Hutbe 2015.

Hutba 13. feburar 2015. – Suština savjesne nacionalne izgradnje


Hutba, 13. februar 2015.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Tema današnje hutbe je uzeta iz hutbe hazreti Musleh Mauda r.a. o zajedničkim mahanama i nedostacima.

Dvije su vrste nedostataka: pojedinačni i zajednički, baš kao što su dobre odlike i nedostaci. Trebate zapamtiti da se mahane i nedostaci razviju zbog uticaja okoline. Baš kao što sjeme ne može proklijati bez zemlje i čak i ako klija ono će se vrlo uskoro osušiti, nedostaci i vrline koji su rođeni iz mahana kao i dobre odlike su pod uticajem okoline, čineći faktor okoline neophodnim elementom.

Također postoje dvije vrste okruženja: jedna vrsta utiče samo na pojedince i ne utiče na svakoga u zajednici. Na primjer zemlja u nekim posebnim oblastima je osobito dobra za rast određenih usjeva. Kao što u Pakistanu ima područja gdje raste ukusna Basmati riža i ne može se uzgajati negdje drugo. Vrline ili zlo se također razvijaju zbog posebnih situacija na zajedničkom nivou i dovode do uzdizanja ili pada nacija. Pojedinci se mogu popraviti i napredovati kroz napor ali pojedinačni napor ne može učvrstiti zajedničko dobro ili zlo.  Pojedinac je samo element zajednice i zajednički nedostaci se ne mogu popraviti popravljanjem samo jednog elementa.

Ako se proguta otrov on će negativno uticati na cijelo tijelo baš kao što dobra, zdrava hrana utiče na tijelo na pozitivan način. Tako zajednička vrlina  ili zajedničko zlo utiče na cijelu zajednicu. Cjelina sigurno utiče na sve svoje elemente i princip je  da je korist ili gubitak cjeline koristan ili negativan za svaki element. Pojedinac može sebe popraviti ali cijela zajednica treba da razmisli i učini napor za zajedničko popravljanje. Dok je važno za svakog pojedinca da razmišlja o sebi, također je važno da razmišljamo o zajedničkim propustima i popravimo ih. Ne može biti uspjeha bez kolektivnog lijeka!

Vlade čine napore da izbjegnu gubitak od prirodnih nesreća itd. I tamo gdje vlade ne poduzmu dejstvo, kao što je bilo u vrijeme prošlogodišnje poplave u Pakistanu, ljudi jako pate. Ako vlade ne poduzmu mjere predostrožnosti i ne budu savjesni, zajednički gubitak se može povećati.

Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da u pogledu Ahmadija džemata može biti korisno ako se Džemat zamisli nad nacionalnim nedostacima i izliječi ih. Štetne novotarije u religiji mogu raširiti nevaljalost i pogrešna vjerovanja utiču na svakoga i ovo također može uticati negativno na budućnost. Međutim, mi smo muslimani i smatramo Časni Kur’an da je Božija Riječ i vjerujemo da su njegova učenja bez mahane. Zaista učenja bez mahane nemaju negativna uticaj. Jesu li, onda, muslimani oslobođeni od nevaljalosti? Općenito govoreći većina muslimana su umiješani u nevaljalost. Ovo je zaista vrijedno da razmislimo nad tim u svjetlu činjenice da je Časni Kur’an oslobođen od bilo kakve mahane i donio je savršeni vjerski zakon. Mnogo toga što Časni Kur’an kaže dogodilo se i Božiji proglas, da su njegova učenja bez ikakve mahane,je također istinit. Postavlja sepitanje gdje onda leži nedostatak? To je naravno u neispravnom razumijevanju ovog učenja i u njegovom neispravnom prakticiranju.

Ove greške su se možda uvukle pogrešnim razumijevanjem religijskih učenjaka u prošlosti i sadašnjih. Ovi učenjaci imaju svoja mišljenja ali ih nacije slijepo slijede čak i ako su neki među njima visoko obrazovaniljudi. I tako se nedostaci i mahane uvuku u zajednice, onda okruženje ima svoje djelovanje, pa se prima negativni uticaj kultura drugih religija i kulturni aspekti se smatraju religijskim aspektima!

