Hutbe 2015.

Hutba 20. mart 2015. – Pomračenje sunca i mjeseca


Hutba, 20. mart 2015.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Današnja hutba petkom je bila o fenomenu pomračenja sunca i mjeseca, i njihovoj historijskoj važnosti u pogledu dolaska Obećanog Mesije a.s.

Danas se dogodilo pomračenje sunca u VB i također u nekim drugim zemljama. Časni Poslanik s.a.v.s. je naložio da u toku pomračenja činimo ibadet, istighfar, dajemo milostinju i da klanjamo namaz. Danas je Džemat u svim predjelima pomračenja sunca klanjao poseban namaz (od dva rekata) poznat kao salatul Kusuuf (kusuuf je pomračenje sunca), u skladu sa sunnetom Časnog Poslanika s.a.v.s.

Hadis nam govori da su pomračenje sunca i mjeseca posebni Božiji znakovi i prema Časnom Kur’anu su bili veliki znak dolaska Obećanog Mesije. I zaista su se u pomračenje sunca i mjeseca osvjedočili i na Zapadu i na Istoku u podršci Obećanom Mesiji a.s. što te znakove čini vrlo značajnim za Džemat. Današnje pomračenje nije bilo znak dolaska Obećanog Mesije ali sigurno skreće našu pažnju na pomračenje koje se dogodilo u toku dolaska Obećanog Mesije a.s. i također ga čini značajnim zato što se pomračenje dogodilo u petak a petak je naročito povezan s dolaskom Obećanog Mesije. Pomračenje se također dogodilo u mjesecu martu tri dana prije svog dvadeset trećeg dana – dana kad je Obećani Mesija a.s. iznio svoju tvrdnju.

Časni Poslanik s.a.v.s. je dao posebnu važnost pomračenjima sunca i mjeseca. Ima hadis u vezi pomračenja koje se dogodilo u toku života Časnog Poslanika s.a.v.s. Hazreti Esma r.a. je prenijela: ‘Ja sam došla Ajši u toku pomračenja sunca i vidjela da čini ibadet. Pitala sam je šta se događa s njom i sa ljudima da sada, u ovo vrijeme čine ibadet? Ona je svojim prstom pokazala prema nebu i rekla: ‘Subhanallah.’ Ja sam je pitala je li tu znak i ona je potvrdno klimnula glavom. Tako da sam i ja stajala i činila ibadet dok se nisam onesvjestila i dok nisu prosuli vode na moju glavu. Poslije ibadeta je Časni Poslanik s.a.v.s. hvalio i veličao Boga i rekao: ‘Upravo sada sam vidio nešto što nikada prije nisam vidio… uključujući Džehennem i Džennet. Bilo mi je objavljeno da ćete biti stavljeni na kušnje u svojim grobovima. Bit ćete pitani: Šta znate o ovom čovjeku? Vjernik će odgovoriti: On je Muhammed, Božiji Poslanik i on nam je došao sa očitom istinom i uputom i mi smo prihvatili njegovo učenje, vjerovali u njega i slijedili ga. Ovoj osobi će biti rečeno: Spavaj mirno jer si zaista bio čvrst vjernik. S druge strane licemjer će odgovoriti: Ja ne znam ali sam čuo da ljudi govore nešto tako i ja sam isto rekao. Časni Poslanik s.a.v.s. je također rekao: ‘Sunce i mjesec se ne pomračuju zbog nečije smrti ili života nego su dva znaka među Allahovim znakovima, zato činite ibadet kad god ih vidite.’

Obećani Mesija a.s. je napisao o predskazanju pomračenja sunca i mjeseca: ‘Ja sam jako iznenađen da, iako se znakovi i dalje pojavljuju, maulvisi nisu ni najmanje zabrinuti o istini. Oni ne uviđaju da Svemogući Bog čini da podnose poraz u svakom polju. Kako oni žele da se jedna ili druga vrsta Božije pomoći pojavi također u njihov prilog, ali, umjesto pomoći, njihovi neuspjesi i razočarenje su i dalje vidljivi svakim danom koji prolazi.

