Hutbe
Hutbe

Hutba 06. oktobar 2017. godine – Graditelji Božanske vjere


Hutba, 06. oktobar 2017. godine

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

(Napomena: Naš tim ’Alislam’ preuzima punu odgovornost za bilo kakve greške ili

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Nakon učenja tašahuda, tauza i fatihe hazreti Ameer-ul-Mu’mineen aba je rekao da s vremena na vrijeme on govori o vjerom inspirisanim pričama osoba koje su prihvatile ahmadijat, ili o njihovim izvanrednim duhovnim iskustvima nakon prihvatanja ahmadijata. Ljudi kažu da on i dalje treba nastaviti da govori o takvim događajima s obzirom da su korisna za djecu. Drugi koji su zadubljeni u dunjaluk, ne obraćaju pažnju na Allaha ili učenja Obećanog Mesije, zanemarujući svoje dužnosti. Takvi ljudi dižu primjedbe  o tome zašto se ovi vjerom inspirisani primjeri nalaze samo u Africi a ne u Evropi. Najprije, ljudi u Evropi imaju takva iskustva. Uzvišeni Allah pokazuje znakove onima u Zapadnom svijetu koji su zainteresovani za religiju. Isto tako postoje ljudi koji ne daju bai’at, ali su impresionirani ahmadijatom. Postoji veliki broj takvih priča koje ja prenesem nakon mojih turneja ili nakon dželse. Bit jeste da imamo na umu na Uzvišene Allah upućuje one koji Ga pokušavaju pronaći. Boga ne zanimaju ljudi koji su naklonjeni materijalizmu i koji ne naginju ka Bogu.

Historija poslanika nam također govori da su općenito govoreći siromašni i bolesni oni koje zanima vjera i koji prihvataju poslanike.  Materijalistički ljudi imaju u sebi aroganciju i ponos i nedostatak pervepcije i uvida da bi dali ikakvu pažnju vjeri. Većina ljudi u Evropi ili u razvijenim Zapadnim državama su postali ateisti. Kada su se u potpunosti okrenuli od Uzvišenog Allaha, kako će se onda Uzvišeni Allah okrenuti ka njima i dati im uputu? Prikazujući sliku svjetovnih ljudi Obećani Mesija a.s. je uporedio takve ljude sa stokom koja pase travu ali koja nije dobra u poslu koji bi trebali da rade. Takve životinje su beskorisne i ne trebaju nam. Allah nije zabrinut za takve ljude. Uzvišeni Allah brine o onima koji se saginju i traže od Njega uputu. Uzvišeni Allah kaže da ko god prolazi kroz teškoće na Njegovom putu, On otvori Svoje puteve za takvu osobu.

Huzur kaže da vjerom inspirisane priče dolaze od ljudi koji stalno čine neki napor kako bi našle pravi put. Postoje neki na koje se spustila Allahova milost zbog nekog dobrog djela i onda im je On pokazao put.

Huzur je onda krenuo sa pričanjem nekih od tih događaja.

Jedan od naših misionara je otišao da prenosi poruku islama u selo Burkina Faso, I u početku je samo jedna starija žena prihvatila ahmadijat iz tog sela. Naša džamija je 15 kilomera udaljena od tog sela I postoji potoku sredini zbog kojeg je bilo teško doći do džamije. Ova starija žena je išla svakog petka na džumu namaz ali zbog poplave, obavljala je džumu na obali potoka sama. Misionar je saznao o ovom događaju mjesec dana kasnije. Spomenuo je ljudima ovaj događaj I nivo vjere ove žene I 130 osoba je prihvatilo ahmadijat.

Govoreći o ljudima koji postanu ahmadi muslimani kroz snove, Huzur je ispričao događaj iz Francuske o ženi Asiya sahibi. On kaže da je ona prihvatila ahmadijat slučajno slušajući argumente o smrti Isa a.s. na arapskom program Hawar ul Mubashir na MTA. Ovo ju je podsjetilo na njen san u kojem je zamalo pala u bunar kada ju je neka bijela ptica spasila. Pročitala je džematsku literaturu I uvjerila se da je Obećani Mesija a.s. bio veliki vođa islama. Također je klanjala istiharu namaz I bila je vođena ka ahmadijatu. Druga žena iz Turske kaže da se upoznala sa ahmadijatom 2010 godine nakon slušanja MTA programa Hawar. Kasnije je prihvatila Ahmadijat kada je Abdul Qadir Audaz otišao u Tursku u pratnji mojih kćerka I snahe.