Mi smo sretni da pripadamo Džematu Obećanog Mesije a.s. i predanja koja nemaju nikakve mudrosti ne trebaju imati nikakav dojam na nas. Međutim, mi također nismo potpuno sigurni. Ljudi sa različitim mišljenjima ulaze u Džemat i neki novopridošli učenjaci tumače stvari prema svom vlastitom načinu razmišljanja. Naravno to nije zabranjeno; međutim, tu su neki principi koji se trebaju slijediti u ovom pogledu. S ciljem da izbjegnemo unapređivanje bilo kakvog pogrešnog koncepta učenjaci trebaju izraziti svoja mišljenja u podređenosti Halifatu. Božijom milošću naš Džemat je općenito oslobođen od takvih stvari ali postoji potreba da neprestano budemo upoznati o ovome.

Mi trebamo razmišljati i vidjeti koje nedostatke čine ljudi drugih vjera ili oni koji nemaju vjere. Fizička razdaljina se smanjila u svijetu i dobre odlike i nedostaci sviju mogu se jasno vidjeti i zaista imaju uticaj jednog na drugog.  Naše okruženje sigurno utiče na nas. Možda roditelji saopštavaju svoje odlike djeci ali okruženje također utiče i djeca troše veliki dio vremena u školi i kod kuće također mogu naći ‘prijatelje’ kroz druga sredstva koja mogu ostaviti negativan uticaj na djecu kao i na odrasle. Djeca ne slušaju roditelje i neki roditelji loše reaguju i surovi su prema svojoj djeci i ovo vodi tome da djeca izgube poštovanje prema roditeljima. Ovi nedostaci i mahane ne ostaju pojedinačne mahane, oni postaju zajedničke bolesti i porodični život budu razoren. Roditelji duhovno ubijaju svoju djecu kao i fizički. Neki Ahmadi su također pod uticajem zajedničkih bolesti Zapadnog svijeta. Prije nego što ovi nedostaci dalje utiču na nas mi trebamo uvećati svoje napore da ih popravimo. Svi dijelovi Džemata Ahmadija trebaju zajednički misliti i planirati da se ove bolesti odmah iskorijene prije nego što se bolesti Zapadnog svijeta uvuku u nas kao zajedničke bolesti. Mi smo dali zavjet (obećali) i proglasili da ćemo izliječiti svijet od ovih bolesti. Kako ovo može biti ako sami ljudi koji trebaju liječiti postanu napadnuti (bolešću)!

Općenito naš Džemat ima džamije i centre svuda širom svijeta ali ima nekih područja gdje ima samo nekoliko Ahmadi kuća i umjesto da svoj namaz klanjaju zajedno Ahmadi ga klanjaju kod kuće. Ovo se događa i zato što su neki zauzeti dok drugi opet spajaju namaze zbog iscrpljujućeg radnog vremena. Nema mnogo usredsređenosti na namaz u džematu i pretjerana je naklonost za sastavljanje namaza. Kao da ovi aspekti postaju naši zajednički propusti. Kritična je potreba da ovo izliječimo. Ova mahana nije pojedinačno bazirana nego ide ka tome da postane zajednička slabost i nedostatak. Značaj namaza u džematu je opao.  Iako Ahmadi klanjaju svoj namaz kod kuće s dubokom mehkoćom srca i poniznošću što možda drugi muslimani ne čine ali drugi muslimani su vrlo redovni u odlasku u džamiju čak i ako to čine radi pretvaranja. I naravno, kad su u džamijama oni govore besmislice o Džematu što stvara bolesti među njima dok je naš cilj da idemo u džamije da uklonimo svoje bolesti. Mi trebamo posvetiti pažnju tome da džamije budu ispunjene  istinskim vjernicima. Neklanjanje namaza u džamiji ili spajanje namaza postaje mnogo opasnije  na zajedničkom nivou kad opazimo da djeca gube značaj namaza u džematu i neki čak kažu da se namaz klanja tri puta dnevno (zbog sastavljanja namaza). Potrebno je hitno razmišljanje i planiranje u ovom pogledu, inače ovo može postati zajednička bolest za našu buduću generaciju. A jedna bolest vodi drugoj i vjera ostaje samo u imenu sa izgubljenim duhom. Ogromna je potreba da učinimo nastojanje da izbjegnemo duhovne bolesti.