Na primjer, u toku dana kad su almanahi (posebni kalendari) na široko izvještavali da će se i sunce i mjesec pomračiti u  narednom mjesecu ramazanu, mnogi ljudi su počeli misliti da je možda ovo bio znak dolaska Obećanog Imama. Zbog ovoga su se vjerski učenjaci (maulvisi) bojali da se ljudi ne naklone meni, jer sam ja bio jedini koji je iznio tvrdnju da je Mehdi i Mesija. S ciljem da prikriju ovaj znak, neki od njih su počeli proglašavati da se neće dogoditi pomračenje sunca i mjeseca u narednom mjesecu ramazanu, i da će se to dogoditi samo kad se Imam Mehdi pojavi. Ali, kad  su se pomračenje sunca i mjeseca dogodili u mjesecu ramazanu, oni su počeli iznositi izgovore i govorili  su da ova pomračenja nisu bila u saglasnosti sa riječima hadisa, zato što hadis kaže da će se pomračenje mjeseca dogoditi prve noći a pomračenje sunca u sredini mjeseca, dok  se u mom slučaju pomračenje mjeseca dogodilo 13-te noći a pomračenje sunca 28-mog u mjesecu. Ali kad im je bilo objašnjeno da hadis nije mislio prve noći mjeseca, jer se mjesec prve noći mjeseca ne naziva Kamar nego Hilal, i da hadis sadrži riječ Kamar a ne Hilal. Zato je ono što je hadis mislio bilo da  će se mjesec pomračiti prve noći od noći u toku kojih se pomračenje može dogoditi, to jest 13-te noći mjeseca a da će se sunce pomračiti srednjeg dana od dana u kojima je moguće da se pomračenje dogodi, to jest 28-mog.

Nakon što su čuli ispravno značenje ovog hadia, neuki maulvisi su bili jako postiđeni i istupili su sa još jednim izgovorom i rekli da prenosioci ovog hadisa nisu bili pouzdani. Onda im je istaknuto da, pošto se predskazanje sadržano u hadisu već ispunilo, bilo kakva kritika bazirana samo na pretpostavci nema nikakvog uticaja naspram stvarnih činjenica, što pruža snažan dokaz u prilog vjerodostojnosti ovog hadisa. Drugim riječima, ispunjenje predskazanja svjedoči da je to riječ istinitog i sada je, navoditi da on nije istinit nego lažov, ravno pričanju očite istine.

Učenjaci hadisa su uvijek podržavali pricip da sumnja ne može negirati sigurnost. Činjenica da je ovo predskazanje bilo ispunjeno doslovno i u vrijeme onoga ko tvrdi da je Mehdi, sigurno je svjedočenje da je onaj ko je izgovorio ove riječi nije govorio ništa do istinu. Da neko kaže kako nije siguran o karakteru (prenosioca) je samo pretpostavka, jer nekada čak lažovi govore istinu. Pošto je ovo predskazanje također izneseno na druge načine i neki Hanefi učenjaci su mu takođe bili svjedoci, negirati to neće biti samo nepošteno nego puka svojeglavost. Poslije ovog neospornog odgovora, njima nije ostalo drugog izbora nego da priznaju da je ovaj hadis istinit, i da je ispravno shvaćen da znači pojavu Obećanog Imama u bliskoj budućnosti ali, oni kažu da ovaj čovjek nije Obećani Imam, on će biti neka druga osoba. Ali ovaj njihov odgovor se također pokazao klimav i lažan, jer da je tu bio neki drugi Imam, on bi se pojavio na početku četrnaestog stoljeća, kao što je spomenuto u hadisu. Ali je već prošlo pedeset godina ovog stoljeća i nikakav njihov Imam se još nije pojavio. Konačni izgovor koji su oni sada izmislili je: ‘Ovi ljudi su nevjernici, nemojte čitati njihove knjige i nemojte imati s njima nikakvih društvenih odnosa. Nemojte ih slušati, jer ono što oni kažu dira srca.’ Treba služiti kao upozorenje za njih da se u sadašnje vrijeme nebo okrenulo protiv njih i tako također i zemlja. Kako je sramno da, dok s jedne strane nebo svjedoči protiv njih, Zemlja se također okrenula protiv njih…’ (Potreba za Imamom, str. 63-67)

Iznošenja nekih ashaba Obećanog Mesije a.s. u pogledu pomračenja sunca i mjeseca 1894.

