Ahmadijat

HADHRAT MIRZA BASHIR- UD –DIN MAHMOOD AHMAD KHALIFATUL MASIH II


HADHRAT MIRZA BASHIR- UD –DIN MAHMOOD AHMAD KHALIFATUL MASIH II

Istinost poslanika biva potvrđena kroz ispunjenja pretkazanja koja su im objavljena. Osnivač Ahmedija zajednice u islamu, hazreti Mirza Gulam Ahmad iz Kadijana, obečani Mesija i Imam Mehdi je bio primalac mnogih predskazanja, a jedan od najinspirativnijih predskazanja se tiče rođenja Muslih Mauda ili Obečanog reformatora. Dvadesetog Februara 1886. godine Obečani Mesija a.s. je objavio da mu je Bog  otkrio da će dobiti blagoslovljenog sina. Objava je glasila: ‘ Lijep i čist dječak će ti biti darovan, imat će nadprosječnu inteligenciju i razumjevanje, imat će mehko srce i posjedovat će svjetsko i duhovno znanje, bit će poznat do svih krajeva zemlje i ljudi će dobijati blagoslove kroz njega.’

Ova predskazanja obečanog Mesije je poznato pod nazivom „ Predskazanje o Muslih Maudu ili Obećanog reformatora.“

U skladu sa ovim riječima Obečani Mesija je bio blagoslovljen sinom rođenim 12. Januara 1889. u Kadianu, Indija. Hazreti Mirza Baširudin Mahmud Ahmad r.a. će poslije postati Halifatul Mesih II. Njegov život je bio ispunjen mnogim izvanrednim dostignućima, a ubrzo je postao pisac, učenjak i vođa.

U ranoj dobi hazreti Mirza Baširudin Mahmud Ahmed se počeo zanimati sa proučavanjem Časnog Kur’ana i suneta časnog Poslanika s.a.v.s. Podučavao ga je prvi halifa Hakim Mauvli Nuruudin r.a. Hazreti Mirza Baširudin je vrlo rano počeo doprinositi aktivnostima Džemata, i sa 17 godina je organizovao književni komitet pod nazivom Tašhizul Azhan; Časopis koji je bio posvećen pisanju o duhovnim vrijednostima je započeo sa radom i čak dan – danas djeca uživaju čitajući ovaj časopis, koji i danas nosi isti naziv. Kad je imao samo 19 godina preminuo mu je otac kojeg je istinski volio. Dok je stajao pored tijela preminulog Obečanog Mesije, hazreti Mirza Baširuudin je dao zakletvu: „ Ako bi svi napustili džemat Obečanog Mesije, i ako bih ostao sam držao bih se svoje zakletve i svrhe zbog koje je hazreti Ahmad bio poslan ovom svijetu, i učinit ću sve što je u mojoj moći da ispunim tu svrhu.“

Drugi halifa je živio narednih 57 godina nakon te zakletve i svakog dana svog života je činio sve da bi ispunio svoje obećanje. Godine 1914 je bio izabran za drugog halifu. Tada je imao samo 25 godina i zajednica nije imala velik broj članova, međutim, ono što je još ozbiljnije jeste činjenica da su neki članovi džemata dovodili njegov položaj u pitanje i odbjegli od džemata. Prigovarali su da tako mlad čovjek nije u stanju biti Halifa cijelog džemata. Kako su samo bili u krivu.

Čvrsti temelj i uspjeh halifata hazreti Mirze Baširudina nam svjedoče o njegovoj veličanstvenosti kao hazreti Halifatul Mesih drugi, Obećanom sinu. Mjesec nakon primanja halifata u aprilu 1914 je oformio savjetodavni odbor pod nazivom medžlis – e – šura što je postalo stalna institucija unutar zajednice 1922. godine i zasjeda jednom godišnje kad je potrebno donjeti neke bitne odluke u vezi zajednice. Ova blagoslovljena ideja je sada jedna od unikatnih značajnih odlika Ahmedija džemata.

Hazreti Mesih II je bio svjestan vjerskih i obrazovnih potreba Ahmedi žena, te je po tom pitanju osnovao Leđna Imailah organizaciju 1922. Časopis Al-Mishab je započeo sa radom 1926. samo za potrebe ove organizacije. Da bi se pobrino za obrazovanje djevojaka oformio je Nusrat školu za djevojke 1928 godine, a 1951 je sa radom započeo ženski koledž Džamija Nusrat u Rabvi, u Pakistanu. Ahmedi djevojkama je bilo omogućeno da se obrazuju u blizini svojih domova; kako vjersko tako i svjetovno obrazovanje im je bilo omogućeno u ovim školama. U decembru 1938. godine je bila osnovna organizacija Khudamul Ahmedija koju su saćinjavali muškarci od 15 do 40 godina; Atfal- ul- Ahmedija je bila osnovana za aktivnosti dječaka ispod 16 godina.