Oni koji poduzimaju mjere opreza ostaju nekako sigurni od očitih bolesti. Prema tome, mi moramo poduzeti mjere predostrožnosti. Nakon što popravimo sebe trebamo se neprestano čuvati od takvih bolesti. Mi se trebamo zamisliti o područjima gdje su bolesti ušle u živote drugih muslimana i oni su izgubili put. Mi ne trebamo ići s tokom (situacije) nego zapravo trebamo oblikovati situacije da nama odgovaraju. Mi trebamo ostati povezani sa Halifatom i također trebamo ostati u dodiru sa MTA i našom veb-stranicom: alislam.org. Oni nam omogućavaju istinska učenja. Vrijedno je zapamtiti da je muslimanima data knjiga kao što je Časni Kur’an pa ipak  imaju toliko bolesti i nedostataka. Većina od svih uzroka njihove zajedničke bolesti bilo je da je Časni Kur’an čista uputa od korica do korica;no, naoko izgleda da je dobra odlika navedena kao mahana. I zaista, zbog njihovog pogrešnog razumijevanja Časnog Kur’ana muslimani su razvili nedostatke. Nema sumnje da je Časni Kur’an savršena knjiga i bit će izvor upute do Sudnjeg dana. Zaista, također nema sumnje da je Bog, Koji je Stvaraoc ljudskog uma znao da, ako um ne bude obučen da misli on gubi svoje funkcije i gubi svoju sposobnost da se razvija. Zato, iako je Bog učinio Časni Kur’an bez mahane i savršenim, On je ostavio jedan dio svake naredbe u njemu za ljudski um da razradi. Neki od njegovih principa su jasni i odlučujući dok drugi aspekti trebaju ljudski um da razmišlja i misli tako da ljudski um ne postane suvišan. Časni Kur’na je objavljen u riječima i karakterističnim načinom (stilom) izražavanja koje unapređuje promišljanje i prosuđivanje, koje zauzvrat dovodi do razotkrivanja znanja. Da ovo nije bilo tako Časni Kur’an bi bio jasan za razumijevanje za sve bez ikakvog razmišljanja. Božija Volja iza ovoga je bila da ne dozvoli ljudskom umu da postane suvišan i zakržljao. Međutim, tu su neka pravila i propisi, neki principi u pogledu ovoga. U ovo doba nas je Obećani Mesija a.s. uputio o njima i dao nam svoje vlastite interpretacije i komentare koje uvijek treba držati u vidu. I oni koji žele da traže nove smislove u Časnom Kur’anu trebaju to raditi u slaganju sa uputom  Obećanog Mesije a.s.

Časni Kur’an je savršena Knjiga i ima sve u sebi ali samo onima bude data uputa iz njega koji ga uče, razmišljaju nad tim i nastoje da to stave u praksu. On nas obavještava o pojedinačnim i zajedničkim bolestima kao i o dobrim odlikama. Bog je proglasio u njemu da će radi poučavanja ljudi kasnijeg doba, i da proširi njihovo razmišljanje, i da im pokaže svjetlo i da razumiju Kur’an, On u kasnijem dobu poslati Svoju odabranu osobu. Međutim, oni koji ne razmišljaju o tome odbili su onoga ko je poslan od Boga i tako su lišeni opsežnog  znanja Kur’ana. Oni su izgubljeni u neznanju i dovode islam na zao glas. Takvi postupci drugih muslimana trebaju nas još više podstaći da ne gledamo samo ono što je očito nego dok razumijemo duh islamskih učenja mi trebamo otkloniti svaku bolest prije nego što ona postane zajednička.

Najavljena je dženaza za dvije osobe čija su tijela prisutna i za dvije čija tijela nisu prisutna.

Oni čija su tijela prisutna su: Razia Mussarat sahiba i Amir Shiraz sahib.

Dženaze u odsustvu su za: Al Hadž Rasheed Ahmad sahib iz Milwaukee, SAD i Hasan Abdullah sahib iz Detroita, SAD.