Ahmadijat
Ahmadijat

Hutba 10. novembar 2017. godine – Istina i pravda


Hutba, 10. novembar 2017. godine

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

(Napomena: Naš tim ’Alislam’ preuzima punu odgovornost za bilo kakve greške ili

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Nakon učenja tashahuda, ta’wwuya I Fatihe, hazreti Ameerul Mu’mineen halifatul Masih V aba je proučio slijedeće ajete iz Časnog Kur’ana:
“O vjernici! Budite strogi u čuvanju pravde; svjedočite u ime Allaha, čak I ako to bude protiv vas, ili roditelja, ili bliže rodbine. Bilo da je taj bogat ili siromašan, Allah najbolje brine o njima oboma. Zato ne slijedite svoje niske želje, pa da budete nepravedni. A ako vi izokrećete ili izbjegavate(istinu), pa Allah je dobro obaviješten o onom što vi radite..” (4:136)
Način I standard pravde I pravičnosti, kojima je Uzvišeni Allah podučio muslimane su takvi da se ne mogu naći ni u kakvom drugom pismu. Međutim, nažalost trenutno postoji veliki broj muslimana iz raznih sfera- među njima politički lideri kao I učenjaci, koji ne ispunjavaju zahtjeve pravičnosti I pravde. Isto tako, ti standardi pravde I pravičnosti, koje je uspostavio Uzvišeni Allah I koji se očekuju od vjernika se obično ne praktikuju u kućnoj atmosferi među ukupnom populacijom muslimana u njihovim dnevnim poslovanjima.
Nepravde se praktikuju na porodičnom nivou. Potom, oni koji vladaju ne ispunjavaju zahtjeve pravde na nacionalnom novou. Zahtjevi pravde nisu ispunjeni niti u pogledu javnosti, niti u pogledu međunarodnih odnosa. Prvi ajet koji sam proučio daje jasne nedvosmislene smjernice. Tako da, ovo je naredba uspostavljanja standarda pravde u ličnim I kućanskim stvarima kao I u društvenim stvarima, bez obzira šta je u pitanju I sa jedinom namjerom traženja zadovoljstva Uzvišenog Allaha.
Međutim, ovo može biti postignuto jedino kada osoba ima potpunu vjeru u Uzvišenog Boga i kada je njegovo vjerovanje na najvećem standardu i vrlo jako. Čovjek treba biti čvrst u vjerovanju da bez obzira na okolnosti koje mu se mogu desiti, da će uvijek ostati čvrst na pravičnosti. Međutim, ova čvrsta odluka se može postići i manifestovati jedino kada je osoba spremna da svjedoči protiv sebe, supruge i djece, i ako je potrebno da svjedoči čak i protiv svojih roditelja i bliže rodbine. Danas, mnogi društveni problemi su rezultat činjenice da standard pravednosti i jednakosti nisu onakvi kakvim Uzvišeni Allah želi da budu. Nažalost, ponekad, čak i među nama postoje neki koji pod uticajem materijalizma i okoline, bez obzira što su dali zavjet odanosti Obećanom Mesiji a.s., daju iskaze i izjave koje nisu bazirane na činjenicama i stvarnosti. Uzvišeni Allah kaže da bez obzira da li vaša ličnost doživljava gubitak ili da li su vaši roditelji na gubitku, nikada nemojte davati lažna svjedočenja, što ostavlja dojam da ste sakrili istinu i pokušali spasiti sebe od davanja istinitog svjedočenja. Uzvišeni Allah kaže da ne trebate sakrivati istinu makar to bilo protiv tebe, tvojih roditelja ili tvoje bliske rodbine; uvijek morate govoriti istinu. Također, uvijek trebate imati na umu da Uzvišeni Allah zna ono što radite. Ne možete prevariti Uzvišenog Allaha. Uzvišeni Allah kaže da možete pridobiti dunjalučke koristi,međutim, čak i ako izbjegnete kaznu Uzvišenog Boga na ovom svijetu, bit ćete kažnjeni na slijedećem svijetu.