Hazreti Ghulam Muhammed sahib je rekao da je u toku njegove mladosti u njegovom selu bio neki maulvi sahib po imenu Badr ud Din. On se sjeća da je bio s njim kad se dogodilo pomračenje i maulvi sahib je rekao: ‘Subhanallah, ovo je znak Mehdija.’ Maulvi sahib je prihvatio Obećanog Mesiju a.s. i marljivo radio na tome cijelu godinu nakon koje je njegova porodica također primila Ahmadijat.

Hafiz Muhammed Hayat sahib piše da su poslije pomračenja 1894, ljudi postali vrlo željni i radoznali da mora biti da se Mehdi pojavio  i da je sigurno Sudnji dan blizu. Ljudi su bili uznemireni i mnogo se govorilo na ovu temu. Neke starješine su odlučile da idu pješke u Kadian da lično vide Mehdija i ako u njemu budu ispunjeni svi znakovi oni će mu dati zavjet bai’ata. Oni su bili: Šeik Amiir Din sahib, Mian Muhammed Jaar sahib i Din sahib. Oni su sa sobom imali vrlo malo novca. Bilo je blizu vrijeme žetve žita i oni bi tražili od zemljoradnika malo žita da jedu. Nakon nekoliko dana putovanja, kad su stigli u Batalu, studenti maulavi Muhammed Huseina Batalvija im je rekao da je onaj ko tvrdi da je Mesija, Bože sačuvaj, lažov i da nije iznio jednu nego sedam tvrdnji. Rekli su putnicima da se vrate kući. Amiir Din sahib je, iako je bio nepismen, rekao: ‘Čak i ako je on iznio sedam tvrdnji on je ipak istinit, i dalje će nastaviti iznositi još mnogo više tvrdnji. Ako se ja pohrvam sam sa sedmoricom  vas i ako vas pretučem, ja ću prevladati nad sedmoricom vas. Imam ovog doba se mora boriti sa svim religijama svijeta i on će iznijeti još mnoge tvrdnje.’

Ovi putnici su nastavili sa svojim putovanjem i stigli do neke prodavnice čaja čiji je vlasnik bio neki sikh. Oni su mu rekli o maulvi Muhammed Huseinovim štićenicima i on je izrazio zaprepaštenje.  Pokazao im je put do Kadiana i rekao da poznaje Mirzu sahiba. Kad su putnici stigli do Kadiana Obećani Mesija a.s. je bio u džamiji Mesdžid Mubarak sa grupom ljudi. On je razgovarao  s ljudima i također nešto pisao i razgovor nije poremetio tok njegovog pisanja. To je bilo kao da mu tema dolazi iz nevidljivog izvora.  Kad su rekli Obećanom Mesiji a.s. o studentima maulvi Muhammed Huseina on je rekao kako im je nepismena osoba tako dobro odgovorila i rekao da ga je zaista Bog poučio šta da kaže. Putnici su ostali tri dana u Kadianu i sve doživjeli lično. Otišli su u džamiju i Obećanom Mesiji a.s. prenijeli selam Časnog Poslanika s.a.v.s.  i dali bai’at.

Kureši sahib piše o hazreti Kazi Akbar sahibu da je pripadao Ahli Hadis zajednici i da je poslije pomračenja sunca i mjeseca uvidio da je vrijeme dolaska Mehdija  blizu. Poslije pomračenja  se diskutovalo i Kazi sahib je rekao da trebamo očekivati Mehdija. Nekim ljudima je dat zadatak da za Kazi sahiba nađu nekoliko knjiga da čita. On je, prije nego što je primio ove knjige u snu vidio da su mu bile date tri knjige. Iz prve knjige je izbijalo nešto nečisto i on ju je bacio ali dvije ostale knjige su zračile svjetlom. Ovaj san je bio ispunjen tako da je prva knjiga koju je bio odlučio pročitati bila opovrgavanje tvrdnje Obećanog Mesije. On je napustio čitanje ove knjige nakon što je naišao na opaske u njoj i uvidio je da su druge dvije knjige, kao što je vidio u snu, pune svjetla. On je poslao grupu ljudi u  Kadian koji su dali zavjet bai’ata. Ovu grupu su također odvraćali ljudi malvija Muhammeda Husein Batalvija da ne idu u Kadian dajući im lažne i opake tvdnje, ali oni su nastavili. Kasnije je Kazi sahib prvo dao zavjet bai’ata poštom i onda lično.

