ličnost prolazi kroz brzu promjenu ili postepenu promjenu u skladu s vašim odnosom sa zločinima ili grijehom. Grijeh i zločin su dvije riječi koje ćemo zaboraviti na neko vrijeme u vezi kršenja diktata vaše vlastite savjesti, kada to radite vaša svjesnost doživljava promjenu i postaje vidljivo šta postajete. Postajete tvrdog srca i neosjetljivi na patnje drugih, nedostaje vam sposobnost da djelite svoje zadovoljstvo sa siromašnima i jadni ste sami sa sobom. To je udaljavanje od Boga, to je udaljavanje od osobina Božijih koje nas čine, to je značenje da je čovjek stvoren na lik Boga.

On je stvorio čovjeka pod svjetlom Njegovih osobina, pečat Stvoritelja je na Ljudskoj prirodi, stoga – onog trenutka kada odlučite da djelujete protiv diktata vlastite prirode i krenete odvojenim putem koji vas udaljava od onoga što je Bog stvorio od vas, onda završavate u području koje ne postoji što se Boga tiče, koje Bog nije stvorio, to je ono što je zlo, zlo koje vas okružuje i svijet zla kojem dozvoljavate da vas proguta. Kada takav čovjek umre on je izgubio svaki ukus za dobrotom, izgubio je svaki ukus za Božije osobine. Kada se pojavi u novom svijetu – sljedećem svijetu i njegova osjećajnost se izoštri ponovo u pravom smjeru, što je više Božijim osobinama to će više ispaštati. To možete zamisliti uz pomoć svakodnevnog ljudskog iskustva. Ako je neko ovisan o pop muzici i tu mu pop muziku uskrate čak i na jedan dan ili dva on će se osjećati nelagodno i slabo, kao da mu nešto nedostaje i treba nešto što ne može imati.

To nije fizička naučenost uopšte, to nije fizička potreba, jer je dobro nahranjen i ima vode ili šta god da pije ima ga u izobilju, ali opet mu nešto nedostaje. Šta je to nešto, nešto što je duhovno stvorio za sebe? Ako nakon smrti nema takvog zadovoljstva koje čovjek traži ovdje na zemlji i trenira sebe da bude zadovoljan s tim onda je nedostatak istog pakao (Džehenem). Vidite oni koji su ovisnici o drogi ponekad apstinencija se desi prebrzo i preoštro da bi oni mogli počiniti samoubistvo, to je duhovni pakao (Džehenem) koji je stvoren ovdje na zemlji od strane čovjeka. I duhovni raj (Dženet) se također stvara ovdje. Nemoguće je za čovjeka da nastavi stvarati pakao (Džehenem) za sebe ovdje na zemlji i očekivati raj poslije života i obrnuto. Kada činite dobre stvari bilo kome, mislim ako radi dobro to nije pitanje budućeg obećanja nagrade, njegova nagrada je tu i tada. Dobro djelo je nagrada sama po sebi. To donosi definitivne promjene u njegovoj ličnosti, dobrota o kojoj na kraju postane ovisan odražava se u izrazu njegovog lica, u stilu govora, u svemu što radi. I svaki put kada uradi nešto dobro u nekim oblastima, nakon nekog vremena će morati da uradi više, jer to je opet ljudska priroda, možete biti zadovoljni s nečim određeno vrijeme, ali uskoro ta ista stvar postaje dosadna ako ne djelujete u vezi toga. Onda je zadovoljstvo izgubljeno ako to ne izuzmete, i onda je šok tuge odsutan. Stoga, šta je život, to su tuga i sreća koji se smjenjuju dole i gore u strastima čovjeka. I upravo ovako dobrota se nastavlja graditi u čovjeku. I kada postane vječna u njemu onda postane sastavni njegov dio i onda nagrada mora biti vječna. Zato što smrt nije njegova zamisao, on ne prestaje raditi dobro zato što se umorio od toga, već je prije ovisan o dobroti.

Stoga, prema Časnom Kur’anu to je definicija dobrote koja dolazi i nikada vas više ne napušta. Ako ste ovisni o paklu (Džehenemu)  baš na isti način, onda bi to isto trebalo biti vječno, ali Časni Kur’an kaže da milošću Allaha zato što Njegova milost nadvladava sve ostalo, čak je i Njegova milost transcedentalna iznad svih Njegovih osobina, tako da iz čiste milosti On će stati paklu (Džehenemu)  u kraj, ali to nije zato što se treba tako desiti automatski, ne bi se trebalo desiti ali uz Allahovu milost poslije ovog života, nakon nekog vremena kada je čovjek kažnjen u smislu da je naučio živjeti bez zla, bez potrebe za zlom rekao bih, onda postepeno će doći vrijeme kada će biti uklonjen iz tog vlastitog pakla (Džehenema)i postepeno će biti bliži raju  (Dženetu) Sad, vremenski okvir koji proučavamo u Časnom Kur’anu i drugim spisima izgleda veoma veliki, ali prema mom razumijevanju vremenski okvir raja (Dženeta)  i vremenski okvir pakla (Džehenema) ne treba prosuđivati na isti način s istim aršinom, jer kada patimo naše vrijeme se povećava i ponekada jedan trenutak izgleda kao vječnost, a kada ste sretni vrijeme leti, čak i godine provedene u sreći lete kao lude, znate samo dok trepnete okom izgleda da je naš period sreće završio.

Stoga, kada je pakao (Džehenem) opisan kao nešto dugo, možda i nije u pravom smislu broja godina itd. Ili broja jedinica vremena. Kada se raj (Dženet) opisuje kao beskrajan, nema drugog načina kako bi se opisao jer čak i ako okončan nakon milijardi godina zadovoljstvo u sreći, u zadovoljstvu raja (Dženeta)  čine se kao da su prošle u par trenutaka i to je ono što sam naučio iz Kur’ana. Nemam vremena da dajem detaljne reference, ali kada sam rekao nešto uvijek sam imao određeni Ajet na umu. Stoga, pakao (Džehenem)  neće biti vječan, raj(Dženet)  mora biti vječan, jer nagrada za njegovu dobrotu ne može se okončati zato što se njegova dobrota ne može se okončati .

Tako da prema svom poštenju i pravdi, nagrada za takvu dobrotu koja bi se morala nastaviti da je smrt nije zaustavila, mora biti vječna.

Hvala vam.