Godine 1940. Medžlis Ansarulah je bio osnovan za sve muškarce džemata koji su imali iznad 40 godina. Ove pomoćne organizacije džemata i dan danas nastavljaju sa radom od dana kada su osnovane i unutar njih svi članovi džemata rade zajedno i pokazuju izuzetan duh bratstva i zajedništva na njihovom putu ka izgradnji duhovni vrijednosti unutar njih samih. Medresa Ahmedija koja je osnovana za vjersko obučavanje je bila formirana u maju 1928. godine od strane hazreti Mirze Baširud-dina. Ova institucija služi za obuku članova džemata koji će postati misionari koji će prenositi poruku islama u raznim krajevima svijeta. Jedan od glavnih ciljeva džemata je širenje poruke islama. Tokom njegovog halifata, hazreti halifatul Mesih II je napravio velike korake kako bi ispunio ovaj cilj. Nakon što je izabran za halifu, započeo je prijevod časnog Kur’ana na engleskom jeziku s objašnjenjima kako bi prenio poruku islama evropskim nacijama. Muslimanski misionari se podučavaju i potom šalju u različite zemlje. Postepeno je za ovu oblast postao zadužen Andžuman Tarike Džedid ili odjel za poslove sa stranim zemljama. Prva misija Ahmedija džemata je bila pod halifatom hazreti Mirze baširud-dina i to je bilo u Mauriciosu. Hazreti Sufi Gulam Muhamed je bio prvi misionar tamo i stigao je 15. juna 1915. Hazreti Mufti Muhammed sadik, ashab Obećanog Mesije je stigao u Filadelfiju u SAD-u 15. februara 1920. godine da širi islam u SAD-u.

Tarik e Džadid odjel je još uvijek u funkciji. Džamije, misionarske kuće, klinike, bolnice, škole, fakulteti i štanparije su rasprostranjene u 176 zemalja svijeta i posvećene su službi džemata.

Kako bi upotpunio vjerske potrebe ljudi u Indo-Pakistanu potkontinentu, hazreti Mirza Baširud-din je osormio makfe Džedid odjel 1958 godine. Cilj ovoga je bio napredak islamskih aktivnosti u seoskim područima Indo-pakistanskog podkontinenta.

Hazreti Mirza Baširuddin je savjetovao džemat da njeguju duh žrtvovanja unutar njih samih. Savjetovao je nezaposlene da rade čaki i za malu platu; savjetovao je zajednicu da razviju osobine jednostavnosti i skromnosti u naćinima ishrane, odjevanja i

 

vođenja domaćinstava. Davao je upute i kao što su kuhanje samo jednog jela za u toku jednog obroka. Iako je to bilo jednostavno, stvorilo je duh zajedničkog žrtvovanja ne viđenog niti u jednoj drugoj zajednici.

Dodine 1924. hazreti Mirza Baširuddin biva pozvan na Wimbli religisku konferenciju kako bi pretstavio učenje islama. Njegov dolazak u London je bio naveliko popraćen medijama. Čaudri Muhammed zafrulah  Khan r.a. je njegov govor prevodio na engleski jezik. Publika je govor pratila sa velikom pažnjom, a govor je ostavio dojam na sviju. Dok je bio u Londonu, hazreti Mirza Baširuddin je takođe položio kamen temeljac za fazl Džamiju. Hazreti Mirza Baširuddin je bio veliki intelektualac, nije mu bilo teško govoriti o bilo kojoj temi, molitvi, Božijem određenju, obožavanju, blagoslovima Božijeg zakona, života poslije smrti, te o Džennetu ili Džehennemu i njihovoj stvarnosti. Hazreti Mirza Baširuddin je bio u mogućnosti objasniti jasno sve ove teme. Njegovo najveće postignuće je možda bilo njegov doprinos literaturi, napisao je preko 200 knjiga i pamfleta. Iako nije imao svjetskih priznanja, jasno je pokazao sposobnost u vjerskom i svjetovnom znanju, baš onako kako je Allah obećao. Godine 1913 Hazreti Mirza Baširuddin je osnovao Al-Fazl sedmično izdanje novina na urdu jeziku koje se objavljuju i dan danas. Hazreti Mirza Baširuddin je napisao Tefsir-e-Saghir, Sažeti komentar časnog Kur’ana, i Tefsir-e-Kabir opširni i detaljni komentar časnog Kur’ana koji je opisan kao nepresušni okean znanja; Ovo djelo koje sadrži 10000 strana, sadrzi znanje o hiljadama duhovnih istina i skrivenih tajni časnog Kur’ana, a mnoga od njih nikad nisu bila poznata.