Poslije pojave pomračenja sunca i mjeseca Kazi Maula Baksh sahib ih je detaljno spomenuo u hutbi i rekao da su ovo bili znakovi dolaska Mehdija. On je rekao da  sada trebaju čekati i vidjeti kad i gdje će se Mehdi pojaviti. Ova hutba je imala dalekosežan uticaj na ljude. Iako Kazi Maula Baksh sahib nije prihvatio Ahmadijat ali je njegov sin hazreti Mian Din sahib proučavao Ahmadijat i onda dao zavjet bai’ata.

Hazreti Ghulam Mujtaba sahib piše da je pročitao Dure Sameen (knjigu vjerske poezije Obećanog Mesije) 1901. godine kad je bio zaposlen u Hong Kongu. Svjetska situacija je priželjkivala reformatora. Čitajući Durre Semeen on je smatrao ako je njen pisac istinit da je to bilo nešto krajnje povoljno ili je inače bio izvanredan lažov. Kasnije je on također nadugo čitao knjigu Obećanog Mesije, ‘Izala Auham’. Pored toga je imao diskusije sa imamom džamije u Hong Kongu. On kaže kad se dogodilo pomračenje sunca i mjeseca njegov otac je rekao da je Mehdi rođen.

Hazreti maulana Ibrahim Bakapuri piše da su neki otac i sin otišli jednom maulviju i pitali ga da li je hadis o pomračenju sunca i mjeseca istinit. Ovaj maulvi je odgovorio da je hadis istinit ali ih je upozorio da ‘ne padnu u stupicu Mirze sahiba’ zato što je on naveo ovaj hadis za svoju tvrdnju. On je rekao da je ovaj hadis bio o rođenju Mehdija i nije bio dokaz tvrdnje. Otac je rekao: ‘Ti si mi dao odgovor koji sam trebao a što se tiče toga koji je hadis primjenjiv, ja sam potrošio životno doba u sudovima ali  vlada nikada od mene nije tražila da dovedem svjedoke ukoliko prvo nisam iznio tvrdnju. Mirza sahibova tvrdnja je od ranije i pomračenje sunca i mjeseca se dogodilo u potvrdu ove tvrdnje.’ Kasnije su otac i sin bili u stanju da dadnu zavjet bai’ata.

Hazreti  Said Zainul Abideen Waliullah Shah sahib piše da se u ovim danima naširoko smatralo da su muslimani uništeni. To je bio kraj trinaestog stoljeća (Hidžre) i govorilo se da će se pojaviti Imam Mehdi i da će se poslije njega također pojaviti Isa a.s. Moja draga majka je ushićeno spominjala Imama Mehdija i hazreti Isaa i govorila bi da je pomračenje sunca i mjeseca bilo osobito za dolazak Imama Mehdija. Poslije pojave pomračenja Bog je osposobio cijelu porodicu da dadnu zavjet bai’ata.

Mirza Ejub Baig sahib piše da su hadisi iznijeli o pomračenje sunca i mjeseca u toku ramazana kao znaku Imama Mehdija. Kad su se približili dani ove pojave 1894. on i njegov brat su krenuli u Kadian. Prvo su stigli u Batalu. Pomračenje se trebalo pojaviti narednog dana. Vrijeme je bilo surovo i vjetrovito i zbog njegove oštrine je čak hodanje bilo  otežano. Put se mogao vidjeti samo kad munja osvijetli. Ali oni su bili odlučni da te noći stignu u Kadian. Činili su dove krajnje ponizno da se vrijeme umiri moleći da oni idu da vide Mesiju. Uskoro poslije je vjetar promijenio pravac i nije im više duvao u lice nego iza leđa i pomogao im je da hodaju. Poslije nekog vremena odlučili su  da malo odspavaju i zaspali su pored puta. Vrijeme je bilo lijepo kad su se probudili. Pošto je bio ramazan oni su sehur (doručak) uzeli od hrane koju je pripremio Obećani Mesija i bili su u stanju da  ujutro klanjaju namaz Kusuuf iza Obećanog Mesije a.s. Pomračenje se na početku pojavilo djelimično i Obećani Mesija je bio zabrinut da zbog tog djelimičnog pomračenja ljudi neće biti u stanju da vide tako veličanstven nebeski znak. Kasnije je većina sunca bila prekrivena sjenom i pomračenje se moglo jasno vidjeti.