Imam kojeg smo prihvatili, je uspostavio takve primjere, da su čak i neahmadi ostali zapanjeni ovim. Jednom prilikom, njegovo istinito svjedočenje na sudu je dovelo do nekog financijskog gubitka njegovog oca. Njegov advokat mu je čak unaprijed rekao da ukoliko ne svjedoči onako kako mu on kaže, da će doživjeti gubitak. Međutim, Obećani Mesija a.s. je rekao da bez obzira kakve su okolnosti u pitanju, on će zasigurno reći istinu. Tako da, ovo je primjer iskrenog sluge Časnog Poslanika s.a.v.s., kojeg smo prihvatili. Dalje, mi moramo imati ovaj primjer na umu i ispitati svaki predmet u pogledu naših svjedočenja u svijetlu ovog primjera. Oni, koji su u iskušenju da izbjegnu plaćanje poreza ili bespravnog traženja dobrobiti moraju imati na umu primjer njihovog časnog učitelja. Ahmadi muslimani moraju podnositi svjetovne gubitke i ne kriti istinu. Uvijek moraju govoriti istinu. Ako su njihove namjere čiste, ako se čvrsto drže pravednosti dok su svjedoci za Svemogućeg Boga i ako uzdignu i uspostave standard njihovih svjedočenja sa standardom Qaul-e-Sadeed (jasno i transparentno govorenje istine) onda Uzvišeni Allah, Koji je Gospodar i Davatelj, će napraviti odredbe i također blagosloviti te odredbe. Tako da mi moramo uvijek ispitivati i procjenjivati sami sebe. Uzvišeni Allah je bio milostiv prema nama kada nas je osposobio da prihvatimo Imama doba. Uzvišeni Allah je učinio da budemo braća jedni za druge.Međutim, radi nekih naših ličnih dobitaka, ili zbog zadovoljstva naših ega, ili zbog osjećaja grčenja prema drugima u našim srcima mi pokušavamo da se osvetimo i kada to radimo idemo do te krajnosti , da to uklanja čast i strah od Uzvišenog Boga iz naših srca.
Čak i ako čovjek vjeruje da se prema njemu neko loše ponio, onda nakon što je sve riješeno i završeno, neka se odvoji od onih koji su prekršili. Ostavite predmet sa Uzvišenim Bogom koji je dobro Svjestan svih stvari. Bogatstvo je vjernika da on može ostaviti takve predmete sa Uzvišenim Allahom. Nakon uspostavljanja pravde, jednakosti i istine u našem društvu, Uzvišeni Allah je naredio vjernicima da ostave po strani svoje lične, društvene i nacionalne poslove, njihova je odgovornost da uspostave viši nivo pravde i jednakosti dodajući visoki nivo poštenja i nepristrasnosti sa drugim državama također. Ako ne ispunite ovaj standard pravednosti čak i sa neprijateljima, onda će biti shvaćeno da ne hodate na putu bogobojaznosti. Dakle, prijevod devetog ajeta sure Al Ma’idah kojeg sam proučio je slijedeći O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! i nemojte da vas neprijateljstvo nekog naroda navede da postupate drugačije osim pravedno.! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!
Na nekim mjestima postoje vjerske razlike I kao rezultat toga, ljudi drugih vjera čine prijestupe, ali u takvim okolnostima nije svojstveno vjerniku da čini osvetu I da se ne pridržava zahtjeva pravde. U pogledu ovoga hazreti Halifatul Masih I r.a. je jednom rekao u svom obraćanju da će na primjer u ovom vremenu Arijasi uznemirivati muslimane u njihovim poslovima, ali čak I ako oni rade ovo, ipak nije pravo muslimana da se osvećuje.