Dvadesetog septembra 1948 godine džemat se suočio sa velikim prevrtom koji je uslijedio zbog razdvajanja Indije i Pakistana. Centar džemata je bio pomjeren iz Kadijana u koji je u Indiji, u Rabwi mali grad u blizini Činiota u Pakistanu koji je tad bio samo golet.

313 volontera su bili izabrani kako bi ostali u Kadianu i štitili svoja sveta mjesta. U grupi je bio i mirza Wasim Ahmad, sin hazreti Mirze Baširuddina. To je bilo teško vrijeme za džemat u Indiji koji je bio okružen neprijateljskim snagama, ali uprkos tome džemat se učvrstio i ojačao u Rabwi.

Hazreti Mirza Baširuddin je oformio Wagfe Zindagi plan rada, za one koji posvećuju svoje živote za služenju islama. Započeo je i godišnji Siratul-Nabi, javne tribine koje su za cilj imale da pretstave svijetu život i sunnet Časnog Poslanika s.a.v.s. Također je održavao godišnji skup posvečen svim osnivačima velikih religija, te upoznavanjem negovih velikih lićnosti. Ovakvi događaji su bili bitni radi promovisanja međuvjerskog dijaloga i razumjevanja.

Hazreti Mirza Baširud-din je počašćen titulom Fazl Omer, što pokazuje njegovu duhovnu slićnost sa hazreti Omerom r.a., drugim halifom nakon smrti časnog Poslanika s.a.v.s. Njegova postignuća imaju veliku slićnost sa onim od hazreti Omera r.a. u tome da je bio brilijantan upravitelj i da je napravio temelj za strukturu džemata kakav nam je danas poznat.

52 veličanstvene godine njegovog halifatasu svjedoćile veličanstvenim dostignućima, svjedoćile su zlatnom dobu u historiji Ahmedijata. Vodio je zajednicu u vremenima nedaća kad je i ostati živ bilo veliki uspjeh, ali obećani reformator je učinio i više od toga i ispunio pretskazanje do svake riječi.

Članovima zajednice je bio otac prepun ljubavi, kojem su se mogli obratiti za uputu, savjet i ohrabrenje. Svim pametnim i razumnim ljudima dobre volje je bio mudar prijatelj i savjetnik. Prema neprijateljima je bio popustljiv i žalostiv zbog njihovog nedostatka razumjevanja, prema unesrećenim je postupao bez diskriminacije i bio im je utjeha i olakšanje.

Njegova smrt 9 novembra 1965 godine je uzrokovala veliku tugu članovima zajednice. Urednik sedmičnog lahornog časopisa ‘svjetlost’ je napisao članak pod nazivom „veliki graditelj nacije“ da je smrt hazreti Mirze baširuddina Mahmud Ahmada, poglavara Ahmedija zajednice, zapečatila karijeru prepunu velikih postignuća, i da je to bio veliki čovjek raznovrsnih vrlina i dinamične lićnosti. Nije postojala sfera savremenog mišljenja i života tokom prošlog stoljeća; od religiskih učenja do misionarskih organizacija, čak i političko votstvo na kojem je on ostavio duboki utisak.

Hazreti Mirza Baširuddin ja na jednom godišnjem skupu, 1961 godine rekao: „U zavisnosti od Allahovih blagoslova, ja izjavljujem da će moje ime biti očuvano zauvijek u svijetu, iako ću umrijeti jednog dana, moje ime neće nikada biti izbrisano iz historije. To je Allahovo određenje.“

No, jednoj od posebnih prilika obilježavanja stogodišnjice Džemata Ahmedija, jedan od sinova drugog Halifekoji je poslije postao četvrti Halifa Obećanog Mesije, hazreti Mirza Tahir Ahmad je rekao: „Dozvolite nad da uđemo u novo stoljeće sa odlučnošću da će mo odgovoriti pozivu Muslih Maudu, čije svaki trenutak života svjedočio ispunjenju tog predskazanja. Ako se odazovete tom pozivu živjet će te doba hazreti Muslih Mauda, Ako budete živjelo doba Muslih Mauda, onda će te živjeti doba obećanog Mesije a.s. koji je bio najveći zaljubljenik časnog Poslanika s.a.v.s., i ako budete živjeli doba Mesije a.s. časni Kur’an  nas obećao da ćete živjeti doba časnog Poslanika s.a.v.s. Doći će vrijeme kad će svi ljudi zajedničkim snagama reći: „naka Allah blagoslovi ovog slugu islama koji će cijeli život posvetiti tom cilju.“