Maulavi Ghulam Rasool sahib piše kako je bio u Lahoru kad se dogodilo pomračenje 1894. Sveštenstvo je bilo jako uznemireno i ovo je imalo snažan dojam na mene također. Mualvisi su osjećali da će ovaj istinski nebeski znak imati vrlo pozitivno dejstvo na ljude u pogledu Mirze sahiba. Hafiz Muhammed sahib  iz Lokha došao je u Lahor radi medicinskog liječenja. Ja sam također otišao da ga vidim.  Ljudi su ga pitali o tome kako je on u svojoj knjizi vrlo jasno pisao o ovom nebeskom znaku i sada kad se on pojavio i Mirza sahib je taj znak nazvao znakom za njega šta Hafiz sahib misli? On je odgovorio da se osjeća jako slab i neotporan i da može odgovoriti samo poslije svog otkrića. Za to vrijeme je rekao da će tražiti od svog sina da se uzdrži od suprotstavljanja Mirzi sahibu. Maulavi Ghulam Rasool piše da, iako je u svom srcu bio uvjeren u istinitost Obećanog Mesije,  on nije dao zvajet bai’ata do poslije nekoliko godina.

Bhai Abdul Rahman sahib piše da je bio na osmoj godini kad se dogodilo pomračenje u ramazanu 1894. godine. Direktor u njegovoj školi je proglasio da trebaju tragati za Imamom Mehdijem zato što se njegov znak ispunio. Uprkos iznošenja proglasa, direktor nije prihvatio Imama Mehdija. Bhai  Abdul Rahman sahib nije ništa znao o Imamu Mehdiju ali se nije osjećao ugodno da pita svoje učitelje. Zato je pitao svoje školske kolege i nakon što je čuo njihovo mišljenje on je imao u vidu pet slijedećih tačaka gledanja o pomračenju sunca i mjeseca 1894. 1. Ovaj fenomen je predskazan prije 1300 godina koji se ispunio tako precizno. 2. To je bio fenomen koji je bio izvan ljudskih napora i potpuno je  bio od neba. 3. Označavao je ulogu Imama Mehdija da brani islam. 4. On je pokazao značaj dove: Bog sluša dove uzvišenih ljudi i poštovanih ljude koji su stoljećima činili dove da se pojavi Imam Mehdi. 5. Svi ovi aspekti su bili dokaz istinitosti islama. Bhai Abdul Rahman kaže da su sve ove stvari imale dubok dojam na njega i njegova duhovnost je porasla. On je revno molio Boga da nađe Imama Mehdija. Iako je bio mlad, on je priželjkivao ovu svetu osobu dok ga je tražio, ponekad u divljini. Na kraju je bio u stanju da ispuni svoju želju.

Sheikh Naseer ud Din sahib, ashab Obećanog Mesije a.s. bio je nadahnut da dadne zavjet bai’ata poslije sna. On je pripadao Ahle hadis zajednici. Njegovo srce je svjedočilo da je to bilo  vrijeme za Onog Obećanog da dođe ali da se još nije pojavio. Jedanput je vidio maulvija u džamiji uznemirenog i kukajući da su se dogodila pomračenja sunca i mjeseca i da će ljudi prihvatiti Mirzu sahiba. Sheikh sahib nije mogao posve razumjeti zašto su maulvisi bili tako zabrinuti ako se dogodilo pomračenje. Sigurno je to bila radosna prilika. On je krajnje srčano i dirljivo molio Boga za uputu. U snu je vidio kako ga napada ogromno čudovište ali da on puca na njega puškom i čudovište nestaje u dimu. Onda se on pridružio namazu u džematu u džamiji na uzdignutom mjestu. Ovaj san su za njega protumačili kao da on savladava svoje đavole i pridružuje se ispravnoj zajednici. Negdje u ovo vrijeme je Sheikh sahib čuo o tvrdnji Obećanog Mesije i otišao je u Kadian i dao zavjet bai’ata na ruci Obećanog Mesije a.s.

Huzur je najavio da će poslije džume namaza klanjati dženazu za Ahmad Jahju Bajva sahiba koji je umro 11. marta u nesretnom slučaju. Imao je 27 godina i bio student u školi Đamija u Njemačkoj. Bio je vrlo perspektivan mladić sa vrlo poniznom i dražesnom prirodom. Da Allah uzdigne njegov položaj.