Čineći tako, samo onda možemo postupati prema ovoj naredbi. Posao vjernika je da utemelji pravdu, da postupa bogobojazno i svoje poslove prepusti Svemogućem Bogu, Koji je o svemu upoznat. Stvarno značenje naredbe o svjedočenju bez pravljenja razlike je da postupamo strogo u skladu sa islamskim učenjima da to postane primjer za ljude drugih vjera, za društvo općenito i takođe za druge nacije. Zato je Svemogući Bog rekao da vas neprijateljstvo nekog naroda ne smije navesti da pređete granice do te mjere da se ne držite zahtijeva pravde. Vi po svaku cijenu i u svakom slučaju morate održavati pravdu. Treba biti tako da muslimani kažu svijetu o prelijepim učenjima islama i da poruku islama prenesu pokazivanjem svog primjera. Međutim, stvarnost je potpuno suprotna, i u muslimanksim zemljama ništa se ne može vidjeti osim užasnih prizora i zločina. Prelijepa islamska učenja mogu samo biti pokazana kad je tu potpora istinitosti islama ili potpora istinitosti Svemogućeg Boga. Kako je zaista lijepa naredba Časnog Kur’ana: ‘i nemojte da vas neprijateljstvo nekog naroda navede da postupate drugačije osim pravedno.’ Ova naredba nije data ni u jednoj drugoj religijskoj knjizi. Ne smije biti nikakve razlike u pravednom postupanju i muslimani i nemuslimani jednako imaju pravo da postignu pravdu.
Ja ću dati nekoliko primjera o sitnim detaljima kako je Časni Poslanik s.a.v.s. učinio da ashabi postupaju po ovome. Jedanput je Časni Poslanik s.a.v.s. poslao svoje ashabe u Meku da donesu neke informacije. Okolnosti muslimana su u to vrijeme bili izuzetno rizične gdje su ih neprijetelji uvijek napadali i nastojali da im nanesu povredu. U ovim okolnostima, kad su ashabi otišli da donesu neke informacije, susreli su se sa nekim neprijateljima u blizini svete džamije. Pošto su ih ovi neprijetelji opazili, muslimani su mislili ako ih puste da odu, oni će obavijestiti sve Mekanlije koji će ih napasti i ubiti. S ovim na umu, oni su napali ove nevjernike i ubili možda jednog ili dvojicu od njih. Kad su se ovi ashabi vratili u Medinu neki od Mekanlija su takođe došli da kažu kako su ‘vaši ljudi ubili dvojicu naših u blizini svete džamije i otišli.’ Časni Poslanik s.a.v.s. je saslušao šta su oni rekli ali u svom odgovoru nije rekao: vi ste lično prekršili i zašto onda sada pravite od ovoga veliku stvar kad je prema vama samo postupano na isti način? Umjesto toga, on je odmah poduzeo mjere i odgovor koji im je dao bio je: ‘prema vama je postupljeno pogrešno i nepravedno.’ Možda nevjernici nisu nastojali da se u potpunosti zaštite jer su bili u blizini svete džamije, i iz ovog razloga je Časni poslanik s.a.v.s., u skladu sa Arapskom tradicijom, naredio da se odmah plati krvarina za dvojicu ubijenih. On je ovo platio i prekorio ashabe zbog prijestupa koji su počinili.
Slično tome, tu je još jedan slučaj gdje su ashabi u toku bitke ubili jednu ženu. Kad je Časni Poslanik s.a.v.s. saznao o ovome bio je jako ljut na ashabe i znakovi njegove ljutnje na licu su bili tako očiti da to nikada prije nisu vidjeli. Ashab koji je ubio tu ženu rekao je da je ona slučajno ubijena ali je Časni Poslanik s.a.v.s. ipak bio vrlo pogođen bolom što pravda nije održana.
Preneseno je da je neki ashab dugovao Jevreju četiri drahme koje je uzeo kao zajam i da je utvrđeni rok za otplaćivanje već prošao. Jevrej je prišao Časnom Poslaniku s.a.v.s. i prigovorio da taj i taj čovjek nije vratio njegovih četiri drahme. Časni Poslanik s.a.v.s. je pozvao tog ahbaba, Abdullaha r.a. i rekao mu da ovom Jevreju vrati ono što mu duguje. Hazreti Abdullah r.a. je rekao: ‘kunem se Onim Koji te je poslao s isitnom, da nisam u stanju otplatiti svoj zajam. Ja razumijem da to moram otplatiti ali ovog momenta ne mogu.’ Časni Poslanik s.a.v.s. mu je ponovo rekao da vrati novac ali je hazreti Abdullah r.a. dao isti odgovor i rekao kako će ih Poslanik poslati u Khaibar i da će, kad se vrati otplatiti zajam od ratnog plijena. Ali, Časni Poslanik s.a.v.s. mu je ponovo rekao da plati ono što duguje. Kad god je Časni Poslanik s.a.v.s. ponovio neku stvar tri puta shvatalo se da je to konačna odluka. Zato je hazreti Abdullah r.a. otišao pravo na pijacu. Na sebi je imao odjeću omotanu oko pasa i jedan komad na glavi. Skinuo je komad s glave i zavezao ga oko pasa a drugi dio odjeće je prodao za četiri drahme i otplatio zajam. Tako da je ovo standard koji je Časni Poslanik s.a.v.s. utemeljio. On nije rekao Jevreju da dadne odgodu kad je ovaj tražio otplatu. Umjesto toga on je rekao svom ashabu da odmah otplati dug čak i ako to znači da proda odjeću koju je nosio. Tako da su ovo standardi pravde i poštenja koje moramo održavati na svim nivoima ako hoćemo da budemo među stvarnim sljedbenicima istinskog sluge Časnog Poslanika s.a.v.s i ispunimo svrhu dolaska Obećanog Mesije a.s.