Misionar iz Benina kaže da je jednom otišao da prenosi poruku islama u selo, trebao je da se vrati u petak. Na taj dan je objasnio značenje fatihe I argumente o dolasku Imama Mehdija nakon čega su mnogi ljudi prihvatili ahmadijat pošto nikada prije nisu čuli tako lijepa objašnjenja.Hodža iz tog kraja je dao sve od sebe ali nije mogao da zaustavi da ljudi prihvate ahmadijat. Slično tome džemat je uspostavljen u drogom području, zbog podjele letaka. Protivljenje lokalnih suni hodža nije zaustavilo ljude od prihvatanja poruke ahmadijata. U planu je građenje džamije.

U drugom području gdje je naš misionar uspostavio džemat, lokalni Imam je pokušao izbaciti džemat iz džamije, ali kada je bio neuspješan, sagradio je džamiju preko puta naše džamije I rekao da će Ahmadija džamija uskoro biti ništa više do do skloništa za hranu. Međutim džemat je nastavio rasti u Ahmadija džemiji, dok su u njegovoj džamiji samo on I njegova porodica obavljali namaz.

Misionar iz Benina piše da je oko 200 ljudi prihvatilo Ahmadijat u selu. Kćerka predsjednika u tom selu se razboljela I svi su odustali od nje. Nije se mogla pomjeriti niti govoriti. Misionar je rekao ljudima da se mole I da također pišu meni za dove I Allahom milošću,djevojka je ozdravila već slijedećeg dana.

U Burkina Faso kada je misionar otišao u selo, starješine su rekle da su ljudi prihvatili ahmadijat u prošlosti zbog napora našeg bivšeg misionara. Pozvao ih je da prenesu poruku ponovo kako bi cijelo selo prihvatilo ahmadijat. On je također pohvalio ustrajnost džemata, govoreći da je to dokaz da je džemat istinit. Allahova milost je na ovim ljudima da njihova srca prihvataju poruku istine. Ovo je zato što su oni ozbiljni u pogledu vjere.

Huzur je ispričao događaj iz Indije, gdje je jedna porodica bila podvrgnuta teškim progonima, gdje su morali napustiti svoj dom I otići u drugi grad. Protivnici su ih pratili I u novom gradu, što je dovelo do potpunog društvenog bojkota. Nakon nekog vremena autobus pun protivnika ahmadijata je bio potpuno uništen u sudaru sa vozom. Ovo je dovelo do toga da lokalni ljudi shvate svoju grešku.

Misionar sa Kosova piše kako je tamo bio jedan vrlo  poznat učenjak koji je bio imam velike džamije i profesor islamskih studija na univerzitetu. On je govorio prvokativne stvari o Obećanom Mesiji a.s.. Ovaj čovjek je uklonjen  iz službe i bio je okrivljen da ima loš karakter, policija ga je zatvorila na temelju raznih optužbi uključujući i to da je omogućavao sklonište teroristima i bio upleten u nezakonit novac.

Tlačenje Ahmadi muslimana u Indiji je takvo kad je dijete jednog Ahmadi muslimana umrlo protivnici mu nisu dali da sahrane svog sina u greblje. On je svog sina sahranio u svoje dvorište.

Na obali slonovače jednom Ahmadi muslimanu su poslije primanja Ahmadijata prijetili da će ga vlastita braća ubiti ‘po islamskom Šerijatu’. Međutim, on je ostao čvrst.

Huzur je onda ispričao događaj o dejstvu njegovih hutbi petkom. Amir sahib Francuske piše o jednom novom Ahmadi koji je prije primanja Ahmadijata živio na Mayotte ostrvu. Jedan imam džamije tamo je slušao Huzurove hutbe petkom. U jednoj od ovih hutbi Huzur a.t.b.a. je spomenuo smrt hazreti Isa a.s., što je na njega ostavilo dubok dojam. On je onda našao francuski prevod ove hutbe koju je Huzur održao o hazreti Isa a.s. Onda je posao Ahmadi. Kasnije je taj imam takođe dao zavjet bai’ata skupa sa još sedamdeset ljudi.

U pogledu dojma koje knjige imaju na ne-Ahmadi muslimane, jedan novi Ahmadi iz Kongo Brazzaville piše dok je bio u posjeti svom bratu naišao je na knjigu pod naslovom ‘Istinita priča o Isa a.s. (Isusu)’ i da ju je pozajmio. To mu je otvorilo oči i dao je zvajet bai’ata nakom što je ponovo  pročitao ovu knjigu i potvrđujuće navode s Biblijom. Njegov brat ga je uputio u Ahmadija muslimansku zajednicu i odveo ga na đelsu u Njemačkoj takođe. Huzur je takođe ispričao događaj jednog čovjeka kako su se odlike njegovog ibadeta promijenile poslije čitanja objašnjenja sure Al-Fatiha koje je dao Obećani Mesija a.s.