U ajetu sure A’araf koji sam proučio, Svemogući Allah nam je naredio upravo ovu stvar. Prevod ovog ajeta je: ‘A od onih koje smo Mi stvorili ima ljudi koji upućuju ljude s istinom i time provode pravdu.’ (Al-A’raf:182) Onaj koji daje uputu uvijek je bio onaj ko govori o istini i jednakosti i onda daje uputu. Kako može drugima dati pravdu onaj ko on sam nije na pravdi? Zato, ako želimo da ispunimo svoj zavjet s Obećanim Mesijom a.s., dovršimo njegovu misiju, širimo poruku islama do svih krajeva svijeta i ispunimo dužnost prema unapređivanju poruke, onda moramo posvojiti sav izvanredni moral u skladu s ovim principom koji je učenje islama i naredbama Časnog Poslanika s.a.v.s. i koje nam je takođe rekao Obećani Mesija a.s. da ih posvojimo. Ako naša svjedočenja nisu bazirana na istini i pravdi, ako naše vladanje u kući i društvu nije u skladu sa naredbama Časnog Poslanika s.a.v.s., ako naša srca nisu bez mržnje i zlobe prema našim neprijateljima, onda naše unapređivanje poruke neće biti ono koje unapređuje istinsku uputu. Prema tome, svaki Ahmadi musliman ima veliku odgovornost u tome da moramo otvoriti puteve unapređivanja poruke kroz vlastito vladanje i praksu. Da nas Svemogući Allah osposobi da svoje živote vodimo pridržavajući se Njegovih naredbi i ispunjavanjem dužnih prava zavjeta koji smo dali Obećanom Mesiji a.s. Mi moramo ispuniti zavjet koji smo dali Obećanom Mesiji a.s. i postati uzor za druge u pogledu istinske upute i pravde.
Poslije džume ja ću klanjati dženazu namaz za umrlog gospodina Hasana Muhammed Khan Arif sahiba čije tijelo nije prisutno. On je bio sin gospodina Fazal Muhammed Khan sahiba Shimalvia. Gospodin Hasan Muhammed Khan Arif sahib je bio bivši Vakeel’e-Tanshir, Rabva i takođe je bio urednik magazina Ahmadija Gazette, Kanada. Umro je 3. Novembra 2017 sa devedeset sedam godina. Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti. Allahovom milošću bio je muusi (dio institucije Oporuke). Gospodin Hasana Muhammed Khan Arif sahib je rođen u Jalandharu, 26. Januara 1920. Godine 1915 njegov otac, Fazal Muhammed Khan sahib Shimalvi je imao priliku da dadne zavjet na ruci hazreti Halifatul Mesiha II r.a. Godine 1943, u toku posjete hazreti Musleh Mauda r.a. Delhiju, premda je služio u službi za Indisku vladu, hasan Muhammed Khan Arif sahib je odlučio da svoj život posveti služenju Ahmadijatu. Kad je ovu vijest rekao svom ocu, on je bio oduševljen ali ga je u isto vrijeme savjetovao i rekao: ‘ Ti hoćeš da posvetiš svoj život, nemoj misliti da će to biti život lagodosti. Ako hoćeš da život posvetiš (služenju vjeri) u istinskom smislu riječi, onda zapamti da je to trnovit put. Na ovom putu nećeš primiti čast i raskoš, i morat ćeš živjeti kao običan narod. Tvoj prihod će u poređenju sa sadašnjom platom biti beznačajan ali ćeš se morati snaći unutar tog iznosa.’ Ja ga takođe poznajem od djetinjstva pa ipak se poslije Halifata njegovo držanje potpuno promijenilo do iznenađujućeg stepena. Na početku kad nije bilo kompjutera, on bi ručno pripremio cijeli urdu dio za (magazin) Ahmadija gazette i dao bi da se otkuca engleski dio. Takođe je prevodio hutbe na engleski i nekoliko puta ih provjeravao dok ne bi bio zadovoljan i tek onda bi ih uključio u Gazette. Imao je izuzetno pamćenje i široko znanje o historiji islama. Uvijek je čitao knjigu ili magazin. Redovno je čitao novine i takođe navodio vjerom nadahnjujuće događaje iz života ashaba. Da Svemogući Allah prospe Svoju milost i oprosti umrom i uzdigne njegov položaj. Da On osposobi njegovu djecu i potomke da ostanu čvrsto vezani s Halifatom Ahmadija.