O duhovnom napretku novih Ahmadi muslimana Huzur je rekao da misionar sa Kosova piše: ‘Novi Ahmadi iz dana u dan napreduju u iskrenosti i žrtvovanju. Jedan takav čovjek služi Džemat dan i noć i uvijek je voljan da žrtvuje svoje vrijeme i obavlja vakf-e arzi posjećujući susjednu zemlju. Preko njega su osnovani mnogi novi kontakti. Jedanput je učestvovao u Tabligh programa (programu prenošenja poruke) premda je bio bolestan. Morao je otići kući usred programa jer je bio slab ali se nepopustljivo vratio programu i rekao: ‘To je tabligh program i ja moram uzeti učešće u tome’.’ Jedan drugi novi Ahmadi je prestao koristiti ružne riječi i uzimati alkohol kad je primio Ahmadijat. Drugi novi Ahmadi iz Burkina Faso piše da je imao mnogo teškoća i da su mu djeca umirala mala. Kad se pridružio Zajednici, Svemogući Bog je uklonio sve njegove teškoće i takođe mu podario zdravu djecu. Kad su ga hodže pitali (o Ahmadijatu) on je rekao de vrlo zadovoljan. Takođe su mu data djeca koja su ostala u životu.

Govoreći o koristi radija, Huzur je rekao da mu je pisao misionar iz Benina i rekao kako je jedan gospodin kršćanina nazvao radio program i pitao o drugom dolasku poslanika Isa a.s. Bio je uvjeren da je mišljenje Ahmadija Džemata ispravno i prihvatio je Ahmadijat.

Misionar iz Bolivije piše da je želio da nauči više o Jehovim svjedocima i ugovorio je sastanak s njihovim svećenikom.  Kad su se sastali svećenik je počeo sa pitanjima o islamu i Ahmadijatu. Misionar ga je oabvijestio o tome i pozvao ga da prisustvuje džumi petkom. On se brinuo zbog (mogućeg) suprotstavljanja u svojoj porodici i za svoj posao. Ali poslije čitanja Arapskog materijala online smatrao je da je našao istinu za kojom je tragao i pridružio se zajednici poslije jedne od džuma namaza.

Bilo da osoba dadne zavjet odanosti ili ne, poruka Ahmadijata sigurno utiče na druge ljude. Kamar Mubashar sahib iz Australije piše kako je jedan Australijanac koji je na početku bio vrlo neprijateljski raspoložen prema svim muslimanima i poruci islama, bio obaviješten o motu Džemata LJUBAV SVAKOME MRŽNJA NIKOME’ i smekšao se i čak kasnije došao u misionarsku kuću.

Huzur je rekao da oni koji traže azil trebaju trošiti vrijeme u prenošenju poruke. Jednom takvom azilantu je pomognuto kad se dogodilo da je sudac bio iz oblasti gdje je ovaj azilant dijelio liflete (Džemata).

Huzur je rekao da su ljudi u VB upoznati o Ahmadija zajednici tako da naša omladina se više ne stidi. Međutim, na nekim mjestima ovo nije slučaj. Huzur je rekao kako je prilikom programa širenja poruke u Australiji omladini (Khudamu) rečeno da nose maice sa informacijama o Džematu i da onda prenose poruku ljudima. Jedan omladinac se stidio da nosi maicu sa imenaom Džemata. Ali je upravo ta maica postala povod da su ljudi počeli se slikati sa našim omladincima i poruka islama je bila propagirana.

Svemogući Allah je Obećanom Mesiji a.s. objavio slijedeće riječi: Blizu je vrijeme kad ćeš biti pomognut i tvoje ime će biti  uzdignuto među ljudima.’ On je ovu objavu prvo primio 1883. Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Mogu li ovaj posao provesti ili odraditi sami ljudi? Apsolutno ne! Samo Svemogući Allah može uraditi takvu stvar da On prvo obavijesti o nekom događaju-On jedini ima znanje o nevidljivom i samo On može objaviti bilo koju vijest.’ Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Ovaj znak se ispunjava svaki dan’ da ljudima bude predstavljen Obećani Mesija i ljudi daju zavjet odanosti.’ On je takođe rekao: ‘Svemogući Allah daje radosnu vijest: ‘Doći će vrijeme za tebe kad ćeš postati dobro poznat u svijetu.’  Ovo se događa u ovo vrijeme. Mi smo tome svjedoci danas. Milošću Svemogućeg Allaha, ime Obećanog Mesije a.s., ime Džemata i ime islama se šire u svijetu. Glas koji je bio  uzdignut iz daleke zemlje stigao je do bezbroj zemalja svijeta. On je stigao do 220 zemalja.

U pogledu broja zemalja u svijetu, Huzur je objasnio da je samo 190 do 195 zemalja svijeta članice UN. Međutim, ukupan broj zemalja u svijetu je oko 220.

Da nas Svemogući Allah osposobi da širimo ovu poruku, poruku koju nam je Svemogući Allah predstavio da je širimo preko Obećanog Mesije a.s.